snaga života

02.09.2009., srijeda

Kako smo preživjeli...

Ako si bio/la dijete za vrijeme 70, 80-tih ( kao ja…)... Kako si preživio/la ??? !!!!!!!!!!! Djeca su se vozila u autu bez sigurnosnih pojasa i airbag-ova. Putovati na zadnjem sjedalu bila je simpatična šetnja. Prava zabava. Još se sjećam... Naše zipke bile su obojane sjajnim bojama na bazi olova! Nisu postojali sigurnosni čepovi na bočicama lijekova, niti brave na ladicama ili vratima... Kad smo vozili bicikle, nismo imali ni kacigu, niti štitnike za laktove i koljena. Pila se voda iz špine u vrtu ili gdje bi je našli, sve dok više ne bi bili žedni. Nisu postojale boce s vodom za piće. Satima smo izrađivali aute i kariće od kutija, daski i cijevi, a oni sretniji koji su imali prijatelja s biciklom, uhvatili bi se odzada da ih vuče na vrh uzbrdice… , gdje bi se sjetili da nemaju kočnice!!! Nakon nekoliko padova našli bi rješenje problema, ... Zaustavljali bi se udarom u stablo ili zemlju. Eh da! U to vrijeme nije bilo puno prometa Izlazilo se van igrati pod jedinim uvjetom – vratiti se na ručak ili večeru... ili kada padne mrak. Išli smo u školu samo ujutro ili samo popodne, tj. u jednoj smjeni i vraćali se kući na ručak ili večeru usput kušajući svo voće koje bi našli uz put... Nismo imali mobitele... Tako nitko nije mogao znati gdje smo !!! !!! Nezamislivo !!! Padali smo, ranjavali se, lomili kosti, gubili zube, ali nikad nije bilo tužbi za ove incidente. Nitko nije bio kriv... Samo mi. Jelo se sve: kolači, kruh, čokolada, sladoled. Pili smo zašećerene sokove ali nismo imali problema s težinom, jer smo provodili dane trčeći i igrajući se.. Jedna Coca Cola dijelila se na četiri (kad bi je mogli kupiti i to je bila staklena boca od litre)... Pili smo svi iz iste boce i nitko nije zbog toga umro. Nismo imali Play Station-e, MP3-e, Nintendo 64, XBox-ove, video igrice, 99 TV kanala na kablovskoj, kućno kino, “surround” zvuk, prijenosnike, PC , “chat-sobe”, Internet, itd ... Imali smo umjesto toga: Prave PRIJATELJE !!! Izlazili smo ! Na biciklu ili pješke išli smo kod prijatelja, zvonili smo ili... Ulazili bi jednostavno bez zvona i išli bi se igrati... Tamo vani ! U ovom okrutnom svijetu ! Bez čuvara koje plaća tata! Igrali smo se klikera, skrivača, lovice, policajaca i lopova, graničara, nogomet, a ako neko nije bio izabran u tim za igru to nikad nije bila drama. Neki nisu bili dobri u školi, morali su jednostavno ponoviti godinu ako su je pali. Nitko nije išao psihologu niti pedagogu. Ponavljala se godina i svakom se davala druga prilika Imali smo slobodu uspjeha i neuspjeha. Odgovornosti... I naučili smo birati. Jesi li iz te generacije ? Ako jesi, potroši minutu na sjećanje i podsjeti na ovo prijatelje. Možda na tren zaborave užurbani život koji provode i ponovo postanu djeca kao nekad... Neki će sigurno reći : « Kad je to sve bilo ? !!! » Ma... Kad smo bili SRETNI sa tako malo ..... !!!

- 20:36 - Komentari (11) - Isprintaj - #