Smisao Života

srijeda, 11.05.2011.

Povukoše me za jezik


@blade i @cat me povukoše za jezik pa je ovaj post odgovor na njihove komentare s prethodnog posta (a i ja se dam izazvat namcor)

... već rekoh kako ja ne razmišljam „zdravorazumski“, što ne znači da nisam realan, odnosno da živim u nekom svom svijetu, za što me optužuje @cat (ali ne brini cat, nisi ni prva ni zadnja)... itekako sam svjestan (ne)mogućnosti realizacije egalitarnog društva u uvjetima u kojima živimo, ali upravo zbog toga i usprkos tome ne mogu se i ne smijem odreći svojih idealističkih uvjerenja... čovjek je samo životinja na malo višoj razini svijesti, i u sebi nosi obilježja svih svojih predaka tijekom evolucije života na ovoj planeti... tako nosi teret raznih nagona, ali također nosi i teret najviše inteligencije i teret razuma... strašna je to kombinacija... možemo o tim teretima govoriti i kao o darovima, ali se na kraju sve svodi na isto - čovjek je taj koji se s tim mora nositi... primarno sredstvo (da ga tako nazovem) koje evolucija rabi kako bi se život razvijao sa niže na višu razinu jest učenje – prihvat informacije, obrada i pohranjivanje informacije, i korištenje te informacije (u svrhu daljnjeg razvitka)...

...što vrsta postaje inteligentnija to je na njen život manji utjecaj nagona, a veći utjecaj učenja, odnosno što je vrsta inteligentnija njen mozak je „čišći papir“, koji više ovisi o informacijama koje se zapisuju tijekom razvijanja ploda u maternici i odrastanja nakon rođenja, negoli o onim informacijama koje su bile zapisane u trenutku začeća... čovjek je dosegao najviši nivo inteligencije od svih bića na ovoj planeti (ima najveću sposobnost učenja) i razvoj njegovog mozga najviše ovisi o ovom potonjem dijelu – primanju informacija nakon rođenja... odnosno, u trenutku rođenja čovjeka njegov mozak je poput čistog lista papira na koji se upisuju informacije koje ga oblikuju, tj. kakav će on postati (pod uvjetom da je čovjek rođen zdrav, odnosno da mozak nije oštećen)... naime, ako zdravog čovjeka ne naučite hodati na dvije noge i govoriti, on će hodati na sve četiri i mumljati, ili ako je odrastao među vukovima, režat će i zavijati... što hoću reći?... to da se čovjek uči onome što jest, odnosno što misli da jest...

... kada govorimo o razvoju svijesti kod čovjeka, ista je usko vezana uz učenje, zapravo svijest se razvija učenjem, čovjek evoluira učenjem, točnije, svaka vrsta evoluira učenjem, to smo i ranije zaključili, učenje je primarno sredstvo evolucije... i kako je čovjek tisućama godina stjecao razna znanja to mu je pomoglo da brže evoluira, barem što se tiče intelektualne strane... što to znači?... e, pa to znači da je postao pametniji u smislu da raznovrsnije i bolje (sebi u korist) iskorištava darove prirode, odnosno da otkrivši djelovanje prirodnih zakona utječe na iste (sebi u korist)... ali to intelektualno evoluiranje u našem sustavu ima jednu lošu nuspojavu - razumsko i duhovno nazadovanje... iako je učenje i sredstvo evoluiranja razuma i duha, ono je u hijerarhijsko-eksploatacijskim društvenim odnosima usmjereno ka razvijanju intelektualnog razvoja u svrhu održavanja takvih odnosa... odnosno, čovjek u našem sustavu uči da mora svoju inteligenciju, svoje sposobnosti usmjeriti ka razvoju proizvodnih snaga (razvoj znanosti i tehnologije) u cilju održavanja i razvoja gospodarskog sustava koji se temelji na eksploataciji čovjeka nad čovjekom, odnosno na otuđenom radu, te da je to posljedica evolucije društvenih odnosa, odnosno da je to normalan evolucijski razvoj društvenih odnosa – da se ljudi razvijaju tako što od najgoreg (najnepravednijeg) izrabljivačkog sustava idu prema boljem (pravednijem) izrabljivačkom sustavu, pa dok evoluirajući ne dođu do stvaranja „savršenog“ društva, nekakvog društva iz zvjezdanih staza ili što ti ja znam... to su za mene gluposti, s oproštenjem...

