narcoleptic suite

opet o blogu , slobodnom pisanju i pljuvanju po svemu i svakomu



ne volim se naci u ulozi onog koji pise o recimo dori dan nakon, kad o tome pise 50 % blogera, ali na dupe bi progovorio o problemima koji muce urednistvo dragog nam posluzitelja dnevnickih usluga ovdjeprisutnog.tesko mi je razumjeti da netko tko manje uspjesno uspjeva jedvitim jadima odrzavati ovaj server nije u stanju na vrijeme potraziti pomoc onih koji su pomoc makar savjetima spremni udijeliti.previse ljudi, prezagusenost, premalo prostora, laik sam, al pobogu , sto moze biti da se ovakvo sto dogada svakih par dana.nisam ni palio komp zadnjih tjedan dana, dakle u 2 tjedna dodem svega par puta ovdje i onda od sinoc pokusavam nesto napisat, a ne ide.


isto tako moram spomenuti brisanje okattinog bloga i uz to vezanu "antispam kampanju".svi se sjecate kako se nedavno dario, nas nebeski voditelj i virtualni posluzitelj dosjetio zgodne stvarcice o kaznjavanju tlacitelja i bezobraznih komentatora.da cijela stvar uopce, ni najmanje NE funkcionira dokaz je okatta koja je morala obrisati blog jer se pretvorio u nesto sto ne samo da mu nije bila prvotna namjera, nego je jadnik koji misli da ne znamo kako je to on, otvorio novi blog pod krinkom zenskog spola(kako prozirno, mnogi to rade ovdje) i nastavio vrijedanje okatte.linka do ni jednog nema jer nisu zasluzili ni da pisem o njima.

dakle :

1.vrijedalo ju se u komentarima, o cemu ti je ona pisala i molila da zabranis tim odredenim osobama komentiranje na njenom blogu i

2.taj je jadnik bez zivota otvorio novi blog s primarnom namjenom komentiranja svakog njenog posta, kopiranja njezinih postova i dodavanja uvredljivih komentara ispod itd.

e pa ako to nije tlacenje i prekrsavanje onih pravila koje kazes da bi antispameri trebali slijediti, ne znam sto je.toliko o t ome.do okatte vise ne mozete, a oni koji to mozda zele mogu preko mog mejla zamoliti njen.

__________________________________________________________________

a sad malo o snijegu+ ssx on board

snijeg me neku vecer ugodno iznenadio.sve je nekako izgledalo carobno zamrnuto, kao one svicarske crkotne yamryotine od slika koje ste moyda ovih dana dobili u mejlu.uzivancija s pesom do ponoci..u srijedu sam bio na sljemenu s namjerom bordanja.cak sam i vozio do gore(ne bord, auto) sto mi je jako drago.sa mnom krenuse lunari i dile, a gore smo se nasli sa zbunky i tanjsterkako bi uvjezbali svoje vjestine snijeznih radosti na dasci.sveta daska koja veselje nosi, mother board... odlican sport.. dokaz je opaki muskulfiber didej aftr.bio sam samo jednom prosle godine pa je ovo bio drugi put u zivotu da sam stao, bolje receno zbetoniro se na board i prepustio se spustovima sljemenskim.kako su poceci najtezi i najbolje je uvijek najteze, krenusmo prvo na crveni, najtezi, najdulji i najstrmiji spust.meni se dogodilo nedopustivo, nakon sto smo shvatili da se ovdje ne mozemo spustati, skinuli smo bordove i naumili spustiti se pjeske do dolje gdje ce nas vucnica ponovo dovesti do vrha pa krecemo na laksu stazu.i sve bi bilo u redu da strmo tlo nije bilo poluzamrznuto unatoc krasnom danu i suncu na planini.u jednom trenutku, lunari ispred mene pada na guz i sklize se u nepovrat pri cemu mene hvata bjesomucno histerican smijeh misleci kako sam siguran jer sam pametniji.kobna greska.kao kada vas mlada sestra(12) napada dok lezite na krevetu.misleci kako sam jaci, obuzima me jebeno nekontrolirani smijeh uslijed kojeg gubim uvelike na snazi pa me obuzda jednom rukom.od smijeha mi zaklecaju koljena i padam na istu foru kao on s razlikom sto nekako ubrzavam vise i brze nego on, prestizem ga u bjesomucnomn sklizanju i prosklizavanju....u jednom trenutku sam mislio da cu se na dno dokotrljati poluziv jer mi je od struganja snijeg prstao u lice.nikako da stanem, pridrzavam se rukama iz kojih mi ispadne board i ode u u bestrag prema dnu spusta.stvar je vrlo opasna, mogao je nekoga okinuti po nogama i jako ga ozlijediti.na srecu sve je proslo bez ozlijeda, ali ne i bez straha.slijedi vucnica.necu opisivati proslogodisnje blamiranje na sidru kojeg nikako da uspijem svladati.mrzim ga.iscupo bi ih sve sa zica.sjedosmo na sjedeznicu pri cemu mi je laknulo nakon pogleda na zaklopljene oci i izraz lica lunarijev.
jesi dobro?
ha ?!....
..aha...
?

kako na bijeloj, najlaksoj stazi prometuje sidro, morao sam se oprostiti od nje ne zeleci ponoviti proslogodisnje iskustvo penjanja pjeske s tugom u ocima nakon pogleda prema sidru i ljudima kojima polazi za rukom bez beda.otkrio sam zelenu i plavu, dio koji vodi do zelne staze.sljedeci put sto je trebalo biti danas cu se zadrzati tamo.