snorks

< ožujak, 2009  
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga
Najluđi blog izviđačke patrole Snorks, naši doživljaji, biseri i pustolovine, te tajne koje će ovdje po prvi put izaći na vidjelo :)

Članovi naše patrole:
Dora
Dora Cenčić

Margareta
Margareta Gregorić

Ivana H.
Ivana Horvat

Kruna
Kruna Jambriško

Dijana
Dijana Sever

Martina
Martina Bošnjak

Marta
Marta Mikša

Marko
Marko Ristić

Filip
Filip Britvec

Monika

Monika Cenčić

Helena

Helena Ristić

Mirta

Mirta Matijević

Iva

Iva Gluhak

Ivana J.

Ivana Jakuš

predvodnik Krešo
Krešo Fras

Linkovi
izviđački linkovi:
- O.I.Savski Gaj
- O.I.Samobor
- I.O.Tur
- SIH
- o.i.picoki

izviđačke igre:
- The Games Compendium
- ScoutBase UK Games Database
- Baza igara

izviđačke teme:
- Enciklopedija života
- Topografija
- Morzeova abeceda
- Signalizacija
- Čvorovi
- Kuharica
- Pjesmarica

povijest izviđaštva:
- Hrvatska
- Svijet

ostali:
- Online rječnik
- Wikipedija

vremenska prognoza:
- Zagreb

Zakoni izviđača
1. Izviđač je dobar drug, vedar i društven
2. Izviđač poštuje roditelje i starije, a pomaže mlađima i slabijima
3. Izviđač stalno uči i primjenjuje stečena znanja
4. Izviđač je koristan član zajednice u kojoj živi
5. Izviđač je čestit, uljudan i nesebičan
6. Izviđač je vrijedan, ustrajan i cijeni rad
7. Izviđač voli prirodu, upoznaje ju i čuva
8. Izviđač odgovorno izvršava zajedničke odluke
9. Izviđač cijeni i razvija duhovne i kulturne vrijednosti
10. Izviđač skrbi o svom zdravlju i tjelesnoj sposobnosti, i kloni se štetnih navika
11. Izviđač čuva čast i ugled svoje udruge i cijelog izviđačkog pokreta
12. Izviđaču je čast da mu vjeruju


snorks

amblem

08.03.2009., nedjelja

patrolna 'biciklijada'

Sastali smo se u 11 sati ispred prostorija našeg odreda. Prvo je sudionicima patrolne 'biciklijade' podijeljen kratki tekst od osnovnim pravilima pri vožnji bicikla, te nekoliko osnovnih prometnih znakova koji bi im mogli zatrebati prilikom vožnje. Zajedno smo ponovili sve što smo već od prije znali o svemu tome, ponešto i naučili, te spremili tekstove u svoje quipose te se pripremili za vožnju. Pošto naša draga Mirta par godina nije vozila bicikl, a i za ovu priliku ga je posudila od Dijane, prvo smo otišli do obližnjeg parkirališta (koje je nedjeljom zatvoreno za automobile) da se Mirta podsjeti u mirnom okružju kako je to voziti bicikl, da malo izvježba skretanje i stekne sigurnost na biciklu. Zatim smo po biciklistickoj stazi krenuli prema savskom nasipu. Odlučili smo uz desnu stranu Save po nasipu ili pored njega stići sve do Podsusedskog mosta. Na početku nam je išlo malo teže jer je put na nasipu bio dosta zahtjevan, a i Mirti nije baš bilo lako na Dijaninom biciklu. Stoga smo se Mirta i ja zamijenili za bicikle, a i uskoro se s unutranje strane nasipa pojavio sljunčani put, spustili smo se na njega, pa nam je na njemu bilo lakše voziti. Po putu smo primjetili da je procvjetalo par proljetnica, jaglaci, visibabe... Nakon nekog vremena vidjeli smo sa lijeve strane golf igrališta da bi onda nasip naglo skrenuo ulijevo. Primijetili smo u daljini autoput i Motel Plitvice, a ispred njih malo jezerce, vjerojatno nastalo od zadnjeg prelijevanja Save preko pomoćnog nasipa. Nastavili smo dalje, te smo uskoro stigli do Jankomirskog mosta. Tamo smo sjeli i odmorili se, te pojeli svaki po jedan sendvič te popili sok. Za vrijeme ručka smo ponavljali Morzeovu abecedu. Iako umorna Mirta se pokazala kao najveći znalac. Nakon 'rucka' jos smo se kojih 20ak minuta vozili desnom stranom Save da bi stigli do najdaljeg odredišta našeg putovanja, Podsusedskog mosta. Tamo smo se slikali kraj table kao dokaz našeg uspjeha te prešli na lijevu stranu Save. Njome smo krenuli prema natrag, sve do Jarunskog jezera, gdje smo stigli oko pola 3. Marta i Marko su se putem zabavljali prolazeci kroz lokve vode na ćemu ce im njihovi roditelji doma biti jako zahvalni, kada vide u kakvom stanju su im jakne. Stigavši na Jarun zauzeli smo dva stola za stolni tenis, na kojima smo nakon jos jednog sendvica odigrali par igara. Sretnima i veselima samo nam je jos jedna stvar falila taj dan. Pogađate, SLADOLED! Sjeli smo na bicikle te krenuli put McDonaldsa na rotoru gdje smo se pocastili jednim sladoledom. Poslije sladoleda sretni ali i jako umorni smo otišli svojim kućama i toplim tuševima i kadama koje će nam zaljeciti umorne noge. Do sljedeceg puta!