...uspostava eksploatacijskih društvenih odnosa za mene nije dio evolucijskog razvoja ka nečemu boljem, već je taj trenutak označio prekid evolucijskog razvoja ljudske svijesti (barem jednog njenog dijela, onog bitnijeg koji sadrži razum i duh)... neki zaključuju kako je ljudski intelektualni razvoj ovisio o uspostavi eksploatacijskog sustava, te da je bilo nužno ljude porobiti, pokmetiti i poradničiti kako bi se ljudsko društvo razvijalo, sve u interesu „progresa“... s oproštenjem, i to su za mene gluposti... ali, nažalost, dobro osmišljene gluposti, predobro osmišljene upravo kako bi se ljude porobilo, pokmetilo i poradničilo... i Marx je bio u zabludi jer je i on smatrao da su etape izrabljivačkog sustava od robovlasništva do kapitalizma bile dio prirodnog evolucijskog razvoja društvenih odnosa koji je trebao završiti s komunizmom... upravo pokušaj ostvarivanja komunističke ideje dokazao je kako je evolucija ljudske svijesti vezana uz ono što je naučeno generacijama prije: – „mi smo stvoreni da živimo izrabljujući jedni druge, a ne da budemo jednaki u svojim pravima“ – to je misao koja je temelj naše kulture, ta je misao vrhunac naše dosadašnje „evolucije“... ljudska svijest se razvija ili nazaduje ovisno o učenju kojem je podvrgnuta... mi utječemo na svoj razvoj ili nazadovanje svijesti na način da biramo ideje koje oživotvorujemo, da biramo što ćemo učiti svoju djecu... ono što su i nas učili naši roditelji?... da svi ljudi ne zaslužuju sve?... da zasluge treba steći?... da netko mora biti plaćen više jer je njegov rad vrijedniji?... da su oni koji se rađaju bogati to i zaslužili, a oni koji se rađaju siromašni također su to zaslužili?...

... ali ne učimo svoju djecu kako smo stvorili sustav u kojem da bi se netko rodio ili postao bogat treba osiromašiti mnoge obitelji... naš školski sustav (kao i općenito naš društveni odgoj) osmišljen je upravo kako bi se ljude nastavilo porobljavati, kako bi ljudi svojim načinom života nastavili održavati eksploatacijske odnose – kako bi se što uspješnije prodali na tržnici robova, pardon, na tržištu rada... za funkcioniranje izrabljivačkog sustava (kojeg danas nazivamo kapitalizam) iznimno je važno da ljudi vjeruju u to kako svi nemaju jednaka prava, odnosno da se određena prava na neki način moraju zaslužiti... premisa svakog izrabljivačkog sustava glasi: – ljudi nisu jednaki (u pravima, naravno, i nije važno što piše u Ustavu jer eksploatacijski sustav ne dozvoljava da ljudi u praksi budu jednaki u svojim pravima)... toj premisi učimo svoju djecu, i u obitelji i u školi... metoda koja se pokazala vrlo učinkovita, odnosno kojom vrlo efikasno učimo svoju djecu kako ljudi nisu jednaki u svojim pravima jest metoda kazne i nagrade... u školi je to metoda ocjenjivanja... cilj je školskog sustava stvaranje vojske poslušnika, dresirane horde koja će nastaviti održavati izrabljivačke odnose u društvu... čovjek je odavno naučio kako pripitomiti životinju, kako je dresirati da služi njegovim interesima, ali je naučio i kako to isto učiniti sa čovjekom... životinja se dresira (kao što svaki trener zna) metodom kazne i nagrade... nauči psa da će za neko ponašanje biti kažnjen, a za neko drugo nagrađen, imaš savršenog poslušnika koji će služiti tvojim interesima... i za pripitomljavanje čovjeka se primjenjuje ista metoda, samo što je čovjek malo inteligentnija životinja pa se tu i tamo nađe neki buntovnik koji se ne da pripitomiti pa postane „asocijalan“... ali takvih slučajeva ima i kod životinja... što je životinja slobodnijeg duha i inteligentija teže ju je pripitomiti... ono što mi radimo svojoj djeci u školi obično je pripitomljavanje, dresiranje „slobodnih životinja“ da postanu „domaće životinje“, iliti kućni ljubimci u kavezima i na uzicama...

