četvrtak, 15.02.2007.
NAŠ ČOVJEK RAČAN
objavljeno NA XPORTALU, 2.2.2007 17:28:15
Ivica Račan se povlači, i veliko je pitanje hoće li se uopće vratiti na političku scenu. Kao da me bićem netko ošinuo, upravo sam se tako osjećao kad sam čuo tu ružnu vijest. Osjećaji su mi se podijelili na dvije strane: ljudski, emotivno, bilo mi je žao čovjeka, a politički, pragmatično, šokirala me činjenica da u godini uoči izbora najjača oporbena stranka proživljava najveći potres otkako je hrvatska neovisna.
Račan mi je oduvijek bio simpatičan. Sjećam se, još dok sam bio klinac, kako su ga stariji slavili kad je rekao Miloševiću NE. Bio mi je drag i koju godinu poslije kada su ga pljuvali, nazivali komunjarom, ali i onog povijesnog 3. siječnja koji će se dugo pamtiti. Nadao sam se da će Račan na ovaj ili onaj način biti pobjednikom i na ovim predstojećim parlamentarnim izborima. Hrvatska je opozicija ionako nikakva, bez Račana će biti posebno gadno. A stranki na vlasti definitivno je vrijeme da odu malo mirovati u oporbu. Strašno su degutantni, od glave do repa. Ovaj naš premijer čudni je neki svat. Vrlo sirov tip, bahat, umišljen i uistinu ima sve karakteristike školskog primjera napuhanka. Njegovi puleni još su gori. Doveo je bivšu zadarsku gradonačelnicu da sramoti sebe i njega, ali i nas, jer sve se to događa pred široko otvorenim europskim očima. Ona misli da se od jointa umire, ali ju zato ne zabrinjava kad sudac u presudi kaže da je guranje prsta u guzicu nevino kao rukovanje, ili kad mlada žena dobije skoro 10 godina robije zato što je probola nožem tipa koji ju je htio ubiti. Kad smo kod zakona, njezin kolega iz policije veli da mu je zvuk pendreka najdraža muzika, a inače, nakon svakog njegovog izleta na televizije nacija se ceri danima. Ceri se, da ne bi plakala, urlala od muke i boli.
Dasa, miš iz ulja i rodjak s kuburom. Niz loših zakona, katastrofalnih proračuna, apsolutna kontrola medija, sve to treba pod hitno mijenjati, a nakon silaska Ivice Račana s političke pozornice može se dogoditi i ono što je Radimir Čačić nekidan izjavio, velika koalicija između HDZ-a i SDP-a. Zamislite samo taj užas! Momentalno ukidanje demokracije, slobode medija… Ukidanje, ali zato uvođenje gluposti. I ovako opozicija jedva kontrolira vlast, a da se udruže najjači sa svake strane, mogli bi se slobodno svi odseliti. Jer bi to bila jedina sloboda koja bi nam ostala.
I što sad? Za likove poput Zorana Milanovića još nije vrijeme, a nikako nije dobro ulaziti u oganj prije vremena, nepripremljen. Stara garda je propuhala, oni su za rashodovanje. Ne možeš ti padjo s nekom tamo Željkom Antunović na izbore! Bolje bi i ja figurao na toj poziciji od nje. Arlović i Jurjević kao da su izišli iz crtića Kremenko… Očito, samo Račan od te musake može uigrati momčad za pobjedu, a HDZ definitivno treba mijenjati. No, ima SDP i svojeg Bandića, kandidata za zamjenu jednog od najdugovječnijih hrvatskih političara, čovjeka koji SDP vodi od početka, još od vremena kad su se zvali Stranka Demokratskih Promjena, čak i prije toga, još od 80 – ih je on na čelnim pozicijama u partiji, u davno doba prije reformacije.
Drag mi je Račan. Uvijek je bio drukčiji od ostalih. Mogli ste mu spočitati sporost, pa čak i nedostatak speeda, odlučnosti, jer.. ono, poželiš ponekad da se naljuti, pa da lupi snažno šakom o stol… al opet, ima on masu kvaliteta. Još kao mlad partijski funkcioner imao je muda reći glasno i javno kako rock ne kvari «omladinu» , ali i skoknuti do Nizozmske zapaliti joint. I reći to javno u konzervativnoj Hrvatskoj. Reći to u doba kad je stari još bio živ. A stari je bio vazda ozbiljan, ljut, paranoičan...
Falit će nam Ivica Račan. Priznaju to danas i njegovi najljuči politički suparnici. Taj tip nas je izveo iz ere komunizma, pao na dno dna u eri Tuđmanove dominacije, a onda se uzdigao kao Fenix i otvorio Hrvatskoj širom europska vrata. Nadao sam se da će prije penzije učiniti još jednom nezamislivo, opet se uzdignuti i još jednom poslati HDZ na hlađenje. Reformirati Hrvatsku i formalno uvesti zemlju u Europsku uniju. Promijeniti glupe, nazadne i nadasve budalaste zakone koje nametnuli su nam desni diletanti. Bez njega oporba neće biti ista.
Tko zna, možda sam pretjerao u pozitivnom tonu, podigao ime Račanovo do neslućenih visina. Ako i jesam, koga briga. Sve je to napisano s najboljim namjerama. Nadam se da će s Račanom biti sve OK. Pa ako i odlazi u povijest političke prakse, želim mu da s pristojne udaljenosti zdravo promatra Hrvatsku, uz memoare, društvene igre, druženja, i sve ono što penzioneri rade. Nek čovjek bude dobro. Jer dobro je služio Hrvatskoj, dobro je služio domovini. Uh, pretjerujem (kao i obično). Ovo skoro pa da na nekrolog nalikuje. Jebiga, put pretjerivanja vodi u dvorac mudrosti... hm, nikad nisam znao dobro parafrazirati, kamoli citirati, kad nemam ja pamčenje za to. Kapaciteti su stari, istrošeni...
