Snjeguljica

subota, 31.03.2012.

Savjeti za njegu kose

U prošlom sam postu pisala o kistovima i četkama za šminkanje i nakraju sam bila obećala da ću napraviti jedan proljetni look za sljedeći post. Međutim, upala sam u kolotečinu i bezvoljnost, ili bolje rečeno lijenost, pa naravno, nisam ispunila obećanje (što je totalno netipično za mene, ali eto). U sljedećih nekoliko dana ću se sigurno baviti šminkanjem pa možete očekivati nove postove o tome, a danas ću govoriti o nečemu što smatram važnijim za ovaj dio godine, a to je njega kose.

Svima vam je već poznato da je kosi potrebna adekvatna njega kako bi bila lijepa i zdrava, a njega kose podjednako je važna i ljeti i zimi. Ljeti smo izloženi morskoj soli i suncu, a zimi vjetru i grijanju, što itekako može oštetiti kosu ako joj se ne posveti dovoljno pažnje. Naravno, treba voditi računa i o smjeni godišnjih doba jer je s vremena na vrijeme potrebno promijeniti proizvode za kosu. Budući da i sama imam jako dugu kosu na koju potrošim popriličnu svotu novca mislim da vam sa svojim iskustvom koje sam skupila kroz godine mogu dati neke savjete.

1. Izbor šampona

Najvažnije je da je odaberete šampon za svoj tip kose. Dosta djevojaka pravi grešku tako što kupuje šampone kod kojih im se sviđa miris, a da pritom ne vodi računa odgovara li to zbilja potrebama njihove kose. Ako imate obojenu kosu koristite šampon za obojenu kosu, ako vam je kosa slamnata i suha kupite šampon koji će joj vratiti vlažnost, ako vam je masna kupite šampon koji će regulirati prekomjerno izlučivanje sebuma.

Još jedna važni naputak: šampon nemojte prečesto mijenjati, pogotovo ako se radi o industrijskim šamponima koji sadrže silikone i druge supstance i obećavaju čuda. Ne nasjedajte na reklame gdje vam obećavaju da će vam kosa biti kao nova nakon samo 10 primjena jer ćete se razočarati, a o bacanju novca da i ne govorim. To su samo marketinški trikovi kojima vas mame da kupite proizvod, ali neće djelovati, jer vjerujte mi, nema tog šampona na kugli zemaljskoj koji će vam „zakrpati“ oštećene vrhove. Često mijenjanje takvih šampona može dovesti samo do suprotnog učinka: opadanja kose (znam iz iskustva).

2. Mijenjanje šampona

Šampon je dobro promijeniti s vremena na vrijeme, pogotovo ako se radi o smjeni godišnjih doba. Frizeri savjetuju mijenjanje šampona na početku zime jer grijanje, vjetar i nošenje kaputa, šalova i kapa može oštetiti kosu pa je standardni šampon potrebno zamijeniti nečim „jačim“.

3. Upotreba regeneratora

Većina stručnjaka kaže da je dobar regenerator izrazito važan u njezi kose. Korištenjem regeneratora kosa se lakše raščešljava i time se smanjuje pucanje vrhova. No ako je kosa već ispucala nikakav joj regnerator neće pomoći da se izliječi, stoga ne očekujte čuda. Može je zagladiti i smanjiti tzv. „frizz“, ali vrhove neće učiniti zdravima. Kod pranja kose je regenerator najbolje utrljavati u vrhove kako bi ih se nahranilo i opskrbilo ih s vlažnosti pomoću koje kosa postaje jača i manje sklona lomljenju.

4. Upotreba maske

Po meni najvažniji korak u njezi kose. No kao što je bio slučaj kod šampona i ovdje je potrebno biti oprezan i ne nasjedati na marketinške trikove (pogotove one od Glissa i L'Oreala) jer ćete potrošiti novac na nešto što vam baš i neće biti od pomoći.

Ako vam je kosa zdrava i htjeli biste je takvom održati onda vam bilo koja maska iz maloprodaje može biti od koristi jer će vam nahraniti kosu, a samim time će vam se i kosa manje lomiti. Masku je dovoljno nanijeti jednom tjedno, jer ako je budete nanosili tijekom svakog pranja možete imati suprotan učinak – isušenu kosu. Maske su,naime, obogaćene hranjivim tvarima i „vitaminima“ za kosu, a i sami znate da vam se i od previše Cedevite može zavrtjeti jer prevelika količina vitamina također nije dobra.

Ako vam je kosa suha i oštećena i htjeli biste joj vratiti vlažnost i vitalnost onda vam savjetujem suprotno: ne kupujte maske iz maloprodaje jer vam neće pomoći, kupite profesionalnu masku u frizerskom salonu ili u dućanima koji prodaju profesionalne proizvode za kosu. Razlika je zbilja velika, a da ne govorim da vam je to i puno isplativije. Profesionalni proizvodi nisu jeftini, ali dosta dugo traju, i što je najvažnije – zbilja daju rezultate. Znam iz iskustva jer mi je kosa nakon njege s takvim prozvodima bila preporođena. Prije profesionalnih proizvoda kupovala sam maske u dm-u i svaki put kad bih pomislila da će pomoći mojoj kosi razočarala bih se, a za novac koji sam potrošila na bezvrijedne proizvode mogla sam kupiti puno bolji i kvalitetniji proizvod koji bi zbilja pomogao mojoj kosi. Stoga, ne žalite za novcem koji uložite u dobar proizvod.

5. Učestalost pranja kose

Izbjegavajte prati kosu prečesto. Što je češće perete više će vam se mastiti jer svakodnevno pranje kose potiče još jače izlučivanje sebuma koji je, naposlijetku, kosi i potreban da bi ona održala prirodnu vlažnost, no ako ga se odstrani prečestim pranjem vaša kosa će izgubiti vlažnost i postati isušena.

6. Količina proizvoda za kosu

I sami znamo kako nam poglede mame proizvodi izloženi na policama u drogerijama i sve bismo htjeli isprobati, no korištenje velikog broja proizvoda izazvat će suprotan učinak: tešku i beživotnu kosu bez sjaja. Nije preporučljivo korisititi više od 3 proizvoda za kosu, uključujući i regenerator. Savjetujem vam da koristite proizvode koji su neophodni za vašu kosu, što ne znači da s vremena na vrijeme ne možete isprobati i nešto novo, no ne pretjerujte, jer velik broj proizvoda za kosu ne znači i lijepu kosu.

7. Sušenje, peglanje i kovrčanje

Ove procedure potrebno je izbjegavati što više možete. Sušilo za kosu ne upotrebljavajte više od 3 puta tjedno, a kad ga koristite prethodno nanesite sprej ili serum koji štiti kosu od topline. Ipak, peglanje i kovrčanje su najveći neprijatelj zdrave kose. Čak i ako koristite sprej za zaštitu od topline tijekom peglanja to vam neće spasiti kosu od oštećenja jer povlačenje pločica po cijeloj dužini pramena kose dovodi do istanjivanja vlasi i pucanja jer se na taj način gube vezivne niti. Kosa vam možda neće biti spaljena, ali vrhovi će biti ispucani. Najgore navika je peglati kosu svaki dan jer kad je na taj način uništite nijedan preparat vam je više neće spasiti. Isto vrijedi i za kovrčanje koje doslovce lomi vlasi kose ako se primjenjuje prečesto. Stoga, oprez!

8. Češljanje

Prilikom češljanja vodite računa o tome da to ne izvodite preagresivno jer ćete oštetiti kosu. Jednako tako budite oprezni i kod izbora četke: metalni i plastični zupci mogu jako oštetiti kosu, dok su četke od prirodnih materijala i one sa zupcima koji imaju gumeni vrh puno bolje za kosu. Mokru kosu ne češljajte gustim češljem jer se tako lakše oštećuje.

Ovo bi bili moji savjeti za njegu kose. Nisam ih od nikoga prepisala već sam ih prenijela iz vlastitog iskustva. U sljedećem ću postu govoriti o svojoj rutini (kako njegujem kosu, koje proizvode koristim i sl) te ću post upotpuniti fotkama svoje kose. Ako ima još kakvih pitanja slobodno mi se obratite.

Lijepo pozdrav!

31.03.2012. u 20:19 • 3 KomentaraPrint#

srijeda, 21.03.2012.

Kistovi i četke za šminkanje

U zadnja tri posta sam pisala o šminki gdje sam davala savjete o tome kako izbjeći neke pogreške u šminkanju, govorila sam o tehnikama smokey eyesa, no o potrebnom alatu nisam pisala neke iscrpne postove, tako da ću se time pozabaviti danas. Spominjala sam doduše neke kistove koji su potrebni za smokey eyes, no budući da postoji još mali milijun kistova tome sam odlučila posvetiti današnji post.

Svatko tko se bavi šminkanjem zna da je za profesionalni look potrebno dosta alata, no većina ljudi ne ide toliko za tim ili im za njihovu dnevnu rutinu šminkanja taj alat nije ni potreban. Ruku na srce, ne pridaju svi toliku važnost makeup-u, dosta djevojaka i žena je dosljedno svom stilu koji imaju godinama i to je sasvim u redu. Nitko ne kaže da svaka žena izričito mora imati sav pribor. No jednako tako ima i dosta djevojaka koje vole šminku i vole eksperimentirati s raznim bojama i tehnikama te ovaj pribor smatraju itekako važnim. U današnjem ću se postu obratiti onima koji žele učiti i usavršavati se.

Ja sam se intenzivno počela baviti makeupom prije neke dvije godine. Šminkam se od svoje petnaeste, no budući da sam kao školarka i studentica bila i više nego zaokupljena raznim obvezama (kojih nije bilo malo), nisam se stizala toliko posvetiti šminkanju. Moja dnevna rutina se sastojala od tekućeg pudera i pudera u kamenu, dvobojnog sjenila koji sam nanosila spužvastim aplikatorima, olovke i tuša za oči, dobre maskare i rumenila, te naravno, ruža ili sjajila. Dok sam bila tinejdžerica kistovi nisu bili dostupni na svakom koraku kao danas pa se uglavnom svatko od nas snalazio s onim što je imao. No već tada sam dobijala pohvale za makeup. Sjećam se šminke za svoju maturalnu zabavu koja se sastojala od raznih nijansi ružičaste, kombinacije plave i ljubičaste olovke koje su zajedno dale indigo plavu boju te kvalitetne maskare. Sjećam se da su neke cure čak išle kod vizažista iako su im nastavnici savjetovali da to ne rade jer je to bilo samo bacanje novca, a rezultati nisu bili ništa bolji od onih koje su cure poput mene postigle običnim spužvastim aplikatorima. Sjećam se da sam tada dobila masu komplimenata sa svih strana, a ljudi većinom nisu mogli vjerovati da sam se ja sama tako uspjela našminkati. Vidjela sam kasnije i svoje slike na tetinom kompjuteru i sama sam se sebi divila kad sam vidjela kako sam lijepo složila boje i stopila ih u cjelinu. Otada je prošlo sedam godina, i nažalost, te fotke nemam na svom kompu da ih s vama podijelim, no to nikada neću zaboraviti.

Kad sam se počela intenzivnije baviti šminkanjem počela sam i skupljati svoju kolekciju kistova. Najprije sam kupovala Studio Basics kistove u Kozmu, jedan po jedan budući da nisu jeftini. Nakon nekoliko mjeseci sam s e-baya naručila set od 18 kistova napravljenih od kozje dlake s kojima je stvarno milina raditi. Došao je u lijepom roza pakovanju, jedina mana kistova je ta što su bijeli pa se lakše prljaju, no kvaliteta kistova je zbilja izvrsna. Set je bio dosta jeftin, mislim da me zajedno s poštarinom koštao 10 dolara, a kvaliteta je za tu cijenu i više nego dobra. Najviše me oduševio kist za blendanje i oni manji kistovi za tuš i za sjenilo koji su potrebni kod preciznog nanošenja.

Gdje god bih otišla kupila bih si barem jedan novi kist, pogotovo ako bih vidjela da su povoljni, i tako je moja kolekcija iz mjeseca u mjesec rasla. Nisam pokušala izračunati koliko sam novca do sada na njih potrošila, no suma nije mala.

Prije nekoliko tjedana dobila sam novi set od čak 32 kista. Brend se zove Fräulein, a bio je poklon od mog divnog supruga za Dan žena. Ja sam ga izabrala s Amazona i bio je dostavljen za nekih 5 dana. Ne moram ni reći da se moja sreća nije dala opisati. Istina, ti kistovi su mi zbilja trebali budući da se uskoro namjeravam početi profesionalno baviti šminkanjem i tako zarađivati.
Set ima doslovce sve, od svih onih četki za lice do najtanjih kistova za usne i eyeliner.

Image Hosted by ImageShack.us
By morbidia86 at 2012-03-21

Image Hosted by ImageShack.us
By morbidia86 at 2012-03-21

Ja ću sada opisati kistove koje smatram posebno važnima kod šminkanja:

1. Kist za nanošenje podloge (tekućeg pudera). Ovaj kist je napravljen od sintetičkih vlakana i plosnast je. Omogućuje ravnomjerno nanošenje podloge po licu. Ja ga volim zato što na taj način ne moram ubrusima brisati ruke koje zaprljam puderom. Ovaj kist nije obvezan. Nekima je puder lakše nanijeti prstima jer su se na to navikli, no ja ga smatram važnim, pogotovo ako šminkate nekoga drugoga, čisto zbog higijenskih razloga, a u mom slučaju i zbog opasnosti da nekog ogrebem noktima po licu (što se znalo dogoditi u prošlosti)

2. Četke za puder i rumenilo. Njih ima raznih. Moguće ih je naći u raznim debljinama, a vrlo često se ista četka može korisiti i za puder i za rumenilo. Bitno je da je napravljena od mekih vlakana kako bi se postigli dobri rezultati. Ja je osobno ne koristim toliko često jer preferiram one jastučiće za puder jer mi se čini da se na taj način puder lakše prima na moje lice, no ipak dajem prednost četki jer je njena upotreba više higijenska.

