Smisao Života

utorak, 20.07.2010.

Prilagodba


„Ljudska želja za doživljavanjem jedinstva s drugima ukorijenjena je u specifičnim uvjetima ljudskog postojanja i jedan je od najsnažnijih motiva ljudskog ponašanja. Kombinacijom minimalnog određenja instinktima i maksimalnog razvitka sposobnosti uma mi, ljudska bića, izgubili smo izvorno jedinstvo s prirodom. Da se ne bismo osjećali krajnje izoliranima - što bi nas, u stvari, osudilo na nezdravost – trebamo pronaći novo jedinstvo: kako s drugim ljudima, tako i s prirodom. Tu ljudsku potrebu za jedinstvom s drugima doživljavamo na mnogo načina: u simbiotičkoj vezanosti za majku, idol, pleme, naciju, klasu, religiju, bogatstvo, profesionalnu organizaciju. Te veze se, naravno, često prožimaju, a često poprimaju ekstatički karakter, kao npr. kod pripadnika nekih religijskih sekti, u rulji spremnoj za linčovanje ili u eksplozijama nacionalne histerije za vrijeme rata. Tako je, na primjer, izbijanje prvog svjetskog rata pokazalo jedan od najdrastičnijih oblika ekstatičkog »jedinstva«. Iznenada, ljudi su preko noći napuštali svoja životna uvjerenja u pacifizam, antimilitarizam, socijalizam; znanstvenici su napuštali svoja dugogodišnja obučavanja u objektivnosti, kritičkom mišljenju i nedjelomičnosti da bi se mogli pridružiti velikome Mi.

Želja za doživljavanjem jedinstva s drugima izražava se jednako u najnižim oblicima ponašanja, tj. u sadizmu i destrukciji, kao i u najvišima: u solidarnosti na osnovi ideala ili uvjerenja. Ona je ujedno i glavni uzrok potrebe za prilagodbom: ljudska se bića više boje izopćenosti no čak i smrti. Za svako je društvo presudan oblik jedinstva i solidarnosti koje ono njeguje i može unapređivati u danim uvjetima društveno- ekonomske strukture. Izgleda kako ova razmatranja ukazuju da su u ljudskim bićima prisutne obje tendencije: jedna - imati, posjedovati - koja svoju moć, u krajnjoj konsekvenciji, duguje biološkom faktoru želje za opstankom; druga - biti, djelovati, davati, žrtvovati se - koja svoju moć duguje specifičnim uvjetima ljudske egzistencije i inherentna je potrebi da se izolacija prevlada u jedinstvu s drugima. Otuda slijedi da društvena struktura, njene vrijednosti i norme, odlučuju koje će od ta dva proturječna stremljenja, koja se nalaze u svakom ljudskom biću, postati dominantno. Kulture koje unapređuju pohlepu za posjedima i time modus imanja, ukorijenjene su u jednom ljudskom potencijalu; kulture koje njeguju bivanje i dijeljenje — u drugom. Moramo odlučiti koji od ta dva potencijala želimo njegovati, ali shvaćajući da je naša odluka uvelike određena socijalno-ekonomskom strukturom danog društva, strukturom koja nas upućuje prema jednom ili drugom rješenju.

Na osnovu mojih promatranja grupnog ponašanja moglo bi se zaključiti da dvije krajnje grupe, naime one koje izražavaju duboko usađene i gotovo isključive tipove imanja odnosno bivanja tvore izrazitu manjinu te da su, u velikoj većini slučajeva, realne obje mogućnosti i da o okolnim faktorima ovisi koja će od njih prevladati, a koja biti potisnuta. Ta tvrdnja znatno proturječi psihoanalitičkoj dogmi prema kojoj okolina proizvodi bitne promjene u razvitku ličnosti u ranom djetinjstvu te je nakon tog doba karakter učvršćen i teško se mijenja pod utjecajem vanjskih događaja. Ta je psihoanalitička dogma mogla biti prihvaćena, jer kod velike većine ljudi osnovni uvjeti njihovog djetinjstva traju u kasnijem životu budući da, općenito govoreći, traju i društvena stanja. Ali postoje brojni primjeri u kojima drastična promjena okoline dovodi do temeljite promjene u ponašanju, tj. do prestanka njegovanja negativnih snaga, a početka njegovanja i poticanja pozitivnih.

