snaga života

28.08.2009., petak

Zašto su važne žene!

Smiju se kada žele urlati. Pjevaju kada žele plakati. Plaču kada su sretne. I smiju se kada su nervozne. Svađaju se zbog onoga u što vjeruju. Reagiraju protiv nepravde. Ne kažu “ne” kao odgovor kada vjeruju da postoji bolje rješenje. Odriću se novih cipela kako bi ih njihov sin mogao imati. Prate uplašenu prijateljicu kad ide kod doktora. Njihova srca pucaju kada jedan prijatelj umre. Mnogo pate zbog gubitka jednog člana obitelji, ali pokazuju snagu za koju i one same misle da ne posjeduju. One ljube bezuvjetno. Sretne su kada slave imendan, ples ili novi brak. Žene čine mnogo više od samog darivanja života. Daruju suosjećanje i ideale. Daju moralnu pomoć svojoj obitelji i prijateljima. Darivaju radost i nadu. One znaju da s jednim zagrljajem i poljupcem mogu izliječiti razočareno srce. Žene imaju mnogo za reći i za dati. Srce žene čini da se svijet pokreće! Daruj ovu poruku tvojim prijateljicima kako bi se sjetile koliko su prekrasne...i tvojim prijateljima kako bi se sjetili koliko je dragocjena jedna žena ili jedna sestra u njihovoj blizini...!

- 20:34 - Komentari (9) - Isprintaj - #

22.08.2009., subota

Ne čekaj...

Ne čekaj na osmijeh, da bi bio ugodno društvo ... Ne očekuj ljubav, bez davanja ljubavi. Ne čekaj na usamljenost, da bi spoznao prave vrijednosti svog prijatelja... Ne čekaj na najbolji posao, da bi počeo raditi. Ne čekaj da imaš puno, da bi bar malo podijelio... Ne čekaj bol, da bi vjerovao onome ko pati. Ne čekaj dok budeš imao vremena, da bi ga mogao s nekim podijeliti... …ili da bi ispravljao svoje greške. Ne čekaj... Jer nikada ne možeš znati, što će dokle trajati.

- 20:55 - Komentari (6) - Isprintaj - #

16.08.2009., nedjelja

Roditeljsko pismo

Za vas koji imate roditelje, Za vas koji ste roditelji, Za vas koji ste imali roditelje, Za vas koji znate one koji imaju roditelje I za vas koji poznajete nečije roditelje. Dragi sine/kćeri - Sada još nisam ostario, a kada me budeš vidio takvoga, budi strpljiv sa mnom i pokušaj me razumjeti. - Ako se zaprljam u vrijeme ručka, i ako se ne mogu sam odjenuti, budi strpljiv. - Sjeti se sati, koje sam potrošio, dok sam te tome naučio. - I ako u razgovoru ponavljam iste stvari uvijek ponovo, nemoj me prekidati, saslušaj me! - Kada si bio malen, morao sam ti istu priču čitati uvijek ponovo, prije no št si utonuo u san. - Ako se ne budem želio kupati, ne ismijavaj me i ne vrijeđaj. Sjeti se kako sam te morao loviti i izmišljati tisuću razloga, da bi ti ušao u kadu. - Kad opaziš moje nepoznavanje nove tehnologije, daj mi vremena i nemoj me gledati s podsmjehom na licu. - Ja sam tebe naučio mnogo stvari: pravilno jesti, pravilno se obući, suočiti se sa životom. - Ako nekad u razgovoru zaboravim ili izgubim nit razgovora, daj mi malo vremena, da se prisjetim i ako mi to ne pođe za rukom, nemoj se uznemiravati. - Nije mi najvažnija stvar na svijetu naš razgovor, već to, da sam s tobom i da me znaš slušati. - Ako ne budem želio jesti, nemoj me prisiljavati da jedem. Sam znam najbolje, kada mi je hrana potrebna, a kada ne. - Kada mi umorne noge više neće dozvoljavati da hodam, pruži mi ruku jednako kao što sam je ja pružao tebi, kada si pravio prve korake. - I ako ti jednom kažem, da više ne želim živjeti, da želim umrijeti,ne ljuti se na mene, jednoga dana ćeš me razumjeti. Jednom ćeš spoznati, da sam ti usprkos svim učinjenim greškama, želio samo najbolje i pokušao sam te pripremiti na putovanje života. - Ne žalosti se, ne ljuti se i ne osjećaj se bespomoćan, kada me budeš gledao pored sebe takvog. Budi pored mene i pokušaj me razumjeti i pomoći mi tako kao što sam ja pomagao tebi, kada si počeo živjeti. - Budi mi oslonac, pomozi mi završiti putovanje s ljubavlju i strpljivošću. Vratiću ti osmijehom i neizmjernom ljubavlju, koju sam oduvijek čuvao za tebe. Volim te sine/kćeri, Tvoj tata/tvoja mama !!!!

- 12:45 - Komentari (5) - Isprintaj - #

09.08.2009., nedjelja

Monolog s Gospodinom

Rado bih porazgovarao s Tobom ali te nema u telefonskom imeniku. Možda bih Ti pisao da mi je znana Tvoja adresa. Dakle, nema Te u imeniku, nema Te u zvučnim i pisanim znacima boravišta. Nisi li možda nespojan, u nekakvom zaseoku ostao i zastao, pod zvijezdom u podrtoj štalici među pastirima, gdje si se, kako knjige kažu, po svome Sinu, za nas rodio? Ne znam gdje si, Gospodine, ali slutim kako Ti je, kad do tvog sluha dopre grmljavina zemnih psovki i vapaja. Stariji si i trajniji od kazivanja svakog našeg pješčanika, ere i kalendara. Stoga Te, nema dvojbe, spopada i muči svemirska groznica od koje možeš tek prizdravljati, jer si svagda posve sam pa Ti, osim južnih lastavica, nema tko proljetni oblog privijati. Svratit ću opet u glavnu poštu, pa ako me zbunjeni upitom, umjesto odgovora, kroz službeni prozorčić, sažaljivim pogledom isprate, ne preostaje mi drugo, nego da podarenim moćima u sebi jeku Zakona ištem. Ali kako ću, Gospodine, kada sam sebi najudaljniji? nepoznati autor

- 11:40 - Komentari (6) - Isprintaj - #