srijeda, 01.11.2006.

* * *



Nisam nestala, M...Ćutila sam Sebe. Sjećam se davnog sata sociologije, dok nam je profesorica pričala o krizi adolescenije i onom trenutku kada stanemo pred zrcalo i upitamo se «tko sam ja?». Bojim se da su ili psiholozi svijeta pogriješili, ili sam ja osebujan prijmerak dvadesetsedmogodišnje adolescencije. U ovom životu teško da prođe pokoji mjesec između zrcala i pitanja. I da- najljepša sam na svijetu. I uz tamne podočnjake i kradom nakupljene kilograme viška, i uz otvrdnuta stopala i nokte nejednake duljine. A opet se tražim, iznova zatvaram oči i zamišljam kose i zelene oči, plave kose u dvije pletenice i – smijeh. Grlen i svjež, kao kapi rose između prozorskih stakala. Taj smijeh- to sam ja, živim u djevojci-ženi za koju ne znam je li djetinji san ili negdašnja suškolarka. I mogao bi tako ovaj tekst teći kao bujica potočna što dubi kamen, da nije tog zrcala i potrebe da se kapci podignu, pa ugledam sjetu u očima, zamislim se nad simetrijom, a odgovor se rodi u prkosu zakonima civilizacije što ih kroje ispraznici i teatralisti.

Voljela bi Vam večeras ispričati priču.

- 17:58 -

Komentari (7) - Isprintaj - #

petak, 19.05.2006.

Moje tridesetice...


Free Image Hosting at www.ImageShack.us

I'll be there for you
When the rain starts to pour
I'll be there for you
Like I've been there before
I'll be there for you
'Cause you're there for me too

No one could ever know me
no one could ever see me
Since you're the only one
who knows what it's like to be me
Someone to face the day with,
make it through all the rest with


Someone I'll always laugh with
Even at my worst, I'm best with you




Htjedoh Vam pisati o dvije zvijezde najsjajnije u mom životu....o Njemu i Mojoj Želji...no, ma koliko s(p)retna bila sa riječima, ne nalazim one dovoljno metaforične i blistave da makar i pokušam opisati koliko mi Sunca unose u život...

Prije točno 27 godina došla sam na svijet...i dugo sam ih tražila. Ona sutra, a on sljedeći tjedan, ulaze u tridesete godine svog života. Neki će reći da sam sentimentalna i tražim znakove sudbine tamo gdje ih nema, ali zar nije predivno slaviti rođendane gotovo istodobno sa dva najbolja prijatelja.

Možda će ovaj moj post biti najmanje kvalitetan u izvedbi, ali, vjerujte, iza sebe krije više emocija nego svi dosadašnji zajedno...čak i mene ostavljaju – bez teksta...


Saško moj, Željo moja, sretni Nam rođendani...Vaše želje ostavljam Vama da ih usnite, a za sebe ću danas sebično poželjeti da svaku svjećicu više na našim tortama pušemo - zajedno.



- 09:42 -

Komentari (28) - Isprintaj - #

četvrtak, 11.05.2006.

Up, high...

Free Image Hosting at www.ImageShack.us




"Oh, vilo...Baš si vila, znaš?
I dijete. I majka.
I sanjar. I vjetar.
I more. Pahulja.
Oluja i bonaca...
Uistinu krasna večer za vile..."


...moj Medo...




Mislim da je zaslužio da učinim nešto što dosada nikad nisma činila...Ovo je za tvoje toplo srce...


Mnogi repliciraju na komentare ostavljene na blogu, ja to ne činim, za me je moja priča gotova onog trena kad je objavim...Vaši komentari su kao miris racvjetanog jorgovana, daju posebnu notu ovim riječima, te s njima zatvaram poglavlje otpočeto svakom novom pričom koju Vam povjerim...

I znam ponekad misliti trezveno i kristalno jasno, a iste te misli na putu do pera postaju vitičaste i maglovite, da bi nejasne došle u Vaše domove, na Vaše oči.

I tako i bi...


