nedjelja, 09.04.2006.
Bezuvjetno...
Gledala sam je dan za dan,dok sam očekivala prvu ljubav pred učionicom,on bi izašao,padali su poljupci po usnama,krajem oka,nakon što su prijatelji i prijateljice u skupinama pa 5,4,3 i 2 napustili razred,izlazila je ona,sama i velika u toj samoći.Gledala sam je tako čitavih godinu dana,sretala je po tramvajima,sjedila u stolici iza nje,promatrala ista lica na ulicama,smijala se istim dječjim očima.Ne znam kada i kako,iz sjene što hoda par koraka ispred moje,prozborile su prve rečenice,razmijenili su se prvi grleni smijehovi iz naših srdaca.Jednog jutra,sigurna sam da je padala kiša - Petra je izronila iz prosječnosti i nazvana je mojim Prijateljem.Topla i nenametljiva,bila je melem za dušu opustošenu trulim prijateljstvima i lažnom stijenama pod mojim leđima.
Svatko od nas nosi tuge,njezine su bile duboko skrivene,samo tamna sjena u plavim očima što ponekad izorni u onim večerima kad kiša rominja i jedini zvuk je njezin dodir po prozorskom oknu.Jedne mi je večeri ispričala o Zajednici kršćana čijoj je propovijedi prisustvovala.Kakav užas u meni,pomislih na sekte i Subotare,Jehovine svjedoke i samoproglašene duhovne učitelje!Bila sam oprezna u iznošenju svojih sumnji,ne htjedoh u njoj buditi nepovjerenje,bilo je lijepo vidjeti sjaj u njoj,ispunjenost koju je osjetila nakon molitve sa neznancima.S vremenom su njihova okupljanja postajala češća,a naša druženja rijeđa i drugačija,vrijednosti koje je ona prihvatila bile su previše rigorozne da bi mogla živjeti dotadašnjim životom.Moj strah za njeno dobro bio je toliki da sam se lažno predstavila kao izgubljena ovca i potražila Zajednicu koja joj je pružala mir,morala sam se na svoje oči uvjeriti da...da je ne zavode ispraznim obećanjima...da...upravo to..nude spas koji ne mogu ostvariti...I tako sam mjesec kroz mjesec odlazila na njihove molitve,tražila znakove izopačenosti,natruhe zlobe...i nisam našla...Zapravo,našla sam...Petru,sretnu i ispunjenu,mirnu i po prvi put je kiša rominjala i samo se čuo njezin dodir po prozorskom oknu,a plave oči su bile bistre i sjajne..nikakve tamne sjene nisu unosile nemir.
Svoj sam život vodila po,u mom srcu i umu,ustaljenim principima,umjereno poročno (ako porok promatram sa Biblijskog gledišta),dok je Petra obukla haljinu krijeposti i odricanja od svakodnevnih ugoda i onih sitnica koje nam začine sudbinu...Jednog sunčanog ljetnog dana,razgovarale smo telefonom,bila je daleka i sjetna,suzdržana...Nakon mojih brojnih propitkivanja o čemu se radi,ima li kakav problem...odgovor me dotukao...da...a problem sam ja...moj život koji se kosi sa načelima što ih je prihvatila u Zajednici,moje nevjerništvo,moji ovozemljaski grijesi...kroz suze mi je najbolja prijateljica rekla «...ako ostanem sa tobom u prijateljstvu,a ti nastaviš svojim životnim putem...neću ,nakon ovog prolaznog života,stati kraj Isusa i ući u Kraljevstvo Nebesko...»
Kolika bol...i u tom sam je trenutku toliko voljela,sjetila se sreće u njezinim očima dok bi molila...našla sam mjesto u sebi gdje je ljubav bezuvjetna,gdje je njena sreća povrh svih mojih radosti...i rekla joj »ja tebe toliko volim...ne bi si oprostila da zbog mene ne nađeš svoj mir...»I pustila sam je,bez ijedne teške riječi,bez predbacivanja,bez razočaranja u mom glasu,bez plača,neka leti svojoj zvijezdi,neka bude ..sretna...pa makar ta sreća isključivala mene.