Image Hosted by ImageShack.us
By morbidia86 at 2012-03-21

3. Kistovi za nanošenje sjenila. Ima ih raznih veličina i oblika. Za zahtjevne „zadatke“ bolje je imati što tanji kist, dok je za nanošenje sjenila ispod obrva bolje imati deblji kist.

Image Hosted by ImageShack.us
By morbidia86 at 2012-03-21

4. Kist za blendanje ili „blending brush“. Ovim kistom se blenda nanešeno sjenilo kako bi se dobio blaži i sofisticiraniji look. Ovaj kist smatram izuzetno važnim kod šminkanja jer grubi oštri prijelazi ne izgledaju nimalo lijepo. I ovdje je moguće naći tanje i deblje kistove. Tanji kist se još naziva i kistom za konturiranje. Ovi kistovi se osim za blendanje često koriste i za samo nanošenje sjenila kako bi dojam bio ljepši i profesionalniji. Imam ih čak sedam. Tri debela i četiri tanja. Jedan je došao u mom prvom setu kistova, druga dva sam kupila u drogeriji Boots (brend se zove No 7). Od manjih kistova dva su od Essence (moguće ih je nabaviti u dm-u), a druga dva su došla u novom setu od 32 kista.

Image Hosted by ImageShack.us
By morbidia86 at 2012-03-21

5. Kosi kist za nanošenje eyelinera. Koristi se za nanošenje tuša u gelu gdje je važna preciznost. Važno je da je tvrd i da se prilikom nanošenja tuša ne savija. Potrebno ga je često čistiti jer mu ostaci tuša mijenjaju oblik što najčešće dovodi do krivudavih linija na kapcima i kvrgave crte. Osim za tuš, dobar je i za obrve.

Image Hosted by ImageShack.us
By morbidia86 at 2012-03-21

6. Kist za ruž. Ja ga koristim kad nanosim tamnije boje jer je kod njih preciznost izrazito važna. Nakon što se olovkom obrube usne nanese se ruž (ne skroz do crte), a zatim se kistom razmaže do crte. Ovo je važno zbog toga što se nepravilnosti najčešće vide na rubovima usana gdje se usne spajaju ako se ne koristi kist.

Ovo su kistovi koji su must have u mojoj kozmetičkoj torbici (mrzim taj naziv jer mi u našem jeziku zvuči isforsirano, no ne znam kako da se drukčije izrazim jednom rječju). Od navedenih kistova od svakoga imam minimalno dva komada, jer kistova ipak nikad dosta.

Ako i vi namjeravate kupovati kistove savjetujem vam da to učinite online jer ćete proći 10 puta jeftinije nego da kupujtete kist po kist. Na e-bayu i Amazonu ima zbilja lijepih setova, i većih i manjih, a vi samo prosudite koji vam najviše odgovara.

Joj, skoro zaboravih: Danas je prvi dan proljeća, priroda se budi, pa ću za sljedeći post napraviti jedan proljetni look (s daškom gotike, naravno).

Pozdrav od Snjeguljice!

21.03.2012. u 18:28 • 6 KomentaraPrint#

nedjelja, 18.03.2012.

Kako napraviti smokey eyes

Vizažisti kažu da je smokey eyes tehnika koju bi svaka žena trebala savladati (što naravno ovisi i o tome voli li se pojedina žena šminkati ili ne). Ljudi su različiti: neke žene obožavaju šminku i rado će uložiti u kvalitetne proizvode i naučiti tehnike dok će se druge koje nisu toliko lude za šminkom odlučiti na najjednostavije tehnike koje zahtijevaju minimum truda ili se uopće neće šminkati.

Ovaj post pišem za prvu skupinu žena, dakle za one kojima šminkanje predstavlja užitak. Smokey eyes se može napraviti na puno načina, a na vama je da odlučite koji vam je najdraži i koji vam najbolje pristaje. Mnogo djevojaka gleda razne tutorijale na YouTubeu koji im pomažu u tome da nauče tehnike, no i to može dovesti do poteškoća. Tamo se, naime, nalazi mnoštvo različitih stilova i tehnika, a kad se toga pogleda previše djevojke uglavnom nakraju budu zbunjene jer im se „gradivo“ počne miješati. Moj savjet onima koji se tek uče je da krenu od najjednostavnijih tehnika jer će tako ići korak po korak i postepeno savladati i kompliciranije tehnike koje zahtijevaju više truda.

Ja moram priznati da sam stvarno zaljubljena u smokey eyes. Znam ga napraviti na jako puno načina, koristeći razne boje i tehnike, no budući da volim jednostavnost jednako tako preferiram i jednostavnije lookove. U ovom postu ćete vidjeti dva vrlo slična looka koja najčešće radim kad navečer izlazim, a koja su prilično jednostavna. Jedan od najdražih mi je jednostavni crni smokey eyes koji pristaje većini žena, a o njemu i o tome kako ga napraviti sam pisala u postu o gotičkoj šminki. Ovi o kojima ću danas govoriti su spoj metalik srebrne i crne boje, a nisu teški za napraviti. Pa krenimo s uputama i savjetima.

Smokey eyes 1

Ovo je zapravo bila moja interpretacija looka Tarje Turunen, moje najdraže pjevačice (bivša pjevačica grupe Nightwish). Za ovaj look sam koristila sjenila Max Factor, duo koji se sastoji od sedefasto srebrne i sedefasto crne nijanse. Crno mat sjenilo koje sam koristila je bilo Manhattan (najbolje crno mat sjenilo ikada), a svjetlucavo bijelo sjenilo u prahu je bilo Naj Oleari.

1. Nakon što sam nanijela bazu za sjenilo po cijelom kapku sve do obrva na kapak sam nanijela srebrno sjenilo.
2. Zatim sam nešto debljim kistom nanijela sedefasto crno sjenilo u vanjski kut oka i na pregib (samo do polovice), tako što sam napravila kružni oblik.
3. Kistom za blendanje sam potom blendala crno sjenilo
4. Ispod obrva sam nanijela malo sedefasto bijelog sjenila, ali vrlo malo, jer mi nije cilj da se svjetluca već da bude elegantno, te sam crno sjenilo još jednom lagano blendala kako bih ga spojila s bijelim i izbjegla oštre prijelaze.
5. Nakon što sam ove dvije bojila spojila u cjelinu na vanjski kut kapka preko već nanesenog sedefastog sjenila sam tanjim kistom nanijela malo crnog mat sjenila te sam ga blendala sa sedefasto crnim. Na ovaj način sam dobila dublji i profinjeniji dojam i izbjegla monotoniju.
6. Zatim sam u unutarnji kut donjeg kapka nanijela malo srebrnog sjenila, a na vanjski malo sedefasto crnog sjenila. Te dvije boje sam lagano blendala, a crnu sam pomoću manjeg kista za blendanje spojila s crnim sjenilom na gornjem kapku
7. Nakraju sam na kapak nanijela tanku liniju crnog tuša, a na waterline crnu olovku.
8. I za završni touch sam stavila nekoliko slojeva maskare kako mi se oči ne bi „istopile“ ispod teške šminke.

Evo pogledajte kako je izgledalo:

Image Hosted by ImageShack.us
By morbidia86 at 2012-03-18

Image Hosted by ImageShack.us
By morbidia86 at 2012-03-18

Smokey eyes 2

Ovaj look se na prvi pogled čini sličan prethodnomu, iako je sama tehnika nešto drukčija, no što se tiče kompliciranosti, nema bitne razlike.

Za ovaj sam look koristila malu paletu sjenila od Maybelline koja se sastoji od dvije nijanse ružičaste te crne i bijele, a sve su boje sedefaste, no ja sam koristila samo crnu i bijelu. Pored toga sam koristila isto crno Manhattan mat sjenilo iz prethodnog tutorijala te sedefasto bijelo sjenilo od Deborah, koje je došlo u triu s još dvije nijasne plave (koje by the way, ništa ne valjaju, nemojte ih kupovati).

1. Nakon baze za oči sam na kapak nanijela sedefasto crno sjenilo iz Maybelline palete (izostavivši unutarnji kut) koje sam potom blendala manjim kistom prateći kut oka
2. Ispod obrva sam nanijela sedefasto bijelo sjenilo iz iste palete te sam crno blendala još jednom velikim kistom za blendanje kako bih stopila ove dvije boje.
3. Zatim sam preko već nanesenog sedefasto crnog sjenila nanijela malo crnog mat sjenila te ga ublendala u sedefasto kako bih dobila dramatičniji dojam.
4. U unutarnji kut kapka (na koji prethodno NISAM nanijela crno sjenilo) nanijela sam malo bijelog sjenila iz Deborah palete blendajući ga lagano s crnim, a isto sam napravila i na donjem kapku.
5. Na vanjski kut donjeg kapka nanijela sam sedefasto crno sjenilo i blendala ga sa sjenilom na gornjem kapku.
6. Za kraj sam nanijela crni eyeliner, crnu olovku na waterline i maskaru.

Image Hosted by ImageShack.us
By morbidia86 at 2012-03-18

Image Hosted by ImageShack.us
By morbidia86 at 2012-03-18

Maskara koju sam koristila je L'Oreal Carbon Black Double Extension kojoj sam vjerna već 5 godina jer ne samo da produžuje trepavice već im daje najcrnju moguću boju kakvu malo koja druga maskara može dati, stoga vam svima savjetujem da je isprobate.

Ruž koji koristim kad se ovako našminkam je uvijek neke svijetle boje jer ne želim da dojam bude prenapadan. Preporučujem svijetlo ružičastu, breskvastu ili boje kože (moj omiljeni).

Ja sam ljubitelj sivog i crnog sjenila, no ako se odlučite i za neku drugu boju nećete ni s njom pogriješiti jer se smokey eyes može napraviti u svim bojama, i svijetlim i tamnim, samo je red na vama da izaberetu onu koju vam se sviđa.

Eto, to bi bili neki od mjih savjeta kako napraviti smokey eyes, ove sam izabrala zato što su zbilja jednostavni, a o malo kompliciranijim lookovima bit će riječi u nekim od mojih narednih postova. Dotada pogledajte koji tutorijal na YouTubeu, ima ih zbilja izvrsnih, vježbajte i budite strpljivi. Pozdrav!

18.03.2012. u 17:09 • 11 KomentaraPrint#

četvrtak, 15.03.2012.

Šminka za zelene oči

U prošlom sam postu govorila o gotičkoj šminki i opisala sam neke od načina kako napraviti dramatične i jednostavne lookove. Dosta dramatičnih lookova sam objavila i na YouTubeu, no budući da hrvatska publika ipak preferira lookove koji su više mainstream napravila sam i nekoliko takvih. U njih spada i look za zelene oči. Taj tutorijal sam napravila zato što sam na netu počela zapažati sve više i više requestova od zelenookih djevojaka, a budući da sam i ja jedna od njih odlučila sam pokušati. No svoj tutorijal ću opisati kasnije, sada ću reći nešto o osnovama na koje treba paziti prilikom šminkanja zelenih očiju.

U doba interneta većina djevojaka ide na različite web stranice kako bi otkrile kako se pravilno našminkati, no tu se kriju zamke: različite web stranice imaju naravno i različite članke i samim time i različite autore, a vrlo često se zna dogoditi da se informacije o istom pojmu ponekad razilaze, da su potpuno drukčije, a nerijetko i pogrešne.

I ja sam na netu pronašla nekoliko članaka o ovoj temi i nisu isti. Evo što kaže prvi:

„Igrajte se s nijansama ljubičaste
Istaknite svoje prekrasne zelene oči šminkom baziranom na tamno crvenoj i ljubičastoj boji. Kako biste vizualno proširiti približene oči, nanesite tamniju nijansu boje šljive na vanjske rubove oka, a svjetlije ljubičastu nijansu prema unutrašnjosti oka. Ako su vaš očni kapci malo spušteni, učiniti suprotno. Izbjegavajte kombinaciju ljubičastih i plavih nijansi, kao i plava sjenila te tuš za oči.“

„Odaberite smeđu maskaru
Zelenooke dame bi trebale birati tamno zelene tonove, boju lavande, ljubičastu, šljivu ili boju jorgovana. Boja zlata i bakra su idealne za osvjetljavanje zelenih očiju. Kad je riječ o olovci
za oči, najbolje je izbjegavati crnu nijansu. Umjesto nje odaberite smeđu ili sivu boju. One su izgledom puno mekše. Odaberite maskaru u smeđoj nijansi kako lice poprimilo što mekši izgled.“

„Izbjegavajte srebrno sjenilo
Ako želite eksperimentirati s metalik nijansama, izbjegavajte srebrno sjenilo na očima. Umjesto spomenute nijanse odaberite brončanu, bakrenu i zlatnu boju. One će zelenim očima pružiti nevjerojatan sjaj. Odličan izbor predstavlja i smeđe ili tamno zeleno sjenilo sa zlatnim odsjajem.“

Ne znam kako vama, no meni neke stvari u ovom članku nemaju smisla. U prvom dijelu se slažem s time da ljubičasta sjenila pristaju zelenim očima, no ne bih se složila s time da pristaju i tamnocrvena. Štoviše, nedavno sam čitala i da se crvene nijanse nikomu ne preporučuju jer navodno cure onda izgledaju poput zombija. Ja ih osobno ponekad nosim jer sam gotičarka i pristaju mi na imidž, no ako ih netko od vas namjerava nositi onda vam savjetujem da to činite za noćne izlaske jer je crvena boja prenapadna za dnevni look, iako ćete kad je nanesete vidjeti da zapravo uopće ne pristaje zelenim očima.

Sad bih se osvrnula na drugi dio članka gdje kažu da treba izbjegavati crnu olovku. Ovaj dio sa sjenilima je točan, sve navedene nijanse pristaju zelenim očima, no da bi trebalo koristiti i smeđu olovku i maskaru je malo pretjerano. Govorim to iz iskustva jer sam to kao tinejdžerica sama isprobala i kombinacija je bila užasna, a meni osobno ni nema neke logike kad kažu da bi ljubičasta i smeđa trebale ići zajedno. Osobno smatram i da malo pretjeruju s tim smeđim sjenilima i smeđim makeupom uopće. Siva olovka pristaje na spomenuta sjenila, pogotovo ako je tamno siva, no ako uzmete i crnu nećete ni s njom pogriješiti. Maskaru vam preporučam da nosite crnu jer ona na ovakve kombinacije najbolje stoji. Osim toga, pogrešno je misliti da crna olovka ne pristaje zelenim očima, možda ne pristaje plavima, no sa zelenima je sasvim druga priča.