... većina đaka završiti će školu i zaposliti se nastavljajući naše „evoluiranje ka višoj razini“, a onaj dio delikvenata koji će postati kriminalci nisu nešto loše, dapače, sustavu je potreban netko koga treba kažnjavati kako bi se ukazalo na potrebu održavanja hijerarhijsko-eksploatacijskih odnosa, jer, zar ne vidite, postoje oni koji ugrožavaju naš način života i našu sigurnost, koje treba kažnjavati, za koje treba graditi zatvore!... a to što smo ih mi stvorili nije bitno... u tom prokletom razredu tijekom dana sjedi tridesetak učenika (po 45 minuta u više navrata) da bi svi slušali isto gradivo i bili ocjenjivani iz tog istog gradiva po istim kriterijima... pa sad reci da ljudi u našem sustavu nisu jednaki... ali taj proces se upravo odvija kako bi se ukazalo na razlike i kako bi te razlike bile razlog za uspostavljanje nejednakosti u pravima... shvaćate?... mi smo stvorili i održavamo sustav koji kaže da su ljudi različitih sposobnosti automatski različiti i u svojim pravima, i to svaki dan učimo svoju djecu i doma i u školi... sve škole i crkve treba srušiti, time bi učinili jako dobro djelo (ovo ne mislim doslovno, ovakva izjava je takva zbog konteksta u kojem se ukazuje na to što mi u stvari činimo svojoj djeci u tim institucijama)... u našem svijetu u kojem vlada novac, metoda kazne i nagrade kojom se odgajaju dresirane horde poslušnika sastoji se u tome da se taj novac raspoređuje prema zaslugama, odnosno da neki dobijaju više jer su zaslužniji, a neki manje jer su manje zaslužni, dok neki ne dobijaju ništa jer nisu ništa niti zaslužili... a najzaslužniji su oni koji ništa ne rade, odnosno koji žive na račun tuđeg rada – eksploatatori iliti kapitalisti...

... također su zaslužniji i oni koji su više obrazovani, ipak su oni uložili u svoje obrazovanje, a u interesu zajednice... bolja plaća im je nagrada... bolja plaća je motivacija, jer zašto bi se ljudi obrazovali kad ne bi imali motivaciju u novcu?... možda iz ljubavi prema određenom poslu?... ma ne, pa to nije moguće?... tko se danas obrazuje iz ljubavi prema određenom poslu?... novac je motiv, zar ne?... da, nažalost jest... i upravo je to ono što ne valja... motivacija koja proizlazi iz stjecanja materijalnih dobara je nešto jako loše, i nikakav progres kao cilj ju ne opravdava... jer takva motivacija u cilju takvog progresa samo je sredstvo kojim se održavaju izrabljivački odnosi... ako je netko visoko obrazovan nagrada mu je to obrazovanje, nagrada mu je ugled koji ima kao liječnik, profesor ili inženjer, nagrada mu je na kraju krajeva i to da radi ono što voli (pod pretpostavkom da voli)... nikoga ne čini vrijednijim od nekog drugog njegovo obrazovanje, a to mi činimo kada dajemo za pravo da visokoobrazovani ima pravo na više materijalnih sredstava (na više novca) od nižeobrazovanog... rekoh, visokoobrazovanom je nagrada njegovo obrazovanje, njemu je nagrada što ne mora prati suđe, što ne mora kopati ugljen i čistiti ulice, i zašto bi zbog toga imao više prava od bilo koga drugoga, zašto bi on imao pravo svom djetetu priuštiti novi kompjutor, a čistač ulice ne?... zato što su to ljudi različitih sposobnosti, a time i nejednaki u svojim pravima?...

... uglavnom, možete me zvati idealistom, utopistom, pa i ludim, ali toliko glup nisam da ne vidim kakav je svijet oko mene, baš naprotiv... nije važno da li netko misli da je ono što ja pišem ostvarivo ili ne, već je stvar u tome da ja ne mogu protiv sebe, protiv onoga što mislim i osjećam da jest jedino pravedno... ja ne mogu nekom vlasniku tvornice, direktoru, manageru, inženjeru, liječniku, profesoru, ili ne znam kojem „višem“ biću dati pravo na više materijalnih sredstava za život od ostalih „nižih“ bića... da li je moja svijest evoluirala, da li sam ja prosvjetljen?... gluposti!... samo sam naučio drugačije razmišljati, i drugačije se ponašati... čovjek uči ono što misli da jest... naučio je da misli kako ljudi nisu jednaki u svojim pravima, tako može i naučiti da misli kako su ljudi jednaki u svojim pravima... i nije stvar u tome da li će se to ikada ostvariti ili neće, već u tome da ja ne mogu pričati drugačije, jer sam kako rekoh zadrt u svojim idealističkim uvjerenjima yes... a svaka zadrtost je opasna, čuvajte me se zubo....




11.05.2011. u 00:15 • 14 KomentaraPrint#

nedjelja, 01.05.2011.

Dan robova & "Arbeit macht frei" (ponavljanje gradiva)


Eto nam još jednog famoznog "praznika rada"... Povodom istog odlučih ponovo objaviti dva prošlogodišnja posta kako bi ponovili gradivo, podsjetili se u kakvom bolesnom sustavu živimo i kako taj sustav svojim načinom života održavamo, u nadi da ćemo se jednog dana osvijestiti i opametiti, ili možda ne?...



