listopad, 2007 | > | |||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Ti misliš da sam sretna
jer to moj pogled kaže,
al srce potajno plače,
a pogled uvijek laže...
VOLIM
- Tošu
- Gibbu...
- Gunse...
- Elvisa...
- dobru zabavu
- jednostavnost
- iskrenost
- poštenje (rijetko viđeno)
- pjevati
- plesati
- smijati se
- crtati
- svirat gitaru
- kad neko meni svira...
- pričati
- sve znati (kad sve me zanima...)
- papati...
- kartat belu
...
NE VOLIM
- dvoličnost
- laž
- tračanje (zlobno...)
- svađu
- dijeljenje na grupice
- etiketiranje
- odjeću poznatih marki...
- shopping
...
Upamti!!!
Bog nije obećao dan bez bola, smijeh bez tuge, sunce bez kiše, ali je obećao snagu za dan, utjehu za suze i svjetlo za put!
Kaj te muči, njifra?
Souls that I˙ve been reading...
Ledena
Moja mala Dora Luther King
kumica
broken girl
Don˙t cry
Talk to me softly
There's something in your eyes
Don't hang your head in sorrow
And please don't cry
I know how you feel inside I've
I've been there before
Somethin's changin' inside you
And don't you know
Don't you cry tonight
I still love you baby
Don't you cry tonight
Don't you cry tonight
There's a heaven above you baby
And don't you cry tonight
Give me a whisper
And give me a sigh
Give me a kiss before you
tell me goodbye
Don't you take it so hard now
And please don't take it so bad
I'll still be thinkin' of you
And the times we had...baby
And don't you cry tonight
Don't you cry tonight
Don't you cry tonight
There's a heaven above you baby
And don't you cry tonight
And please remember that I never lied
And please remember
how I felt inside now honey
You gotta make it your own way
But you'll be alright now sugar
You'll feel better tomorrow
Come the morning light now baby
And don't you cry tonight
An don't you cry tonight
An don't you cry tonight
There's a heaven above you baby
And don't you cry
Don't you ever cry
Don't you cry tonight
Baby maybe someday
Don't you cry
Don't you ever cry
Don't you cry
Tonight
Divji cvit
Nije mi potriba sad
ka šempja gubiti mir
jer ja sam proguca
kost za jubav, niman lipu rič
I žali Bože i trud i ludu glavu
s kojon ne mislin
ko me je natira da je
provan da je vako zavolin
da je vako zavolin
U srce ne potočaj ka divji cvit
pusti dažd iz oka da okripi
tu naciklu jubav u meni
A da je čoviku bit ka rašpa
i da je u duši zal i grub
ja ne bi se da do kraja
i ne bi vako ginija za nju
Da je čoviku bit ka rašpa
da ništa ne ćuti ka i zvir
ja ne bi se da do kraja
ko me tira da je vako zavolin
Purple Sparkling Rose & Butterflies Glitters
Prava ljubav nije potrošna...
*** potrudite se pročitati do kraja...***
Danas ujutro bila sam svjedokom nečega za što sam sve više bila uvjerena da ne postoji...
Bila sam na hitnoj, na Sv. Duhu. Uganula sam zglob pa sam ga išla slikati. Dok sam čekala da me prime, primjetila sam pored sebe gospodina i gospođu u svojim sedamdesetima... On je sjedio u kolicima, nesposoban čak i držati glavu samostalno, blijed ko krpa, bez lijevog stopala... Ona je sjedila pored njega, držala mu glavu da ne klone i brinula se za njega.
"Kako ti je lakše? Kada te primim ovako ili onako?", pitala ga je.
"Nije bitno, sve dok si ti uz mene. Najlakše mi je kad si ti tu.", jedva je prozborio.
Ona ga je poljubila u čelo i gledala ga očima punih suza...
Mene su onda poslali na RTG. Kad sam se vratila sa slikama, oni su još uvijek bili tamo. Molili su doktora da ga primi, i ako je moguće, da ga prebaci na krevet, jer više ne može sjediti u kolicima. Doktor ga je odveo na stranu i na trenutak ušao u kabinet. Ženu mu je poslao po nešto na drugi odjel.