Treći dio članka je točan: istina je da srebrno baš i nije najbolji izbor za zelene oči, no ako ga uparite s tamnijim nijansama sive i crnom dobit ćete sasvim dručkiji dojam i vaše zelene oči će izgledati još čarobnije i zavodljivije nego prije (znam iz iskustva), pogtovo uz dobru crnu olovku i maskaru.

Evo što kaže drugi članak:

„Zelene ćeš oči najbolje istaknuti smeđim nijansama i sjenilima boje lješnjaka. Baš kao i u prirodi, stvaraju efektan ali primjeren kontrast. Za noćne provode i svečanije prigode odaberi ljubičaste nijanse ili one boje šljive.
Za zelena sjenila vrijedi suprotno pravilo od onog za plavooke djevojke – ako su ti oči tamnozelene biraj i tamnije zelene nijanse, dok make-up artisti djevojkama svijetlozelenih očiju preporučaju svijetlozelene nijanse.“

U ovom članku se slažem sa svime. Zelenim očima dobro pristaju i smeđe i zemljane nijanse, no i ljubičasta može biti korištena za dan. Naravno, šminka ne ovisi samo ni o boji očiju, već i o boji kosi i puti. Naime, postoji više tipova: topli, hladni i toplo-hladni. Ne želim sada ići u širinu, po mom mišljenju je najbolje isprobati razne kombinacije pa se potom odlučiti za one koje nam najbolje pristaju.

I za kraj, pročitajmo i sljedeći članak:

„Zelenim očima pristaje niz boja. Boja breskve, svjetlo ružičasta, prigušeno ružičasta, ružičasto-ljubičasta, zelena, brončano zelena, sivo zelena, smeđe zelena, boja zemlje, karamela, zlatna, zeleno zlatna, te svi smeđi i sivi tonovi.
Za naglašavanje zelenih očiju najbolje je koristiti nijanse lješnjaka, kraljevski ljubičastu, bolje ljubičice, šljive, šumski zelene ili smeđe. Ako je oko tamnozeleno, pokušajte sa tamnijim nijansama, ako je svijetlozeleno koristite svjetlije nijanse.
Ako je ten maslinast, a podočnjaci istaknuti i žućkasti držite se hladnih boja poput tamnoplave, ljubičasto sive, svjetlo ljubičaste, ružičaste, crne i boje patliđana. Koristite liner u tamnoplavoj, tamnoljubičastoj, crnoj, sivoj, zlatnoj ili smeđoj boji.“

Po ovom članku se čini da nema te boje u paleti koja zelenim očima ne pristaje, što je daleko od istine. Prvo, boju breskve i svjetloružičastu ne bih savjetovala zelenookom damama, osim ako je ružičasta kombinirana s ljubičastim tonovima. Ne bih čak ni boju šljive preporučila upravo zato što ona pod nekim kutevima svjetlosti može izgledati plavo, a poznato je da plavo ne pristaje zelenim očima (odnosno, nekim nijansama zelene, jer na nekima ni ne izgleda loše, pogotovo ako je tamnija plava)
Dakle, sažetak: Zelenim očima najbolje pristaju ljubičasti, zeleni, smeđi, zemljani, zlatni i brončani tonovi. Sad je na vama, moje dame, da izaberete kombinacije koje vam najbolje pristaju. Savjetujem vam da najprije kupite neke jeftinije kozmetičke brendove kako bi teoriju proveli u praksu i da same procijenite što vam najbolje pristaje, a što vam ne pristaje. Kombinacije možete napraviti razne: dovoljno je samo malo maštovitosti.

Osim toga, vrlo često naš makeup ovisi i o odjeći koju nosimo jer većina nas želi uskladiti makeup s odjećom, pa i to nerijetko igra ulogu. Znam da malo koji (ili nikoji) vizažist savjetuje plave nijanse, no i njih sam isprobala i nisam napravila nikakvu grešku. Na moje oči je lijepo pristajao quad plavih sjenila, koji se sastojao od dvije ledeno plave svijetle nijanse i dvije tamne, indigo plave i modre. Dakle, šminku koja vam se sviđa samo trebate isprobati i ne držati se slijepo savjeta koje pročitate ili vam ih netko da, jer naposlijetku, bitno je da vi sami procijenite što je za vas prikladno, a što ne.

A sad nešto o šminki koju ja kao zelenooka djevojka preferiram. Od gore navedenih boja najviše mi se sviđa ljubičasta, budući da sam hladni tip, svijetle puti i crne obojene kose, a boja mojih očiju nije pretamna. Obožavam sve nijanse ljubičaste, od svijetlo ljubičaste, boje lavande i jorgovana pa do boje patlidžana. Kad se šminkam ljubičasto u unutarnji kut oka nanesem svijetlije nijanse, a tamnijim nijansama konturiram. Za šminkanje očiju uvijek koristim minimalno tri nijanse. Uz ta ljubičasta sjenila obvezan mi je crni tuš i crna olovka koju nanosim na waterline. U već spomenutom tutorijalu sam look malo osvježila tako što sam umjesto crne olovke na waterline nanijela tirkiznu olovku, iako je ja sama vrlo rijetko stavljam, no to sam učinila zbog gledateljica koje bi mi se inače žalile da im je look dosadan.
Proizvodi koje sam koristila za ovaj look su svi od Essence, pristupačnih su cijena, lako je raditi s njima, a efekt je za kozmetiku te cijene i više nego dobar. Savjetujem vam da ga isprobate jer nećete požaliti. U ovaj post uključujem i fotke tog looka koje nažalost nisu visoke kvalitete jer su slikane mobitelom, no boje se ipak mogu vidjeti.

Image Hosted by ImageShack.us
By morbidia86 at 2012-03-15

Image Hosted by ImageShack.us
By morbidia86 at 2012-03-15


Budući da je siva univerzalna boja koja pristaje svim bojama očiju i nju sam iskoristila za jedan od tutorijala u kojem sam napravila metalik sivi smokey eyes, a evo kako je ispao.

Image Hosted by ImageShack.us
By morbidia86 at 2012-03-15


I za kraj, evo jednog looka koji sam napravila s čak pet različitih boja: srebrnom, ljubičastom, indigo plavom, bijelom i crnom.

Image Hosted by ImageShack.us
By morbidia86 at 2012-03-15
Tutorijale možete naći na sljedećim linkovima:

http://www.youtube.com/watch?v=xYvrrMuRAVc
http://www.youtube.com/watch?v=NhVuvradG7o
http://www.youtube.com/watch?v=8j35Ci8M4Vw

Osobno nisam ljubitelj smeđih nijasni jer su mi dosadne, no ljubičasta, siva i zelena mi jako lijepo pristaju. Ovo bi bili moji savjeti za zelenooke djevojke, a ako ima pitanja, samo pitajte.
Pozzzzz

Image Hosted by ImageShack.us
By morbidia86 at 2012-03-15

15.03.2012. u 17:56 • 12 KomentaraPrint#

subota, 10.03.2012.

Gotička šminka

Kako sam dosad samo opisivala gotičku subkulturu i njene komponente za danas sam odlučila biti malo kreativnija.

Na YouTubeu sam gledala različite makeup tutorijale, i naravno, najdraži od svih su mi bili oni za gotički look. Imam običaj da kad pogledam neki tutorijal odmah nakon toga pročitam komentare ispod videa. Većina tih tutorijala je napravljena i više nego profesionalno, pogotovo ako ih rade cure koje su profesionalni vizažisti, no tinejdžerice koje to pogledaju se najčešće žale kako im je to sve prekomplicirano. To je i logično, jer kad pogledate kojim se alatom te cure služe zastane vam dah: koriste mali milijun kistova i vrlo često kozmetiku koja nama, običnom pukom, zbog previsoke cijene nije dostupna (tipa MAC, Estee Lauder, Makeup Forever i sl.), ili poput MAC-a u Hrvatskoj uopće nije dostupna, zbog čega zainteresirani idu u kupovinu u susjednu Mađarsku ili čak do Austrije.

Ja sam također neki dan po prvi put kupila neke MAC proizvode da ih isprobam i zbilja su dobri, no recenziju ću raditi u jednom od sljedećih postova. U ovom ću postu pak davati savjete o tome kako napravti neki gotički look ili kako izgledati gotički koji će za početnike ili za one koji ne raspolažu s previše alata biti jednostavni i razumljivi. Znam da većina srednjoškolki nema set kistova za šminkanje i većina ih se šminka spužvastim aplikatorima ili jeftinijim kistovima, no to ne znači da se i s time ne može postići gotički look. U ovom postu ću opisati nekoliko načina kako se možete našminkati, a opisivat ću i jednostavnije i kompliciranije metode.

No prije nego krenem objašnjavati same tehnike opisat ću neke najvažnije sastavnice gotičkog looka.

1. Blijedo lice

Većina gotičarki nanosi svijetlu podlogu i isti takav puder jer je to jedna od glavnih komponenti gotičkog looka i gotičke estetike. No prilikom odabira pudera također treba biti na oprezu. Blijedi, gotovo vampirski ten pristajat će onom tko je i prirodno svjetlije puti, i ako je za nijansu ili dvije svjetliji od tijela efekt neće biti strašan. No ako ste prirodno tamnije puti nemojte forsirati nošenje kreč-pudera, jer na taj način samo možete izgledati smiješno. Znam to iz iskustva jer sam i ja u prošlosti znala pogriješiti. Zimi bi mi bijeli puder izvrsno pristajao, no ako bih ljeti potamnila puder se u tu kombinaciju jednostavno više ne bi uklapao. Dok se šminkate pred zrcalom to najčešće ni ne zapazite, no kad se poslije pogledate na slikama s noćnih izlazaka, gdje stojite s prijateljima, primijetit ćete koliku ste grešku napravili. I vjerujte mi, na slikama to izgleda katastrofalno, ja sam čak neke svoje i pobrisala jer sam izgledala ko klaun (to je bilo prije par godina, no kako se ljeti skrivam od sunca ostanem bijela, pa više nemam tih problema).

2. Tanke obrve

Sigurno ste primijetili da većina gotičarki ima izrazito tanke obrve i stoga i mlade cure koje furaju taj đir slijede njihov primjer. Obrve su ili iščupane na tanku crtu (dakle, nešto kao jedan red dlačica), ili ih djevojke totalno obriju pa ih onda crtaju crnim sjenilom ili olovkom. Ja, međutim, ovo ne bih savjetovala. Istina je da izrazito tanke obrve pristaju nekim curama, no ako ste jedna od onih kojima i malo deblje obrve dobro stoje nemojte ih čupati pretanko. Prvo, neće vam pristajati, a pretanke obrve licu daju hladniji izraz, a može vam se dogoditi i ono što se dogodi nekima koji kao tinejdžeri naprave tu pogrešku: da vam više nikad ne izrastu. Naravno, to tako ne mora biti jer sam i ja svoje godinama čupala na tanku crtu i još mi uvijek rastu, no neki nisu te sreće. Jednog ćete dana možda poželjeti deblje obrve, a neće vam više izrasti, i bit će vam žao zbog pogreške iz mladosti (ne kaže se zaludu „mladost-ludost“).

3. Kombinacija tamnog sjenila na očima i tamnog ruža na usnama.

Tako izgledaju gotički modeli na posterima i u časopisima, no budimo realni, malo tko nosi tako tešku šminku svaki dan. Ako se našminkate nešto diskretnije ne znači da će to naštetiti vašem gotičkom imidžu. A kako ga sve možete postići objasnit ću u tekstu koji slijedi.

Gotička šminka

Dakle, prvi i navažniji korak kod šminkanja je nanošenje dobre podloge i tekućeg pudera. Da budem iskrena, ja podlogu gotovo nikad ne nanosim za dan, nanosim je jedino kad se radi o noćnim izlascima kako bi mi šminka bila postojana cijelu noć. No ako vam se s tim ne da mučiti samo nanesite tekući puder koji ste prethodno pomno odabrali. Brend ne mora biti preskup: dok sam bila studentica gotovo uvijek sam koristila Miss Sporty zato što je za tu cijenu imao dobru kvalitetu i zato što sam jedino kod njih mogla naći nijansu koja mi je pristajala, no ipak ne bih nikomu savjetovala da koristi pudere i kreme iz kineskih dućana. Nakon što ste ravnomjerno nanijeli tekući puder po licu nanesite malo pudera u kamenu ili prahu iste ili slične nijanse. Nakon toga se možete početi baviti šminkanjem očiju.

Vrlo važan proizvod kod šminkanja očiju je baza za sjenilo ili primer. Na našem tržistu izbor baza za oči nije širok, no dobar primer po povoljnoj cijeni ćete naći u Kozmu, a brend se zove Catrice. Možete naći i primer za oči i za cijelo lice. Kad sam ja kupovala svoj primer nije bilo onih za sjenilo pa sam kupila onaj za cijelo lice i nanosila ga na kapke. Iako vizažisti to ne savjetuju ja vam iz iskustva mogu reći da nisam imala nikakvih loših iskustava ni alergijskih reakcija: baš naprotiv, primer se da lako nanijeti i razmazati, a kad povrh njega nanesete sjenilo ono traje cijeli dan. Neki dan sam kupila novi primer za sjenilo od MAC-a, no još uvijek ponekad koristim ovaj od Catrice.

Primer je dobar iz više razloga: prvo, kad nanesete sjenilo preko njega ono se ne skuplja na pregibima, duže traje, a kao drugo, ne morate se mučiti nanositi sjenilo spužvastim aplikatorima već ga lako možete nanijeti kistom, a i boje su s primerom intenzivnije.

