< | studeni, 2007 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | |||
5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Ti misliš da sam sretna
jer to moj pogled kaže,
al srce potajno plače,
a pogled uvijek laže...
VOLIM
- Tošu
- Gibbu...
- Gunse...
- Elvisa...
- dobru zabavu
- jednostavnost
- iskrenost
- poštenje (rijetko viđeno)
- pjevati
- plesati
- smijati se
- crtati
- svirat gitaru
- kad neko meni svira...
- pričati
- sve znati (kad sve me zanima...)
- papati...
- kartat belu
...
NE VOLIM
- dvoličnost
- laž
- tračanje (zlobno...)
- svađu
- dijeljenje na grupice
- etiketiranje
- odjeću poznatih marki...
- shopping
...
Upamti!!!
Bog nije obećao dan bez bola, smijeh bez tuge, sunce bez kiše, ali je obećao snagu za dan, utjehu za suze i svjetlo za put!
Kaj te muči, njifra?
Souls that I˙ve been reading...
Ledena
Moja mala Dora Luther King
kumica
broken girl
Don˙t cry
Talk to me softly
There's something in your eyes
Don't hang your head in sorrow
And please don't cry
I know how you feel inside I've
I've been there before
Somethin's changin' inside you
And don't you know
Don't you cry tonight
I still love you baby
Don't you cry tonight
Don't you cry tonight
There's a heaven above you baby
And don't you cry tonight
Give me a whisper
And give me a sigh
Give me a kiss before you
tell me goodbye
Don't you take it so hard now
And please don't take it so bad
I'll still be thinkin' of you
And the times we had...baby
And don't you cry tonight
Don't you cry tonight
Don't you cry tonight
There's a heaven above you baby
And don't you cry tonight
And please remember that I never lied
And please remember
how I felt inside now honey
You gotta make it your own way
But you'll be alright now sugar
You'll feel better tomorrow
Come the morning light now baby
And don't you cry tonight
An don't you cry tonight
An don't you cry tonight
There's a heaven above you baby
And don't you cry
Don't you ever cry
Don't you cry tonight
Baby maybe someday
Don't you cry
Don't you ever cry
Don't you cry
Tonight
Divji cvit
Nije mi potriba sad
ka šempja gubiti mir
jer ja sam proguca
kost za jubav, niman lipu rič
I žali Bože i trud i ludu glavu
s kojon ne mislin
ko me je natira da je
provan da je vako zavolin
da je vako zavolin
U srce ne potočaj ka divji cvit
pusti dažd iz oka da okripi
tu naciklu jubav u meni
A da je čoviku bit ka rašpa
i da je u duši zal i grub
ja ne bi se da do kraja
i ne bi vako ginija za nju
Da je čoviku bit ka rašpa
da ništa ne ćuti ka i zvir
ja ne bi se da do kraja
ko me tira da je vako zavolin
Purple Sparkling Rose & Butterflies Glitters
Za našu Teu...
danas je tri godine otkako više nije s nama...
točno tri godine...
bila je svega 15 godina kada je završio njezin tek procvali život...
njenom voljom...
i danas se pitam, što se dogoditi moglo toliko strašno da je bilo vrijedno života...
žao mi je što nismo bile bliskije...
žao mi je što joj nisam uspjela pomoći onda kada je to trebala...
koliko god se trudila to sakriti i uvijek biti vedra, vidjelo se da joj nekad treba podrška i netko tko će ju saslušati... (kao i svima nama...)
žao mi je što to nisam bila ja dok sam imala mogućnosti...
možda... možda bi sve bilo drukčije... da jesam...
ali tako je očito moralo biti....
i ja tu više ništa ne mogu...
zato čuvajte sve što imate - čuvajte svoje zdravlje, obitelj i prijatelje... i kad pomislite da ste najosamljeniji na svijetu, znajte da ima netko kome je stalo do vas i tko se brine - makar ga ne vidjeli, on postoji...
i za nju je postojao... ali ona nije znala...
i zato dajte do znanja svima koliko ih volite i koliko vam je stalo do njih - pitanje je koliko još vremena imate zajedno...
...počivala u miru...
Za sve poginule, stradale, nestale i invalide...
Ne samo u Vukovaru nego i cijelom Domovinskom ratu... a i poslije njega...
Heroji ne plaču
i kad gube, pobjeđuju
Heroji ne mole,
stisnu zube i prebole...