U njezinu Bibliju,koju sam posudila da pročitam,sam joj umetnula pismo,svaka riječ je bila čista ljubav,poželila joj Kraljevstvo Nebesko...ja sam tu bitku sa Bogom izgubila...on joj je donio zrake svjetla,ja sam bila tama.Bibliju sam odnijela u Zajednicu,polako zatvorila vrata za sobom i - otišla...
Prošle su mnoge godine,Petra je bila daleko od moje svakodnevice, a uvijek u mojim mislima i onim nečujnim molitvama koje srce zbori dok noge šetaju ulicama gdje se i danas vide naši tragovi.Bilo je ljeto,sparina i nizak tlak i moje oči susredoše dva bistra plava oka što potamniše od suza,sjećam se kako me gušila zagrljajima...Sjele smo u prvi kafić,po obrazima tragovi crne maskare,ona vadi novčanik,iz novčanika pohabani papir i čita...one riječi čiste ljubavi što sam joj prije toliko godina napisala i umetnula u Bibliju....Papir je požutio,neke rečenice su oprane njenim suzama...suzama razočaranja...
I znale smo tada,ostat ćemo uspomene,ja u njenom novčaniku,ona...u mojim molitvama...
- 23:08 -
Komentari (27) -
Isprintaj -
#
u mojoj duši tisuću svijeća sja
"-Čovjek poznaje samo one stvari koje pripitomi -reče lisica.
-Ljudi više nemaju vremena da bilo što upoznavaju. Oni kupuju već gotove stvari kod trgovaca.
Ali kako ne postoje trgovci prijateljima,ljudi više nemaju prijatelja.
Ako hoćeš prijatelja,pripitomi me!
-Što moram činiti? -upita mali princ.
-Moraš biti vrlo strpljiv..."
snovidjenje@hotmail.com
...čime si me pripitomio,već prve večeri,prijatelju...
Beskrajno i plavo
i lagano lelujale
su naše rečenice
iz sjećanja
Mekani dim je
ispunio sobu,
kao u grobu
prekopavali smo
trudove
Dim lagano nestaje...
(ne)stranac
Mi nismo sami
Koliko puta si ljubila stranca
i bila kao ptica kraj čovjeka
koji ne leti do tvojih visina
i ne zna tajnu skrivenu u tebi...
Ti si u tijelu punom želja,
sa usnama žednim iznenađenja,
al nikog nema tko je tvoj
i ova zemlja se ne zove dom...
U tvome oku je dragi kamen
ili to suzu čuvaš za mene,
a ja sam samo..snoviđenje...
koje ti kaže RADUJ SE!!
Ne znam kad
i ne znam gdje,
ići ćemo istom
stranom ulice,
vjeruj mi,dušo,srest ćemo se,
u svijetu tajni..mi nismo sami...
Kutak za nježan trenutak
Ponovno ti
prezimila sam pokrivena pjesmama
ogrijala se na stihovima
lastavice dočekala
otvaram širom prozore srca
odnekud probuđen zaboravljen miris zrakom
to tvoje prisustvo slutim
u sunčanom kistu što me boji sjajem
tvoje ruke ćutim
u burgundskim zalascima razliven morem
ponovno ti
a mislila sam
neki drugi miris
boja
bit će ovog Proljeća
poetesa
Pred morem,kao pred smrću,nemam tajne
Ako tražiš put u moju dušu
odvedi me moru olujnom.
Ondje ćeš vidjeti otkrit život moj
kao razvaljen hram; moju mladost
smokvama ograđenu visoravan.
Moja bedra: drevnu tužaljku
radi koje poganski bogovi
kleče na koljenima.
Pred morem, kao pred smrću, nemam tajne.
Zemlja i mjesec postaju moje tijelo.
Ljubav presađuje moje misli
u vrtove vječnosti.
V. Parun
This year's love
This years love had better last
Heaven knows it's high time
And I've been waiting on my own too long
But when you hold me like you do
It feels so right
I start to forget
How my heart gets torn
When that hurt gets thrown
Feeling like you can't go on
Turning circles when time again
It cuts like a knife oh yeah
If you love me got to know for sure
Cos it takes something more this time
Than sweet sweet lies
Before I open up my arms and fall
Losing all control
Every dream inside my soul
And when you kiss me
On that midnight street
Sweep me off my feet
Singing ain't this life so sweet
This years love had better last
This years love had better last
So whose to worry
If our hearts get torn
When that hurt gets thrown
Don't you know this life goes on
And won't you kiss me
On that midnight street
Sweep me off my feet
Singing ain't this life so sweet
Ako tražiš nekoga
Ako tražiš nekoga, nekoga za šetanje
onda ja sam čovjek za tebe
imam sedam milja duge korake
lake kao oblake
Ako tražiš nekoga, nekoga za plakanje
onda ja sam rame za tebe
Uzmi me, to je sudbina
ima žena koje zaključaju srce
poput dragog kamena
Ako tražiš nekoga, nekoga za čuvanje
onda imam ruke za tebe
i za tvoje vrelo čelo, dlanove
meke kao jastuke
Ako tražiš nekoga, nekoga za zauvijek
onda tvoj sam čovjek oduvijek...
If I ain't got you
...Some people live for the fortune
Some people live just for the fame
Some people live for the power
Some people live just to play the game
Some people think that the physical things
Define what's within
and I've been there before
that life's a bore
So full of the superficial
Some people want it all
But I don't want nothing at all
If it ain't you baby
If I ain't got you baby
Some people want diamond rings
Some just want everything
But everything means nothing
If I ain't got you...
Some people search for a fountain
That promises forever young
Some people need three dozen roses
And that's the only way to prove you love 'em
Hand me the world on a silver platter
And what good would it be
with no one to share
with no one who truly cares for me
...so nothing in this whole
wide world don't mean a thing
If I ain't got you with me baby...
Sunce i Mjesec
Ti i ja smo
poput Sunca i Mjeseca
kad se na nebu
istovremeno pokazu.
I vide se i gledaju;
sapatom bez rijeci
dozivaju i prizivaju;
bliski a daleki -
dva suprotna svijeta
bez sanse a ni volje
da se ikada sretnu...
...naša sjena sjete...
Slovenska
"... mojim venama hladni sever caruje
i ja ponekad ne znam šta mu je.
što luduje,
od sreće tugu tka
moja prosta duša slovenska
Uplaši me sjaj,
milion sveca kad se nebo popali
gde je tome kraj
za kog su tako dubok zdenac kopali
zašto se sve to dešava
da l' čovek išta rešava
il' smo samo tu
zbog ravnoteže među zvezdama..."
"...Ne ljubi manje koji mnogo ćuti,
on mnogo traži,i on mnogo sluti,
i svoju ljubav on brižljivo čuva
za zvijezde u visini,
za srca u daljini..."
Tin Ujević
Još te nima
Kad mi dođeš
ja ću stavit sve šta imam prida te
Svoje pisme
svoje dane da ti žeje isprate
Da mi jubav više nikad u srce ne okasni
i da vrime s tobom bude ka ča su mi bili sni...
Još te nima
još je vrime da je ladna posteja
To su zime moga tila
to je moja nevoja
Još te nima
još si tamo di će srića početi
Tu se tvoja duša sprema
da na moju doleti
Još smo sami u dva svita
svak na svojoj obali
Srce samo za te pita čeka da te zavoli...
"Ove su riječi crne od dubine,
ove su pjesme zrele i bez buke,
One su, tako, šiknule iz tmine,
i sada streme ko pružene ruke.
Nisam li pjesnik,
ja sam barem patnik
i katkad su mi drage moje rane.
Jer svaki jecaj postati će zlatnik,
a moje suze dati će đerdane.
No one samo imati će cijenu,
ako ih jednom, u perli i zlatu,
kolajnu vidim slavno obješenu,
ljubljeno dijete, baš o tvome vratu"
Tin Ujević