Postoji više vrsta gotičkih lookova. Ako želite dramatični gotički look potrebne su vam bar dvije nijanse crnog sjenila i dva kista. Najbolje vam je da vam je jedna sedefasta, a druga mat. Najprije nanesite sedefasto crnu po cijelom kapku i na pregib oka, praveći pritom kružni oblik, no ako su vam kapci ovalnog oblika jednostavno slijedite prirodni oblik kapka. Isto sjenilo nanesite i ispod oka i spojite ga sa sjenilom na kapku. Kad ste napravili lijepi oblik uzmite nešto širi kist (po mogućnosti kist za blendanje, no ako ga nemate, možete se poslužiti drugim sličnim kistovima). Blendajte nanešeno sjenilo prateći oblik koji ste prethodno napravili dok ne dobijete „smokey“ efekt.

Kad ste sve dobro izblendali i kad ste zadovoljni s postignutim rezultatom kistom ili spužvastim aplikatorom nanesite malo crnog mat sjenila praveći malo deblju crtu na kapku. Potom uzmite kist (ne mora biti za blendanje, no ako ga imate, još bolje) i blendajte mat sjenilo sa sedefastim kako biste ih stopili. Na taj se način postiže dubina i izbjegava monotonija. Pri kapku sjenilo je nešto tamnije, a pri vrhu je svjetlije, a najvažnije je da su boje stopljene i da među njima oštrih prijelaza. Look upotpunite crnim tušem i obavezno ispod oka na „waterline“ nanesite crnu olovku i dobru maskaru kako vam se oči ne bi „istopile“ u tamnom sjenilu.

Image Hosted by ImageShack.us
By morbidia86 at 2012-03-10

Ako imate kolekciju kistova (ili bar najosnovnije kistove), ovo vam ne bi trebalo biti ni malo komplicirano, no ako ih nemate jedan savjet za vas: U dm-u možete kupiti Essence kistove za smokey eyes i za nanošenje tuša u kremi, a i sjenila, posebno ona u kremi su im izvrsna. Najbolja olovka za oči ikad je također od Essence, ona na izvlačenje, imate ih u svim bojama, no crna je zagarantirano najbolja. Probajte, nećete požaliti.

Naravno, dramatični gotički look ne mora biti isključivo crne boje: gotika voli ljubičastu, crvenu, tamno plavu i indigo plavu, razne nijanse sive i s bojama se možete igrati i biti kreativni. Meni su osobno najdraže kombinacije ljubičastih nijansi i crne, a ni taj look nije kompliciran. Na kapak jednostavno nanesite ljubičaste nijanse po vašem izboru, ja najradije svijetliju nijasnu stavljam u unutarnji kut oka, a tamniju u vanjski (za ovo vam ne trebaju kistovi, dovoljni su aplikatori). Zatim kistom nanesite crno sjenilo na sami kraj vanjskog kuta oka i na pregib i ponovite proceduru iz prve varijante. Isto tako vodite računa da su ljubičaste nijanse dobro izblendane i da crno blendate s ljubičastim jer oštri prijelazi ne djeluju nimalo lijepo.

Image Hosted by ImageShack.us
By morbidia86 at 2012-03-10

I sama sam napravila nekoliko sličnih tutorijala za gotičku šminku koje sam bila objavila na YouTubeu, no nedavno sam ih izbrisala jer nisam bila zadovoljna kvalitetom, no namjeravam napraviti nove. Mislila sam u ovom postu i objaviti slike mojih lookova, no odustala sam budući da su slikane mobitelom pa nisu najbolje kvalitete.

Ako se radi o noćnom izlasku spomenute lookove možete upariti s tamnijim ružem. Gotičarke često uparuju crno sjenilo s crvenim ružem, neke preferiraju ljubičaste ili one boje vina, no ako se odlučite i za svjetliju varijantu ruža nećete pogriješiti (ja osobno preferiram svjetliji ruž na jako tamne oči, iako volim obe varijante)

Image Hosted by ImageShack.us
By morbidia86 at 2012-03-10

No ako se radi o dnevnom looku, pogotovo ako idete u školu ili na posao, sa šminkom ipak treba biti malo umjereniji, a ista stvar i kad se radi o sporovodima da ožalošćeni ne bi mislili da im na taj način iskazujete nepoštovanje ili im se rugate. Srednjoškolkama preporučam da na oči nanesu samo eyeliner i njime uokvire oči, a ruž može biti tamniji. No ako ipak ne možete bez sjenila savjetujem vam da se poigrate ljubičastim ili crvenkastim nijansama. Nanesite ih na najjednostavniji mogući način: pomoću spužvastog aplikatora, a zatim oči uokvirite olovkom ili tušem. I pazite pritom da se nijansa ruža slaže s bojom sjenila.

Ako ste maštoviti ili imate sav potrebni alat savjetujem vam da pogledate par tutorijala na YouTubeu jer su cure zbilja majstorice (meni je najdraža Delyria), isprobajte ono što vidite i makeup će vam postati zanimljiiv, a možda čak i hobi. Ne bedirajte se ako prvi put sve ne ispadne kako ste zamislili jer na greškama se uči, a znate i onu staru, „vježba čini majstora".

10.03.2012. u 19:40 • 2 KomentaraPrint#

petak, 09.03.2012.

Uniformiranost vs. alternativa

Prije nekoliko dana sam čitala blog jednog dečka iz Zagreba koji je govorio o uniformiranosti društva. Post nije išao u neku veliku širinu, no ono što je rekao bilo je i više nego pametno. Ja ću se danas nadovezati na to i pokazati moje mišljenje o cijeloj toj problematici.

On je u svom postu rekao kako su sve djevojke isto odjevene, furaju isti, bezlični đir, a ni dečki se bitno ne razlikuju od njih. Nije pogriješio, jer sam i sama više puta zapazila istu pojavu, a i ostali se žale na taj problem.

Ja osobno takve puno ni ne doživljavam. Neću nikoga kritizirati jer naposlijetku, svatko ima pravo na svoj stil i izbor, i ako mene takve osobe ne ugrožavaju sasvim mi je svejedno kako izgledaju i kakvu odjeću nose. No ako već želimo nekomu prilijepiti kritku, ne možemo je prilijepiti samo pojedincu već čitavom društvu.

Prije nego što sam se preselila u Englesku živjela sam u Dalmaciji. Rodila sam se na jugu Dalmacije, tamo pohađala osnovnu i srednju školu, a kasnije sam otišla na studij u Zadar. U tih 19 godina navikla sam se na uske malograđanske okvire koji u manjim sredinama redovito vladaju, a kako sam tada još bila „zelena“, neformirana osoba, vodile su me neke predodžbe kojima me naučila moja mala, učmala sredina. A da budem iskrena, nije me naučila ničem lijepom ni pametnom.

Još dok sam bila osnovnoškolka u bezveznim devedesetim počela sam usvajati neke sulude zakone i pridržavati se pravila koja su mi bila nametnuta od okoline i vlastite obitelji. Ne, neću reći da je to bila krivnja mojih roditelja niti da su mi oni na taj način naštetili, jer nakraju krajeva, i oni su bili samo dvoje mladih ljudi koji su također bili prisiljeni prilagoditi se zajednici. I sad se sjećam priča svoje majke koja mi je govorila za koliko je stvari i ona sama bila zakinuta kad se udala i doselila u naše mjesto. No najgore od svega je bilo što su tada svi mladi roditelji živjeli pod okovima nekih ustaljenih pravila za koje su znali da se moraju ponašati u skladu s njima kako ne bi bili izvrgnuti ruglu i ogovarani. I svi su pod tim patili. Sve je moralo biti kao po špagi: od žena se najčešće očekivalo da budu kućanice, da cijeli dan provedu nad štednjakom, da peru rublje i zatim ga glačaju, da dočekaju muža i djecu sa skuhanim ručkom i večerom jer „muž cijeli dan drpi i crnči da bi svojoj obitelji priskrbio ono što imaju“, a žena je morala biti poslušna, klanjati mu se i štovati ga kao Boga, i jednako tako nije smjela zakazati ni kao majka. A djeca su morala ići u školu, redovito pisati zadaće i izvršavati dužnosti, subotom su imali svoja zaduženja u kućanstvu, a misa u nedjelju ujutro je bila obavezna. Pri tom kišovito i hladno vrijeme nisu igrali nikakvu ulogu: tamo se pod svaku cijenu moralo ići. Na taj način se održavala disciplina. Zanimljivo, dosta njih je govorilo protiv one „red, rad i disciplina“, a nje su se svaki dan pridržavali. Život je zbilja ironičan. I svatko se toga morao pridržavati. Iznimki nije bilo jer se nije smjelo ni na koji način odudarati od okoline. Niti se isticati u bilo kojem smislu. Biti „drugačiji“ je bio tabu, to naprosto nije bilo dozvoljeno.

Možda već sada neki od vas misle kako trabunjam o nečemu što uopće nema veze s ovom temom, no ako to mislite, u krivu ste: upravo iz ovakvih klica se rađa uniformiranost.

Sjećam se svoje srednje škole kao da je bila jučer (doduše, nisam je ni tako davno završila, no eto). I tada su vrijedila ista pravila: ni po čemu se ne smiješ razlikovati od ostalih i moraš se stopiti s masom jer jedino tako možeš opstati. No budući da sam ja oduvijek bila inovativna i drukčija prvi put u životu sam odlučila igrati kontra pravila.
Svoj posebni stil sam počela formirati u 16. godini. Nisam nažalost bila u prilici ići u neke velike šopinge i nositi odjeću koja mi se sviđala zato što mi je veliki grad bio predaleko, nisam imala novca da si kupim što hoću, a bogami ni mamicu ni taticu koji bi mi ispunili baš svaku želju jer nisam bila jedino dijete (imala sam još troje braće i sestara). No to me nije spriječilo da iskažem svoju kreativnost. Imala sam svoj stil odijevanja koji se nije uvelike razlikovao od tadašnjeg „dress coda“, no frizura i šminka su mi oduvijek bili drukčiji. Obožavala sam dugu kosu i nisam se dala šišati, a visoki rep je bio moj zaštitini znak. Uvijek bih frizuru upotpunila nekim detaljima poput ludih gumica i ukosnica, a šminkala sam se u sličnom stilu. Priznajem da mi je šminka bila malo pre ekstravagantna za dan, no meni je pristajala. Voljela sam žarke boje, duge izvučene crte (cat eye look), i obožavala sam naušnice: imala sam ih svih boja i oblika. No ovo što sam spomenula nikad nije bilo nabacano po meni bez reda. Uvijek su sve boje i detalji bili lijepo složeni i nikada nisam pogriješila s time. I nisam to radila zato da bih bila neka kulerica nego zato što sam se tako dobro osjećala, a osim toga, bila sam i odlikašica i jedna od najboljih učenica u školi i imala sam poštovanje od svih profesora, čak i od onih koji mi nisu ni predavali.

Međutim, u toj ludoj sredini alternativci ne mogu proći bez poruge i kritike. Tako je bilo i sa mnom. U svom razredu nisam doduše doživljala neugodnosti (iako sam sigurna da su mi i oni govorili iza leđa, no nikad me nisu doveli u neugodnu situaciju), no putem kući, ili čak ponekad i putem do škole znalo je biti svakavih sranja. Neću reći da me cijela rulja progonila, dapače, većina nije obraćala pažnju na ostale, no uvijek bi se našao neki idiot koji bi mi pokušao „spustiti“ nekim ružnim komentarima, iako to na mene nije ni najmanje djelovalo. Nisam bila osamljena, imala sam prijateljice, nije me nikada zanimalo kako se netko drugi ponaša ni kako izgleda i na taj sam se način ogradila od majmuna, iako znam da su u nekim školama ljudi poput mene bili šikanirani i proganjani, pa čak i mučeni, jer se nisu stapali s masom. Sjećam se da su mi i moji roditelji govorili da se toga okanim jer mi neće donijeti ništa dobro, no ja sam bila tvrdoglava. Svog stila se ni zbog čega nisam htjela odreći jer sam rekla da nikada, ali nikada neću biti do te cjeline jer to ni ne želim: otočka primitiva nije bila nešto u što sam se željela uklopiti. Meni je bilo dovoljno da učim i postižem dobre rezultate u školi kako bih se kasnije upisala na željeni faks i da me poštuju profesori, a što misle te male mrvice o meni nije mi bilo ni najmanje važno. I to me spasilo.

I kasnije je život pokazao svoje: završila sam svoj faks kao jedna od najboljih studentica i opet sam imala poštovanje svih profesora, bila sam poštovana u društvu, a što je najvažnije, razvila sam se kao osoba. Jer kad sam otišla u Zadar i vidjela mlade iz drugih dijelova Hrvatske i počela se s njima družiti shvatila sam da ja ni po čemu nisam bila drukčija: stotine različitih stilova se moglo vidjeti na faksu i nitko u nikoga nije uperivao prst. Naravno, i u gradu se može naći primitivaca, no na samom faksu nikad nisam vidjela da netko nekoga izruguje, a u tih 5 godina studija osobno nisam doživjela niti jednu neugodnost. Kasnije sam na istom tom faksu srela ljudi iz moje bivše škole i kad smo jednom prilikom razgovarali sami su mi odali priznanje za hrabrost da se odvažim i furam svoj stil, umjesto da se skrivam u kalupe koje je nametnulo primitivno društvo koje za pojam kreativnosti ne zna.

Istina, ima uvijek nas koji se ne želimo uklopiti u dosadne okvire, no uniformiranost nažalost, još uvijek vlada. Dovoljno je prelistati ženske časopise tipa Cosmopolitan ili Gloria i vidjet ćete da i autori članaka na indirektan način pozivaju na uniformiranost. Istina, tu i tamo se nađe i pokoji članak koji odudara od mase, no budući da je sam i jedini u masi nema baš velikih šansi za opstanak. Žene se vjerojatne odijevaju u skladu s time jer slijepo vjeruju časopisima koji kažu da je takav stil šik, pa i one žele biti u toku, pa srljaju ko guske u maglu. Pogledajte samo žene i djevojke dok šetate ulicom: sve su odjevene na isti način. Boje su najčešće bež, boja šampanjaca, smeđa, i naravno, crna i bijela, a krojevi odjeće koju nose su jednolični i dosadni: traperice uskih nogavica na koje nose balerinke, kratke jaknice u zemljanim tonovima, plastične rukavice i torbice okačene o ruku, sve istog đira, bižuterijske naušnice koje po ničemu nisu posebne ni unikatne.

