ponedjeljak, 03.04.2006.
Oproštajni...
«..Now those memories come back to haunt me
they haunt me like a curse
tell me,is a dream a lie if it don't come true
Or is it something worse..»
Ako očekujute prozu u stihovima, duboke riječi-nemojte dalje čitati.
Ako me znate-molim vas,nemojte čitati nastavak...
Jedan kvaziplačipizdunski (neki bi rekli kvaziFnje) post.Bez dubine.Ogoljen do srži.Nema metafora,nema behara.
Tek prije neki tjedan sam kudila i uzrujavala se zbog gašenje meni dragog bloga,a sada, već par dana, gledam tu opciju u postavkama.Valjda me egocetrizam sprječava,možda razum što mi kaže da ću zažaliti.Pa ipak ne brišem.
A istina je da se djetinje nadam da ću brisanjem bloga obrisati ono o čemu sam pisala i neke rečenice koje su se provlačile između redaka.Ponovno se javlja poriv da spalim mostove.
Večeras sam izrekla Velike rečenice.Poželila sam ,u trenu kad su moje uši prvi puta čule što srce kuca,da postanu laž i obmana...da se ureknem,u začetku nanesem nepopravljivu štetu.Jer se bojim.Kad se bojim,radim greške.Kad se bojim,slušam srce.Smiješno..baš za srce i strahujem...
Dok ja strahujem,prijateljica se veseli..zbog mene..kaže da idem dalje.I ma koliko ja vikala na sav glas i dokazivala i svijetu i sebi da sam davno otišla daleko od prošlosti,ona se smije i kaže «Neka bude slomljeno,al zbog drugog,ZBOG DRUGOG» Ali ja NEĆU DA SE PONOVNO SLOMI (vičem)..i njezin smijeh...i moj prestravljeni pogled...
- 22:24 -
Komentari (20) -
Isprintaj -
#
u mojoj duši tisuću svijeća sja
"-Čovjek poznaje samo one stvari koje pripitomi -reče lisica.
-Ljudi više nemaju vremena da bilo što upoznavaju. Oni kupuju već gotove stvari kod trgovaca.
Ali kako ne postoje trgovci prijateljima,ljudi više nemaju prijatelja.
Ako hoćeš prijatelja,pripitomi me!
-Što moram činiti? -upita mali princ.
-Moraš biti vrlo strpljiv..."
snovidjenje@hotmail.com
...čime si me pripitomio,već prve večeri,prijatelju...
Beskrajno i plavo
i lagano lelujale
su naše rečenice
iz sjećanja
Mekani dim je
ispunio sobu,
kao u grobu
prekopavali smo
trudove
Dim lagano nestaje...
(ne)stranac
Mi nismo sami
Koliko puta si ljubila stranca
i bila kao ptica kraj čovjeka
koji ne leti do tvojih visina
i ne zna tajnu skrivenu u tebi...
Ti si u tijelu punom želja,
sa usnama žednim iznenađenja,
al nikog nema tko je tvoj
i ova zemlja se ne zove dom...
U tvome oku je dragi kamen
ili to suzu čuvaš za mene,
a ja sam samo..snoviđenje...
koje ti kaže RADUJ SE!!
Ne znam kad
i ne znam gdje,
ići ćemo istom
stranom ulice,
vjeruj mi,dušo,srest ćemo se,
u svijetu tajni..mi nismo sami...
Kutak za nježan trenutak
Ponovno ti
prezimila sam pokrivena pjesmama
ogrijala se na stihovima
lastavice dočekala
otvaram širom prozore srca
odnekud probuđen zaboravljen miris zrakom
to tvoje prisustvo slutim
u sunčanom kistu što me boji sjajem
tvoje ruke ćutim
u burgundskim zalascima razliven morem
ponovno ti
a mislila sam
neki drugi miris
boja
bit će ovog Proljeća
poetesa
Pred morem,kao pred smrću,nemam tajne
Ako tražiš put u moju dušu
odvedi me moru olujnom.
Ondje ćeš vidjeti otkrit život moj
kao razvaljen hram; moju mladost
smokvama ograđenu visoravan.
Moja bedra: drevnu tužaljku
radi koje poganski bogovi
kleče na koljenima.
Pred morem, kao pred smrću, nemam tajne.
