nedjelja, 26.03.2006.
ne vjeruj mi noćas...
˝Ove noći mogu napisati najtužnije stihove.
Napisati,na primjer :˝Noć je puna zvijezda,
trepere modre zvijezde u daljini.˝
Noćni vjetar kruži nebom i pjeva.
* * * * *
Ove noći mogu napisati najtužnije stihove.
U noćima ,kao ova,držao sam je u svom naručju,
ljubio sam je ,koliko puta,pod beskrajnim nebom.
* * * * *
Ove noći mogu napisati najtužnije stihove
Slušati beskrajnu noć,bez nje još beskrajniju.
I stih pada na dušu,kao rosa na livadu.˝
Pablo Neruda
...ako kažem da sam krenula bez primisli o romasi,slagat ću Vam,kao Julijana,i nemojte me pitati zašto ću napisati da jesam...bez primisli...sjela u auto,iza nas oblaci prašine što paraju sparinu i gomila zelenih putokaza.Split 385 km,Split 156 km...sve bliži,i bliži..i evo ga kao na dlanu,kad izađem iz mračnog tunela,Suncem okupan.
Split
I opet ću slagati.Dok kupujem kartu za trajekt,u sebi,koljenima koja klecaju i drhtavim rukama,slagati ću ...prijatelj...ništa više.Naslonjena na bijelu ogradu tražit ću oprost u zapjenjenim valima,zazvati Posejdona neka mi je mirno more i kao pramen kose što pleše sa vjetrom,sniti ću...
Doček na molu,osmijeh što otkucava podne,galeb,zelene i duboke,slagat ću im...prijatelju moj...ovlaš dodirnem njegove ruke (..o!,da me zagrle oko struka..),i čuda-ne hvatam korak,već kao jedno lebdimo ka kamenim skalama.
Strah me noći....tu,leži kraj mene,kao u dva svijeta,nečujno opijena,slagati ću...slučajnost...taj poljubac kroz maglu snova...nisam znala...čije usne spavaju kraj mojih.Srce,tiše...protutnjat ćeš kroz zidove sna,otvorit će se usnule oči...ako me ne vole...što ako me ne vole..?
A voljele su...
Zagrlio bi moj strah,kao što behar grli krošnju trešnje,našao istinu tamo,ispod kose,na vreloj koži,ispisanu uzdahom i žudnjom...Kao perom risao ruže usnama... Nosio rime u dahu,svaki stih za cjelov jedan,a cvrčak bi utihnuo...
U zoru...
...slagat ću Vam...
- 20:10 -
Komentari (26) - Isprintaj - #
petak, 17.03.2006.
Never be afraid to say what you feel!!!
Hladim se,polako.
Prigoda-najljepša,prijateljičina promocija.Nas tri joj kupujemo zajednički poklon.Jedna radi,drugoj je tata u bolnici,u dubokoj komi,nudim se da ga ja kupim,ne bi li ih rasteretila.I iz moje dobre volje i spremnosti da pomognem,jedna od prijateljičinih "prijateljica" se nalazi uvrijeđenom jer ju ja isključujem,želim je razdvojiti od prijatelja,dajem više novaca jer želim kupiti prijateljstvo.I histerična sam baba,da ne zaboravim...
"Draga moja I.,
čula sam već za tvoje histerične ispade,ali doista nisam slutila da njima častiš i one koje možeš zvati samo kolegama i poznanicima,s kojima te veže zajednički prijatelj.One koji te ne tjeraju da umorna od posla bauljaš po shopping centrima i tražiš poklon,već ti pokušavaju izaći u susret,ostaviti ti slobodno vrijeme da se zasluženo odmoriš.One koji su spremni dati više novca jer ti ,zaposlena,na stanu kod roditelja,bez kredita,ne možeš izdvojiti bijednih 200 kuna za svog najboljeg prijatelja,a ponajviše iz razloga jer se toliko nije dalo za tvoj poklon,pa se nudim,nezaposlena, da namirim do tvog dijela,bez da itko zna,neka ostane između nas,naravno,razumijem da je to tebi puno,neću ja suditi koliko vrijedi vaše prijateljstvo.Pa kad me napadneš da kako ja nakon tjedan dana imam 50 kuna više za dati,a ja ti kažem da nakon što me promovirana prijateljica počastila kao kraljicu,razveselila me svojom ljubavlju i pažnjom,ako treba i posrala bi tih 50 kuna,da je vrijedna svake lipe,ti se ,draga I. ,nalaziš toliko uzvišenom pa mi govoirš kako kupujem i naplačujem prijateljstva,a ne vidiš kako si ti ta kojoj sve ima cijenu,malu etiketu,pa tako ona vrijedi 100 kn i ni kune više (ekvivalentu iznosa za koji si procijenila da je bio njezin dio za tvoj poklon,a nije,nije...),a ja ,pa ja vrijedim kao krpa kojom se briše pod,zaključiti ću prema milim riječima kojima si me počastila večeras.