A o šminki neću ni govoriti. Uvijek jedno te isto: smeđa sjenila ili sjenila zemljanih tonova, u kombinaciji s crnom olovkom koja mnogima ni ne stoji (istina je da crna olovka zapravo malo komu pristaje), slični takvi ruževi koji u kombinaciji sa sjenilom cjelokupni dojam čine još bezličnijim. Iako je proljeće vrijeme boja i iako svi modni stilisti i vizažisti savjetuju da se bar u šminkanju eksperimentira s žarkijm bojama nitko se to ne usuđuje napraviti. Boje tipa ciklama ružičasta, električno plava i neonski zelena kao da ne postoje. Ma što ja to govorim, ta nitko nije lud da na oči stavlja plavo sjenilo, to vrijeme je davno prošlo (što je naravno, daleko od istine, na taj način samo pokušavaju opravdati svoj bijedni strah).

Najgore mi je kad ljeti negdje izađem u grad i vidim one spodobe oko sebe: sve su iskvarcane, imaju ili plavu ili smeđu kosu (crna i crvena ne postoje), naravno, ili ispeglana ili nakovrčana, kratke haljine cvjetnih uzoraka koje zapravo izgledaju kao da su oko sebe ovjesile krpe, sandale visokih potpetica u kojima najčešće ne znaju ni hodati pa se cijelo vrijeme bore da održe ravnotežu, ona bezukusna bižuterija i puder za bar 3 nijanse tamniji od tijela uz već spomenuta sjenila i ruž. (dakle, nešto ko Ava Karabatić).A kad ugledaju djevojku bijele puti zgražaju se ko da su vidjele ratnog invalida dok zapravo nisu ni svjesne koliko same nakaradno izgledaju. I koliko sam skužila, to se više ni muškarcima toliko ne sviđa. Primijetila sam da ih više promatraju kao meso, dakle, dobra je za jednu noć, no preglupa da bih s njom ostao. Istina, jer onaj tko se stvarno povodi za „emancipacijskim“ nebulozama iz Cosmopolitana ni ne može biti pametan, a one su preglupe da shvate da je ta glupost i pisana za žene koje su prošle 35, a nemaju partnera ni djecu – dakle, za one koje imaju vrlo visoke šanse da budu usidjelice. Najviše ovakvih primjera sam zapazila u Splitu, i tamo nikad, ali baš nikad, nisam primijetila niti jednu jedinu djevojku koja je na bilo koji način bila bar malo drukčija.

Ljepota života u velikim gradovima je što je uniformiranost tamo manje zastupljena, iako i tamo postoji. Hoće li ikada doći vrijeme nekih promjena, kad se „drugačiji“ neće morati sramiti svog odabira, kad će originalnost i kreativnost napokon dobiti svoje priznanje i kad napokon više neće biti podjele ljudi u „normalne“ i „drukčije“? Toliko ljudi u našem društvu izigrava nekakvu naprednost i liberalnost kad se tobože zauzimaju za prava homoseksualaca i one glupe floskule tipa „recite ne rasizmu“, a spremni su uprti prstom u svog susjeda zato što ne živi po nekoj glupoj nametnutoj šabloni.

Ne znam za vas, ljudi moji, no ja nisam optimistična, bar ne zasad. Samo se nadam da će moja djeca odrastati u nekom boljem svijetu (koji će, naravno, također biti pun sranja, no bar ne ovakvih)

09.03.2012. u 21:34 • 3 KomentaraPrint#

četvrtak, 08.03.2012.

Pravi vs. lažni gotičari

U današnjem ću se postu baviti važnom problematikom vezanom za gotičku subkulturu, a to je razlika između pravih i lažnih gotičara, iliti fejkera. Ovo je bitno iz razloga što nas mnogi u društvu trpaju u isti koš, iako se radi o dva potpuno različita pojma i zbog toga i dolazi do zabluda koje se za nas najčešće vežu, a nemaju nikakvog smisla.

O gotičarima sam rekla već dosta toga i iscrpno sam obradila najvažnije aspekte, ako ste čitali postove koje sam do sada napisala sve vam je jasno. Dakle, gotičar, ili pravi gotičar nije samo pripadnik subkulture koji se tako odijeva i koji se tako predstavlja. Gotičar je nešto puno dublje i složenije. On voli djela mračne tematike, u kojima je u centru često mračna strana ljudskog uma, zanima se za neke tajanstvene aspekte života, fasciniraju ga neke tamne i pomalo morbidne ideje, i ne živi u zabludi kako je svijet oko njega lijep i kako svuda cvjetaju ruže. Gotičari su nadasve realna bića koja ne vide smisao u površnosti i samozavaravanju. Gotika nije samo njihova filozofija već i način života. Upravo oni su ti kojima je pojam ljudske duše važan, a osjećaji su njihova glavna karakteristika. Naravno, slušaju i takvu vrstu glazbe i tako se odijevaju, jer oni zapravo žive gotiku. Za njih više nema pitanja „Jesam li dobro izabrao?“ i „Jesam li to zbilja ja?“, oni su sigurni da tamo pripadaju i da je to njihov životni put. Oni svoj stil odijevanja neće promijeniti zato što im netko kaže kako to nije šik, niti će to učiniti ako im netko bude upućivao podrugljive komentare ili na cesti upirao prstom u njih. NIŠTA, ALI APSOLUTNO NIŠTA neće ih natjerati da se promijene. Danas je moguće naći gotičare u gotovo svim životnim dobima: od tinejdžera do ljudi u pedesetim godinama. Naravno, kad spominjem tinejdžere to se ne odnosi na fejkere.

Osim toga, pravi gotičar nikada neće ni hodati uokolo i govoriti da je gotičar: on se nema potrebu nikome dokazivati. Isto tako neće ni pokušavati privući pažnju na sebe govoreći kako obožava smrt, tamu i noć, jer to smatra nepotrebnim i ne vidi smisao u tome. On svoj stil fura zato što se s njim osjeća ugodno, i zna da je to zbilja on, a ne zato da bi bio u centru pažnje ili zato što pod svaku cijenu želi biti drugačiji.


Kod lažnih gotičara je priča već nešto drukčija. Dosta srednjoškolaca se u toj tinejdžerskoj dobi traži u različitim stilovima, vole eksperimentirati s odjećom, frizurama i šminkom i nitko ih ne može za to kriviti. To je za tu dob sasvim normalno, i mislim da će se većina vas složiti sa mnom u tome, a neki će čak i priznati kako su u svojim mladim danima bili punkeri, rockeri ili pak nešto treće. To je normalna i nakraju krajeva i potrebna i neizbježna faza kako bi se pojedinac konačno jednog dana formirao u osobu. Nažalost, mladi vrlo često nailaze na neodobravanje od okoline ili roditelja. Sjećam se i ja kako su moji roditelji meni prigovarali kad sam bila u toj dobi zbog prejake šminke i visokih potpetica, no kad bi se žalili i drugima oni bi im samo rekli „Pa naravno da će se sada tako šminkati, neće valjda kad joj bude pedeset“, ili „Bolje da eksperimentira sa šminkom nego s drogama i alkoholom“. I bili su u pravu.

U toj se dobi mladi opredjeljuju za različite stilove. I gotika je, naravno, jedan od njih. Neki to rade zato što žele biti zamijećeni, neki zato što misle da je to cool, nekima se sviđa kako izgledaju u tom điru, a neki su pak uvjereni da je to njihov put. Naravno, nitko ih tada ne shvaća ozbiljno, i većina ljudi misli kako je to samo još jedna faza koja će proći. To najčešće tako i bude, no uvijek ima i onih koji gotičari ostanu do kraja života, jer se u tome stvarno pronađu (znam jednu takvu curu).

E, sad, kako prepoznati da je netko fejker ili „poser“. Oni koji nisu sigurni da tamo 100% pripadaju oglavnom pretjeruju s odjećom i gotičkim detaljima: nose korzete, čipku, kožnjake, platforme, šminkaju se pretamno i na taj način se izdvajaju u masi. Osim toga, neki od njih idu uokolo i nazivaju sebe gotičarima, bez da ih itko o tome išta pita, baljezgaju nešto o ljepoti smrt, tame, i sl, a kad ih pitate gdje i kako je nastala gotička subkultura samo će zinuti i izgledat će kao lopov uhvaćen na djelu. Ne moram ni reći da se u ovakvim slučajevima radi uglavnom o djeci željnoj pažnje. Sjećam se bloga jedne wannabe gotičarke, 16-godišnjakinje, koja je rekla da je ona odlučila postati gotičarka zato što je gledala film „Vrana“ i film joj je navodno bio toliko dobar da se i sama odlučila odijevati u tom điru. Počela je slušati Marilyna Mansona iako je samo par tjedana ranije slušala Britney Spears, a kad bi je dečki u školi zafrkavali zbog njenog imidža rekla bi im da će ih ubiti i žrtvovati Sotoni. Zatim je trabunjala nešto o tome kako će napraviti svoj profil na VampireFreaks kako bi se mogla družiti s drugim gotičarima, pa čak i da se namjerava slikati gola i tamo staviti fotografiju. Znam da vam je ovo smiješno, ni ja nisam mogla suspregnuti smijeh dok sam ovo čitala. Eto, to bi bio primjer fejkera.

Evo još jednog zanimljivog primjera. Moja bivša cimerica je prije neke dvije godine bila totalno zaluđena „Sumrakom“ od Stephanie Meyer. Pročitala je sve njene knjige, stalno je o njima pričala, gotovo da druge teme za razgovor osim tog vražjeg „Sumraka“ nije ni imala. I naravno, i filmove je pogledala. I dođe ona meni jednog dana i reče da bi ona voljela postat gotičarka jer je „Sumrak“ gotički. Ja sam je samo blijedo pogledala. Nisam bila sigurna je li ozbiljna ili se šali, iako mislim da je bila riječ o šali (bar se nadam).

Kao prvo, to što je napisala Stephanie Meyer uopće nije gotika. Ona je samo iskoristila vampire kao bića noći za cjelokupnu radnju, prikazala je neku kao fatalnu ljubav između čovjeka i vampira, tu se zatim stvorio zaplet, naravno, radnja se zakomplicirala bar pet puta tijekom toga, i nakraju je to ispao samo još jedan komercijalni roman koji će biti aktualan neko vrijeme i onda izblijediti, kao i svi prije njega. Apsolutne nikakve dubine tamo nema, i apsolutno ništa gotičko. I svakog gotičara vrijeđa kad mu neki specijalac dođe i pita ga je li njegov omiljeni film „Sumrak“. Meni osobno dođe da takvima pljunjem u facu i rečem: „Stari, prije nego počneš pitati tako debilna pitanja informiraj se malo.“ Osim toga, da je „Sumrak“ STVARNO gotičko ostvarenje, ne bi ga čitao i gledao svaki vražji klinac i svaka šminkerica, jer su gotička djela mnogima „prebolesna“ i nemaju ništa zanimljivo ni lijepo (to oni tako kažu, a gotička djela su nešto sasvim drugo). Ja osobno nisam pročitala niti jednu knjigu od Stephanie Meyer, a pogledala sam prva dva dijela, „Sumrak“, i „Mladi mjesec“, i iskreno, ne vidim tu ništa posebno ni duboko (osim toga, Kristen Stewart je toliko odvratna da mi se povraća kad je vidim i njena faca mi ukvari cijeli film), i iskreno, ne znam otkud sad odjednom ta pomama za vampirima, no neka ljudi gledaju što ih zanima.

No vratimo se mojoj cimerici. Jednu večer mi je došla u sobu i rekla da je našminkam koristeći svoj bijeli puder i crno sjenilo, a zahtijevala je i crveni ruž, kako bi dojam bio stvarno vampirski. Htjela se tako slikati za fejs, a ja sam joj rado pomogla. Nakon nekih pol sata makeup je bio gotov i stvarno je djelovao vampirski. Napravila je par zbilja lijepih fotografija i stavila ih na fejs i svi su joj pohvalili šminku, a ja sam bila ponosna na sebe. No jednom sam joj prilikom rekla: „Gotičarkom se ne postaje, to jednostavno jesi ili nisi. Niti imaš pojma kakvu glazbu mi slušamo, niti ti se sviđa. Ne možeš danas slušati Franku Batelić i Lanu Jurčević, a sutra Rammstein i Xandriu. Ne ide to tako. Osim toga, nemaš ni takav sklop u glavi, ni takav pogled na svijet. Svi bi ti se samo smijali.“ Da, meni je toliko puta znala prigovarati kako je Rammstein bolesna i jeziva glazba.

Fejkere možete skužiti i tako da ih pitate koje bendove najviše vole. Sjećam se i jedne rasprave s foruma gdje je jedna cura rekla da je isto tako imala prijateljice koje su se furale na gotiku, a najrokerskije što su slušale je bila Opća Opasnost. Naravno, da bi netko bio gotičar ne mora slušati isključivo gotičku glazbu, no ako se iznenade kad ih pitate jesu li ikad čuli za Bauhaus ili Joy Division to vam je najčešće najjasniji pokazatelj, ili ako pod favorite navedu glazbu koja ne samo da nema ni g od gotike već nije ni blizu ranga glazbe koju gotičari slušaju.

Eto, to bi bila bitna razlika. Gotičar da bi bio gotičar mora stvarno imati takav pogled na svijet i osjećati se tako, a ako osoba to nema i ako je outfit jedino što ima to onda nije ništa drugo nego poser. Nadam se da vam je sad nešto jasnije.

08.03.2012. u 22:13 • 2 KomentaraPrint#

srijeda, 07.03.2012.

