ponedjeljak, 19.02.2007.
DOMOLJUBLJE JE OPET IN
objavljeno NA XPORTALU, 16.2.2007 23:25:51
Domoljublje je opet IN. Vjerojatno će ova prva rečenica biti na udaru brzopletih radikala svih vrsta koji neće skužiti što želim reći, ali potrudit ću se. Devedesetih, tih mračnih godina rata, socijale, ekonomske krize, korupcije, pljačke i genocida nad kulturom svih profila, HDZ je privatizirao domoljublje. Tuđman je hladno poručivao naciji: ko nije s nama, protiv nas je, a ko je protiv HDZ-a, protiv Hrvatske je. Sjećate se tih godina. Ne želim da me se shvati doslovno, ali nervirala m tih poslijeratnih godina svaka imalo jača domoljubna besjeda, svako nepotrebno isticanje hrvatskih krvnih zrnaca i neukusno trpanje Hrvatske u sve i svašta. Overdozirali su nas domoljubljem, i stvorili kontraefekt. Želuci su nam se digli i morali smo izrigati višak. Ta se grezost osjećala na svakom koraku, eksponirana u svim segmentima društva, degutantna i ruralna. Baš kao i vladajuća partija u toj drugoj polovici devedesetih kad su nas pljačkali i gledali nas hladno u oči pritom. Lagali nam bez da su trepnuli.
A onda je Pašalić pao. Onog povijesnog siječnja demoni su morali prijeći u ilegalu. Nešto ranije nogomet je poveo naciju u jedan civiliziraniji rat u kojem kalašnjikove mijenjaju noge koje umjesto metaka pucaju loptu. Kockice više nisu bile krvave i nisu ih nosili (samo) kurvini sinovi iz politike, ti odvratni lopovi, lažovi, beskrupulozni likovi koji su prije rada bili kokošari i džeparoši, a u rati naučili vezivati kravate, dobili lovu za skupa odijela i da ih nije neukus odavao, nitko ne bi znao tko su i odakle su došli.
Godine su prolazile, stvari se počele vračati u normalu. Klinci, dakle supkultura, počeli su nositi majice s domoljubnim natpisima, ali nekako urbanim i cool. Zastava, grb, i drugi nacionalni znaci prestali su biti svojina jednog u dubokoj starosti zabludjelog lika i njegovog pokreta. Konačno, prvi je predsjednik preminuo, a Hrvatska je prestala biti vlasništvo onih koji su je htjeli ukrasti zajedno s tisućama poduzeća. Neke se nove priče počele dolaziti do izražaja, neki novi problemi, civilni, građanski. Slovenci su htjeli naše, Talijani danas traže previše, nogomet nikad nije bolje stajao i hrvatsko znakovlje danas miriše prekrasno, neopterećeno, slobodno i milo. Sve više smo svjesni sebe, a nismo bahati. Naš je identitet naše blago, dio kompozicije europskog parnog stroja i prepoznatljivi smo u svoj toj originalnosti. Istini za volju, nedovoljno iskorištenoj, ali svakim danom sve smo bolji, kreativniji, bogatiji i zreliji. Dogodio se pravi fenomen nekidan kad su i najzagriženiji desničari bili prisiljeni skinuti kašu predsjedniku Mesiću zbog Talijana. Zamislite, konsenzus, civilni i kvalitetni. Ne bi to bilo moguće da domoljublje opet nije IN. Pobrinimo se samo da nosimo hrvatsko i iduće sezone, da ne iziđe tako lako iz mode, da ne izgubimo sebe olako, kako smo se stoljećima gubili. Volimo svoje, ali volimo s mjerom, jer svaka krajnost vodi u ponor.
