Rocco in the morning

Dobila sam jutros mailom ovaj crtić. Moram priznati da mi je uljepšao dan i izmamio mi osmijeh usred radnog dana. Naime, svako jutro u mom krevetu situacija je identična. Jedino što ovaj moj mali dlakavi napasnik nema bejzbol palicu. Dovoljne su mu kandžice....Stvarno ga volim. Sve ih volim...I pesekicu moju...Raznježe me skroz. U njihovoj blizini sam kao zemlja natopljena ovom apokaliptičnom kišom vani...

Trivial pursuit & krkačina

Ako ste u zadnje vrijeme poželjeli malo čeličiti zdravlje, topla preporuka je penjanje na Velebit s Ličke strane...Dragi moji, gore je zima za poludit! Naše malo društvance odlučilo proslaviti u pitoresknoj vikendici 2 rođendana. Šta da vam kažem, majka slavljenice je po zanimanju kuharica, pa je cijela priča poprimila razmjere one kultne scene iz Paytona što se tiče klopanja...Dobro, nismo se baš raspukli, ali bilo je jako blizu...Sve u svemu, Lika u ovo doba godine počinje pokazivati svoje pravo lice..Unatoč suncu preko dana, uredno vam je potrebna deblja slojevita garderoba..Ja sam naravno, bila ogrnuta i svojom Snoopy dekicom i šetala umotana u nju po dvorištu ko Batman...Navečer smo se okušali u igranju trivial pursuita, sjedeći uz toplu pećku...Ma, bilo je ko u Last Christmas spotu, jedino je falilo snijega. I gay orijentiranih. Barem onih javno deklariranih kao takvih, hehe. Ali zato smo imali whiskas mačku iz susjedstva koju smo gnjavili i hranili toliko da je počela za nama hodati kao pas..Sve u svemu, idila za poludit...Još jednom javna zahvala dragim prijateljima na svemu...pa i na fotkama koje objavljujem da vam predočim ljepotu prirode i doživljaja prošlog vikenda...

Brrr..ziiiiiimaaaaaaa

Put do vikendice


Šuma


Maca ko iz reklame za whiskas

Priče iz Motovunske šume

Daklem, ko što obećah u zadnjem postu, ostadoh vam dužna pričicu o mom "lovu" na tartufe po šumama oko Motovuna. Doduše, o cijeloj akciji se priča već godinama među mojom ekipicom, otprilike nekih 5 godina, (cijela fešta se odigrava 6. godinu za redom, ako se ne varam), međutim uvijek se nešto ispriječilo. Ovaj put nije ništa, osim dosadne kiše prvi dan. Da se razumijemo, ja sam stvarno htjela ići s tartufarima po šumama, ali nisam ponijela škornje za blato. Ali, bar se mogu pohvaliti da sam mazila pse koje ih traže. Otići u Istru, a ne probati sva lokalna vina, što terane, što malvazije, bilo bi svetogrđe i tako, mic po mic, fina enoteka, lijep ugođaj , susretljivo osoblje, njami grickalice, velik izbor proizvođača i godišta i mi se nalili ko balavci zadnji dan. Sva tri dana smo se doslovno ubijali u tartufima, što bijelim, što crnim i to u svemu od predjela do deserta. Inače, nisam tip koji brije na fancy šmensi mjesta, ali biti tamo, a ne otić u Livade do „Zigija“ u restoran gdje ti servilni dečki u pravoj maniri slow food restorana ribaju iste po klopi u bijelim rukavicama, lijep je osjećaj...Sve u svemu, valjalo bi ovo što prije ponoviti. Ponovo sam obišla neka mjesta koja sam posjetila zadnji put pred nekih 4 godine u nekim drugačijim raspoloženjima i okolnostima i ponovo se zaljubila u cijelo to ponedblje otkud potječe dio moje obitelji..Kao pravi geek, vukla sam sa sobom i fotić i stativ i laptop pa imam gomilu fotki, međutim neću ih puno uploadati ovdje iz čiste lijenosti, a možda i ponekog od vas ponukam na izlet tamo dok im je sezona. Uostalom, ako i ne volite tartufe, sad je i sezona maruna pa imate Dane Maruna u Lovranu. Meni je do jučer u glavi odjekivao samo onaj stih „vino će mi glave doooooćiiii“ iz poznatog hita čovjeka koji se fura na balkanskog Zorro-a po imageu. I pazite na lokalce po lokalnim birtijama, baždareni su tako da su to strahi, a cijene cuge ekstremno popularne....Jedva čekam festival iduću godinu...Do tada, eto jedne lokalne pjesmice o tim ekstremno rijetkim i skupim podzemnim gljivama..

Bit će i teksta, evo slika..

Opaka je ova Malvazija istarska u kombinaciji s grapama i biskama, na svu sreću imam dobru ruku unatoč ekstremnim uvjetima fotkanja, pa su ove fotke ispale ok...Šta da kažem, ubio me hedonizam...

Ovo se pilo..