Par riječi o meni

U prošlim postovima sam detaljno predstavila gotičku subkulturu, navela različite tipove gotičara, govorila o tome tko se kako oblači, kakvu glazbu sluša, uglavnom, kakav stil fura, no u ovom ću postu reći nešto o sebi. Jučer sam objasnila kako sam postala gotičarka no o svom stilu odijevanja nisam ništa rekla, kao ni o omiljenoj glazbi, pa ću to sada napraviti jer sam sigurna da bi me to mnogi koji su pročitali moje postove htjeli pitati.

Što se tiče načina odijevanja ni sama ne znam u koju bih skupinu sebe svrstala, no nekako mi se čini da me metal goth najbolje opisuje. Moj stil je prilično jednostavan jer i inače u životu volim jednostavnost, iako bi ga većina mojih prijatelja nazvala pomalo kompliciranim. Dva glavna odjevna predmeta koja sačinjavaju moj look i definitvno su must-have u mom ormaru su kratke suknje i crne tajice. Tu kombinaciju nosim i ljeti i zimi. Što se suknji tiče, volim one koje izgledaju baš gotički, tipa čipka i slični materijali. Najčešće su crne, ili su kombinacija crne i tamno ljubičaste boje. No naravno, može se naći i jednostavnijih modela, a obožavam i suknjice koje oko pojasa imaju zakovice. Nisu isključeni ni kožnjaci: nosim ih kad god mi to padne na pamet, bez obzira je li dan ili noć. Što se tiče odabira moje odjeće, imam jedno jednostavno pravilo: u toj se odjeći moram ugodno osjećati.

Budući da sam visoka i vrlo vitka (nekad čak i malo premršava), ova kombinacija mi zbilja dobro pristaje. Majice nosim različite: ponekad je to obična crna uska majica, zimi često i s rolkom, ali najdraže su mi čipkaste i mrežaste majice koje nosim u toplijem dijelu godinu, te isti takvi boleri. Najbolja majica koju sam ikada kupila je ona s mrežastim rukavima koja na prsima ima motiv crne mačke velikih zelenih očiju s pentagramom oko vrata. Tu i tamo se volim utegnuti i u korzet, no njih mi u RH nije bilo lako naći, ali na Amazonu sam već snimila par komada po vrlo povoljnim cijenama i planiram ih čim prije naručiti. Traperice ne nosim često, a ako ih i obučem onda su ili crne ili od tamnog trapera.

Od obuće najviše volim čizme. Najdraže su mi one s platformom koje nosim i u toplijem dijelu godine. Njih sam naručila s e-baya prije nekih godinu i pol dana i ne bih ih se nizašto odrekla. Nakon njih slijede tzv. sadomazo čizme, kako ih moji prijatelji zovu jer tako izgledaju: crni lak, jako visoka peta, sa zakovicama oko gležnjeva. Iako izgledaju kompliciranima za hodanje, to je samo optička varka: hodanje u njima je vrlo jednostavno. I naravno, ne smijem zaboraviti ni svoje kožne čizme koje zimi najčešće nosim, rock stil.

Za svečanije prilike tu su uvijek elegantna crna haljina i crne cipele s visokim potpeticama, no i kod kupovine ovih artikala nastojim da su izgledom što bliže mom stilu. Imam ih nekoliko u ormaru, ne nosim ih često, no kad ih obučem uvijek ih upotpunim s nekim gotičkim detaljima (tipa gotičke ogrlice s križem ili pentagramom) i tamnim gotičkim makeupom. Za zimu uvijek imam crni kaput, a luda sam i za dugim crnim pletenim ogrtačima, koji pristaju na sve, dok u toplijem dijelu godine nosim kratke crne jakne, s dosta zatvarača, a uskoro planiram kupiti i kožnjak (snimila sam neke na sniženju). Od modnih dodataka obožavam crne mrežaste rukavice, kao i one elegantnije, te narukvice od imitacije kože sa zakovicama i mrtvačkim glavama, a mrežaste čarape su mi najdraži ljudski izum ikada.

Sada nešto o šminki. Luda sam za svijetlim, porculanskim tenom, a kako sam i prirodno svjetlije puti uvijek kupujem svjetle nijanse pudera. Nisam ljubitelj kvarcanja i tamne puti pa se klonim sunca kad god mogu. Ljeti ne izlazim iz stana bez zaštitnog faktora 50, kojim namažem cijelo tijelo, a kad idem na plažu odmah poslije izlaska iz mora trčim u hlad (djeluje, jer već više od dvije godine nisam ni za nijansu potamnila). Svi oko mene govore kako biti blijed nije cool, no ja to volim i ne mogu zamisliti da se pržim na suncu jer mi naposlijetku tamnija put ni ne stoji, a da sad i pokušam izgorila bih ko rak.

Oči najčešće šminkam tamno, a količina šminke ovisi o prilici i o tome koliko mi se u trenutku da šminkati, no bez crnog eyelinera i dobre maskare nikad ne napuštam kuću. Za noćni look gotovo uvijek imam dramatični smokey eyes, najčešće crni ili crno-ljubičasti, iako se može naći i drugih kombinacija budući da sam maštovita po pitanju makeupa. Dnevni look varira ovisno o vremenu koje imam i mojoj volji, pa tako nekad imam look koji je prikladan više za noć, a ponekad je više primjeren za dan, a obožavam kombinirati nijanse ljubičastog sjenila s crnim eyelinerom i olovkom. Volim i svijetlije i tamnije ruževe, a crveni ruž, iako ga ne nosim toliko često, je nešto bez čega ne mogu zamisliti svoju šminku. Moji nokti su jako dugi (ljudi kažu da imam prave vještičje nokte), a lakiram ih najčešće u crno, tamno sivo i tamno plavo. Imam dugu kosu do stražnjice koju bojam u crno (prirodno je svijetlo smeđa), a najčešće je nosim raspuštenu, osim kad se zamasti pa je onda skupim u nemarnu punđu (pomoću one štipaljke), ili je spletem u pletenicu.

Nemam niti jedan piercing jer baš i nisam ljubitelj bušenja, a i bojim se zbog potencijalnih komplikacija. Zasad imam samo jednu tetovažu, a to je pentagram kraj moje desne lopatice, ali ubrzo namjeravam napraviti još jednu ili dvije.

Od glazbe najviše volim metal, i slušam različite vrste metala, a najdraži bendovi ikada su mi Nightwish i Rammstein. Osim metala volim poslušati i dobri stari rock, pa i punk, a od gotičkih bendova najdraži su mi Sisters of Mercy.

Moji hobiji su makeup, radim i tutorijale koje objavljujem na YouTubeu, knjige (djela gotičke tematike i krimići), volim gledati horore i psihološke trilere, filmove s povijesnom tematikom, volim šetnje i druženje s prijateljima i lude noćne izlaske.

Eto, to bi bile neke činjenice o meni, a u sljedećim postovima nastavit ću pisati o gotičkoj subkulturi, nekim mojim iskustvima iz prošlosti, šminki i savjetima o ljepoti.

Lijep pozdrav!

07.03.2012. u 21:45 • 2 KomentaraPrint#

utorak, 06.03.2012.

Kako sam postala gotičarka

U prošlim postovima sam govorila o pojmu gotičke subkulture i analizirala različite aspekte: početke, glazbu, filozofiju, stilove i neke druge karakteristike, no ovaj put odgovorit ću na pitanje svog prijatelja Čuvara Divljine koji me pitao kako sam ja ušla u tu subkulturu. Dakle, govorit ću o svojim shvaćanjima i poimanjima te vlastitim iskustvima.
Pa da počnem, meni gotika nije bila nikakva faza u životu. Ponekad kad razgovaram s ljudima čujem neke smiješne komentare tipa: „O, pa ti si gotičarka! I ja sam bila gotičarka u srednjoj školi.“ Dosta ljudi misli da je to samo jedna od faza u životu i mentalnom razvoju pojedinca, no da je to zbilja tako, ova subkultura se ne bi toliko dugo održala. Istina je da većina tinejdžera eksperimentira sa različitim stilovima (najčešće kad je pitanje o odjeći), i to nije ništa neobično jer se mladi ljudi (koji tada još nisu izgrađene osobe) u toj dobi traže. I ja sam kao tinejdžerka imala neki svoj posebni, alternativni stil, ne zato da bih privukla pažnju okoline, već zato što mi se to tada tako sviđalo i što sam se s takvim stilom dobro osjećala.
Počela sam se odijevati gotički onda kad više uopće nisam bila tinejdžer – već sam bila na faksu. No za odjeću bih rekla da je samo vanjski aspekt. Naime, da bi osoba stvarno bila istinski gotičar ta osoba također mora imati i takva shvaćanja i mentalni sklop. Crna kožna ili mrežasta odjeća, čizme s platformom i crni nokti i šminka su samo kamuflaža – unutarnje stanje i duh je upravo ono što neku osobu čini gotičarom. Ako niste upoznati s ovim dijelom pogledajte moj posljednji post u kojem sam objašnjavala gotičku filozofiju jer mi se sada ne da ponavljati.
Otkad znam za sebe obožavala sam neke mračnije i mistične stvari, koje bi mnogi pripadnici mainstream kulture nazvali morbidnima. Još kad petogodišnja djevojčica nalazila sam ljepotu na mjesnom groblju, gdje je sve odisalo nekim posebnim mirom i tišinom, i rado sam ga posjećivala. Ostala djeca se tamo nisu usuđivala ni primirisati jer su se nečeg bojali, no moj doživljaj je bio potpuno drukčiji. Oni nisu razumjeli mene, ja nisam razumjela njih. Još uvijek se sjećam kako smo svi jednom tamo zajedno otišli i spustili se u šumarak sa starom napuštenom mrtvačnicom gdje su ležali stari lijesovi. Ne moram ni napominjati da sam ja bila jedina koja se usudila ući unutra (iako su svi pod svaku cijenu željeli ići tamo).
Kasnije, kad sam počela odrastati i ići u školu zanimala sam se za djela s mračnijom tematikom: voljela sam čitati sve, no djela koja su sadržavala elemente mistike, tame i nepoznatoga bila su mi najdraža. I kasnije, kad sam bila tinejdžerica, voljela sam djela koja su govorila o tami i patnji, boli koja leži u dubini duše svakog pojedinca. Kao i većina ostalih gotičara, i ja sam osoba dubokih osjećaja.
Već sam spomenula da je kod gotičara uočljiva razočaranost mainstream kulturom: to je i kod mene bio slučaj. Kroz godine sam spoznala da je svijet prepun površnosti, da je danas bitno samo kako tko izgleda, je li šik ili ne (prema nekim izmišljenim pravilima), koliko je platio cipele i torbicu, koji brend šminke koristi, kakav auto vozi, je li u vezi ili ne (po njihovom shvaćanju biti i u lošoj vezi je bolje nego biti solo), seksa li se dovoljno često ili ne (kao da je seks sve u životu – njega možeš imati gdje god i kad god hoćeš, no čast i poštovanje se ne nalaze lako). Shvatila sam da svi oko mene žive samo za trenutnu slavu, traže priznanja pomoću niskih i sramotnih poteza, a pojam ljudske duše i ljudskosti im ni ne pada na pamet. Često sam slušala razgovore svojih prijateljica koje su se cerile i prepričavale takve gluposti po stoti put, a ja sam se osjećala kao netko tko tamo ne pripada – jer zaista, ja tamo nisam ni pripadala. I nije tako bilo samo s njima – gdje kod da bih otišla slušala bih iste kretenarije. Iako sam se tada odijevala poput ostalih u masi je bilo moguće uočiti me – jer je na sto kilometara bilo vidljivo da nisam jedna od njih. I mnogo ljudi mi je to samo priznalo.
Kad sam počela studirati počeli su se širiti i moji vidici. U novom gradu dolazila sam u doticaj s različitim stilovima i strujama što mi je itekako pomoglo da emocionalno sazrijem. Studirala sam engleski i njemački jezik i književnost, i naravno, čitala jako puno knjiga koje su mi bile obvezne, i kroz to sam bila obogaćena novim iskustvima i poimanjima. Shvatila sam da se definitvno nalazim u djelima mračne tematike (za završni rad sam obrađivala roman Oscara Wildea, „The Picture of Dorian Grey“ i Goetheovog „Fausta“). U samo dva dana napisala sam čitav rad – mislim da to samo po sebi govori dovoljno. U mnogim pasusima koji bi mnogima bili teški za pojmiti ja sam pronašla sebe, a u simbolima sam vidjela društvo sa svim ružnim stranama i zamkama. Zanimljivo, i jednoj od prijateljica sam dala ova djela da pročita, i nije shvatila niti stoti dio problematike.
Jednom kad me počela loviti depresija umjesto da plačem nad sobom i jadam se drugima (poput većine koji ni ne znaju što su pravi problemi jer slomljeni nokat je već velik problem), ja sam upalila laptop, popisala svoje osjećaje i na temelju njih osmislila radnju za svoj roman – koji je 6 mjeseci nakon toga bio gotov (i „Frankenstein“ od Mary Shelly je nastao na isti način).
Glazba koju sam slušala se uvijek bazirala na rocku – stari rock, ponekad čak i punk (to sam naslijedila od oca koji je i više nego znao što je dobra glazba), metal, i sve što se iz ovog razvilo. Pop i r'n'b sam oduvijek mrzila. Kao i u svemu u životu, i ovdje sam cijenila kvalitetu: glazba koja nema kvalitetu meni nije glazba. Bez uvrede, no što se kvalitete glazbe tiče Beyonce, Rihanna i Lady Gaga su čisto sranje. (i da, reći ću što mislim, jer je i meni u nekoliko navrata došlo par izblajhanih šminkerica i pitalo me kako mogu slušati to sranje od glazbe, pa se prema tomu ni ja neću libiti reći ono što mislim).
I onda, jednog dana, dogodila se nesreća u mom malom mjestu u kojoj je poginuo jedan mladić – cijelo mjesto je bilo u šoku i tuzi. Svi smo otišli na sprovod. Obukla sam se u crno i zaogrnula se svojim novim crnim kaputom. Moja do stražnjice duga crna kosa i ta crna odjeća u kontrastu s mojim bijelim licem djelovali su fatalno. Kad sam se ugledala u ogledalu rekla sam si: „Ovo si ti. Da, ovo si ti. Trebalo ti je neklo vrijeme da to spoznaš, no isplatilo se.“ I tada se i zadnja puzla uklopila u slagalicu. To se dogodilo prije nekoliko godina. Iako su mnogi oko mene, uključujući i mog oca, mislili da se radi o još jednoj fazi u mom životu, bili su u krivu. Istina, nije se lako naći, no kad se to dogodi, nema više nikakve sumnje.
Sada imam 25 godina, profesor sam engleskog i njemačkog jezika, sretno sam udana, živim u Engleskoj i uskoro planiram i djecu. I da, još se uvijek oblačim gotički i bit ću takva do kraja života. Jer to sam ja, i gotika je moj put, dio mene. Dakle, kad me netko pita kako sam postala gotičarka najbolji odgovor bi bio: ja gotičarkom nisam postala, ja sam se takva rodila.
Zaključak: gotičarom se ne postaje, kao gotičar se rađa. U sljedećem postu objasnit ću razliku između pravih i lažnih gotičara, jer je i to također bitno u cijeloj ovoj mojoj studiji (haha, pravi izraz, da netko mora napisati referat o gotičkoj subkulturi na mom bi blogu našao kvalitetan materijal)

06.03.2012. u 20:04 • 13 KomentaraPrint#

nedjelja, 04.03.2012.

