narcoleptic suite

puno se toga moze promijeniti u samo tjedan dana, recimo ponovo se zaljubis, nakon par godina u nekog sasvim novog. svjeze obrijanog, skladno gradenog sa taman onoliko slaufastog sala na trbuhu da izgleda onak buci buci, a opet ne previse da se valjucka kao omanja brodica na valovima. odlicna promjena nakon manicne skladnosti i napuhanosti na koju sam naviko. preslatkog za popizdit, s cudnom frizurom i obrnuto okrenutim osmjehom. presmijesnog zajebanta koji moze bit full ozbiljan, prizemljenog izvanzemaljca koji je sexi u svakom smislu i svakom dijelicu sekunde. astronomski mi je privlacan, mozda zato jer me djelomicno podjeca na prvog, na prvog i nikad prezaljenog. no to je jedna sasvim obicna i samo meni osobna prica pa je i nema smisla virtualno dijeliti ni s kim...


doplutao sam doma, te, prosle nedjelje, u ranim jutarnjim satima s osmjehom na licu i trncima u gotovo svakom inchu tijela, sto od intenzivnog sexualnog naboja i beskrupuloznog i bespostednog tucanja u svakom kutku stana, a sto od letenja na putu do doma. letenja avenijom koje se cinilo gotovo jednako uzitkov no kao i sam sex te noci...



rekao sam mu odmah taj dan, ovom petpogodisnjem, dan prije dvanaestog sestog, nase petoljetke, iako su me savjetovali da vidim kamo ce ovo uopce otici, da pricekam i vidim ima li swmisla povrijediti nekoga koga volis gotovo kao sto volis zivot i bez koga jednostavno ne mozes zafdnjih pet god zbog necega sto je trenutno, prolazno i ne nuzno ozbiljno, zbog nekoga tko se mozda nece odrzati. u stvari dogovor s novim je da je cijela stvar za sad samo i sikljucivo sexualna jer tako obojci odgovara. meni jer nisam rijesio zaostale osjecaje s ovim prije, a njemu, pazi sad, jer je bi...ne znam zasto smo onda cijelu ju cerasnju vecer proveli vani.... ne volim cinjenicu da je bi jer nisam vjerovao bisexualcima. do nedavno sam mislio da su glupi i da se bezrazlozno muce. sve dok nisam saznao da je jedna frendica u vezi sa zenom. i ona me razuvjerila u tu moju malu opaku teorijicu kako ne kmozes sjediti na dva stolca. jer mozes. u stvari ne mozes istovremeno, ali zaista nije vazno kojeg je spola osoba za kojom popizdis. sto se toga tice, moze li to onda biti i biljka ?! ne, oz biljno, istina je, zaista nije vazno ako ti se dize(ili se vlazis) na oboje...

popizdio je, ovaj bivsi i zabrijo na agresivu, poceo puhati kao bik i raditi face koje ga cine iznimno ruznim, a nakon vrijedanja u cilju spasavanja svog ega od dubokog slobodnog pada u stanju povecane gravitacije, odlucio je prihvatiti stvari i vratiti istom mjerom. vec sljedeci dan je to i ucinio s nekim za koga sam znao i prije, a ko se za njega zanimao, ali ga on nije jebao dva posto jer ima mene... sjecam se kako sam trebao biti zahvalan i ponizan za to jer je taj drugi lik jebeno dobar komad.

i tako to sve ide vec drugi tjedan.
bizarno je jedino sto je i ovaj novi strukovno isto sto i ova zadnja dva.
onima koji me znaju i ovo procitaju, ovo ce se ciniti zaista bizarno.
nakon sto sam u 5 ujutro, te subote na ned saznao cime se ovaj novi bavi, skoro sam se digao i pobjego. necu vise o tome jer ne mogu o detaljima, a ovako nema smisla...



sutra idem na godisnji. i odmah na more. na deset dana u mejsto u kojem jos nisam bio. full jeftina i kvalitetna ponuda u apartmasnkom smjestaju. nisam jos skupio hrabrosti za otkaz jer nisam nasao drugi posao pa sam uzeo deset dana godisnjeg. u stvari, sjebao sam jebeno dobru stvar s nekim novim poslom jer mi se nije dalo. jebiga. brijem si nekak imat jos ovo ljeto.. znam koliko je to nezrelo od mene. al me ne jebe.



i tak, jednostavno je dosao trenutak za kojeg sam mislio da ce me zaobici u velikom luku, snasao sam se prije nego sam stigao patit zbog propale price s mr.no eno1. upoznavsi mr.no2 i preskocivsi onu patnjicu i njeno odradivanje pod mus... i za sad, osjecaj je prejeben !!!