Prošli post, bio je odjek iz nekih starih ponora. Sreća kojom me On obasipa ponekad je teška za ovu naizgled jaku ženu...Uplašila sam se. Uplašila se voljeti, sniti na javi, dotučena nekim starim razočaranjima u osobu s kojom sam život planirala. Uplašila sam se Novog života.

Jesam Sanjar, no ipak sam i samo – Čovjek.

A On...On je tu, čvrst i gord, sazdan od principa, onaj koji ne govori već pokazuje djelima, nevjerni Tomo koji me uči vjerovati, čvrsto drži moj balon, dovoljno visoko da sam među lepršavim oblacima, a opet dovoljo blizu da me Sunce ne opeče.
Sretna sam, moji virtualni prijatelji i srodne duše. On me čini smiješnom i nasmiješenom. Uz Njega sam Žena i Dijete.

Uz njega sam Vila...

Samo ponekad, oprostit ćete mi na nepjesničkom izrazu - kenjkam...

- 23:14 -

Komentari (24) - Isprintaj - #

četvrtak, 04.05.2006.

Comes with may...


Free Image Hosting at www.ImageShack.us



Jer ja nosim jedan tužan ugarak
negdje na dnu grudi...
i ovo lice stranca...
i hiljadu bora...
i jedan ružmarin...
koji ne vene




Kažu da jedna ljubav prestaje gdje započinje druga.
Prestaje ljubav jedna,al' ostaju na nju uspomene kao slike u fotoalbumu,prezimljuju strahovi,pa rashladuju i nove uzdahe,unose gorčinu u njih poput ustajale prašine na kolajni od zlata.Otpuhala sam mnoštvo želja ovih dana sa prerano ostarjelim maslačcima,sve velike i daleke,ne bi li tuga zbog zaborava na njihovo ispunjenje došla u nekim nedosanjanim noćima.A sad u meni tinja želja za blagošću zaborava,sanjam dubok i,njegov,gusti vakuum.

Da mi blog bude maslačak,sada,kroz suze što mi okvire oči,poželjela bi zaboraviti...sreću,ljubav,bliskost i toplinu dalekih zagrljaja,da nestane sjećanje na osmijeh što me kupaše u mlijeku,tek rasvjetale ruže u dodirima što me uspavaše u san.Da mogu jutro dočekati prazna kao čaša na kutu stola,pa neka me ispune do vrha slašću i otpiju medne usne...Da ne tražim zelene oči odgovore zbog vala što me poklopio i nasukao na obalama koje ne znaju nit ne slute...
Da mu budem čista kao jutarnja rosa...

- 23:45 -

Komentari (28) - Isprintaj - #

utorak, 25.04.2006.

Hold everything...

Image Hosted by ImageShack.us

"...U moru života što vječito kipi,
što vječito hlapi,
stvaraju se opet,sastaju se opet
Možda iste kapi -
I kad prođe vječnost zvjezdanijim putem,
Jedna vječnost pusta,
Mogla bi se opet u poljupcu naći
Neka medna usta..."





Oprostit će mi Dobriša što sam riječ zamijenila medom...oprostit ćete mi svi Vi što me čitate i ćutite,što me nema u vrletima blogosfere.

Jer moja stopala više ne dotičnu tlo,i ono malo skepse otpuhao je nježan povjetarac što se zove Romansa, ako pogledate prema nebu,sigurna sam,uz sreće što su se odvojile sa maslačaka i šaraju zrakom,vidjet ćete i moju sjenu,kroz bijele oblake obrise dvije ruke,jednu u drugoj,a noću umjesto zvjezdane tišine,zvonke poljupce nad Zagrebom u snu...

Ljubim.Vama želim isto...navratite koji put,pisat ću vam...obećajem.

- 11:32 -

Komentari (35) - Isprintaj - #

nedjelja, 09.04.2006.

Bezuvjetno...