Gotička filozofija (s osvrtom na gotički roman)

U jučerašnjem postu sam govorila o različitim tipovima gotičara koji su proizašli iz različitih glazbenih i modnih pravaca, a danas ću govoriti o karakteristikama koje su zajedničke svim gotičarima: njihovoj filozofiji. Dosta ljudi me u posljednje vrijeme pitalo što bi bila filozofija gotičara, a da budem iskrena, teško je u potpunosti objasniti bez da to kod slušatelja izazove neke krive koncepcije. No kao i sve dosad, i ovaj pojam ću detaljno obrazložiti.
Prije nego uopće počnem govoriti o mentalnom sklopu gotičara reći ću nešto o gotičkoj književnosti koja na taj sklop itekako utječe, a to je bio gotički roman. Sjećam se da sam na drugoj godini faksa na odjelu za engleski jezik i književnost imala kolegij koji se zvao „gotički žanr“, gdje smo obrađivali djela gotičke tematike.
Gotički roman kao pojam je predstavio Horace Walpole 1764, sa svojim djelom The Castle of Otranto, a sastojao se od elemenata koji sačinjavaju taj žanr. Njegov roman nije utjecao samo na formu romana, već i takozvanu kratku priču, poeziju pa čak i filmove koji se snimaju sve do sada. Gotčki elementi se mogu prepoznati po sljedećim stavkama:
- Mjesto radnje je često dvorac, star i ponekad i napušten, pun tajnih prolaza, tajnih prostorija, mračnih hodnika i stepenica, a najčešće stvara osjećaj nelagode i klaustrofobije.
- Atmosfera je puna tajnovitosti i misterije, javlja se osjećaj straha od nepoznatoga koje tu možda vreba, a likovi uglavnom osjećaju prijetnju. Neki od likova nestaju i gotovo uvijek postoji neki događaj koji se ne da objasniti.
- Često postoji i neko staro proročanstvo koje je povezano s tim dvorcem, a nitko točno ne zna što znači.
- Vizije i noćne more glavnih likova vrlo često nagovješatavju određene događaje koji uslijede nakon toga.
- Nadnaravni i neobjašnjivi događaji su također bitna stavka, a to su najčešće duhovi, sjene i sl.
- Glavni likovi vrlo često imaju problema sa živcima, plač i govori puni emocija su česti, prožeti osjećajem ljutnje i panike, a u filmovima je vrištanje neizostavni dio.
- Žene su najčešće u osjetljivim pozicijama, kao osamljene i potlačene heroine koje najčešće trpe pod pritiskom moćnog muškarca (oca, muža, kralja), u teškim su situacijama same i nezaštićene, što kod čitatelja izaziva suosjećanje.
- Atmosfera je sumorna i mračna, navješćuje opasnost i propast, a najčešće se zapaža na scenama sprovoda na kojima pada kiša.

Ako pročitate ovo djelo vrlo lako ćete naći sve ove elemente. Tu se prikazuje lik princeze Isabelle, kao nezaštićene i osamljene heroine, kako bježi od okrutnog kralja kroz mračne hodnike koji je pod svaku cijenu želi oženiti i privezati uza se. Ovu knjigu nije lako naći u knjižnicama, no može se naručiti preko Amazona. Za one koji vole ovaj žanr to je pravo štivo.
Druga gotička djela koje ste možda čitali su Frankenstein od Mary Shelly i djela Edgara Allana Poea (preporučujem vam Fall of the House of Usher – Pad kuće Usher, a ako pogledate i ekranizaciju iz 60-ih godina shvatit ćete o čemu pričam).
No osim misterije, ovi romani sadrže i romantične elemente kao što su:
- jaka ljubav, gdje su likovi zbog emocija spremni jedno drugom dati zavjet na život i smrt.
- nesigurnost o tome hoće li ljubav biti uzvraćena
- neuzvraćena ljubav, koja tek na kraju može biti uzvraćena
- rastanak ljubavnika, bilo da moraju otputovati nekud daleko, ili je jedno od njih protjerano, zatvoreno u tamnicu, ili jednostavno neobjašnjivo nestane.
- Napetost između ljubavi i očeve kontrole, kojem se ne sviđa kćerin izabranik.
- Požuda koja predstavlja opasnost kreposti, gdje mlada žena postaje predmetom požude izopačenog muškarca.
- Suparništvo među ljubavnicima, gdje jedno od njih, ili čak oboje, imaju još jednu osobu s kojom bi mogli imati ljubavnu vezu.


Svi ovi elementi igraju veliku ulogu u filozofiji gotičara. Istina je da je jedna od odlika gotičara njihov pesimistični pogled na svijet, što ne znači da su konstantno utučeni i depresivni. Oni su razočarani sa svijetom i stanjem u svijetu, ponajviše sa mainstream kulturom, i tu njihov pesimizam dolazi do izražaja.
U prvom, uvodnom postu sam rekla nešto o njihovoj ljepoti prema mračnim aspektima života. Gotičari nalaze ljepotu u mračnim stvarima, koje pripadnici mainstream kulture ne bi nikada smatrali lijepim (otuda i dolaze svi oni stereotipi da smo freakovi si sl.). Pojam „ljepota u tami“ se ogleda u nekim mračnijim područjima; npr. mnogi od nas će priznati da na grobljima nalaze posebnu vrstu ljepote (znam da će neki reći da je morbidno, no tako je), stare napuštene zgrade i dvorci također spadaju u tu skupinu, napuštene mrtvačnice, lijesovi, gotičke građevine, crkve, katedrale i sl. Ovo što sam sada rekla nipošto ne znači da su gotičari opsjednuti takvim stvarima i da su poremećeni: netko vidi ljepotu u shopping centrima, elitnim kupalištima i gradskoj vrevi, oni je vide na mjestima koji su od povijesne važnosti.
U njihovom pogledu na život osjeća se melankolija, a to nikog ne treba ni začuditi jer su poznati u svijetu kao ljudi dubokih osjećaja. Sigurno ste pročitali neke od tužnih gotičkih pjesama napisanih nakon događaja u kojima im je bilo slomljeno srce. Dosta njih piše pjesme, kratke priče i romane, jer neke crne i tužne situacije u životu znaju iskoristiti na vrlo kreativan način (tako je nastao i moj prvi roman, no o tome u sljedećem postu).
Mrze površnost (to je jedan od glavnih razloga zašto su razočarani mainmstream kulturom), bezobzirnost i okrutnost u bilo kojem obliku. Što se tiče srca i osjećaja imaju puno toga za dati, no većina svoje prave osjećaje skriva od svijeta, svjesna lešinara koji bi ih iskoristili. Dakle, ne čini samo odjeća gotičara: to je samo futrola, unutrašnjost je ono što je važno. Upoznala sam mnogo ljudi koji se ne oblače gotički, a u srcu su istinski gotičari (to je ono što nas, prave gotičare, razlikuje od fejkera).
Drugim riječima, mi ni nemamo neku filozofiju: nama je gotika više način života. Nadam se da sam uspjela objasniti još jednu tezu, a ako imate pitanja ili biste htjeli da još nešto pojasnim, samo ostavite komentar i ja ću to za vas napraviti. Lijepo pozdrav!

04.03.2012. u 20:50 • 0 KomentaraPrint#

subota, 03.03.2012.

Različiti tipovi gotičara

Nakon moja dva posta koje sam dosad objavila mislim da mnogi koji s ovim područjem nisu baš toliko upoznati već imaju neki uvid u gotičku subkulturu, a danas ću nastaviti s daljnjim objašnjavanjem. Hvala svima vama koji me pratite, drago mi je čuti da moje tekstove smatrate poučnima.

U današnjem postu govorit ću o različitim tipovima gotičara koji su nastali tijekom ovih 30 godina. Ovo možda zvuči jednostavno, no vjerujte mi, puno je kompliciranije nego što itko može zamisliti. Razlog tome su trendovi koji nastaju gotovo svaki dan, stilovi i glazba se međusobno miješaju, i vrlo često dolazi do izmišljenih pojmova koji u ovoj subkulturi uopće ni ne postoje. Ljudi koji su bili pripadnici goth scene početkom osamdesetih godina bi vjerojatno većinu novih stilova nazvali fejkerskim i nimalo gotičkim, a za neke bi, ruku na srce, i bili u pravu.

U prvom postu sam rekla kakav stil odijevanja su imali prvi gotičari, no s vremenom su se unutar ove subkulture razvile mnoge podgrupe, pa se tako i stil odijevanja promijenio. Crni kožni, mrežasti i čipkasti predmeti još uvijek dominiraju, no vrlo često se crno kombinira s drugim bojama. Različiti ljudi i različiti časopisi dijele ovu subkulturu na različite podgrupe koje su u gotovo svakom članku potpuno drugačije, no ja ću opisati nekoliko glavnih podtipova koji se najčešće pojavljuju i za koje smo 100% sigurni da nisu puka izmišljotina već stabilni dio ove subkulture. Ovaj put ću izostaviti prve gotičare, tj. „old school goths“, jer sam u prvom postu dosta rekla o njima. Pa krenimo dalje:

1.) Romantic goth

Ovi gotičari vole mračni i vrlo emotivni aspekt gotičke subkulture. Zaljubljeni su u poeziju i mnogi od njih čitaju Shakespearea, a vole čitate knjige općenito. Oni utjelovljuju originalni gotički stil, i u kniževnosti i u arhitekturi, s elementima dekadencije, romantike, a tama i ljepota su kod njih usko povezani. To bi se moglo nazvati „beauty in the darkness“. Što se odijevanja tiče vole starinski stil odijevanja, s korzetima, dugim širokim suknjama, baršunom i čipkom. Vrlo često ih se brka s Victorian goths (vjerojatno zbog sličnosti u odjeći), no iako ova dva stila zbilja imaju sličnosti ne može ih se svrstati u istu kategoriju.

2.) Victorian goth

Kao i prva skupina, i ovi gotičari se odijevaju starinski. Najčešće nose crne korzete, duge crne suknje, čizme, a vrlo često i kišobrančiće i šeširiće. . Zovu se „Victorian“ upravo zato što je njihov stil inspiriran tom erom, pa ih se često može vidjeti u haljinama koje su se tada nosile na bal, s puno čipke. I naravno, druga bitna komponenta je nakit. Djeluju vrlo otmjeno i obrazovano. Što se tiče blijedog lica koje je tipično za cijelu subkulturu, bez obzira na podgrupu, pripadnici ovog tipa imaju izrazito blijeda lica, gdje neprirodnost najlakše dolazi do izražaja (previše kreč pudera, haha). Neki od njih čak ponekad sudjeluju i u aktivnostima koje su bile popularne u viktorijanskom dobu, kao što su kazalište , čajanke, maskenbali i poezija, a obožavaju djela Edgara Allena Poea i Brama Stokera, koji su bili popularni baš u to doba.


3.) Medieval goth

Kad se govori o erama, puno gotičara obožava viktorijansku eru, no neki su više naklonjeni Srednjem vijeku (otuda i naziv „srednjovjekovni gotičar“). Iako većina njih zna da je taj dio povijesti, koji se naziva i „dark ages“, dobio ime po kugi, potresima i općem kaosu, ovaj stil je nekako više romantiziran. Ovi gotičari se zanimaju za sve što je srednjovjekovno: dvorce, katedrale, palače i sl. koji se baziraju na srednjovjekovnom periodu. I njihova odjeća također podsjeća na to vrijeme, iako nije identična, no vrlo često ima elemente tipične za doba vladavine Tudora i keltske elemente. I glazba također sadrži takve elemente (npr, takozvana Gregorijanska glazba, folk glazba, i „ethereal“ glazba).

Inače, ovi gotičari su zaljubljeni u povijest, i vrlo često obilaze muzeje, katedrale, dvorce i spomenike, i naravno, groblja (no nisu opsjednuti njima, naravno).


4.) Metal goth

Gotičar koji sluša metal glazbu, ali ima sve karakteristike gotičara: ima takav mentalni sklop, shvaćanja, i sve druge gotičke komponente. Ovi gotičari najčešće slušaju različite vrste metala: power metal, symphonic metal, gothic metal itd. Dosta njih sluša Marilyna Mansona, Rammstein, Nightwish i Evanesence (iako ovaj bend nema ništa gotičko, osim stila oblačenja Amy Lee). Imaju dosta jednostavniji stil odijevanja od gore spomenutih tipova, većina ih nosi crnu odjeću, kožne jakne, goth čizme, ogrlice s križevima, pentagramima i egipatskim ankhom, vrlo često i lance, a žene se šminkaju tamno i većina ih lakira nokte u crno. Ispravite me ako griješim, no mislim da ova skupina prevladava kod nas u Hrvatskoj, iako je moguće naći i druge tipove. Sada živim u Engleskoj i čini mi se da se što se zastupljenosti ovog tipa gotičara tiče da se njihova goth scena razlikuje od naše.