SLIJEDE SLIKE!!!

konacno sunceopasne djevojke
polijecemojedna iz profila
rucaktabla
proficiparking


- 19:13 - Komentari (5) - Isprintaj - #

01.03.2009., nedjelja

Jedan od naših nedavnih sastanaka...

Eto, ovaj put neka slike govore svoje ;)

Krešo Kinez Iva: 'Me baš moraš sada slikati?!'
Filip + Mirta = Filip i Mirta
- 22:36 - Komentari (0) - Isprintaj - #

27.02.2009., petak

Vratili smo se!!!

Bok svima!
Evo nas opet u elektroničko/blogavskom obliku.
Malko nam se sastav promijenio proširio...
Naime patrole Fenix i Snorks su odlučile udružiti snage, tako da smo sada jedna velika vesela obitelj!
I da zovemo se Snorks... :) Na veselje jednih i malo manje veselje drugih, ali eto ima nas i od sada očekujte puno veselja i izviđačkih aktivnosti sa naše strane!
Patrola Snorks!!!
- 00:13 - Komentari (0) - Isprintaj - #

22.02.2009., nedjelja

Baden-Powellova posljednja poruka

Dragi skauti - ako ste ikada vidjeli djelo “Petar Pan” sjetit ćete se kako je gusarski vođa uvijek pripremao svoj samrtnički govor jer se bojao da kada mu dođe vrijeme umrijeti, možda neće imati vremena izvući ga iz svojih grudi. Vrlo je slično sa mnom, i tako, mada u ovom trenutku ne umirem, jedan od ovih dana ću i to obaviti, pa vam želim poslati oproštajnu riječ i zbogom. Upamtite, ovo je posljednji put da ćete ćuti moje riječi, stoga promislite o njima. Imao sam veoma sretan život i želim svakome od vas, također, da ima tako sretan život. Vjerujem da nas je Bog stavio u ovaj veseli svijet da budemo sretni i uživamo život. Sreća ne dolazi od toga što je netko bogat, ni samo od toga što je uspješan u svojoj karijeri, a niti od prepuštanja užicima. Jedan korak prema sreći je učiniti sebe zdravim i snažnim dok si dječak, tako da možeš biti koristan i da možeš uživati život kada si čovjek. Proučavanje prirode pokazat će ti koliko je izvanrednih i lijepih stvari Bog stvorio na svijetu da bi ti uživao. Budi zadovoljan s onim što imaš i učini s tim najbolje što možeš. Gledaj na svjetlu stranu stvari umjesto na onu mračnu. Ali stvarni put do sreće je davanje sreće drugim ljudima. Pokušaj ostaviti ovaj svijet malo boljim nego što si ga našao, pa kada dođe tvoj red za umiranje, možeš umrijeti sretan uz osjećanje da svakako nisi protratio svoje vrijeme, već učinio najbolje što si mogao. “Budi pripravan” za to da živiš sretno i umreš sretno. Drži se čvrsto svojeg Skautskog zavjeta i onda kada prestaneš biti dječak - i Bog će ti pomoći da ga održiš.