Dan robova

Na današnji dan još od davne 1886.g. radnici izlaze na ulice kako bi od svojih robovlasnika zahtjevali bolje uvjete ropstva... Ostaćemo robovi samo nam dajte da radimo i platite nam taj rad i skratite nam radno vrijeme i dajte nam pravo na besplatni topli obrok i dajte nam naknadu za prijevoz i samo nam dajte i mi ćemo ostati robovi... Zapravo, molimo vas da nam dopustite da budemo robovi, jer pobogu, ljubljeni gospodari, kako ćemo živjeti ako nećemo raditi za vas... Nemojte nas baciti na ulicu, molimo vas, možete nas prodati nekome drugome, ali preklinjemo vas, nemojte nas ostaviti... To su zahtjevi kojima robovi na svoj dan (1. svibnja) zasipaju svoje robovlasnike u nadi da će im se ovi smilovati i omogućiti im, prvenstveno da RADE, a onda da za to čak i budu dobro plaćeni, pa možda uspiju dobiti kredit za auto ili stan... Ali eto, nisu baš vremena kada se gospodari smiluju, ipak ih treba razumjeti, u ovo doba „gospodarske krize“ nema se dovoljno da bi se psićima bacale mrvice sa stola, već psiće treba ostaviti na ulici, nek se snalaze, ako budu te sreće možda nalete na nekog gazdu koji će ih uzeti k sebi i dati im koju mrvicu...

U svojim zahtjevima robovi su znali biti toliko uporni pa čak i nasilni, da su im gospodari tijekom zadnjeg stoljeća čak i popuštali, ali samo zato jer su se bojali komunističke revolucije nakon što su boljševici došli na vlast u Rusiji... Komunisti su tako postali najveći neprijatelji kapitalističkih gospodara i bili svugdje proganjani... Međutim, tzv. komunisti u državama u kojima su došli na vlast nisu nikada ostvarili pravedne odnose u društvu, nisu ostvarili komunističku ideju o jednakosti, već su stvorili fašističke, diktatorske države u kojima je vladavina kapitala zadržana, samo što izrabljivači više nisu bili nekadašnji privatni kapitalisti već novi „državni kapitalisti“... Robovima, unatoč svih dosadašnjih iskustava, još uvijek nije jasno da kapitalisti uvijek pobjeđuju, i da njihovi zahtjevi, ovakvi kakvi jesu, upravo i doprinose toj pobjedi... Ako robovi traže pravo na rad, veće plaće, bolje radne uvjete itd., najvjerojatnije će sve to i dobiti, ali ne svi naravno, jer posla ne smije biti za sve, pričuva nezaposlenih uvijek mora postojati... Uglavnom, robovi se boje da će ih gospodar ostaviti, da će postati nepotrebni te da će im tako egzistencija biti ugrožena, i svim se svojim silama prvenstveno bore za svoje pravo da budu robovi; ZA PRAVO NA RAD...

Upravo takav odnos ljudi prema radu, a koji je u društvu nametnut od strane eksploatatora održava eksploatacijski sustav, jer ako su ljudi uvjereni da ne mogu preživjeti drugačije nego da otuđuju svoj rad u korist svog vlasnika, tada će se svim svojim snagama boriti da takve odnose u društvu i zadrže – boriti će se da i dalje robuju jer se drugačije ne može živjeti... A to je ono što naši gospodari i žele, da se borimo za pravo da radimo za njih... Mnogi ljudi ne prihvaćaju takve odnose u društvu i postaju kriminalci, kradu ili prosjače, ali u biti čine isto ono što legalno čine eksploatatori (bankari i ostali tzv. poduzetnici)... Razlika je između ovih kategorija ta što prvi (obični lopovi) kradu prvenstveno da steknu sredstva za život, dok ovi potonji (eksploatatori) kradu kako bi osigurali i održali svoj položaj moći i vlasti nad drugim ljudima... Dok god se ne promijeni odnos robova prema vlastitom radu, u smislu da odbace uvjerenje kako je takav rad nužan, eksploatacijski odnosi će i dalje opstajati, a robovi će i dalje biti izrabljivani (oni koji su sretni da budu robovi), dok će drugi „nesretnici“ koji nemaju posao biti prisiljeni da za život zarađuju ilegalno... U ovo doba tzv. „recesije“ mnogi su robovi ostali bez svog statusa, nemaju više za koga raditi, teško preživljavaju, robovlasnici su im doslovce oduzeli egzistenciju, jer, zar nije smisao življenja raditi kako bi se živjelo?...A sad nemamo za koga više raditi i treba tražiti novog gospodara, a to nije lako, kako je teško u ovom prokletom sustavu preživjeti!...