Free Image Hosting at www.ImageShack.us




Gledala sam je dan za dan,dok sam očekivala prvu ljubav pred učionicom,on bi izašao,padali su poljupci po usnama,krajem oka,nakon što su prijatelji i prijateljice u skupinama pa 5,4,3 i 2 napustili razred,izlazila je ona,sama i velika u toj samoći.Gledala sam je tako čitavih godinu dana,sretala je po tramvajima,sjedila u stolici iza nje,promatrala ista lica na ulicama,smijala se istim dječjim očima.Ne znam kada i kako,iz sjene što hoda par koraka ispred moje,prozborile su prve rečenice,razmijenili su se prvi grleni smijehovi iz naših srdaca.Jednog jutra,sigurna sam da je padala kiša - Petra je izronila iz prosječnosti i nazvana je mojim Prijateljem.Topla i nenametljiva,bila je melem za dušu opustošenu trulim prijateljstvima i lažnom stijenama pod mojim leđima.

Svatko od nas nosi tuge,njezine su bile duboko skrivene,samo tamna sjena u plavim očima što ponekad izorni u onim večerima kad kiša rominja i jedini zvuk je njezin dodir po prozorskom oknu.Jedne mi je večeri ispričala o Zajednici kršćana čijoj je propovijedi prisustvovala.Kakav užas u meni,pomislih na sekte i Subotare,Jehovine svjedoke i samoproglašene duhovne učitelje!Bila sam oprezna u iznošenju svojih sumnji,ne htjedoh u njoj buditi nepovjerenje,bilo je lijepo vidjeti sjaj u njoj,ispunjenost koju je osjetila nakon molitve sa neznancima.S vremenom su njihova okupljanja postajala češća,a naša druženja rijeđa i drugačija,vrijednosti koje je ona prihvatila bile su previše rigorozne da bi mogla živjeti dotadašnjim životom.Moj strah za njeno dobro bio je toliki da sam se lažno predstavila kao izgubljena ovca i potražila Zajednicu koja joj je pružala mir,morala sam se na svoje oči uvjeriti da...da je ne zavode ispraznim obećanjima...da...upravo to..nude spas koji ne mogu ostvariti...I tako sam mjesec kroz mjesec odlazila na njihove molitve,tražila znakove izopačenosti,natruhe zlobe...i nisam našla...Zapravo,našla sam...Petru,sretnu i ispunjenu,mirnu i po prvi put je kiša rominjala i samo se čuo njezin dodir po prozorskom oknu,a plave oči su bile bistre i sjajne..nikakve tamne sjene nisu unosile nemir.

Svoj sam život vodila po,u mom srcu i umu,ustaljenim principima,umjereno poročno (ako porok promatram sa Biblijskog gledišta),dok je Petra obukla haljinu krijeposti i odricanja od svakodnevnih ugoda i onih sitnica koje nam začine sudbinu...Jednog sunčanog ljetnog dana,razgovarale smo telefonom,bila je daleka i sjetna,suzdržana...Nakon mojih brojnih propitkivanja o čemu se radi,ima li kakav problem...odgovor me dotukao...da...a problem sam ja...moj život koji se kosi sa načelima što ih je prihvatila u Zajednici,moje nevjerništvo,moji ovozemljaski grijesi...kroz suze mi je najbolja prijateljica rekla «...ako ostanem sa tobom u prijateljstvu,a ti nastaviš svojim životnim putem...neću ,nakon ovog prolaznog života,stati kraj Isusa i ući u Kraljevstvo Nebesko...»
Kolika bol...i u tom sam je trenutku toliko voljela,sjetila se sreće u njezinim očima dok bi molila...našla sam mjesto u sebi gdje je ljubav bezuvjetna,gdje je njena sreća povrh svih mojih radosti...i rekla joj »ja tebe toliko volim...ne bi si oprostila da zbog mene ne nađeš svoj mir...»I pustila sam je,bez ijedne teške riječi,bez predbacivanja,bez razočaranja u mom glasu,bez plača,neka leti svojoj zvijezdi,neka bude ..sretna...pa makar ta sreća isključivala mene.

U njezinu Bibliju,koju sam posudila da pročitam,sam joj umetnula pismo,svaka riječ je bila čista ljubav,poželila joj Kraljevstvo Nebesko...ja sam tu bitku sa Bogom izgubila...on joj je donio zrake svjetla,ja sam bila tama.Bibliju sam odnijela u Zajednicu,polako zatvorila vrata za sobom i - otišla...