"Ne brini se, odmah ću se vratiti. budi tu.", rekla je i poljubila ga u čelo.
Nije napravila ni tri koraka, tek što je zašla za ugao, on je pružio ruku za njom i viknuo: "Anice, ne idi! Ne ostavljaj me! Trebam te!". Ona se vratila, opet ga poljubila u čelo i opet mu objasnila da će se vratiti za sekundu. Nekako se uspio suzdržati da opet ne ponovi isto.
Za nekoliko trenutaka, kada se gospođa vratila, uveli su ga unutra dok je ona ostala sjediti vani. Sjela se pokraj mene i odjednom počela pričati sa mnom kao da se znamo već godinama. Rekla mi je da će u prosincu ove godine slaviti srebrni pir – 50 godina braka. Nemaju djece, što me je veoma ražalostilo, jer smatram da su djeca blagoslov. Sigurna sam da bi bili dobri roditelji da su ih imali. Al svašta su proživjeli. On je imao moždani prošle godine, nakon toga ima gadnih problema sa šećerom. Prije par mjeseci dobio je gangrenu pa su mu odrezali palac, nakon toga cjelo stopalo. Prije par tjedana odrezali su mu i palac na drugoj nozi. Kaže da ga je strah da mu ne odrežu i drugo stopalo, ili čak cijelu nogu. I ona i on su na rubu. Ona ima problema sa kralježnicom, jedva hoda. Kaže, preteško joj je brinuti se sama za njega, ali ne želi ga dati u dom.
"Previše ga volim da bih ga, uza sve što prolazi, podvrgla još i paklu u domu. Izdržat ćemo nekako. Sve je dobro dok sam ja nogama.", rekla je sa suzama u očima.
Ja sam ostala paf. Vjerujem da ljubav postoji, pa i u njihovim godinama, ali nikako ne u tolikom žaru. Ne znam razumijete li što želim reći. Djelovali su u nekim trenucima kao likovi iz sapunica kojima se najčešće smiju. Svi kažu da ljubav poput onih što su u tim sapunicama ne postoji. I ja sam ponekad bila u tom uvjerenju, ali ovo me je totalno zapanjilo. Svi kažu, strast s vremenom nestane, zaljubljenost isto. Ostane samo ljubav i razumijevanje za drugoga ili veza pukne, ali ovo je bilo van svih stereotipova. Trebali ste to vidjeti. To me toliko raznježilo (drago mi je da sam vidjela da ipak postoji takva ljubav), a s druge strane toliko rastužilo (jer je takvo što veoma rijetko i malo ljudi to doživi) da sam u kabinet ušla kao u nekom transu. Pored mene stajao je i moj tata i slušao sve što mi je žena pričala (kao, slučajno je čuo). Kad sam ga pogledala, zagledao se u daljinu zamišljenim pogledom, totalno odsutan...
Znala sam se ponekad zamisliti može li čovjek nekoga voljeti jednakom snagom i strašću cijeli život; može li se i u stare dane voljeti partnera kao i u mladosti, istim žarom? U mojoj glavi je to u početku bilo posve razumljivo, ali gledajući svijet oko sebe i ljde u njemu, nalazila sam sve manje argumenata za to. Inače nisam tip koji lako odustaje, ali sve sam se manje trudila opravdati tu svoju tvrdnju... Današnji dan definitivno mi vraća nadu i postaje važan argument u toj mojoj tvrdnji.
Zamislite kako bi nam bilo lijepo da svi volimo barem trećinom žara kao što se oni vole. Ovaj svijet bio bi savršen. Ne samo ljubavlju muškarca prema ženi i obrnuto, nego i prema svome bližnjemu; prijatelju, kolegi,... Gdje bi nam bio kraj?