Kako je čovjek u eksploatacijskom sustavu tretiran kao predmet, odnosno kao roba, eksploatatoru nije bitno kada rob ostane bez svog statusa (zaposlenja), kao što nekim ljudima nije bitno kad iz raznoraznih razloga na ulici ostavljaju životinje za koje se više ne mogu ili ne žele brinuti... Čovjek nije životinja, iako u eksploatacijskom sustavu jest pripitomljen poput životinje, i ako pustite pripitomljenu žvotinju na slobodu ona će se jako teško snaći, možda će uginuti od gladi ili postati žrtva kakvog grabežljivca, ali možda će i preživjeti... Psi lutalice često se organiziraju u čopore i preživljavaju, a mačke su ionako puno nezavisnije od pasa i lakše se snalaze u svojoj okolini... Kada čovjek ostane bez svog statusa roba također može završiti na ulici i često postaje kradljivac ili prosjak, a ako nema krov nad glavom i beskućnik... Međutim, preživljava, ali postaje nepoželjna nuspojava sustava koju se ne tolerira...

Zahtjevanjem i ostvarivanjem našeg prava na ropstvo, kao što sam već rekao, odnosi u društvu se ne mijenjaju i stvarne društvene promjene nema... Ako želimo stvarnu promjenu i uspostavu pravednijih odnosa, mi koji još uvijek imamo status robova trebali bi se solidarizirati s onima koji su ga izgubili, i PRESTATI RADITI... Jedino prestankom rada robova ruši se moć robovlasnika, i stvaraju pretpostavke za uspostavom drugačijih odnosa u kojima se više ne bi dopuštalo ostvarivanje moći pojedinaca nad drugim ljudima... Zato treba prestati raditi, prestati služiti sustavu, otkazati poslušnost u potpunosti kako bi se sustav urušio, odnosno sredstvo održavanja eksploatacijskih odnosa (Država), a time se oduzela moć eksploatatorima, te kao što sam rekao stvorile nove pretpostavke, izgradili novi temelji za stvaranje društvenih odnosa temeljenih na slobodi i solidarnosti bez prisustva instrumenata za ostvarivanje moći i vlasti... Naime, kada ljudi odluče živjeti u slobodi od izrabljivanja, i kada im ta sloboda postane nit vodilja u organizaciji društvene zajednice, nema tog čovjeka koji se može nametnuti kao gospodar dok god se ta nit čuva kao najveća vrijednost u ljudskoj svijesti... Dok god ne odbacimo svoju želju da namećemo volju drugima, kao i želju da prihvaćamo volju drugoga, odnosi u našoj zajednici se neće promijeniti...

Uglavnom, sretan vam današnji praznik, kako god ga doživljavali!


"Arbeit macht frei"

«Najveće otkriće koje bi izvanzemaljski antropolog uvidio glede naše kulture je nevjerojatna reakcija na promašaj: ako nije djelovalo prošle godine, učinimo to PONOVO ove godine (i ako je moguće, učinimo toga VIŠE).» D. Quinn

1872 g. njemački nacionalist Lorenz Diefenbach napisao je novelu pod nazivom «Arbeit macht frei»(Rad oslobađa)... Taj je izraz postao poznat među njemačkim nacionalistima, a 1928. g. njemačka vlada ga je koristila kao slogan prilikom provođenja politike javnih radova koji su trebali suzbiti veliku nezaposlenost... Izraz je, međutim, postao najpoznatiji jer su ga nacisti koristili kao natpis na ulazima u koncentracijske logore... Zašto spominjem taj izraz?... Zato što je u njegovom simbolizmu sažet cjelokupni način funkcioniranja našeg društva, naše civilizacije... Od trenutka stvaranja hijerarhijsko-eksploatacijskog društva (kultura nasilja), rad je postao prisilna i otuđena ljudska aktivnost... Od nastanka prve vladajuće grupacije (klase) koja je silom prisvojila višak proizvoda (zaključala hranu) i proglasila se gospodarima, rad svih ostalih postao je prisila u službi vladara, otuđena ljudska djelatnost u korist onih koji su uzeli za pravo prisvojiti višak proizvoda i tako živjeti na tuđi račun... Da bi zadržali svoju vladajuću poziciju u društvu trebalo je osigurati konstantu prisvajanja viška proizvoda, odnosno, trebalo je donošenjem zakona legalizirati takvo ponašanje vladajuće klase... Tu je ključnu ulogu odigrala religija, dapače, bez njene uloge vladajuća grupacija nikada ne bi nastala, ne bi uspjela prisvojiti višak proizvoda...

Naime, u plemenskoj društvenoj organizaciji ljudi su u svojim pravima bili jednaki, nitko nije imao veće ili manje pravo na korištenje hrane ili drugih proizvoda... Poglavice, šamani i vračevi tu su bili da služe svojim sunarodnjacima, a ne da s njima vladaju... Međutim, kada su pojedinci došli na ideju ostvarivanja vlasti putem prisvajanja viška proizvoda za to im je trebala podrška onih koji «poznaju volju bogova»... Kako bi se pojedinac u nepodijeljenom društvu jednakih izdignuo iznad ostalih i ostvario vlast potreban mu je glas šamana ili vrača koji će narodu objaviti da je ovaj poglavica «bog» ili je «pomazanik bogova» kojem je vlast dana od strane bogova... Tako nastaju dvije (u biti jedna) vladajuće klase koje su oslonac jedna drugoj (plemstvo i svećenstvo)... I kada vladajuće proglasite bogovima ili božjim namjesnicima nemate problema u očuvanju onoga što ste stvorili, tada ste u stanju natjerati ljude da rade što god vi želite, da grade piramide, palače, i ostale «grandiozne» građevine koje predstavljaju «napredak» ljudskog društva od primitivne jednakosti ka razvijenoj podijeljenosti (ka eksploataciji – otuđenom radu)...