Zaboraviti ih nikad nećemo...
Žalosno je, što neki već jesu...
Narod nije, al "poglavice" jesu...
Sjete ih se eventualno na ovakve datume...
Na grobove im nose cvijeće
i pale za njih svijeće
uz obavezno slikanje...
Al najviše ih se sjećaju kad su predizborne kampanje....
Onda se busaju u prsa - Domovinski rat ovo, Domovinski rat ono...
Mi smo napravili ovo, vi niste...
Naši su branitelji ovo, naši su branitelji ono...
Ali, nemojmo biti nepošteni, nije u redu - sjete se oni koji put i generala... i to na zahtjev Carle del Ponte
odmah im osiguravaju put u Haag, bez troškova, sve na račun države (znate ono - kuća časti...) samo vi odite tamo što prije... ipak moramo ispuniti rokove koje smo dobili...
"izdaja" tada ne postoji u njihovom rječniku...
Ironija je, u ratu smo se borili za svoju zemlju, svi zajedno za sve nas...
Svi za jednoga, jedan za sve...
U miru se ne borimo ni za šta,...
Naprotiv, prodajemo se... i to jeftino...
Prodajemo sve što je naše - i nekretnine i ljude...
Baš smo divan narod... dosljedni sebi...
Ali što god da se desi - danas, sutra, za sto godina...
Vukovar ćemo uvijek pamtiti...
Barem se u tome slažemo, pa makar samo jedan dan u godini...
Žalosno...
Toše Proeski... Rest in peace
***s malim zakašnjenjem***
U taj auto ušao si
sa željom da što prije stigneš...
gdje ideš,
znao nisi...
Jer kratka je vječnost,
a vječan je trenutak...
Ostaje samo uspomena
na ona vemena
kad s nama si bio
i o našim životima zborio...
Al tvoj život je igra bez granica
i ovo je samo nova stranica
u priči koja nas je sve dotakla
i tugu u nama potakla...
Otišao si
ni pozdravio se nisi,
angel s neba bio si
i u našim srcima još uvijek živ si...
Počivao u miru...
*** Puka slučajnost... ili možda ne... ***
1) New York City ima 11 slova.
2) Afghanistan ima 11 slova.
3) Ramsin Yuseb (terorist; prijetio da će srušiti Blizance 1993.) ima 11 slova
4) George W Bush ima 11 slova.
Ovo bi mogla biti puka slučajnost, ali postaje zanimljivije...
1) New York je bila jedanaesta savezna država SAD-a.
2) Prvi avion koji se zabio u Twin Towers je bio let broj 11
3) Let 11 je imao 92 putnika 9+2=11
4) Let 77 koji se takoder zabio u Blizance je imao 65 putnika 6+5=11
5) Tragedija se dogodila 11. rujna. 9+1+1=11
6) Datum tragedije (9.11) se poklapa sa Američkim brojem za hitne službe 911. Opet 9+1+1=11
Slučajnost?
Nastavite čitati, možda ćete promijeniti mišljenje...
1) Ukupni broj poginulih putnika otetih aviona je 254. 2+5+4=11
2) 11. rujna je 254. dan u godini Opet 2+5+4=11
3) Bombaški napad u Madridu se dogodio 11.3.2004. 1+1+3+2+4=11
4) Tragedija u Madridu se dogodila točno 911 dana nakon napada na Blizance. 9+1+1=11
Tu postaje jako čudno.
Najpoznatiji simbol SAD-a, nakon zvjezdica i crta sa zastave, je Američki Orao. Stih koji slijedi je preuzet iz Kur'ana, Svete knjige Islama: "Zapisano je da će sin Arabije probuditi strahovitog Orla. Ljutnju orla osjetit će svi u zemljama Alaha i, makar će neki drhtati u očaju, drugi će u nadi govoriti: Ljutnja Orla očistila je zemlje Alaha i tamo je zavladao mir." To je stih 9.11 u Kur'anu.
Ovo sam dobila mailom danas...
Inače razmišljam na takav način i trudim se gledati stvari onakvima kakve jesu, ne ih preuveličavati....
Kad god mi se neko žali (ili kad sama prigovaram...), uvijek se sjetim i skrenem pozornost na to da svi naši problemi su mizerni kada se usporede s pravim problemima na Zemlji....
Iako je svakome osobno njegov problem najveći, najgori, nerješiv, itd....