Tvoj prijatelj, Robert Baden-Powell


- 08:59 - Komentari (0) - Isprintaj - #

15.04.2007., nedjelja

Ha ha ha

Neznam zašto sam baš ja navedena da napišem nekaj o Kot-u....jer ja nisam bila vođa ekipe!!! Tj. močvarne ekipe s tekućim problemima!!!

No dobro..... Ekipa Snorks pojavila se 23.-25.03.2007. na izviđačkom takmičenju KOT. U ekipi su bile: Monika, Helena, Mirta & Megy(Antoneta). Sve je bilo relativno pod kontrolom! Sve se odvijalo u najboljem redu do staze, u početku je sve djelovalo ok! Naime organizacija je bila katastrofalna!!!! Bez lažnih skromnosti ali naš odred nebi dopustio tak nekaj! Krenuli smo na stazu. Odma otišli u krivom smjeru preko polja poslije kiše. Savršeno...preskakale smo potok i malo se smočili!
Nakon dva sata lutanja našli smo pravi put, prešli smo preko debla rijeku i nakon te grozne visine Mirta (vođa ekipe) je shvatila da je izgubila mobitel! Vretila se nekoliko stotinjaka metara i nađemo mobitel( na sreću). Pokušavamo se vratiti na pravu cestu i uletimo u baru! Doslovno...u baru... Iako nas je lovila panika Helena, Monika i ja smo umirale od smijeha dok je mirta iza nas tonula u tuzi i bari! Helena i Monika bile su mokre do struka, ja do dupeta,a Mirta do VRATA!!!! Nekako se izvučemo iz bare naravno sve osim Mirte koja histerično plače i dere se " JA ĆU TU UMRIJET!!! HOĆU VAN!!!!!" Dok smo se utapali u bari sretnemo mi izgubljenu ekipu iz "BOTE"! Mislim onako promrzli i izgubljeni nismo bili baš od volje! Nađemo glavnu cestu i zovemo organizatore da nas pokupe jer smo mokri, i 15km u krivom smjeru! Ekipa iz "Bote" nastvlja a mi zbog tekućih problema odustajemo! Stvarno zdravlje je važnije od 1.mjesta! Nekako se osušimo u domu i odemo si kupiti nekaj za jesti jer je naš lunch paket bio u bari! Nije da se hvalimo ali kupili smo ćevape....njammmm.....nikad to neću zaboraviti!!!! Nakon 6 sati počinju dolaziti ostale pokisle ekipe! Do tad mi smo se naspavali i najeli i upoznali nove ljude. Splićane koji su baš mrak! Pozz Filipu,Anti,... Osvojili smo 18.mjesto od "35". Nije da smo zadovoljni ali bar nam je bilo toplo kasnije! Pozdrav izgubljenoj ekipi iz Bote, bili su prvi! Iskreno čestitamo zaslužili ste!!! I tako vraćamo se sa Kota i onak ljudi nas zafrkavaju, ali mi smo bili na nezaboravnom natjecanju gdje smo upoznale super ljude... Poseban pozdav ekipi iz Vinkovaca (CAKANI...MI TE VOLIMO), Splita, BISTRE (TINČEK ma premeden si),uglavnom pozzzz svima koje smo upoznali!!!! Monika,Helena,Mirta & Neta!!!!!!!!!!!!!!!!
- 18:10 - Komentari (2) - Isprintaj - #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se