Rad koji su robovi vršili za svog gospodara u robovlasništvu, kmetovi za svog vlastelina u feudalizmu, ili radnici za svog poslodavca u kapitalizmu u načelu se ne razlikuje – to je otuđeni rad, prisilan rad u korist nekoga drugoga, a kako bi robovi, kmetovi ili radnici taj rad doživljavali kao nešto što je njima korisno (i bez čega ne mogu živjeti) ucjenjuje ih se da moraju raditi, proizvoditi, kako bi dobili dijelić vrijednosti tih dobara da mogu preživjeti i nastaviti proizvoditi (za nekoga drugog, naravno)... Kada netko zahvaljujući otuđivanju svog rada stekne kapital ulaže ga u otuđivanje rada drugih u svoju korist, jer mu sustav to omogućuje, dapače, ostvarivanje takvog odnosa mu se nalaže kao nešto potrebito, kao nešto «sveto»... Međutim, u takvim eksploatacijskim odnosima u društvu otuđivanje rada znači otuđivanje čovjeka, otuđivanje njegovog cjelokupnog bića, što za posljedicu ima stvaranje teško bolesnog društva u kojem se odnosi temelje na nasilju čovjeka nad čovjekom, u kojem se isključuje solidarnost i empatija...

«Ljudi nisu u mogućnosti učiniti bilo što za svoje dobro, dok za dobro drugih rade sve. A rade i dalje.» W. Benbow

Slogan «Arbeit macht frei» prodaje se ljudima već tisućama godina kao njihov spas (to što ga je osmislio i zapisao L. Diefenbach 1872.g. nema veze s tim)... Ljudima se od uspostavljanja hijerarhijsko-eksploatacijskih odnosa u društvu prodaje spika kako je u radu njihov spas, njihovo «oslobođenje», i ljudi tu spiku cijelo to vrijeme prihvaćaju zdravo za gotovo... Dok se u međuvremenu njihovi gospodari smiju uživajući u blagodatima tog otuđenog rada diveći se pritom svome genijalnom djelu: «Pogledaj kako smo uspjeli pripitomiti mase da rade za nas uvjerivši ih kako rade za sebe! Tu i tamo im popustimo u njihovim zahtjevima (veće plaće, bolji uvjeti itd.), ali samo zato da i dalje ostanu pripitomljeni i nastave raditi za nas. Zar nismo genijalni?!»... Ono što smatramo radom u našoj kulturi ne oslobađa, već otuđuje, porobljuje i uništava... Svaki rad u našoj kulturi je otuđen... Istina, ima ljudi koji vole svoj posao, ljudi koji žive za svoj posao (poput umjetnika), ali i oni trebaju novac da bi živjeli, dakle, svoj rad moraju prodavati i na taj način služe eksploatacijskom sustavu... Stvar je u tome da svi moramo prodavati svoj rad, prodavati sebe da bi preživjeli (osim eksploatatora koji nas kupuju, odnosno koji nas posjeduju)... Naše je društvo u biti jedan veliki bordel u kojem se prodaju usluge svakome tko može platiti... Prodavanjem svog rada, prodavanjem svoje žive aktivnosti u korist nekog drugog mi postajemo prostitutke...

"Raditi da bi se promijenio svijet? Koje sranje. Ovaj svijet je već izmjenjen našim radom i to je razlog zašto je izmjenjen tako loše." R. Vaneigem