„Nek mi do temelja srce izgori
Ja birat ću najteži put
Jer ne znam da te ne volim“
„mrzim“ kad iza sebe ostavljaš trag neodoljivog, specifičnog i vrlo tajnog mirisa, i osjećaj nečeg mističnog u pokretima
„mrzim“ način na koji me gledaš-kad valovi plavoga izazivaju osmjeh i naglo treperenje
„mrzim“ tvoje poruke-koje gotovo uvijek kažu nešto od čega te opet poželim zagrliti
„mrzim“ tvoje meke, nepostojeće doditre u trenutku potpunog ne-življenja
„mrzim“ bijele aute i oblake koji zauvijek imaju dijelić tebe
„mrzim“ kada izgovaraš moje ime-onako smireno, bez pozadine, bez buke, bez ičega
„mrzim“ kada nestaneš odjednom-u trenutku mog nestašluka i neopreznosti-i onda se opet iz prikrajka pojaviš
„mrzim“ kada oduševljeno baciš cigaretu, a dim okruži tvoj lik u mraku
„mrzim“ kada pričaš-i radiš one idilične stanke među riječima...i nastaviš dalje istim neprekinutim tempom
„mrzim“ pisati da te „mrzim“- jer „mrzim“ te puno!!!
„Nek mi se život kroz prste izvuče
Ja dat' ću i suze i bol
Ljubav zaslužuje to...“
Oprosti što plačem i što nemam mira
kad čujem da neko uz Gitaru svira.
Oprosti što lutam Ulicam Grada
sa željom da te sretnem iznenada.
Oprosti sto tvoje ime po sveskama pišem,
Al' sjećanje na tebe ne mogu da izbrišem.
... Kad me budu za Tebe pitali, znat će koliko boli o tebi pričati.
Nitko nema pravo nama suditi, svatko barem jednom može pogriješiti.
Vjeruj kad Ti govore, otišla sam zbog Tebe,
Nisam mogla podnijeti da te druga ruka zagrli ...
Da mu posvetim još koju rečenicu...
Slučajno naletih na jedan njegov intervju za neki časopis...
Rekao je, između ostalog, kako obožava svoje roditelje i kako mu je žao što ne može provoditi više vremena s njima. Stoga je ove godine, umjesto da ide na ljetovanje poput ostalih kolega, on je otišao na ljetovanje sa svojima... posljednji put... kao da je znao...
Prije toga je bio u Izraelu. Rekao je da želi vidjeti u što to vjeruje, da želi obići mjesta gdje je Isus Krist bio. Kaže da se mnogima vjera uništila kad su došli tamo jer nije bilo kako su zamišljali, ali da se njemu vjera još jače učvrstila...
Na pitanje može li oprostiti ljudima koji ga uvrijede, odgovorio je
" Naravno. Po snazi da oproste i po svesti o tome koliko je oproštaj lekovit, prepoznaćete velike ljude. Isus je praštao svima. Ako je mogao Isus, što ne bih i ja koji sam niko i ništa."
A bio je i netko i nešto. Tako velik u svojoj skromnosti...
*pjesma koju je Cetinski napisao i posvetio brateku*
Ostavi svjetlo
na putu kojim želiš poći
pomozi mi kad snivam,
sretan i nasmijan da mogu ti doći
Podigni ruke
u bijeli hram uspravno kreni
i reci tiho svima
da ostat ćeš dijete među anđelima.
A ja?
Neka mi Bog otvori oči,
neka mi nebo pojača sluh
da čujem te i vidim
u svakom snu.
A ja?
Neka ti nebo podari krila
neka ti nebo podari spas,
da pjevaš, pjevaš svima
da zauvijek čuju tvoj glas.
Ova te zemlja voli
i čuva uspomene na dane kad si bio tu,
a dragi ljudi nose te
kao vječnu ranu.
A ona?
Na jastuku leži.
U nebo gleda,
sklapa ruke i suze skriva
što nisi s njom dok letiš s anđelima.
Toše proeski - In memoriam
*** s malim zakašnjenjem ***
Utorak, 16.10., 8 dana prije mog rođendana...