Prošle su mnoge godine,Petra je bila daleko od moje svakodnevice, a uvijek u mojim mislima i onim nečujnim molitvama koje srce zbori dok noge šetaju ulicama gdje se i danas vide naši tragovi.Bilo je ljeto,sparina i nizak tlak i moje oči susredoše dva bistra plava oka što potamniše od suza,sjećam se kako me gušila zagrljajima...Sjele smo u prvi kafić,po obrazima tragovi crne maskare,ona vadi novčanik,iz novčanika pohabani papir i čita...one riječi čiste ljubavi što sam joj prije toliko godina napisala i umetnula u Bibliju....Papir je požutio,neke rečenice su oprane njenim suzama...suzama razočaranja...

I znale smo tada,ostat ćemo uspomene,ja u njenom novčaniku,ona...u mojim molitvama...

- 23:08 -

Komentari (27) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 03.04.2006.

Oproštajni...

Free Image Hosting at www.ImageShack.us



«..Now those memories come back to haunt me
they haunt me like a curse
tell me,is a dream a lie if it don't come true
Or is it something worse..»




Ako očekujute prozu u stihovima, duboke riječi-nemojte dalje čitati.

Ako me znate-molim vas,nemojte čitati nastavak...


Jedan kvaziplačipizdunski (neki bi rekli kvaziFnje) post.Bez dubine.Ogoljen do srži.Nema metafora,nema behara.

Tek prije neki tjedan sam kudila i uzrujavala se zbog gašenje meni dragog bloga,a sada, već par dana, gledam tu opciju u postavkama.Valjda me egocetrizam sprječava,možda razum što mi kaže da ću zažaliti.Pa ipak ne brišem.

A istina je da se djetinje nadam da ću brisanjem bloga obrisati ono o čemu sam pisala i neke rečenice koje su se provlačile između redaka.Ponovno se javlja poriv da spalim mostove.

Večeras sam izrekla Velike rečenice.Poželila sam ,u trenu kad su moje uši prvi puta čule što srce kuca,da postanu laž i obmana...da se ureknem,u začetku nanesem nepopravljivu štetu.Jer se bojim.Kad se bojim,radim greške.Kad se bojim,slušam srce.Smiješno..baš za srce i strahujem...

Dok ja strahujem,prijateljica se veseli..zbog mene..kaže da idem dalje.I ma koliko ja vikala na sav glas i dokazivala i svijetu i sebi da sam davno otišla daleko od prošlosti,ona se smije i kaže «Neka bude slomljeno,al zbog drugog,ZBOG DRUGOG» Ali ja NEĆU DA SE PONOVNO SLOMI (vičem)..i njezin smijeh...i moj prestravljeni pogled...

- 22:24 -

Komentari (20) - Isprintaj - #

nedjelja, 26.03.2006.

ne vjeruj mi noćas...

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

˝Ove noći mogu napisati najtužnije stihove.

Napisati,na primjer :˝Noć je puna zvijezda,
trepere modre zvijezde u daljini.˝

Noćni vjetar kruži nebom i pjeva.

* * * * *

Ove noći mogu napisati najtužnije stihove.

U noćima ,kao ova,držao sam je u svom naručju,
ljubio sam je ,koliko puta,pod beskrajnim nebom.

* * * * *

Ove noći mogu napisati najtužnije stihove

Slušati beskrajnu noć,bez nje još beskrajniju.
I stih pada na dušu,kao rosa na livadu.˝



Pablo Neruda






...ako kažem da sam krenula bez primisli o romasi,slagat ću Vam,kao Julijana,i nemojte me pitati zašto ću napisati da jesam...bez primisli...sjela u auto,iza nas oblaci prašine što paraju sparinu i gomila zelenih putokaza.Split 385 km,Split 156 km...sve bliži,i bliži..i evo ga kao na dlanu,kad izađem iz mračnog tunela,Suncem okupan.

Split

I opet ću slagati.Dok kupujem kartu za trajekt,u sebi,koljenima koja klecaju i drhtavim rukama,slagati ću ...prijatelj...ništa više.Naslonjena na bijelu ogradu tražit ću oprost u zapjenjenim valima,zazvati Posejdona neka mi je mirno more i kao pramen kose što pleše sa vjetrom,sniti ću...