Ovo se jelo, ali u mikrogramima :)


Jedna od prekrasnih panorama na dolinu rijeke Mirne...

Antologijske filmske scene

Ima tome već podosta kad sam nabacila jednu od omiljenih scena iz nekog filma..Radilo se o Salmi Hayek sa onom albino boom (ne bum, nego boa, živina) constructor ili koja to beštija već bješe..Čisto sumnjam da je netko uopće obratio pažnju na jadno gmizavo stvorenje u toj sceni. Kasnije je istu foru upotrijebila Britney u nekom nastupu. Salma je nedavno postala mama, a pred kraj je izgledala toliko puna vode i natečena da je bila gotovo neprepoznatljiva, a kamoli da bi netko uopće prizvao u sjećanje scenu kak joj Tarentino liže šampanjac s nožnog prsta. O Britney ne bi pretjerano, to imate u Jutarnjem svaki dan. Odma' nakon izvještaja o Vlatki i Mehunki,po zanimanju poduzetnici kak' vele u novinama, branša poduzetništva nepoznata, ali bar zvuči jako hoch & nobl. Potonja se baca u građevinu, vele..Ajme, majko mila, Bandiću, Dropuliću, pardon, fulah spol, Dropulićko, učinite nešto! Izgleda da se svatko tko ima nekoliko desetaka/stotina tisuća eura viška, baca u te vode. Jer tu se vrti dobra para. Tebe kao investitora kvadrat košta 700 EUR-a ak' dobro ispregovaraš cijene, a hlebincima prodaš po 2000-3000 kvadrat. Evo, hajbaju se kuće nizbrdo, propadaju ulice, ruše spomenici kulture, Kerum veli da je Zagreb trusno područje. Ne kuži on, ne mreš tu dinamitom drobit sve, ali bar nas je prosvijetlio. Veli on da je to od Save...Izgleda da je on strusio bar dva tri "džekija" prije nego što je dao izjavu za teve. Nije ni čuo da se građevinske jame trebaju osiguravati, angažirat statičare. Sve u svemu, svatko tko ima para za tutnut nekom u pađe da podmaže stvar kod birokracije, ima otvorene ruke za devastaciju vizura ovoga grada. Skrenula ja u teme građevinarstva, a eto, samo sam spomenula konstruktor, ali u sasvim drugom kontekstu. Naravno, druga asocijacija, je onaj splitski konstruktor bio. I odma' ja zabrazdila. Ljuti me to, svi peru ruke i prave se blesavi, na kraju budu smijenili tamo neku Pepicu, a ovi bokci kojima je imovina uništena ili napuknuta, da ne spomenem one bisere s cijevima na Vrbanima, mogu se žalit upravi Vodovoda. Doslovno.
Elem, s obzirom da je dugi vikend pred vratima, a ja se spremam putevima revolucije tartufarskih pasa, svinja, nosoroga, slonova i ostale stoke sitnog i krupnog zuba, (a i velikog nosa, hoću reć', instančanog njuha), na jednu fotografsku odiseju u Istru, evo kako će to izgledati kad krenemo:

Wayne's World-mrak scena. Naročito primjerena za đuskat kad stojite sat vremena u Vukovarskoj/Slavonskoj, you name it.. na putu doma s posla. Ja samo otvorim prozore i počnem ovo dernjat na sav glas, odma' se raščisti žvagu.

Pa još dvije dojmljive:
American Pie-najžešća scena

Scary movie-naramak brzopoteznih scena pretočenih u spotić, ali sve odreda dobre


Istina i bog, građevina i bedasti ulomci iz filmova nemaju ama baš nikakve veze jedno s drugim, ali eto, život piše čudne priče. Kao i ja ovu večeras koja je apsolutno otišla na neplanirani kolosijek, pače, slijepi kolosijek. A čak nema ni traga ikakvoj cugi u blizini. Odoh u više sfere...kasno je..

Mijau post

Dugo vam nisam nabacila nijednu riječ o malom vražićku, Roccu, kojeg smo udomili ljetos nakon što su ga susjedi našli sa šalicom mlijeka u šumi u Mikulićima i dovukli k sebi, ali im nije bilo po ćefu čistit mačje wc-e. Možda vas zanima, a možda i ne, ali mladi gospodin mačić papa ko veliki, cijepljen je protiv svih bolesti, uključujući i leukemiju (poučena duplim iskustvom u zadnjih godinu dana), grebe ko lud sve hrapave površine, najviše moj upravo otplaćen trosjed i velika mi je zabava i izvor radosti kad se pojavim nakon posla doma...Ujutro se mali rastegne ko veliki po krevetu, malo me gricka za nožni palac i natjera na ustajanje.. Spasio je stvar što se tiče kašnjenja već u preko nekoliko navrata jer vaša Snupislava ujutro voli taktiku još samo 5 minuta..Evo, naramak fotki da vidite koliko se protegnuo u ovo vrijeme koliko je s nama...Btw, četvrta slika nije naopako okrenuta, stvarno je spavao u toj pozi..