9 h ujutro, sat lektire; čitamo Combreya (kako tko...)
Sjedim za klupom, glavom naslonita na stol, slušam mp3 i spavam (toliko o lektiri...)
Trenutak prije uzimanja mp3-a, uzimam mob i stavljam ga u džep (naglasak: uvijek je u torbi, nikada u džepu bio nije...)
Uglavnom, slušam mp3. Pjesma Igra bez granica...
Stih Moj život je igra bez granica... Meni vibra u hlačama; mobitel van, poruka od frendice: Toše je poginuo, Ja sam u šoku, ne mogu vjerovat.. Moj pogled još uvijek djelu poginuo...
U razredu smjeh, niko ne vjeruje.... svi zovu da provjere; odjednom mir, tišina, tuga...
Vani na hodniku, suze i jecaji...
***
U nedjelju, vožnja u Zaprešić, Škoro... raspoloženje katastrofa...puštaju Bože, meni tako malo treba (moje svakodnevne riječi otkad znam za sebe...), Igra bez granica i, meni najbolniju, Dal si sretnija...
Pao je dogovor, ide se na Tošu (tri tjedna poslije trebao je biti koncert u Zg-u). Idu svi, i oni koji ga slušaju, i oni koji ne... Da mene usreće...
Pa, očito da je dogovor otpao... Kao i moja sreća..
***
Kažu, njegov broj je 26
Rođen je 25.01. >> 25+1=26
Podinuo je 16.10. >> 16+10=26
Poginuo u 6:20 >> 6+20=26
Živio je od 1981. do 2007. >> 2007-1981=26
Datum rođenja 25.01.1981. >> 25+1+1981=2007 (god. u kojoj je poginuo)
Datum smrti 16.10.2007 >> 2007-10-16=1981 (god. u kojoj je rođen)
Osobe u autu: Toše (26), menadžerica (49) i vozač (32) >> 2+6+4+9+3+2=26
(T)(o)(š)(e) - po makedonskoj azbuci {red slova} >> (23)+(19)+(31)+(7) =2+3+1+9+3+1+7=26
Slovo T je 26. po abecedi.
Karijeru počeo 1997. >> 1+9+9+7=26
***Slučajnost ili...***
In memoriam...
Moja najdraža pjesma...
***
Ljubav...
Sreća...
Dobrota...
Plemenitost...
Ljepota duše...
Mjesečina...
Igra...
života i sudbine...
Brzina...
Magla...
Trenutak...
Smrt...
Tišina...
Rastanak...
Nema zbogom...
Život duše...
Eto, prošao je i taj dan... Ode... nema ga više...
Jučer su mi odsvirali "Sretan ti rođendan" na gitari... bilo mi je tako lijepo... još da znate ko mi je svirao... :)) obožavam kad neko svira na gitari...
Eto, toliko...
Tulumiška se ipak odgađa... Iako je, svima nam drag Toše, poginuo prije tjedan dana, ja se osjećam kao da je još ovdje.... bo mi je jedan od najdražih pjevača (trio TOŠE-GIBO-OLIVER) i jako mi nedostaje.... definitivno nisam za slavlje... još će to malo pričekati...
Na današnji dan, prije 18 godina, na svijet je došla jedna divna osoba da ga učini još ljepšim... Mnogi kažu da je uspjela... Ja kažem da se zasad trudi... :)
Da se ukratko predstavim... Ime mi je Ivana (trebala sam biti Ivan, al˙ sudba očito nije tako htjela...). 18 mi je godina... zapravo, BIT će mi 18 god. u 19:55
Dugo sam mozgala (vjerujte, naporno je to...) dal da otvorim blog i trošim vrijeme i živce na to, ili ne... Očito je prevagnula prva opcija, tako da ću od danas i ja zauzimati djelić neta...
Uglavnom, večeras je TULUMIŠKA!!! Drž˙te fige da se vratim sutra živa, zdrava i trijezna... :)))