Kada mi se netko rasplače npr. zbog ocjene (najbanalniji primjer), mislim si: "Budi sretan ako je to tvoj najveći problem.... Zaista budi sretan zbog toga."
Jer koliko je stvarnih problema oko nas, a mi ih ne vidimo (ili ih NE ŽELIMO vidjeti), ne trudimo se rješiti ih (a oni koji se trude, brojčano su mali i imaju nemoguću misiju...).
Zavirite samo u Afriku - glad, bolest, siromaštvo, nemogućnost obrazovanja...
Kad vidim onu dječicu kojima mogu sve kosti nabrojati, želudac mi se okrene.... te slike jednostavno ne mogu gledati....
A ako ih ja ne mogu GLEDATI, kako je njima tek ŽIVJETI tako???
Uglavnom, vidjeli ste i sami...
Ali zašto da idemo tako daleko? Dovoljno je pogledati oko sebe, tu u Zagrebu, koliko beskućnika ima... a tek bolesnih i gladnih?
Zašto svi idu raditi "mir u svijeu" i kakti pomagati siromašnima, a toliki ljudi im umiru od istih problema pred vratima...
Zašto se nebi svi zajedno ujedinili i pomogli onima koji su nemoćni sami si pomoći u današnjem svijetu...
Sada biste mi sigurno rekli: "Prevelik si idealist, daj se spusti na Zemlju i gledaj svoja posla..." ili "I ja tako mislim, ali nas je malo pa ne možemo kao takvi mijenjati svijet? Uostalom, kako mi mali, obični ljudi to možemo?"
I ja sam tako mislila, i još uvijek djelomično mislim, ali znam osobu koja mi je na to odgovorila da baš zbog toga stava nam nema pomoći. Kad bi svako dao sve od sebe, koliko god mu se to činilo besmisleno ( jer je običan čovjek), ne očekujući ništa za uzvrat, riješili bismo sve... sve bi bilo lakše...
I u pravu je...
Žalosno je što se većina materijalnih sredstava potrebnih za pomoć, nalazi u rukama nekolicine bogataša i kapitalista, koji su si zdrnuli pare i sada im se živo fućla?
Znate da bi se sa samo 2% novaca, koji se u godini dana ulože u NATO (naoružanje, itd) riješilo problem gladi u Africi??
SAMO 2 %? Njima to ne predstavlja ni onoliko koliko je crno pod noktom, ali Africi itekako puno znači... Postojao bi jedan svjetski problem manje...
Boli me srce kad to gledam, plačem i ne mogu si pomoći...
Gledala sam mnoge dokumentarce i ne vjerujem kako ljudi mogu biti toliko bezobrazni i bezosjećajni prema svojoj braći? Crnci su mi dragi baš zbog toga - oni su si svi braća i sestre, takva im je tradicija... i to je prekrasno.... a mi? Važno da ja imam za sebe, ti umri pokraj mene od gladi, ja ću reći da nemam novaca...
I što je najžalosnije, prije će vam pomoći onaj koji si je jedva našao koricu kruha i podijeliti je s vama, nego onaj koji ima vlastitu pekaru....
***Kad se male ruke slože, sve se može...***
Kada nekog voliš toliko... da bi dao život za njega...
Voze se dvoje mladih na motoru.
Djevojka: "Nemoj tako brzo, smanji!!!!!"
Momak: "Ne, baš je ludo..."
Djevojka: "Nije mi prijatno, molim te"
...
Momak: "Kaži da me voliš!"
Djevojka: "Znaš da te volim!"
Momak: "Zagrli me"
(djevojka ga zagrli)
Momak: "Molim te uzmi moju kacigu sa glave, meni je tijesna
i stavi je sebi na glavu!!!"
Slijedeće jutro u novinama:
Motor imao saobraćajnu nesreću, jer su kočnice popustile,
dvije osobe su bile na motoru - jedna je preživjela,
a druga poginula...
ISTINA JE da je momak ustanovio na pola puta da su kočnice popustile,
ali to nije želio reći svojoj djevojci...
Želio je posljednji put čuti njene riječi - VOLIM TE!
Želio je posljednji put osjetiti njen ZAGRLJAJ!
Zatim ju je zamolio da stavi njegovu kacigu na svoju glavu,
jer je želio da ona preživi iako je to značilo da će on poginuti...
AKO VOLIŠ NEKOG RECI MU DOK JOŠ NIJE KASNO!!!