Doček na molu,osmijeh što otkucava podne,galeb,zelene i duboke,slagat ću im...prijatelju moj...ovlaš dodirnem njegove ruke (..o!,da me zagrle oko struka..),i čuda-ne hvatam korak,već kao jedno lebdimo ka kamenim skalama.


Strah me noći....tu,leži kraj mene,kao u dva svijeta,nečujno opijena,slagati ću...slučajnost...taj poljubac kroz maglu snova...nisam znala...čije usne spavaju kraj mojih.Srce,tiše...protutnjat ćeš kroz zidove sna,otvorit će se usnule oči...ako me ne vole...što ako me ne vole..?

A voljele su...

Zagrlio bi moj strah,kao što behar grli krošnju trešnje,našao istinu tamo,ispod kose,na vreloj koži,ispisanu uzdahom i žudnjom...Kao perom risao ruže usnama... Nosio rime u dahu,svaki stih za cjelov jedan,a cvrčak bi utihnuo...

U zoru...

...slagat ću Vam...

- 20:10 -

Komentari (26) - Isprintaj - #

petak, 17.03.2006.

Never be afraid to say what you feel!!!

Free Image Hosting at www.ImageShack.us





Hladim se,polako.

Prigoda-najljepša,prijateljičina promocija.Nas tri joj kupujemo zajednički poklon.Jedna radi,drugoj je tata u bolnici,u dubokoj komi,nudim se da ga ja kupim,ne bi li ih rasteretila.I iz moje dobre volje i spremnosti da pomognem,jedna od prijateljičinih "prijateljica" se nalazi uvrijeđenom jer ju ja isključujem,želim je razdvojiti od prijatelja,dajem više novaca jer želim kupiti prijateljstvo.I histerična sam baba,da ne zaboravim...

"Draga moja I.,

čula sam već za tvoje histerične ispade,ali doista nisam slutila da njima častiš i one koje možeš zvati samo kolegama i poznanicima,s kojima te veže zajednički prijatelj.One koji te ne tjeraju da umorna od posla bauljaš po shopping centrima i tražiš poklon,već ti pokušavaju izaći u susret,ostaviti ti slobodno vrijeme da se zasluženo odmoriš.One koji su spremni dati više novca jer ti ,zaposlena,na stanu kod roditelja,bez kredita,ne možeš izdvojiti bijednih 200 kuna za svog najboljeg prijatelja,a ponajviše iz razloga jer se toliko nije dalo za tvoj poklon,pa se nudim,nezaposlena, da namirim do tvog dijela,bez da itko zna,neka ostane između nas,naravno,razumijem da je to tebi puno,neću ja suditi koliko vrijedi vaše prijateljstvo.Pa kad me napadneš da kako ja nakon tjedan dana imam 50 kuna više za dati,a ja ti kažem da nakon što me promovirana prijateljica počastila kao kraljicu,razveselila me svojom ljubavlju i pažnjom,ako treba i posrala bi tih 50 kuna,da je vrijedna svake lipe,ti se ,draga I. ,nalaziš toliko uzvišenom pa mi govoirš kako kupujem i naplačujem prijateljstva,a ne vidiš kako si ti ta kojoj sve ima cijenu,malu etiketu,pa tako ona vrijedi 100 kn i ni kune više (ekvivalentu iznosa za koji si procijenila da je bio njezin dio za tvoj poklon,a nije,nije...),a ja ,pa ja vrijedim kao krpa kojom se briše pod,zaključiti ću prema milim riječima kojima si me počastila večeras.

Zbog svega ovoga,a posebno jer te ne želim razdvajati od prijateljice koju častiš isto tako milozvučnim atributima kod one treće prijateljice,i zato jer mi je pomisao da s tobom sudjelujem u bilo čemu značajnijem od skupljanja kravlje balege,nezamisliva i odbojna,povlačim se iz nečega čija bit nisi Ti,već ONA,njen osmijeh i cvrkut,a ne tvoj novčanik i šizofrenični um.Samo se nemoj začuditi kad ostaneš sama,jer neki ljudi trpe duže,neki kraće,drugi uopće ne (ta sam ti ,draga,ja kategorija),al na koncu, svakom je on nas najpreči osobni duševni mir u kojem je tvoja prisutnost kao napalm bomba.

