17

četvrtak

prosinac

2009

O vjevericama, tapirima i siru…

Ovaj put neće biti govora…rolleyes Vratih se u velikom stilu na staru putanju. U dugačku aveniju koja je obilježila moj dosadašnji radni vijek. Pijuckam sok od suhih šljiva koji je prokleto dobar, a jednako tako se i osjećam… Predivno je ponovo raditi u gradu nakon seoca gdje ima dva busa u cijelo prijepodne i poslijepodne, a prva trgovina je udaljena toliko da te prođe volja za gablecom. Ako ništa drugo, barem se sada snalazim ko riba u vodi na obilaznici i svim prilaznim putovima gradu sa sve četiri strane svijeta i perem druge aute ko' da sam u bolidu čim vidim da mrvicu maknu nogu s gasa ili se vuku po autoputu. Prekrasno je ponovo šetati iza posla, piti kuhano vino, grickati kobasice uz koje ti serviraju onaj jeftilen senf iz Metroa (čak im i prijeđem preko toga) i fritule sa štandova. Prekrasno je ne razmišljati o benzinu koji ti poždere najmanje trećinu plaće, koja još k tome kasni previše. Sad se vozim tramvajem i čitam jer kad ja krećem, gužva je već ponešto manja... Čudim se novim dućanima ko pura dreku. Još više me rastužuje količina zatvorenih u nekad vrlo posjećenoj ex Končarevoj koji sada zjape prašnjavi i s natpisima „zatvoreno“…Kao da s njima nestaje i dio onog obrtničkog duha kojim je odisala ta ulica do unazad par godina.. Malo tugujem gdje je nestao Aldo iz Ilice (mada nisam fetišist na cipele, imali su vrlo zanimljivih modela, priznajem), ali i otkrivam neke nove dućane sa zanimljivim stvarčicama…Danas sam otkrila gdje se daju kupiti one natikače-štikle s onim perjem koje je nekad imala samo jedna teta na putu prema Gornjem gradu. Taj „slatka Irma“ look mi ima neku svoju čar, ma koliko se to nekome činilo neukusno. S obzirom da sam prilično aktivno počela kuhati vikendima, (mora da je to utjecaj svih kupljenih kuharica na Interliberu), mislim da moram pod muss nabavit takve. Jerbo će me takva štikletina natjerati da budem što brža i ekspeditivnija jer ovako zamažem suđa ko da kuham za cijelu četu i to pred kamerama, a ne za DINK par ala nas dvoje. A nakon kuj'ne (ak ne kapne neki umak po perju), mogu poslužit i u druge svrhe. Hi hi. Ondak sam vidjela još jedne zanimljive šlapice, ali začudo nisu na Snuleta. Nego na Pink Pantera. Ali nisam kupila nijedne od njih. Pa sam još svašta nešto vidjela, ponešto i kupila, a za preostale željice ću sastaviti wishlist i diskretno je staviti na vidljivo mjesto. Možda nešto i dobijem. Ako i ne dobijem, moje željice su se ostvarile, bar one krupnije nematerijalnog tipa…Bitno je da sam ja danas ipak našla gumbe za manšete/manžete, (kako god bilo pravilno), za ženske košulje jer sam stare rasparila….još sam i dobila popust jer je srijeda..a i godišnji za praznike, iako sam friški zaposlenik. Kad te hoće, onda te hoće…Eto, vjerujem, da se ovdje više neće grintati o zlim babama na poslu, nego samo o photoshopiranim predsjedničkim kandidatima, nuklearnoj fizici, novijim predstavnicima haiku poezije s područja zemalja Beneluxa, spolnom životu klokana i sličnim temama. Preostaje mi samo zaželjeti svima Vama da dobijete što više love, a što manje kila za Božić. Ako mi se bude dalo, budem okačila i koji uspjeli recept, mada ne mislim raditi male svadbe od hrane i kolača, radije ću se šlepat kod rodbine. Sad mi je tek sinulo koliko je to cunning plan, što bi reko' Baldrick.

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se