Zemlja i mjesec postaju moje tijelo.
Ljubav presađuje moje misli
u vrtove vječnosti.
V. Parun
This year's love
This years love had better last
Heaven knows it's high time
And I've been waiting on my own too long
But when you hold me like you do
It feels so right
I start to forget
How my heart gets torn
When that hurt gets thrown
Feeling like you can't go on
Turning circles when time again
It cuts like a knife oh yeah
If you love me got to know for sure
Cos it takes something more this time
Than sweet sweet lies
Before I open up my arms and fall
Losing all control
Every dream inside my soul
And when you kiss me
On that midnight street
Sweep me off my feet
Singing ain't this life so sweet
This years love had better last
This years love had better last
So whose to worry
If our hearts get torn
When that hurt gets thrown
Don't you know this life goes on
And won't you kiss me
On that midnight street
Sweep me off my feet
Singing ain't this life so sweet
Ako tražiš nekoga
Ako tražiš nekoga, nekoga za šetanje
onda ja sam čovjek za tebe
imam sedam milja duge korake
lake kao oblake
Ako tražiš nekoga, nekoga za plakanje
onda ja sam rame za tebe
Uzmi me, to je sudbina
ima žena koje zaključaju srce
poput dragog kamena
Ako tražiš nekoga, nekoga za čuvanje
onda imam ruke za tebe
i za tvoje vrelo čelo, dlanove
meke kao jastuke
Ako tražiš nekoga, nekoga za zauvijek
onda tvoj sam čovjek oduvijek...
If I ain't got you
...Some people live for the fortune
Some people live just for the fame
Some people live for the power
Some people live just to play the game
Some people think that the physical things
Define what's within
and I've been there before
that life's a bore
So full of the superficial
Some people want it all
But I don't want nothing at all
If it ain't you baby
If I ain't got you baby
Some people want diamond rings
Some just want everything
But everything means nothing
If I ain't got you...
Some people search for a fountain
That promises forever young
Some people need three dozen roses
And that's the only way to prove you love 'em
Hand me the world on a silver platter
And what good would it be
with no one to share
with no one who truly cares for me
...so nothing in this whole
wide world don't mean a thing
If I ain't got you with me baby...
Sunce i Mjesec
Ti i ja smo
poput Sunca i Mjeseca
kad se na nebu
istovremeno pokazu.
I vide se i gledaju;
sapatom bez rijeci
dozivaju i prizivaju;
bliski a daleki -
dva suprotna svijeta
bez sanse a ni volje
da se ikada sretnu...
...naša sjena sjete...
Slovenska
"... mojim venama hladni sever caruje
i ja ponekad ne znam šta mu je.
što luduje,
od sreće tugu tka
moja prosta duša slovenska
Uplaši me sjaj,
milion sveca kad se nebo popali
gde je tome kraj
za kog su tako dubok zdenac kopali
zašto se sve to dešava
da l' čovek išta rešava
il' smo samo tu
zbog ravnoteže među zvezdama..."
"...Ne ljubi manje koji mnogo ćuti,
on mnogo traži,i on mnogo sluti,
i svoju ljubav on brižljivo čuva
za zvijezde u visini,
za srca u daljini..."
Tin Ujević
Još te nima
Kad mi dođeš
ja ću stavit sve šta imam prida te
Svoje pisme
svoje dane da ti žeje isprate
Da mi jubav više nikad u srce ne okasni
i da vrime s tobom bude ka ča su mi bili sni...
Još te nima
još je vrime da je ladna posteja
To su zime moga tila
to je moja nevoja
Još te nima
još si tamo di će srića početi
Tu se tvoja duša sprema
da na moju doleti
Još smo sami u dva svita
svak na svojoj obali
Srce samo za te pita čeka da te zavoli...
"Ove su riječi crne od dubine,
ove su pjesme zrele i bez buke,
One su, tako, šiknule iz tmine,
i sada streme ko pružene ruke.
Nisam li pjesnik,
ja sam barem patnik
i katkad su mi drage moje rane.
Jer svaki jecaj postati će zlatnik,
a moje suze dati će đerdane.
No one samo imati će cijenu,
ako ih jednom, u perli i zlatu,
kolajnu vidim slavno obješenu,
ljubljeno dijete, baš o tvome vratu"
Tin Ujević