Žao mi je te divne žene koja će na kraju ostati bez željenog poklona,zato jer ti nisi znala procijeniti osobu preko čijeg si leša htjela doći na tron.A zaslužila ga je.Valjda ćeš jednog dana shvatiti.


P.S. Odjebi u skokovima,draga"

- 19:54 -

Komentari (28) - Isprintaj - #

četvrtak, 09.03.2006.

Problemi u blogosferi...




...naime,do mene je došao glas kako se na ovom blogu ne mogu ostaviti komentari..zahvaljujem svim onima koji su pokušali,a posebno Malom Princu koji se dodatno potrudio da njegove misli dopru do mene i poslao mi svoj komentar na e-mail adresu koja se može naći na ovom blogu ( snovidjenje@hotmail.com )...ukoliko želite,možete se povesti njegovim primjerom...

Obavijestila sam Blog.hr o ovoj poteškoći,vjerujem da će se uskoro otkloniti :)

Do tad i do novog posta Vas sve ljubim i grlim...


A ovdje možete naći moje stare postove koji nedostaju....Snovidjenje...posljedni post sam ponovno objavila,no nažalost,ne znam kako bi i komentare ispod njega...

- 10:31 -

Komentari (21) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< studeni, 2006  
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30      


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

u mojoj duši tisuću svijeća sja



"-Čovjek poznaje samo one stvari koje pripitomi -reče lisica.

-Ljudi više nemaju vremena da bilo što upoznavaju. Oni kupuju već gotove stvari kod trgovaca.
Ali kako ne postoje trgovci prijateljima,ljudi više nemaju prijatelja.
Ako hoćeš prijatelja,pripitomi me!

-Što moram činiti? -upita mali princ.

-Moraš biti vrlo strpljiv..."


Free Image Hosting at www.ImageShack.us

snovidjenje@hotmail.com





...čime si me pripitomio,već prve večeri,prijatelju...


Beskrajno i plavo
i lagano lelujale
su naše rečenice
iz sjećanja

Mekani dim je
ispunio sobu,
kao u grobu
prekopavali smo
trudove

Dim lagano nestaje...


(ne)stranac




Mi nismo sami

Koliko puta si ljubila stranca
i bila kao ptica kraj čovjeka
koji ne leti do tvojih visina
i ne zna tajnu skrivenu u tebi...

Ti si u tijelu punom želja,
sa usnama žednim iznenađenja,
al nikog nema tko je tvoj
i ova zemlja se ne zove dom...

U tvome oku je dragi kamen
ili to suzu čuvaš za mene,
a ja sam samo..snoviđenje...
koje ti kaže RADUJ SE!!

Ne znam kad
i ne znam gdje,
ići ćemo istom
stranom ulice,
vjeruj mi,dušo,srest ćemo se,
u svijetu tajni..mi nismo sami...




Kutak za nježan trenutak

Ponovno ti

prezimila sam pokrivena pjesmama
ogrijala se na stihovima
lastavice dočekala
otvaram širom prozore srca
odnekud probuđen zaboravljen miris zrakom
to tvoje prisustvo slutim
u sunčanom kistu što me boji sjajem
tvoje ruke ćutim
u burgundskim zalascima razliven morem
ponovno ti
a mislila sam
neki drugi miris
boja
bit će ovog Proljeća


poetesa





Pred morem,kao pred smrću,nemam tajne

Ako tražiš put u moju dušu
odvedi me moru olujnom.

Ondje ćeš vidjeti otkrit život moj
kao razvaljen hram; moju mladost
smokvama ograđenu visoravan.
Moja bedra: drevnu tužaljku
radi koje poganski bogovi
kleče na koljenima.

Pred morem, kao pred smrću, nemam tajne.
Zemlja i mjesec postaju moje tijelo.
Ljubav presađuje moje misli
u vrtove vječnosti.