Zbog svega ovoga,a posebno jer te ne želim razdvajati od prijateljice koju častiš isto tako milozvučnim atributima kod one treće prijateljice,i zato jer mi je pomisao da s tobom sudjelujem u bilo čemu značajnijem od skupljanja kravlje balege,nezamisliva i odbojna,povlačim se iz nečega čija bit nisi Ti,već ONA,njen osmijeh i cvrkut,a ne tvoj novčanik i šizofrenični um.Samo se nemoj začuditi kad ostaneš sama,jer neki ljudi trpe duže,neki kraće,drugi uopće ne (ta sam ti ,draga,ja kategorija),al na koncu, svakom je on nas najpreči osobni duševni mir u kojem je tvoja prisutnost kao napalm bomba.
Žao mi je te divne žene koja će na kraju ostati bez željenog poklona,zato jer ti nisi znala procijeniti osobu preko čijeg si leša htjela doći na tron.A zaslužila ga je.Valjda ćeš jednog dana shvatiti.
P.S. Odjebi u skokovima,draga"
- 19:54 -
Komentari (28) - Isprintaj - #
četvrtak, 09.03.2006.
Problemi u blogosferi...
...naime,do mene je došao glas kako se na ovom blogu ne mogu ostaviti komentari..zahvaljujem svim onima koji su pokušali,a posebno Malom Princu koji se dodatno potrudio da njegove misli dopru do mene i poslao mi svoj komentar na e-mail adresu koja se može naći na ovom blogu ( snovidjenje@hotmail.com )...ukoliko želite,možete se povesti njegovim primjerom...
Obavijestila sam Blog.hr o ovoj poteškoći,vjerujem da će se uskoro otkloniti :)
Do tad i do novog posta Vas sve ljubim i grlim...
A ovdje možete naći moje stare postove koji nedostaju....Snovidjenje...posljedni post sam ponovno objavila,no nažalost,ne znam kako bi i komentare ispod njega...
- 10:31 -
Komentari (21) - Isprintaj - #
Jaka
Dugo sam dvojila da li napisati ovu priču.Dvojila je li važnija intima od istine,sramota od suočavanja,da li je važnije kako drugi misle ili ja osjećam...
Pomislila sam,možda netko čita moj blog i u sebi drži ovakve tajne,breme koje ometa srce da ponosno i veliko kuca kroz život,crno što zasjenjuje toplinu ljubavi koja nam se pruža.
Neću pisati o detaljima.Nije potrebno.
Sa 14 godina sam ušla u crnu kroniku djece,naročito djevojčica koje su seksualno zlostavljane.Od krvnog srodnika.Vidim kako se pitate-tko?Nije moja bliža obitelj,već osoba kojoj su moji roditelji pružili topli dom,roditeljsku brigu i puno,puno ljubavi.Bio je stariji od mene 3 godine,prolazio kroz pubertet,jesu li hormoni ili izopačen um bili pokretač,ne znam i ne želim znati.Zar je uopće važno?Uzeo mi je mirne noći,ono malo naivnosti što je od djetinjstva ostalo,al najviše...uzeo mi je mamu.Od prvog prljavog dodira na mjesto gdje njegova ruka nije smjela zaći-moja je mama postala njegov taoc,njegov štit.Zašto?Jer joj nisam mogla reći bez da joj ne slomijem srce...I jer sam sumnjala da mi,zbog ljubavi prema njemu, ne bi vjerovala...a tad bi tika-taka u mojim grudima zamrlo...
Povjerila sam se jedinoj ženi koja je stolovala uz mamu u mom srcu,blagog pogleda i toplog zagrljaja,ponudila mi je razumijevanje i utjehu,pružila ruku koja još i danas usmjerava moj život.Njemu sam ostavila pismo na stolu,kraj plišanog mede,drugo jutro je iselio iz moje sobe,al ostajući u svakodnevici još dugo,predugo.
Od mame sam se udaljila,gnjevna,krivila je zbog svoje šutnje,zbog sjaja u njenim očima kad bi ga vidjela,zbog izdaje koje nije bila svjesna.Jedne večeri,kad je sram parao zrak poput oštrice noža,izrekla sam osudu,proklinjala krv,trava u zelenim očima je uvenula...»Ljubavi moja,zašto...zašto mi nisi rekla...moje dijete...»I tekle su suze kao rijeke sa izvora,i moja je mama opet bila moja,i vjerovala mi je.Kako je život postao lakši,kako su noći postale mirne,kako je gnjev vjetrom odnesen iz mog srca.
U srednjoj školi sam upoznala djevojku,buntovnog duha,naizmjenice hladnu i srdačnu,drugačiju.Postale smo prijateljice i jedne večeri podijelila sam ovu priču sa njom,ona me zagrlila i ispričala svoju...gotovo identičnu...više od sućuti obuzelo me zaprepaštenje...njeno zlostavljanje je još tada trajalo.I moja je bol i sramota te večeri postala njezino oružje,njezina snaga da kaže NE!!I uspjela je...i danas je srećem,u tamnim očima vidim zrnca skršenih snova,čuvaju tajnu od majke i oca,ja sam jedina koja zna.
Ovo je priča za majke djevojčica i dječaka,ovo je priča za djecu koja šute i trpe,ovo je priča za one koji ne vide ili to ne žele,sklapaju oči i guraju glavu u pijesak,ovo je priča koja diže glas i opominje...no,ponajviše,ovo je priča kako sam ponovno našla ljubav,tamo gdje je život počeo...u zagrljaju majke
- 10:29 -
Komentari (16) - Isprintaj - #
