četvrtak, 15.02.2007.
ŽIGOSANJE GUZICE UŽARENIM ŽELJEZOM
objavljeno NA XPORTALU, 8.12.2006 20:23:52
Danas sam se bavio slučajem žigosanja 22 – godišnje cure kojoj je muž na guzici užarenim željezom označio slovo «B», prvo slovo svog prezimena. Još jedna klasična, topla ljudska priča, ko zna koja po redu ovaj tjedan. A jugo uopće ne puše prejako. Obično, kad se zaredaju dani južine, bude prilično gadno. Svi gradski pacijenti puknu i počnu raditi sranja, zivkaju telefonom, upadaju mi u ured. Još kad se potrefi da je pun mjesec, a to je ovih dana, mogu biti siguran da neću doma prije kasne večeri.
Nego, da se vratim ja na ovu prekrasnu obiteljsku priču o žigosanju. Nakon što sam skužio o kome se radi, jutros sam skoknuo do zgrade u centru grada u kojoj stanove imaju i žigosana i kauboj koji je svom vlasništvu ostavio na guzici pečat svog vlasništva. Otvorila mi je majka žigosane i tijekom desetak minuta koliko sam sjedio u njezinom dnevnom boravku, nije mi zapravo htjela reći ništa. Ali baš ništa. Toliko malo u životu nisam dobio od nekoga tko me je uredno pustio u stan. Žena mi je doduše priznala da ima sranja s frajerom, zetom koji je usput samo 32 godine stariji od njezine kćeri, ali o detaljima je odbila pričati. Nije mi htjela otkriti ni gdje joj se kći trenutačno nalazi. Ništa. Neobavljena posla napustio sam stan i spustio se dva kata niže gdje živi molester. Naime, iako su u braku, njih dvoje ne žive zajedno, jer mala živi s majkom. Spreman na sve, zvonio sam neko vrijeme i kucao, ali odgovora nije bilo. U takvim situacijama nikad ne znaš tko će ti otvoriti vrata i što uopće možeš očekivati. Novinari nisu baš popularni ovih dana, i uvijek moraš biti spreman da će ti ovaj čim otvori vrata opaliti šaku u glavu, ispaliti iz sačmarice dva punjenja sačme, ili pustiti dobermana na tebe. No, ovoga nije bilo.
I da sad ne pilam s detaljima, a ukratko, ženska je prijavila da je frajer ubija u pojam, da je mlati, oduzima joj mobitel, brani joj izlaske i štajaznam , maltretira je na sve moguće načine, otišao sam tražiti dalje. A onda se odjednom ukazala druga strana medalje.
- He, he, pa njih dvoje su ti poznati po nastranostima – kazao mi je znanac na kojeg sam naletio u susjedstvu. – Oni su ti cijelo ljeto obilazili SM klubove i uživali u bolima, on pogotovo. Često se družimo u teretani gdje se obavezno hvali ranama i masnicama, i svima glasno prepričava kako ih je zaradio, kakve su bile domine
koje su ga mlatile, sve to, jasno, uz obilje sočnih detalja – veli prijo.
Poslije sam doznao da je lik već bio u braku, ali su se razveli jer ju je mlatio kad god je stigao, čak i po javnim mjestima, a to se u mom gradu gdje svatko zna svakoga, brzo dozna. Tako je rulja jutros po kafićima naveliko raspravljala o najprljavijim detaljima ovog slučaja. To je ono što volim, i zbog čega sam svojedobno pobjegao iz Zagreba u Dalmaciju glavom bez obzira.
Tko zna, možda je cijela ova priča poslužila bračnom paru kao morbidna S&M igrica. U stilu, puste priču da se raspali po medijima, i onda se ševe sve u 16, paleći se na novinske članke. Ha, bolesno, zar ne. Kako bilo, još je jedan radni tjedan prošao. Ujutro, toplo se nadam, neće me dočekati neko novo sranje, i ne namjeravam silaziti prije 11 u omiljenu birtiju gdje ću, kao i svakog dana, doznati što je novoga. Sveta moja Dalmacija, i svi njezini «oriđinali». Da nema pacijenata, bilo bi nam dosadno. Hm, noć je nekako slatka, mislim da ću otići nekamo piti. Treba probaviti sve ovotjedne nasilnike, pedofile, lopove i policajce. A probava je najbolja kad se podmaže žestokim. Nekom vrlo prozirnom i nadasve jakom tekućinom. Laku noć kriminalci moji. Ajte spavati i nemojte me zajebati. Budite mirni noćas i za vikend.