eto dakle, polako privodim i ovaj posao kraju nakon dobrih i u pocetku vrlo ugodnih 7 mjeseci. doduse, nista jos nije sluznbeno jer nisam potpisao nikakve papire, ali sam nesluzbeno, onako oralno dao blowjob sefu. tako bolje zvuci, iako sam zapravo mislio rec da sam dao otkaz. nisam bas imao supka doci to rec sefu jer bi onda moralo biti sluzbeno, ali sam rekao onome tik ispod sea, zovimo ga krakatom...

volim se jebati s nenadjebivim, praviti kako bih ja uvijek nesto bolje napravio i bio pametniji, ali kad je netko toliko neproesionalan da se drugi i tebi pocnu smijati jer si dio tima s kojim uistvari nemas nista zajednicko, vrijeme je za odlazak..

sad sam opet aktivni clan portala pod nazivom mojposaotockanet koji zapravo prilicno mrzim. ustvari mrzim cinjenicu da ne znam sto me ceka. cinjenica kojoj se opirem i koja me brine, a uvijek mi u ovakvim trenucima nekako sjedi za vratom je da moja lijenost uvijek raste proporcionalno s viskom slobodnog vremena i nerada. sto manje radim, to mi se manje i da, sto vise ljencarim to mi se vise ljencari i jos manje da. bilo sto, a to je sve. zato volim posao i obaveze. ako se sam ne pokrenes nitko to nece uciniti umjesto tebe.




nitko umjesto tebe nece popraviti ni lose odnose s ljudima. ne mozes pauzirati vezu, cak ni ako ona traje godinama. ne mozes zamrznuti osobu koju volis samo zato jer ti je nakratko dosta svega sto ju cini. svi kojima se zadnja recenica cini kontradiktorna neka ju citaju ponovo i ponovo dok ne shvate sto sam zaista zelio reci(citaj: bez suvisnih komentara molim) !

da i tome je dosao kraj.
jedno lijepo subotnje dopodne kad smo se nasli tamo gdje se smucaju promniskuitetni likovi u droljskom momentu. gdje drugdje nego na internetu. tada je puklo. obojca smo plakali, dugo.. trebalo je zavrsiti puno prije, m,a jebes to, trebalo je zavrsiti tada, ja sam trebao okoncati apatiju u koju smo upali i koju sada nemamo volje ni snage okoncati nego samo lebdimo nad bezdusnim nabildanim tijelima, praznim u medusobnom drustvu, punima samoce.

dvanaestogsestog nam je trebalo biti 5 godina od dana kad smo se upoznali. a krenulo je od tog dana. nikada nismo pozalili jer kako mozes zaliti za ljubavi? sada se moramo nekako potrgnuti jedan od drugog i poslusati sve pruijatelje koji nam govore da nema pretjeranog smisla druziti se jednakim intenzitetom kao prije i da ce nas to samo jos vise sjebati. njemu se cini da nemaju pravo.
ja znam da su u pravu, ali se pravim da ne znam.
on je sretan zbog toga jer ne moze podnijeti misao da me nema u blizini.

nedavno se, na godinu dana, preselio u susjednu ulicu pa sad imam punu minutu i pol hoda do njega. nerjesivo? sve mi se vise cini...

navodno bih trebao sloziti lunarijev recept koji mi je rekao ovako:

cuj stari, svaki put kad sam prekidao s nekom malom ui skuzio da ona brije na neko prijatlejstvo i slicna sranja, ja bi sloztio veliku frku tako da se nismo culi ni vidli par mejseci pa je kasnije sve izblijedilo...

...ali ne mogu..

nasa najdulja svada traje 3 sata. nakon toga se obojca ispricavamo i bacamo "volim te" uokolo, na sve strane...mobilni tata je u takvim trenucima glavno sredstvo obmane i uvijek pozalim sto sam dio industrijske ere..

znam da je sasvim normalno nakon prekida patit, izbrijati tu patnju i odraditi je kako bi proslam, ali koliko je normalno nakon mejseci nesexanja i prekida kao rezultata tog i slicnih sranja i dalje govoriti volim te i osjecati to zestoko i intenzivno kao i prije, obostrano_?!

nakon logicnog pitanja koje se samo postavlja - zasto nismo i dalje zajedno, slijedi nelogican odgovor kako je to jedna posve druga i nimalo ugodna prica. pozelite mi nemoguce, da nastavaka bude sto manje...