snaga života

04.12.2009., petak

...sat sreće...

Jednom sam duže vrijeme živjela u Kini. U proljeće sam došla u Shanghai, gdje je vrućina bila ubitačna. Kanali su udarali do neba, a u zraku se osjećao ustajali miris sojinog ulja. Nisam se mogla priviknuti na takve uvjete života. Pored nebodera ležale su kolibe od blata pred kojima su se u prljavštini igrala djeca. Noću su cvrčci cvrčali i nisu mi dali spavati U jesen je došao tajfun i kiša je lijevala tako da je izgjedalo kao da je pred prozorom stakleni zid. Osjećala sam nostalgiju za Europom. Ovdje nije bilo nikoga s kime bih mogla biti bliska i tko bi se brinuo o meni. Osjećala sam se sasvim izgubljeno u moru stranih, žutih lica. Došao je Božić. Stanovala sam kod Europljana koji su imali kinesku poslugu. Najvažniji među njima bio je glavni kuhar Ta Tse Fu. On je govorio njemački i bio mi je prevoditelj kod poslužitelja koji se brinuo za sobe, za kuhinju, kod posluge za rublje i sve ostale posluge u kući. Na Badnje veče sjedila sam uplakana u sobi. Došao je Ta Tse Fu i predao mi poklon. Bio je to bakreni kineski novčić s rupico u sredini kroz koju su bile provučene spletene vunene niti. «To je vrlo stari novčić», rekao je kuhar svečano, a vunene niti pripadaju također tebi. Ove niti su poklon od mene i moje supruge, od poslužitelja u sobama i njegove sestre, od roditelja i od braće poslužitelja u kuhinji i svih ostalih.» Zahvalila sam se. Bio je to neobičan poklon, neobičniji nego što sam u prvi mah mislila. Pokazala sam poklon svom poznaniku koji je godinama živio u Kini. On mi je objasnio značenje tog neobičnog poklona. SVAKA VUNENA NIT PREDSTAVLJALA JE JEDAN SAT SREĆE. Kuhar je otišao svojim prijateljima i upitao ih: »Želiš li od svoje sreće koja ti je u životu određena, pokloniti jedan sat sreće?». Svi poslužitelji i njihovi rođaci namijenili su ga meni, nepoznatoj Europljanki, svaki po jednu vunenu nit, jedan sat svoje vlastite sreće. Za njih je to bila velika žrtva. Iako su bili spremni pokloniti sat svoje sreće nije bilo u njihovoj moći da odrede koji će to sat iz njihovog života biti. Sudbina će odrediti jesu li podarili sat sreće u kojem bi im bogati rođak ostavio veliko bogatstvo ili će to biti jedan od mnogih satova u kojima bi sretni sjedili uz čašicu rakije od riže, ili možda poklanjaju sat sreće u kojem bi ih pregazio automobil da vozač nije na vrijeme uspio zakočiti i stati ili pak sat u koje bi se mlada djevojka trebala udati. Naslijepo, ali ipak otvorenih očiju poklonili su meni, strankinji, dio svog života. Nikada više nisam dobila božićni poklon koji bi se mogao usporediti s ovim. Od toga dana osjećala sam se u Kini kao kod kuće. Novčić sa šarenom vunenom pletenicom pratio me godinama. Sada ga više nemam.... Davno u Shanghaiju upoznala sam nekoga kome je bilo teže nego meni. Tada sam uzela jednu nit, povezala s drugim nitima i novčić dalje predala............ meni nepoznata autorica

- 20:22 - Komentari (3) - Isprintaj - #