Nacistički koncentracijski logori ili staljinistički gulazi samo su preslika naše kulture... Organizacijski između takvih logora i naših država u kojima živimo nema nikakve razlike (jedino što se u našim konc. logorima – državama, kakti biraju čuvari na tzv. izborima, kao da je to bitno)... Naš koncentracijski logor ima jako dobar mehanizam zaštite, nije mu potrebna bodljikava žica i tornjevi s naoružanim čuvarima, jer je cijeli svijet pretvoren u konc. logor... Gdje pobjeći?... Naoružani čuvari nalaze se unutar našeg logora, ali oni su samo krajnja stavka u očuvanju opstojnosti logora, logoraši su sami sebi najbolji čuvari... Unatoč općoj atmosferi «zadovoljstva» neki logoraši se bune i traže promjenu... Samo kakvu promjenu?... Sada se vraćam na početak posta... Naša logika povodi se time da ako želimo promijeniti način života na bolje (stvoriti pravednije odnose u društvu), trebamo raditi više onoga što smo radili do sada, a što nije uspijevalo – donositi više zakona, graditi više zatvora, povećavati proizvodnju itd... Ali time samo širimo logor, a probleme u njemu ne riješavamo... Ušli smo u 2011. godinu, a ja se nadam da će ta godina biti prekretnica, godina u kojoj će ljudi prestati raditi jer će napokon shvatiti da ih vlastiti rad uništava... Da će to biti godina u kojoj će shvatiti da izlaskom na tzv. izbore ništa neće promijeniti, već da će promjena nastupiti kada narod kaže: «Bilo je dosta!» i odbije poslušnost sustavu, u potpunosti... Godina u kojoj će shvatiti da su biranjem bilo kojeg kandidata na izborima izabrali samo još jednog u nizu čuvara logora (jer vladari logora su uvijek u pozadini, nikada u izvršnoj vlasti)... Dok god na glasačkim listićima birači neće dobiti mogućnost zaokružiti opciju: «ne želim predsjednika» ili «ne želim vlast» ili «nešto u tom stilu odbijanja ponuđenog», narod u biti nema izbora...

Za kraj dvije utopijske misli, prva stara oko 150 godina, a druga gotovo 2000 godina:

«Ako svatko uzme na sebe dio rada, rad će onda postati lagan, tako da neće ni biti doživljavan kao rad, već kao neka vrsta vježbe. Ima li što humanije od želje da se uz najmanji trošak osigura najveća moguća sreća za sve?» W. Benbow

«Nitko nije nazivao svojim ono što mu je pripadalo, već je među njima sve bilo zajedničko.» Dj 4,32


01.05.2011. u 01:54 • 15 KomentaraPrint#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Opis bloga

Koja je svrha života ?
bla bla bla
Al opet koja svrha toga ?
i ostala blablanja...



DO SADA IZBLABLANO:

- Državizam na hrvatski način

- REMEMBER, REMEMBER THE 5TH OF NOVEMBER...

- Samo je smrt siguran posao

- Fenomen domoljublja

- Hereza

- IGRANJE BOGA!

- Oda radniku

- Pogrešnost

- Kitanović narodu

- Parafrazirajući Brechta

- 22. studeni
- Središte svemira


- Hvalospjev taštini

- Svi smo mi djeca incesta

- Idolatrija na katolički
- Blasfemija na današnji dan


- Koga predstavljaju ti ljudi?
- Život (ni)je svet


- Antiuskrsni post

- Kapitalna pravednost

- Žudnja

- Priča iz prošlosti
- Živjela Hrvatska!!!


- Paradoksalne misli

- Realizam protiv ludosti

- Bića dobra i zla

- Heil Ruža!

- Kažu ustanak, referendumski čak...
- Ne željeti?! Čudne li ideje


- Mit o besmrtnosti iliti opsjednutost egom

- Kako su Gutenberg i Berners-Lee sjebali stvar

- Etiketizam

- Zašto je Bog žena?

- Ljudi su kurve
- "Adamova kletva"
- Pravo na normalnost


- Bog još nije umro, a kad će ne znamo...

- Kupovanje vremena
- Potreba za spasenjem


- Strah od slobode

- SVI IMAJU PRAVO NA SVE!

- Svi smo mi homići

- Povukoše me za jezik

- Uskrsnuće?!

- Moreova Utopija

- Osnivam crkvu
- "Proces nerazmišljanja zvan vjera"
- Spoznaja?!


-Tražitelji iskustava
- Nije lako BITI MUŠKARAC!
- SRETNA NOVA GODINA!!!


- Mesija
- Filantropija lopova i prosjaka


- Ja na vlasti (ne daj Bože)
- Suština kršćanstva 1. i 2. dio


- Otrov ovoga svijeta
- Stvaranje istine
- "Velika duša"


- Ženomrstvo...
- Zaslužiti život


- "Princip bezuvjetne poslušnosti"
- Odgovori
- Opasne misli
- Tajna duše


- Prilagodba
- Kapitalistička utopija


- Veličina
- PROKLETI BILI !!!
- USTANI RADNI NARODE RVACKE !!!
- Podrijetlo rata - 2. dio


- Podrijetlo rata - 1. dio
- Papalagi - 2. dio
- Dan robova


- Pripitomljavanje
- Vatra


- Papalagi

- Sudbina

- Za bezvlašće
- Protiv vlasti
- "Arbeit macht frei"


- Legende naše svagdašnje
- Psihopatska civilizacija


- Ludilo naše kulture
- Prestanite graditi piramide za svoje faraone
- Školovanje je nepotrebno
- "Bol je neizbježna,...


