ponedjeljak, 19.02.2007.
BEOGRADSKI SUSRET IGORA MANDIĆA I KRAJINSKE IZBJEGLICE
objavljeno NA XPORTALU, 8.2.2007 16:08:29
Priča mi Bata, otkačenjak iz Beograda s kojim se zadnjih par mjeseci povremeno «čujem» mailom i tako iz prve ruke doznajem sočne i od nebitnog junka filtrirane vijesti s one strane Drine, da je bio nekidan na promociji knjige «Sebi pod kožu» našeg genija Igora Mandića.
Bilo je ludilo, veli Bata. Ogromna masa ljudi ostala je čekati vani jer u knjižari gdje je organizirana promocija nije bilo mjesta više niti za komarca.
Iako je knjižara ogromna, piše mi u mailu pomalo razočaran jer su skoro svi tamo bili «matori» ljudi, ali jebiga, to je tako, veli Bata i nastavlja:
- Dok nam je potpisivao knjigu, pojavila se neka žena, verovatno izbeglica iz Dalmacije, koja je počela da ga podseća da su išli zajedno u školu... I Igor, ko Igor, kaže:
«Pa, ne znam, ono što kažu, kako sam te jebao, tako te se sjećam».
Mogu samo zamisliti starog majstora usred mase beogradskih intelektualaca, hašomanskih metuzalema i uštirkanih dama sa šarenim šeširićima iz pedesetih, kako nad gomilom knjiga opći s izbjeglom dalmatinskom krajinkom.
Uz Janka Polića Kamova i uvjetno Tomija iz zagrebačke Phantasmagorije (isključivo radi fashiona, dojma i ugođaja), Mandić je definitivno najmračnije hrvatsko poznato ime. On oduševljava, svojom stalnom, do zla boga iritantnom provokacijom inspirira. Uz njegovu autoironiju i cinizam petkom navečer moje se baterije pune. Nije mi jasno zašto se priča o ukidanju emisije u kojoj njih četvorica filozofiraju jer boljeg TV showa odavno na HTV-u nije bilo. Logično da emisija takvog tipa neće privući narodne mase i da ne može imati nekakvu strašnu gledanost, ali za onih 0, 2 posto gledatelja u Hrvatskoj koji ne samo da mogu izdržati tih par desetaka minuta, nego sedam dana čekaju da emisija počne, show se mora nastaviti emitirati.
Jer, kako sam te gledao, tako te se sjećam…