Da zaključimo, učestalost i jačina želje za dijeljenjem, davanjem i žrtvovanjem nisu iznenađujuće ako imamo u vidu uvjete egzistencije ljudskog roda. Iznenađujuće je da je moguće tu potrebu toliko potiskivati da sebičnost ovlada u industrijskim (i mnogim drugim) društvima, a solidarnost postane izuzetak. Ali, paradoksalno, sama ta pojava uzrokovana je potrebom za jedinstvom. Društvo čija su načela zgrtanje, profit, vlasništvo, proizvodi društveni karakter orijentiran na imanje, a kada se jednom uspostavi dominantni oblik nitko ne želi biti autsajder ili, zapravo, izopćenik. Da bi se izbjegao taj rizik svatko se prilagođava većini, kojoj je zajednički samo uzajamni antagonizam. Kao posljedica prevlasti sebičnosti, vođe našeg društva vjeruju da ljudi mogu biti motivirani samo materijalnim probicima tj. nagradama, te da se neće odazvati pozivima na solidarnost i žrtvu. Osim u ratu takvi su apeli zaista rijetki, čime je izgubljena prilika za promatranje mogućih rezultata takvih apela. Samo radikalno drugačija društveno-ekonomska struktura i radikalno drugačija slika ljudske prirode mogu pokazati da potkupljivanje nije jedini (ni najbolji) način djelovanja na ljude.“
odlomak iz knjige Ericha Fromma „Imati ili biti“

„Čim otkrijete da ste na strani većine, hitno morate učiniti nešto sa sobom.“ Mark Twain



20.07.2010. u 14:05 • 7 KomentaraPrint#

subota, 03.07.2010.

Kapitalistička utopija


„Kapitalizam je zlo. A zlo ne možete regulirati. Morate ga uništiti i zamijeniti nečim što je dobro za sve ljude. A to nešto zove se DEMOKRACIJA.“ Michael Moore

...ali ne ono što nam eksploatatori nameću kao demokraciju... Demokracija je vlast naroda, a ne vlast jedne grupacije nad drugom... Demokracija ne može opstojati u eksploatacijskim odnosima... Svi eksploatacijski sustavi (od robovlasništva do kapitalizma) temeljeni su na oduzimanju slobode ljudima radi njihovog izrabljivanja od strane eksploatatora, i „demokracija“ se u takvim sustavima svodi na pravo naroda da takve odnose održava... Jedino što u takvoj „demokraciji“ narod može postići jest poboljšavanje uvjeta pod kojima je izrabljivan... Kapitalizam je zbog toga zlo (kao i svaki eksploatacijski sustav) jer se u istom ljudi tretiraju kao roba na tzv. tržištu rada („burza rada“ u kapitalizmu je samo sofisticiraniji oblik „tržnice robova“ u robovlasništvu)... Priznavajući eksploatatorima vlasništvo nad produktima našeg rada sebe postavljamo u položaj roba koji ovisi o milosti svoga gospodara... Priznavajući i legalizirajući tu krađu kao temelj funkcioniranja našeg društva dobrovoljno služimo tom kapitalističkom zlu održavajući njegovu opstojnost, te tako produbljujemo i produžujemo patnju koju ono izaziva u svijetu... Ali ne unedogled... Jer kapitalizam je utopija, gorka utopija...

„Rim bješe najveći i najljepši grad antičkog svijeta. Ipak, veličanstveno pročelje carstva nije moglo skriti sjeme propasti, nezdravu ovisnost o robovlasničkoj ekonomiji, razlike između bogatih i siromašnih. Iza blještavila Foruma u beskraj su se protezale prenapučene sirotinjske četvrti. Bijeg je bio težak zbog premalo raspoloživih radnih mjesta, a praktički nikakvih za ljude bez posebnih vještina. Da bi se dokone građane držalo zabavljenima i krotkima, često su o javnom trošku održavane igre i spektakli. U početku su financirane samo utrke bojnih kola. Ali za Trajanove vlasti, postale su popularne surove borbe na život i smrt. Ranije u rimskoj povijesti, moć su imali izabrani predstavnici. Međutim, uskoro sve funkcije vlasti apsorbira car koji je iznad zakona i vlada dekretom. Da je civilizirani narod, poput rimskog, s najhumanijim pravnim sustavom ikada smišljenim, mogao tolerirati nasilje nad ljudskim bićima, zapanjujuće je. Ta neravnoteža i neodgovorno ponašanje državnih dužnosnika, postat će glavni razlog konačnog pada Rima.“ iz dokumentarnog filma M. Moorea „Kapitalizam – ljubavna priča“

Osnove na kojoj je funkcionirao robovlasnički sustav u rimskom carstvu i metode kojima se taj sustav održavao (poput održavanja igara i spektakala) zadržane su i u našem kapitalističkom carstvu... Rimsko je carstvo trajalo tisuću godina i propalo, jer je također bilo utopija... Koliko će trajati sadašnje globalno kapitalističko carstvo?... Ne znam, ali dugovječnost nije karakteristika niti jedne utopije... Zašto je kapitalizam utopija, velite, pa ostvaren je, tu je, postoji, funkcionira?... Utopija je zato što se proklamira kao održiv, kao najbolji način funkcioniranja društva, kao sustav blagostanja za sve, odnosno kao UTOPIJA... Ili, drugačije rečeno, utopija je zato što se temelji na lažima i krađi, a na takvim je temeljima nemoguće ostvariti pravedno društvo, društvo u kojem se ostvaruje sloboda, sigurnost i dostojanstvo svih, a ne samo nekih... Zato što se temelji na zabludi kako je neograničena i bezobzirna eksploatacija prirodnih resursa i ljudske aktivnosti poradi konstantnog povećavanja profita održiv napredak koji donosi prosperitet ljudskoj vrsti... A ono što stvarno donosi je bogaćenje nekolicine na račun večine, odnosno donosi prosperitet manjini, a patnju večini...

Humani kapitalizam!?... Još jedna zabluda... To je ono poboljšavanje uvjeta pod kojima se ljudi eksploatiraju, odnosno zadovoljavanje potreba i zahtjeva podanika (u smislu održavanja, a ne promjene odnosa) da se može nesmetano nastaviti s eksploatacijom... Ne postoji „dobar“ ili „human“ eksploatator... Postoji samo eksploatator koji vraća više onoga što je ukrao onima od kojih je ukrao... A neki ne vračaju ništa osim hrane kako bi robovi mogli preživjeti i dalje raditi... Znate jako dobro da ono „pravo“ robovlasništvo još uvijek nije iskorijenjeno... Ne samo odrasli, dapače, večinom djeca, danas rade kao robovi na plantažama diljem svijeta, naročito u Africi... Jedan primjer je robovski rad djece na plantažama kakaovca, a taj kakao otkupljuju razne svjetske kompanije i proizvode čokoladu koju mi kupujemo svojoj djeci održavajući tako i dalje robovski rad one druge djece... Što je alternativa eksploataciji, otuđenju našeg rada, toj strašnoj nepravdi koja je uzrok 99% devijacija u našem društvu?... Zar nije logičan odgovor pravedna podjela produkata našeg rada?... Zar nije logičan odgovor nepriznavanje vlasništva eksploatatorima nad produktima našeg rada?... Sjećate li se komunističke parole „TVORNICE RADNICIMA!“?... Zaboravite sada na ideologije poput socijalizma i komunizma, i fokusirajte se na riječ DEMOKRACIJA... Demokracija je jedini način kojim se ostvaruje pravda, kojim parola „TVORNICE RADNICIMA!“ postaje stvarnost... Poduzeća u vlasništvu radnika postoje i funkcioniraju besprijekorno, i to ne od jučer... Poduzeća u kojima ne postoji vlasnik pojedinac (ili skupina dioničara) koji prisvajaju stečenu dobit, već istu jednako dijele svi radnici jer su oni stvarni vlasnici produkata svoga rada... Donosim dva primjera takvih poduzeća koje je naveo M. Moore u svom dokumentarcu „Kapitalizam – ljubavna priča“ , i zamislite, ta poduzeća se nalaze u SAD-u, bastionu kapitalizma...

„Čini se da postoji nesklad između naše neupitne ljubavi prema demokraciji i potpune spremnosti prihvaćanja diktature svakoga dana kad se pojavimo na poslu. Tako nije u „lsthmus Engineeringu“ u Wisconsinu. Oni dizajniraju i proizvode robotičke strojeve za industriju. Radi se o poslu vrijednom 15 milijuna $ godišnje. Svi radnici su i vlasnici tvrtke. Ovdje se ne radi o nekakvim usranim opcijskim dionicama. Ovdje se radi o pravim vlasnicima. Ovo je demokratski vođena operacija u kojoj svaki član ima jedan glas i jednako pravo (radnici poduzećem upravljaju putem samoupravne skupštine*). Novac je isključen iz jednadžbe. Isključivši novac iz jednadžbe, mogu odlučivati, i na kraju zarađuju više novca. Ludo, ha? Zamislite samo da ste mjestom gdje ste vi radili upravljali vi i vaši kolege. Vjerojatno ne biste dali otkaz svojim kolegama da povećate vrijednost svojih dionica, zar ne? Ili dali sebi povišicu dok se vašim kolegama smanjuju plaće. Mi doista ovdje ne radimo takve stvari. Zapravo ni ne možeš jer bi te svi drugi gledali govoreći, "zašto je taj lik tako hebeno pohlepan?" Shvaćate, bilo bi previše očito. Naposljetku, imate mnoštvo ljudi koji svaki dan zasuču rukave i idu na posao. Ako je netko na visokom položaju i ubire ekstra novac, to nije pravedno. Pravednost na radnom mjestu? Kakva neobična ideja. U Kaliforniji postoji velika pekara gdje radnici proizvode tisuće hljebova kruha svakoga dana. Što više sati radiš za dobrobit kolektiva veći ti je udio u zaradi. Ovdje su radnici sretni. Nema velikih Ja niti malih Vi. Svi su jednaki. Ja, kao glavni direktor, dobivam isti dio kao i svi ostali. A to se dokazalo kao vrlo unosno za nas kao radnike. Radnik na tekućoj vrpci ovdje zarađuje više od 65 tisuća $ godišnje, više nego trostruko od plaće pilota početnika u „American Eagleu“. Samo se nadam da će ljudi primijetiti ovakav tip organizacije rada i razmotriti ga kao alternativu. Zbog čega se želite obogatiti? Koliko automobila vam je doista potrebno u životu? Ova pekara i stotine drugih poslova u radničkom vlasništvu, dokaz su da ljudi nisu uvijek motivirani profitom.“

U „lijepoj našoj“ je početkom 90´-ih prošlog stoljeća provedena najveća pljačka na ovim prostorima, a koju smo nazvali „privatizacija“... Sva imovinska vrijednost (koja je u socijalizmu poznata pod nazivom „društveno vlasništvo“), a koju su građani ove zemlje stvarali desetlječima, završila je u rukama pojedinaca za vrlo malo para ili badava... Zar je bilo toliko teško, toliko nezamislivo vlasništvo tih poduzeća predati pravim vlasnicima – radnicima?... Onog dana kada prihvatimo tu jednostavnu istinu, kako smo MI vlasnici produkata svoje aktivnosti, a ne netko tko nas je uvjerio da on ima pravo na to vlasništvo, uništavamo utopijsko zlo zvano kapitalizam i ostvarujemo DEMOKRACIJU = SOLIDARNOST, PRAVDU, SLOBODU i SIGURNOST... Preporučam svima spomenuti dokumentarac M. Moorea „Kapitalizam – ljubavna priča“ koji mi je djelomično poslužio kao inspiracija za ovaj post... Oni od vas koji vjeruju kako ljudska zajednica ne može funkcionirati bez nametanja volje jednih drugima, odnosno bez iskorištavanja jednih na račun drugih, doživjeti će ovaj film kao napad na vlastite vrijednosti (naročito ako ste eksploatator), ali ne sekirajte se i ne uzimajte to previše k srcu, niste vi krivi ako se osjećate napadnutima, sustav vas je tako odgojio, te vam omogućio i poticao vas da postanete eksploatatori, ali možda vas potakne da razmislite o tome da li je to uistinu pravedan način funkcioniranja našeg društva, jer tko bi gori može vrlo lako završiti doli, sjetite se filma-komedije „Kolo sreće“, samo što je kapitalizam u stvarnosti za večinu ljudi tragedija... Na kraju krajeva veća je odgovornost na nama koji prihvaćamo biti eksploatirani i zato: „USTAJTE VI ZEMALJSKO ROBLJE!“...

"Ovo je klasni rat, moja klasa pobjeđuje, ali ne bi trebala." Warren Buffett, najbogatiji čovjek na svijetu 2007.

*napomena autora posta


03.07.2010. u 19:12 • 52 KomentaraPrint#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Opis bloga

Koja je svrha života ?
bla bla bla
Al opet koja svrha toga ?
i ostala blablanja...



DO SADA IZBLABLANO:

- Državizam na hrvatski način

- REMEMBER, REMEMBER THE 5TH OF NOVEMBER...

- Samo je smrt siguran posao

- Fenomen domoljublja

- Hereza

- IGRANJE BOGA!

- Oda radniku

- Pogrešnost

- Kitanović narodu

- Parafrazirajući Brechta

- 22. studeni
- Središte svemira


- Hvalospjev taštini

- Svi smo mi djeca incesta

- Idolatrija na katolički
- Blasfemija na današnji dan


- Koga predstavljaju ti ljudi?
- Život (ni)je svet


- Antiuskrsni post

- Kapitalna pravednost

- Žudnja

- Priča iz prošlosti
- Živjela Hrvatska!!!


- Paradoksalne misli

- Realizam protiv ludosti

- Bića dobra i zla

- Heil Ruža!

- Kažu ustanak, referendumski čak...
- Ne željeti?! Čudne li ideje


- Mit o besmrtnosti iliti opsjednutost egom

- Kako su Gutenberg i Berners-Lee sjebali stvar

- Etiketizam

- Zašto je Bog žena?

- Ljudi su kurve
- "Adamova kletva"
- Pravo na normalnost


- Bog još nije umro, a kad će ne znamo...

- Kupovanje vremena
- Potreba za spasenjem


- Strah od slobode

- SVI IMAJU PRAVO NA SVE!

- Svi smo mi homići

- Povukoše me za jezik

- Uskrsnuće?!

- Moreova Utopija

- Osnivam crkvu
- "Proces nerazmišljanja zvan vjera"
- Spoznaja?!


-Tražitelji iskustava
- Nije lako BITI MUŠKARAC!
- SRETNA NOVA GODINA!!!


- Mesija
- Filantropija lopova i prosjaka


- Ja na vlasti (ne daj Bože)
- Suština kršćanstva 1. i 2. dio


- Otrov ovoga svijeta
- Stvaranje istine
- "Velika duša"


- Ženomrstvo...
- Zaslužiti život


- "Princip bezuvjetne poslušnosti"
- Odgovori
- Opasne misli
- Tajna duše


- Prilagodba
- Kapitalistička utopija


- Veličina
- PROKLETI BILI !!!
- USTANI RADNI NARODE RVACKE !!!
- Podrijetlo rata - 2. dio


- Podrijetlo rata - 1. dio
- Papalagi - 2. dio
- Dan robova


- Pripitomljavanje
- Vatra


- Papalagi

- Sudbina

- Za bezvlašće
- Protiv vlasti
- "Arbeit macht frei"


- Legende naše svagdašnje
- Psihopatska civilizacija


- Ludilo naše kulture
- Prestanite graditi piramide za svoje faraone
- Školovanje je nepotrebno
- "Bol je neizbježna,...


- Anarhizam - put u "Zemlju bez zla"
- Životomrzeće čovječanstvo
- Razlika
- Društvo laži i straha
- Prokletstvo zvano vlasništvo


- Kvantna zbrka
- Zahvalnost
- Fenomen Boga


- Kakav sam, takav sam...
- Sve manje vremena...


- Pravda&nepravda - dobro&loše - pravo&krivo
- Nužnost nasilja 1. i 2. dio


- Kultura nasilja 2., 3., 4., i 5. dio

- Kultura nasilja - 1. dio;
- Civilizacijski napredak
- Primitivna svijest
- Vrijednost života


- Postoji samo Jedan od Nas
- Misaoni zatvor
- Ništa nije važno...
- "Pusti selo neka priča..."


- Evolucija svijesti 1., 2. i 3. dio
- Programiranost


- Ljubav je sebičnost...
- "Homo homini lupus"


- Da li prepoznajemo svoje predrasude?
- Što znači smisao života?
- Što je dobro?


- Rata nikad dosta!
- "Zar je tako teško razumjeti?!"


- "Veliki Brat te motri!"
- Kontrola
- Smisao života je u novcu
- "Klonovi napadaju"


- "Božja volja"
- "Ljubav je sve"
- Snaga ljudskog uma
- Ima li života poslije smrti?


- Kokoš ili jaje?
- Svrha Života?
- Grm Čičaka



Deset zapovjedi

yes

1. ČOVJEK SE RODI UMORAN I ŽIVI ZATO DA SE ODMARA

2. LJUBI KREVET SVOJ KAO SAMOGA SEBE

3. ODMARAJ SE DANJU DA NOĆU MOŽEŠ SPAVATI

4. NE RADI – RAD UBIJA

5. AKO VIDIŠ NEKOGA DA SE ODMARA, POMOZI MU

6. NE ČINI DANAS ONO ŠTO MOŽEŠ SUTRA

7. RADI MANJE NEGO ŠTO MOŽEŠ, A ONO ŠTO MOŽEŠ PREBACI NA DRUGE

8. U HLADU JE SPAS, OD ODMARANJA JOŠ NITKO NIJE UMRO

9. RAD DONOSI BOLEST – NE UMRI MLAD

10. KAD ZAŽELIŠ RADITI, SJEDNI I PRIČEKAJ, VIDJET ĆEŠ DA ĆE TE PROĆI


Kutak za mudrolije

lud

DRŽITE SE SVOJIH UVJERENJA AKO VAM TO ODGOVARA, BUDITE ONO ŠTO MISLITE DA JESTE, ALI NE TRAŽITE OD DRUGIH DA BUDU ONO ŠTO VI MISLITE DA BI TREBALI BITI, NE ZAHTJEVAJTE OD DRUGIH DA SE DEFINIRAJU PREMA VAŠIM MJERILIMA. AKO TO PRIHVATITE, SHVATIT ĆE TE DA LJUDI NISU NI «ČUDNI», NI «LUDI», VEĆ DA SU ISTI KAO I VI – DRUGAČIJI.

------------

ZAR PRIRODA MOŽE STVORITI NEŠTO NEPRIRODNO?

------------

LJUBAV PREMA ČOVJEKU ZNAČI POŠTIVANJE NJEGOVOG PRAVA NA SLOBODU

------------

SLOBODA NIJE ODSUSTVO PRAVILA, ONA JE PRAVILO KOJE GLASI - TUĐA SLOBODA JE MOJA SLOBODA

-------------

NAGON ZA SLOBODOM JE UROĐEN, A TEŽNJA ZA POTČINJAVANJEM JE NAMETNUTA

-------------

BEZ BOLI I PATNJE OVAJ SVIJET BI BIO SVIJET ROBOTA, A NE SLOBODNIH BIĆA

-------------

ZA NAŠE PROBLEME NAJLAKŠE JE OKRIVITI "LJUDSKU PRIRODU" I USTVRDITI DA SMO STOGA BESPOMOĆNI

-------------

UČENJE JE NEOPHODNO, ALI ŠKOLOVANJE JE NEPOTREBNO

-------------

LICEMJERJE JE TVRDITI DA SMO PROTIV NASILJA, A PODRŽAVATI NASILJE U VIDU KAŽNJAVANJA

-------------

OTKUD VAM PRAVO DA SUDITE DRUGIMA? DAN VAM JE VAŠ ŽIVOT, ALI NE I TUĐI!

-------------

MUDROST NIJE U TOME DA ZNAMO ŠTO HOĆEMO, VEĆ U SPOZNAJI ŠTO NAM JE SVE NEPOTREBNO

-------------

NE MORAMO NIŠTA SPOZNAVATI DA BI BILI ONO ŠTO JESMO

-------------

ROĐEN SAM DA BIH BIO SLOBODAN!







Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se