- Anarhizam - put u "Zemlju bez zla"
- Životomrzeće čovječanstvo
- Razlika
- Društvo laži i straha
- Prokletstvo zvano vlasništvo


- Kvantna zbrka
- Zahvalnost
- Fenomen Boga


- Kakav sam, takav sam...
- Sve manje vremena...


- Pravda&nepravda - dobro&loše - pravo&krivo
- Nužnost nasilja 1. i 2. dio


- Kultura nasilja 2., 3., 4., i 5. dio

- Kultura nasilja - 1. dio;
- Civilizacijski napredak
- Primitivna svijest
- Vrijednost života


- Postoji samo Jedan od Nas
- Misaoni zatvor
- Ništa nije važno...
- "Pusti selo neka priča..."


- Evolucija svijesti 1., 2. i 3. dio
- Programiranost


- Ljubav je sebičnost...
- "Homo homini lupus"


- Da li prepoznajemo svoje predrasude?
- Što znači smisao života?
- Što je dobro?


- Rata nikad dosta!
- "Zar je tako teško razumjeti?!"


- "Veliki Brat te motri!"
- Kontrola
- Smisao života je u novcu
- "Klonovi napadaju"


- "Božja volja"
- "Ljubav je sve"
- Snaga ljudskog uma
- Ima li života poslije smrti?


- Kokoš ili jaje?
- Svrha Života?
- Grm Čičaka



Deset zapovjedi

yes

1. ČOVJEK SE RODI UMORAN I ŽIVI ZATO DA SE ODMARA

2. LJUBI KREVET SVOJ KAO SAMOGA SEBE

3. ODMARAJ SE DANJU DA NOĆU MOŽEŠ SPAVATI

4. NE RADI – RAD UBIJA

5. AKO VIDIŠ NEKOGA DA SE ODMARA, POMOZI MU

6. NE ČINI DANAS ONO ŠTO MOŽEŠ SUTRA

7. RADI MANJE NEGO ŠTO MOŽEŠ, A ONO ŠTO MOŽEŠ PREBACI NA DRUGE

8. U HLADU JE SPAS, OD ODMARANJA JOŠ NITKO NIJE UMRO

9. RAD DONOSI BOLEST – NE UMRI MLAD

10. KAD ZAŽELIŠ RADITI, SJEDNI I PRIČEKAJ, VIDJET ĆEŠ DA ĆE TE PROĆI


Kutak za mudrolije

lud

DRŽITE SE SVOJIH UVJERENJA AKO VAM TO ODGOVARA, BUDITE ONO ŠTO MISLITE DA JESTE, ALI NE TRAŽITE OD DRUGIH DA BUDU ONO ŠTO VI MISLITE DA BI TREBALI BITI, NE ZAHTJEVAJTE OD DRUGIH DA SE DEFINIRAJU PREMA VAŠIM MJERILIMA. AKO TO PRIHVATITE, SHVATIT ĆE TE DA LJUDI NISU NI «ČUDNI», NI «LUDI», VEĆ DA SU ISTI KAO I VI – DRUGAČIJI.

------------

ZAR PRIRODA MOŽE STVORITI NEŠTO NEPRIRODNO?

------------

LJUBAV PREMA ČOVJEKU ZNAČI POŠTIVANJE NJEGOVOG PRAVA NA SLOBODU

------------

SLOBODA NIJE ODSUSTVO PRAVILA, ONA JE PRAVILO KOJE GLASI - TUĐA SLOBODA JE MOJA SLOBODA

-------------

NAGON ZA SLOBODOM JE UROĐEN, A TEŽNJA ZA POTČINJAVANJEM JE NAMETNUTA

-------------

BEZ BOLI I PATNJE OVAJ SVIJET BI BIO SVIJET ROBOTA, A NE SLOBODNIH BIĆA

-------------

ZA NAŠE PROBLEME NAJLAKŠE JE OKRIVITI "LJUDSKU PRIRODU" I USTVRDITI DA SMO STOGA BESPOMOĆNI

-------------

UČENJE JE NEOPHODNO, ALI ŠKOLOVANJE JE NEPOTREBNO

-------------

LICEMJERJE JE TVRDITI DA SMO PROTIV NASILJA, A PODRŽAVATI NASILJE U VIDU KAŽNJAVANJA

-------------

OTKUD VAM PRAVO DA SUDITE DRUGIMA? DAN VAM JE VAŠ ŽIVOT, ALI NE I TUĐI!

-------------

MUDROST NIJE U TOME DA ZNAMO ŠTO HOĆEMO, VEĆ U SPOZNAJI ŠTO NAM JE SVE NEPOTREBNO

-------------

NE MORAMO NIŠTA SPOZNAVATI DA BI BILI ONO ŠTO JESMO

-------------

ROĐEN SAM DA BIH BIO SLOBODAN!







Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se