5.) Industrial goth

Ovaj tip gotičara izgleda donekle futuristički, odjeća je crna, najčešće s lancima i sličnim metalnim ukrasima, a izgledom dosta podsjećaju na dečke iz Matrixa. Iz samog nazova nije teško zaklučiti koju vrstu glazbe slušaju – industrial. Tu se može naći različitih podvrsta ove glazbe koju pripadnici ove skupine vole: aggrotech, ambient industrial, industrial rock, industrial metal, electro-industrial itd.


6.) Fetish goth

Moglo bi se reći da pripadnici ove skupine izgledaju „najfatalnije.“ Nastranost je postala dio gotičkog pokreta nakon što su goth izvođači tipa Bauhaus počeli nositi lance, kožu, mrežaste odjevne predmete, ali i bondage opremu na pozornici. Taj se stil održao i do danas i još je uvijek popularan, a izbor takve fetish odjeće je danas još veći i lakše je doći do nje. Pripadnici ove skupine nose usku odjeću, najčešće napravljenu od lateksa, rukavice, ogrlice sa zakovicama popularno nazvane „choker“, čizme ekstremno visokih potpetica – drugim riječima, odjeću koja asocira na bondage. Tetovaže i piercinzi su također jako popularni. Za njih mnogi misle da u krevetu rado koriste lisice, bičeve i maske, i da su isprobali sve i svašta s oba spola, no to nitko ne može dokazati niti biti siguran. Što se tiče glazbe tu se ne može točno odrediti koja vrsta bi njih opisivala, ali gotovo svaki gotički bend je imao bar po jednu pjesmu koja je govorila o nastranom seksu, no to ne znači da ih „pali“ isključivo takva vrsta glazbe.



7.) Deathrocker

Za ovu skupinu se smatra da su poveznica između punka i gotike, iako po glazbi i izgledu naginju više k gotičarima. Može ih se prepoznati po slojevima i slojevima poderanih mrežastih majica, logu bendova i velikoj kosi (irokezama), najčešće obojanoj različitim bojama. Slušaju više vrsta glazbe, počevši od Gothic rocka iz 80-ih, pa do horror punka i psychobillya, drugim riječima, vole glazbu koja sadrži elemente strave, tipa zombiji, smrt, šišmiši i sl. Druga karakteristika im je i ljubav prema horor filmovima, a vrlo često imaju i morbidan, i pomalo bolestan smisao za humor.


8.) Cyber goth

Ova skupina svoje podrijetlo vuče iz elemenata cyberpunk, goth, raver i rivethead mode. Za razliku od tradicionalnih gotičara, ovi gotičari slušaju electro, dance i techno, puno češće nego rock, a i izgledom se bitno razlikuju od ostalih: odijevaju se futuristički. (malo podsjećaju na likove iz televizijske serije „Pleme“) jako šareno, odjeća i šminka su najčešće žarkih neonskih boja, a na glavi nose sintetičke umetke, također u jakim bojama, a modni dodatak su često i velike naočale zvane „goggles“ (one koje se koriste u laboratorijskim pokusima) i gas mask (ne znam kako se to točno zove na hrvatskom). Tradicionalni gotičari im vrlo često predbacuju da nisu dovoljno „mračni“ i neki ih ni ne smatraju pripadnicima svoje subkulture.



Evo, ovo bi bile neke glavne i najčešće spominjane podgrupe u gotičkoj subkulturi, no naravno, moguće je naći još nekih pravaca i stilova. Nisam opisivala vampire goths i punk goths zato što o njima ni nema puno za reći, a većina vas i zna o čemu se tu zapravo radi. Gothic lolita također nije našla svoje mjesto ovdje, jer iako se često spominje, čini se da se zapravo radi o trendu koji je momentalno popularan u Japanu, a ne samom segmentu ove subkulture (ispravite me ako griješim, no to je moje mišljenje). Osim toga, ta se lolita zatim dijeli na još mali milijun podskupina, pa tako ima sto vrsta lolita, no po onom što sam o tome pročitala i čula radi se više o modi nego glazbenom pravcu.

Osim toga, na različitim stranicama naći ćete još nekih sumanutih podjela, i iskreno, dok sam čitala neke nisam bila sigurna da li autor to misli ozbiljno ili se šali. Neki od njih bili su: Mopey goth, Geek goth, Gypsy goth, Candy goth, Tribal goth, u svakom slučaju, meni je to izgledalo ko kretenarija i ne čudim se pripadnicima old school goth scene kad takve nazovu fejkerima.

Ako želite pogledati i video o ovim podskupinama koje sam ovdje navela slijedite ova link:

http://www.youtube.com/watch?v=44NPtBcObb0












03.03.2012. u 19:02 • 4 KomentaraPrint#

petak, 02.03.2012.

Zablude o gotičarima

Nakon što sam u svom prvom postu rekla nešto o počecima i razvoju gotičke subkulture te pokušala definirati taj pojam, danas nastavljam s tim. Najprije bih se htjela zahvaliti svima koji su mi poželjeli dobrodošlicu i ohrabrili me pozitivnim komenatrima, to mi zbilja puno znači.

Prošli put sam spomenula neke stereotipe koji se vezuju za gotičare, a u ovom postu ću navesti one koji se najčešće spominju i detaljno ih razraditi. Sigurna sam da velik dio vas već zna za njih, no za one koji to još ne znaju evo objašnjenja. Dakle, stereotipo su sljedeći:

1.) Gotičari su uvijek depresivni i tužni

Stereotip koji se najčešće pojavljuje jer mnogima crna boja simbolizira tugu i smrt, ili nešto loše. Čini se da dosta ljudi vjeruje kako se crna boja treba nositi samo za sprovode i korotu, a pri tome zaboravljaju kako se crni odjevni predmeti smatraju vrhuncem elegancije. Svaka žena koja želi izgledati lijepo i dotjerano u svom ormaru ima malu crnu haljinu, pa ipak, za nju nitko neće reći da je depresivna. Zbog toga nema logike kad netko pojam depresije počne primjenjivati na cijelu gotičku subkulturu: crna boja je njihov stil, a onaj tko provede bar malo vremena s pripadnikom ove subkulture shvatit će da je ova predodžba čista glupost. Gotičari su kao i ostali: vole izlaziti, družiti se s mladima i živjeti mladost. Naravno, uvijek je moguće naći pojedinaca koji teže izolaciji i odbijanju komunikacije s okolinom, no takvi su manjina, a može ih se naći u svim segmentima društva, a ne samo u gotičkoj subkulturi.

S druge strane, depresija i tuga se javljaju kod svih ljudi na kugli zemaljskoj. Budimo realni, svatko od nas je bar jednom u životu prolazio kroz teška razdoblja, svatko se bar jednom osjećao beznadno i bespomoćno, jer to je sve za ljude. Ne vjerujte onima koji pričaju kako su 100% sretni i kako im je život bajka – to ne postoji, a oni koji vam to govore na taj način pokušavaju sebe uvjeriti u vlastitu laž (zbilja patetično, zar ne?).

Uostalom, poznato je i da fizički izgled i imidž ponekad utječu na unutarnje stanje, pa čini li vam se logičnim da netko tko zbilja pati od depresije oblači crninu koja bi njegovo stanje još više pogoršala i omogućila mu da brže potone? Meni ne.


2.) Gotičari su skloni ubojstvima i samoubojstvima.

Potpuno pogrešno. Gotička subkultura je izrazito nenasilna subkultura, što joj je vjerojatno i omogućilo da se ovoliko dugo održi. Da napomenem još jednom, ova subkultura je i nastala zato što njeni osnivači i prvi pripadnici nisu bili zadovoljni s grubosti i brutalnosti punka.

Nažalost, ovaj stereotip postoji zbog naslovnica u novinama gdje se spominju incidenti koji su izazvali pripadnici ove subkulture, a to je vrlo često sasvim dovoljno da se cijelu subkulturu optuži za klanja i masakre. Pojedinac nikako ne može zastupati cjelinu i glupo je da se zbog takvih budala daje etiketa cijeloj subkulturi. Bolesnih umova ima posvuda, a tko vam jamči da vaš ljubazni susjed koji vječito ima osmijeh na licu ne skriva truplo u podrumu? (naravno, šalim se, no ovim primjerom želim ilustrirati koliko su glupe ove tvrdnje).


3.) Gotičari su sotonisti.

My personal favorite! Kao i za sve ostale stereotie, i ovdje je glavni krivac crna odjeća, kao simbol zla i Sotone. O ovome sam prošli put već nešto natuknula, no ponovit ću još jednom: u ovoj subkulturi moguće je naći različite religije, osobno poznajem dosta gotičara koji su kršćani, i naravno, mnogo ateista, no nisam upoznala još ni jednog sotonista, a njih u ovoj subkulturi ni nema puno. Za one koji nisu dovoljno informirani, na sotonistu se ne može uopće uočiti da je sotonist, jer njihov cilj nije to pokazivati. Možda ste nešto čuli ili pročitali o sekti zvanoj „Crna ruža“, koja je hibrid egipatske religije i sotonizma i koja je sijala strah osamdesetih godina, a na meti optužbi su se, naravno, našli darkeri. Histerija je bila tolika da je djeci bilo zabranjeno nositi crnu odjeću u školu, a bilo je i dosta problema između roditelja i mladih darkera.

Sjećam se kako se i mene jednom prilikom preplašio jedan čovjek u knižnici kad me ugledao u mom darkerskom outfitu kako listam neke knjige o okultnom, a kad sam mu konačno objasnila da se radi o zabludi oboje smo se smijali.

Inače, o sotonizmu za sada neću puno pričati, jer da krenem, i o tome bih mogla napisati cijeli post.


4.) Gotičari se drogiraju.

Istina je da se i na gotičkoj sceni može naći droge, kao i na svakoj drugoj. Gotičari po tom pitanju nisu ni bolji i gori, dakle, reći da se gotičari kao kolektiv drogiraju i da su svi narkomani je čista glupost. Sjetimo se samo jet seta čiji pripadnici redovito konzumiraju kokain - droge ima posvuda, a da bi se netko drogirao taj ni ne mora trčati za dilerom kako bi kupio svoju dozu: dovoljne su vam tablete za bolove na bazi kodeina (to je derivat morfija koji dolazi iz iste posljedice kao i morfij i heroin), a ja osobno znam za puno slučajeva ovosnosti o tim tabletama, čije su žrtve najčešće ljudi u srednjim godinama.

No postalo je tradicijom da se svakoga tko izgleda drukčije optužuje da se drogira: bakice najčešće sve punkere nazivaju narkomanima, što je po mom mišljenu smiješno, kao i sve stereotipi koje sam dosad nabrojila.


5.) Gotičari nose isključivo crno.

Pogrešno. Istina je da crna boja dominira (crno nije ni boja, by the way, no to je već druga priča), no postoji još boja poput crvene, ljubičaste, pa čak i ružičaste. Nisu ni svi gotički stilovi isti jer postoji dosta tipova gotičara, no to ću detaljnije objasniti u svom sljedećem postu.


6.) Gotičari misle da su vampiri.

Samo zato što vole čitati djela takve tematike (u koju samo da naponemem, „Sumrak“ od Stephanie Meyer uopće ne spada) to ne znači da gotičari žive u uvjerenju da su besmrtna bića noći. Da bi netko takvo što mislio taj mora ili biti psihički poremećen, ili imati halucinacije pod utjecajem droga.

Istina je da gotičari obožavaju filmove tipa Drakula i Nosferatu, jer su to originalna gotička ostvarenja (koja se danas više ne mogu lako ni naći jer je sve počelo biti komercijala), no da bi išli toliko daleko da sami sebe nazivaju vampirima nije ništa drugo nego priča koja ne drži vodu.

7.) Gotičari se bave magijom i okultnim.

Gotičar će se baviti magijom jedino ako ga to stvarno zanima, ili ako je sljedbenik poganske vještičje religije, no misliti kako se kršćanski gotičari bave time je čista glupost. Kršćanstvo ne dozvoljava bavljenje nikakvim oblikom magije jer je to „djelo đavla“, a verojatnost da će se time baviti ateist je još manja.

Ostim toga, magija ne mora značiti ništa loše ako se koristi u plemenite svrhe, a ne za to da bi nekome naudila.

I za kraj, evo stihova pjesme grupe Type O Negative, u kojoj pjevaju
o stereotipima vezanim za ovu subkulturu. Uživajte!

She's in love with herself
She likes the dark
On her milk white neck
The Devil's mark
It's all Hallows Eve
The moon is full
Will she trick or treat?
I bet she will
She's got a date at midnight
With Nosferatu
Oh baby, Lilly Munster
Ain't got nothing on you
Well when I called her evil,
She just laughed,
And cast that spell on me
Boo Bitch Craft.
Chorus
Yeah you wanna go out 'cause it's raining and blowing.
You can't go out 'cause your roots are showing.
Dye em black. Dye em black
Black No. 1
She dyes em black, black No. 1
Little wolf skin boots
And clove cigarettes
An erotic funeral
For which she's dressed
Her perfume smells like
Burning leaves
Everyday is Halloween
Loving you was like loving the dead

02.03.2012. u 18:07 • 5 KomentaraPrint#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.



< ožujak, 2012 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Travanj 2012 (3)
Ožujak 2012 (12)
Veljača 2012 (1)

Opis bloga

Ovaj blog se bavi svačim pomalo, dakle, nema neke određene koncepcije niti teme, no na njemu ću uglavnom govoriti o gotičkoj subkulturi (budući da i ja u nju spadam). No budući da sam i veliki bjutiholičar ili makeup junkie, vidjet ćete i neke moje makeup tutoriale te recenzije proizvoda (makeup i njega kose) i još neke zanimljivosti za koje budem smatrala da ih ne bi bilo loše podijeliti s vama.

Linkovi

http://www.youtube.com/user/snowwhitebeautyful

http://www.myspace.com/571678661

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se