Akutno sivilo

Prva se pojavila negdje krajem dvadesetih. Uzela sam pincetu, napravila „čup“ i zaboravila da je postojala. Onda su se pojavljivale povremeno na tjemenu i stršale ko male antene na mojoj prirodno crnoj podlozi, ali bijahu kraće od ostalih pa sam pribjegla istoj metodi. Nakon opetovanih radnji nekako su se pritajivale. Nažalost, moram priznati sama sebi, sada ih je podosta više, nema više smisla čupkati ih jerbo bih si mogla prorijediti skalp, a sol na ranu mi je još dodala frizerka pri zadnjem posjetu rekavši da ćemo se očito morati sve češće družiti zbog njih. Da, da, radi se o sijedim vlasima. Htjela ja to priznati sebi ili ne, čini se da je kovrčavo djevojče bilo potpuno u pravu. Iskreno, teško mi je samu sebe zamisliti kao osobu koja fura svoje omiljene kikice preko ljeta, ukrašene nekim špangicama primjerenijim teenage populaciji tipa Hello Kitty na sjedine. Pa počeh malo guglati, čisto iz radoznalosti. Bijela rasa počinje najranije sijediti. E, sad i tu ima catch. Kod muškaraca, to je uglavnom većini ženske nejačadi vrlo šarmantno, markantno i sexy. Inače, ako niste znali muškići prvo počnu sijediti postrance, a žene na tjemenu. Čak je i fatalni Clooney svoje prve sijede dobio u trideset i trećoj. Ako pitate muškarce, da li su im napete sijede kod žena, odgovor će,bojim se, biti negativan, osim ako nemaju fetiš na Jacu koja to vjerojatno još pojačava nečim tipa ehotona ili slično. Stoga nema druge, treba pozvati kemiju u pomoć. Gledam tako neku sliku Liz Hurley, a naslov članka je bio da se pojavila na nekom otvorenju s vidljivom sijedom kosom na tjemenu. Zamisli strahote, pa žena je u polovici četrdesetih i gle čuda, nije Dorian Gray. I unatoč svoj lovi koju ima, nije htjela ili nije imala vremena otići na farbanje. A možda se samo pomirila s činjenicom da više nije cvjetić. Istina, i stres je taj koji uzrokuje depigmentaciju kose, ali mediji su ti koji nekog poznatog ulove s izrastom pa se zgražavaju nad normalnom pojavom da svi starimo. Iskreno, botoksiranje i zatezanje bora su stvari koje ne bih nikada u životu pomislila izvesti na sebi, čak i da se kupam u lovi. Ima nešto lijepo u tome da ti se životno iskustvo ogleda na licu, a ne da izgledaš kao podbuhla porculanska lutka s ukočenim licem od brade do ispod očiju. Daleko od toga da ne podržavam preparativnu njegu lica i tijela jer svaka žena koja drži do sebe mora se njegovati primjereno svojim godinama i tipu kože, ali mi je glupo to da se od pedesetogodišnjakinja očekuje da izgledaju kao dvadesetpetogodišnjakinje. Jedino što me smeta je to što mi svaki odlazak frizeru izbije par stotina kuna iz džepa, a nije ni da sam luda za mirisom i peckanjem farbe dok je na glavi, makar i samo na izrastu jer se obično potrefi da nisam samo ja u salonu pa mi uvijek ostane dulje na glavi. Genetika je zeznuta stvar, nešto što smo dobili u nasljeđe od svojih roditelja i bakica i djedova, pa je dovoljno sjetiti se nekoga od njih kada je osijedio, a ja tu imam predispozicije postat jacolika i prije pedesete. Isto tako, ako prolazite među policama u bilo kojoj drogeriji, vidjet ćete gomilu preparata koji su zapravo porez na budale, od šampona za mušku i žensku kosu, preko gelova za kosu za svaki spol sve do gelova za umivanje lica za svaki spol. Namjerno ne želim spominjati gluposti tipa uložaka koji će vam se slagati s bojom gaćica s mirisom lavande i sličnih preparata jer dok tijelo odradi svoje u te dane, sasvim je svejedno nakon dva-tri sata jel ono ispod nje mirisalo na lavandu ili na mošus. S druge strane, utješno mi je bilo neki dan sresti jednu poznanicu na ulici koja je mlađa par godina od mene, ali sa znatnijom količinom sijede kose koja joj se k tome i nekako ludo kovrča dok joj je ostatak bio ravan pa su se ove bijele lasi još više isticale, ko mala ticala. Sjećam je se iz ranije faze, unatoč prilično dobroj situaciji s lovom, nikada se nije šminkala, nikad imala normalnu urednu frizuru, a očito i danas spada u onu kategoriju cura koje nikada nije brinulo to kako izgledaju i koliko imaju kila previše. I možda se ta djevojka ne opterećuje glupostima ko ja nakon još jednog sjedenja pod onim sintetičkim ogrtačem. Možda vam se ovaj moj post čini i pomalo bedast, i meni je, iskreno, ali mora da me spucao akutni napadaj spoznaje da sam u drugoj polovici tridesetih i da ni ja nisam imuna na godine, unatoč tome što sam mentalno još uvijek u prvoj polovici dvadesetih. Zapravo, neću više razmišljati o tome danas. A ni sutra. Budem, ali tek tada kad mi i dolje počnu probijati sijede. Za kraj, evo jedne o sijedoj kosi: