Selfie manijaci

Da ovaj svijet ide u vražju mater otkad su smartphonovi uzeli maha nije novina. Da se ja svaki dan tome iznova čudim, također nije novina. Na dizanje ovog bloga iz mrtvih potakla me zapravo jedna crtica iz života, a trajala je nekoliko minuta. Možda ona i neće biti toliko bitna vama, ali meni sasvim dovoljna da skužim koliko su ljudi jebeno isprazni i mutavi i da se stvarno osjećam kao da sam s nekog drugog planeta. Dođem ja na bazen ovaj vikend u jedno od mjesta gdje se može ići na bazen u ovom gradu. I tako to, dolaze ljudi iz raznih pobuda, neki zbog zdravlja jer stvarno vole plivati, neki zbog namakanja ko da su u Krapinskima na rehabilitaciji, neki zbog sauna, neki zbog ležaljki oko bazena jer se fino možeš izvaliti i gledat trbušaste djedice ili mlade komade oba spola. Iste face kolaju tim mjestom godinama i većinu ih već znam po faci, a neke i po imenu. Sve u svemu, to mjesto nije ništa pretjerano eksluzivno, čak i pomalo zrelo za renovaciju jer tisuće ljudi onamo dolaze godinama i trgaju inventar, kvake, ogledala. Uglavnom, teta, plavuša, izgledajuće starija od svojih cca 40 i neš sitnog, možda 45 maximalno, dolazi u badiću do izlaza u spa zonu. Popravlja si badić, navlači donji dio na bokove više i divi se s ogromnim samozadovoljnim osmijehom odrazu svoje guzice u ogledalu. Prođem prvi put jer je wc odmah pored, obavim uriniranje i izađem opet prema garderobi...U međuvremenu se garderoba malo raščistila i stišala od čavrljanja posjetiteljica, a ja začujem zvuk fotića na mobitelu. Navirim se iza ruba svog ormarića, a gospođa izbacila laganoviseću cicu iz badića, isplazila jezik kao da će si ju liznut sama i očito ima vrući viber chat s nekim obožavateljem. Sad me već zainteresirala situacija i lagano se cinično iscerim sama sebi u tišini kutem usana i nastavim provirivati....Pao je i belfie te šatro fatalne plavuše koju prije nisam viđala jer očito nije stalni član. Ako niste znali, belfie - to je guzni selfie. Kad sam sebi slikaš dupe jer ti je kao hoooooot pozadina i baš si zatelebana sama u svoje dupe. A žena je bila sve samo ne hot, budimo realni. Nije da ne mislim da se s 40 i kusur može dobro izgledati, dapače, i sama sam u toj dekadi, ali jbte, otkud si ti ženo pala, s koje planete? Imaš li doma kupaonu pa da frajeru pošalješ ako treba i ono s prednje strane, možda i iz žablje perspektive? A ona škljoca svoj pakšu i dalje i gleda koji je kut bolji i ne da se smesti...Zanimljivo je ponekad ljudi počinju doživljavati javna mjesta kao svoj dnevni boravak. I nemojte misliti da sam neka konzerva, nisam nimalo. Lagala bih da nisam ni ja nekom od svojih frajera koji su mi prošetali kroz život poslala neku fotku, manje ili više slobodniju da me se sjeti dok sam ili je on daleko, ali nisam to nikad radila iz svlačionice s hrpom žena okolo. Činjenica je da su ljudi postali odvratna, samoljubiva, narciosidna stoka. Još gluplja stvar koju rade je da dođu pred neku poznatu građevinu, tipa, šta ja znam, Fontana di Trevi i onda umjesto predobre fontane koja je vanserijsko čudo arhitekture vidiš glavurdu, dvije ili više njih s naznakom fontane u pozadini. WTF? Ako žele pojačati dojam, onda još lagano uvuku obraze kako ne bi izgledale kao da im je ta prazna glavica predebela i napuće ćubice da izgledaju ko Ciganovićeve. I onda si misliš, jesam li ja premalo narcisoidna ili ovo sve skupa oko mene više nije crno bijeli svijet, izgleda da je samo crn...Još jednu glupost sam zaboravila. Lovljenje pokemona. To je tek glupost nad glupostima, gledaš pomahnitale ljude koji trče čudnim putanjama i gledaju u ekrane....Na kraju mogu zaključiti samo jedno, a to ću učiniti parafraziranjem jednog poznatog stiha jednog poznatog banda koji se, nažalost, raspao: it's the end of the world as we know it...(but I don't feel fine)...