Postgodišnji blues

Iako sam se prvotno jako nećkala oko ne baš planiranog godišnjeg u kolovozu, ispalo je gotovo pa savršeno s obzirom da je prvotni plan cijele turbo ekipice bio početak 9. mjeseca i jedrenje (mukte, osim troškova za gorivo i pijaču). Sve u svemu tih deset (čak) radnih dana je ispalo super i jedini pravac u kojem se nisam uputila bila je Istra. To ću kad dođe jesen i Dani tartufa. Tada mi je Istra najljepša..Doma sam dolazila sve skupa 3 puta po jedan dan da bih izbacila prljavi veš, prepakirala stvari i pičila dalje..čak i na svadbu njih dvoje preko granice prije koje sam ravno 3 sata uspjela ubit oko, a na samoj svadbi zaraditi takav krvavi žulj na palcu zbog glupavih novih sandala da se nisam mogla pomaknuti, na kraju balade hodala sam tako odvratno u tim visokim petama da bi mi i stupajuća u štiklama, Željka Ogresta pozavidjela na hodu....Žderalo se i pilo naveliko, pa čak mislim da sam se uspjela udebljati na tom godišnjem.Skužila sam po haljini koju sam obukla na svadbu. Krkalo se tako morskih specijaliteta, roštilja, svadbenih torti i delicija koje se obično krkaju na svadbama, punjenih vešalica i karađorđevih šnicli, pive, crnjaka, Cuba Librea i sl. čudesa…Dala sam si luksuz od dva dana prilagodbe prije početka rintanja ponovo i to je ispalo čak i prilično traumatično s obzirom da me dočekala gomila neplaćenih računa, dok je uvjerljivo najveći očaj izazvalo otvaranje koverti od kartičarskih kuća kad sam skontala da su me se sjetili svo troje s dospijećem na isti fucking dan….Nisam se ubila, nisam žicala po križanju ko onaj lažni invalid s mercedesom krapinskih rega (vidite, istina je da se zagorci rode s malom maturom!), nisam ni digla cash advance, falatiboze, ali…U svakom slučaju, na poslu se uhodavam, zasad su tolerantni na moj short term memory loss što se tiče cifri i računa od pred dva tjedna. Eto, da malo zaslinite i vi, ovo gore i dolje je dio onog što se jelo i pilo…ovo dolje je konkretno slikano na Palmižani koja me oduševila, pa da si malo uljepšam blog uspomenama s ljetovanja dok smislim neku novu temu za sljedeći post, a ima ih itekako, samo sam bila lijena ufatit se tipkovnice…bitno je probit led, makar i šiljkom, ipak je ljeto, ledom se razbacujemo ko ludi za sve moguće cugice, pa odmah imam asocijacije na neke kultne filmove iz 90-tih…ali o tim i takvim filmovima neki drugi put…Ovo je ipak post napisan sa sjetom i guštom na neka manje stresna buđenja…