V. Parun






This year's love

This years love had better last
Heaven knows it's high time
And I've been waiting on my own too long
But when you hold me like you do
It feels so right
I start to forget
How my heart gets torn
When that hurt gets thrown
Feeling like you can't go on

Turning circles when time again
It cuts like a knife oh yeah
If you love me got to know for sure
Cos it takes something more this time
Than sweet sweet lies
Before I open up my arms and fall
Losing all control
Every dream inside my soul
And when you kiss me
On that midnight street
Sweep me off my feet
Singing ain't this life so sweet

This years love had better last
This years love had better last

So whose to worry
If our hearts get torn
When that hurt gets thrown
Don't you know this life goes on
And won't you kiss me
On that midnight street
Sweep me off my feet
Singing ain't this life so sweet






Ako tražiš nekoga

Ako tražiš nekoga, nekoga za šetanje
onda ja sam čovjek za tebe
imam sedam milja duge korake
lake kao oblake

Ako tražiš nekoga, nekoga za plakanje
onda ja sam rame za tebe

Uzmi me, to je sudbina
ima žena koje zaključaju srce
poput dragog kamena

Ako tražiš nekoga, nekoga za čuvanje
onda imam ruke za tebe
i za tvoje vrelo čelo, dlanove
meke kao jastuke

Ako tražiš nekoga, nekoga za zauvijek
onda tvoj sam čovjek oduvijek...





If I ain't got you

...Some people live for the fortune
Some people live just for the fame
Some people live for the power
Some people live just to play the game
Some people think that the physical things
Define what's within
and I've been there before
that life's a bore
So full of the superficial

Some people want it all
But I don't want nothing at all
If it ain't you baby
If I ain't got you baby
Some people want diamond rings
Some just want everything
But everything means nothing
If I ain't got you...

Some people search for a fountain
That promises forever young
Some people need three dozen roses
And that's the only way to prove you love 'em
Hand me the world on a silver platter
And what good would it be
with no one to share
with no one who truly cares for me


...so nothing in this whole
wide world don't mean a thing

If I ain't got you with me baby...






Sunce i Mjesec


Ti i ja smo
poput Sunca i Mjeseca
kad se na nebu
istovremeno pokazu.

I vide se i gledaju;
sapatom bez rijeci
dozivaju i prizivaju;
bliski a daleki -
dva suprotna svijeta
bez sanse a ni volje
da se ikada sretnu
...


...naša sjena sjete...







Slovenska

"... mojim venama hladni sever caruje
i ja ponekad ne znam šta mu je.
što luduje,

od sreće tugu tka
moja prosta duša slovenska

Uplaši me sjaj,
milion sveca kad se nebo popali

gde je tome kraj
za kog su tako dubok zdenac kopali

zašto se sve to dešava
da l' čovek išta rešava

il' smo samo tu
zbog ravnoteže među zvezdama..."






"...Ne ljubi manje koji mnogo ćuti,
on mnogo traži,i on mnogo sluti,
i svoju ljubav on brižljivo čuva
za zvijezde u visini,
za srca u daljini..."


Tin Ujević






Još te nima

Kad mi dođeš
ja ću stavit sve šta imam prida te
Svoje pisme
svoje dane da ti žeje isprate
Da mi jubav više nikad u srce ne okasni
i da vrime s tobom bude ka ča su mi bili sni...

Još te nima
još je vrime da je ladna posteja
To su zime moga tila
to je moja nevoja

Još te nima
još si tamo di će srića početi
Tu se tvoja duša sprema
da na moju doleti

Još smo sami u dva svita
svak na svojoj obali
Srce samo za te pita čeka da te zavoli...






"Ove su riječi crne od dubine,
ove su pjesme zrele i bez buke,
One su, tako, šiknule iz tmine,
i sada streme ko pružene ruke.

Nisam li pjesnik,
ja sam barem patnik
i katkad su mi drage moje rane.
Jer svaki jecaj postati će zlatnik,
a moje suze dati će đerdane.

No one samo imati će cijenu,
ako ih jednom, u perli i zlatu,
kolajnu vidim slavno obješenu,
ljubljeno dijete, baš o tvome vratu"


Tin Ujević



View My Stats

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se