Smisao Života

petak, 02.10.2009.

Prokletstvo zvano vlasništvo


Rođen sam u Zagrebu i cijeli svoj život proveo sam u tom gradu... Svih tih godina promatrao sam kako ima sve manje i manje prostora kuda se ljudi mogu slobodno kretati... Gdje su nekada bili putevi i livade, sada su ograde... Kakav to bolestan um uzima sebi za pravo prisvojiti zemlju, ograditi je i reći:- To je moje!... Da, znam, to je normalno... O čemu ja pričam, velite?... E vidite, pričam o tome kako ja nisam normalan i kako sam zbog toga zahvalan... Niti ne želim da me se smatra normalnim, jer bi to značilo da pripadam većini koja prihvaća vlasništvo kao vrijednost i uzima sebi za pravo svojatati zemlju... Nikada nisam «posjedovao» zemlju, niti bilo kakve druge nekretnine i nikada neću... Kada bi i postojao nekakav papir na kojem bi pisalo da sam ja vlasnik nekakve parcele, za mene bi taj papir bio potpuno bezvrijedan, jer osjećaj posjedovanja te zemlje ne bih imao, ne bih si uzeo za pravo da je ogradim i kažem:- To je moje!...

Sva bića na ovoj planeti imaju svoje stanište... Neke životinje se tijekom godine sele, koristeći tako više staništa... Čovjek je jedino biće koje je cijelu planetu pretvorio u svoje stanište... To mu je omogućila Priroda dajući mu inteligenciju i razum koje druga bića nemaju... Dajući mu tako sposobnost da se prilagodi gotovo svim klimatskim uvjetima na ovoj planeti... Ali, u isto vrijeme, dajući mu i mogućnost izbora, koji druga bića također nemaju... Čovjek je izabrao postati gospodar planete Zemlje... Izabrao je proglasiti Zemlju svojim vlasništvom s kojim može činiti što god želi, a tako i sa svim bićima koja žive na Zemlji, uključujući i drugog čovjeka...Ovdje smo da bi na Zemlji živjeli, a ne da bi smo njome vladali... Iako čovjek nije vlasnik Zemlje, u svojoj bolesti uma umislio je da jest... Ta bolest uma bila je jedna od mogućnosti koju mu je Priroda pružila i čovjek ju je zdušno prihvatio... Prihvativši tako ludost koja ga vodi ka uništenju samoga sebe, ali Priroda se zbog toga ne brine... Zar bi dala čovjeku mogućnost izbora kada bi se zbog toga brinula?...

Čovjeku je Priroda dala mogućnost da sam odlučuje o svojoj sudbini, ali naravno, u okvirima zakona Prirode, zar bi drugačije i mogao?... To je ta čarolija mogućnosti izbora... Ako čovjek izabere bezobzirno iskorištavati neobnovljive resurse, i pritom se previše razmnožava, što treba očekivati da će se dogoditi?... Zato mu je i dan razum da bi prepoznao što je za njega konstruktivno, a što destruktivno ponašanje... Ali očigledno je ljudski razum ipak zakazao, i to zahvaljujući upravo mogućnosti izbora... Ideja vlasništva koju je čovjek stvorio u svom umu postala je zarazna bolest koja je se raširila poput kuge i u kratkom vremenu zarazila um velike većine ljudske populacije... Nije poznato kada i gdje se točno čovjek zarazio s tom bolešću, ali morao je postojati netko tko je prvi ogradio komad zemlje i rekao: - To je moje!... Onaj tko je tu zemlju proglasio svojom morao je i sve plodove te zemlje proglasiti svojima, odnosno staviti ta dobra pod ključ i postaviti uvjete pod kojima se ista mogu koristiti... Tako je počinjena prva krađa u povijesti na temelju koje je stvoren eksploatacijski sustav i ono što danas nazivamo civilizacijom...

Stvoreno je hijerarhijsko-patrijarhalno društvo koje sam nazvao «kultura nasilja», društvo jakih i slabih, gospodara i robova, pobjednika i gubitnika... Društvo u kojem se opstaje jedino ako se posjeduje... A posjedovati se može krađom, radom i prosjačenjem... Oni koji rade da bi posjedovali, iskorištavani su od lopova i prosjaka (pod nazivima lopovi i prosjaci podrazumijevam političku i ekonomsku elitu, te svećenstvo)... Oni ilegalni lopovi i prosjaci žrtve su sustava koji ih je učinio takvima, jer sustav na taj način funkcionira – iskorištavanjem... Na osnovi tog prokletstva zvanog VLASNIŠTVO (kojeg smatramo najvećom vrijednošću) stvorili smo prokletstvo koje nazivamo EKONOMIJA – gospodar mora imati način na koji će gospodariti svojom imovinom... Ekonomija igra na kartu pohlepe... U trenutku kada je stvoreno vlasništvo kao vrijednost, pohlepa se pojavila kao neminovna posljedica istog... Pohlepa je glavni pokretač razvoja naše civilizacije i temelj na kojem djeluje ekonomija radi pronalaženja načina za širenjem područja eksploatacije, a sve zbog zadovoljavanja neograničenih potreba ljudi sa ograničenim sredstvima... Vidite li paradoks koji ekonomija pokušava riješiti?...

Međutim, u eksploatacijskom društvu u kojem je pohlepa ta koja je glavni pokretač tzv. razvoja, steći materijalno bogatstvo je moguće jedino iskorištavanjem, krađom, otimanjem, nazovite to kako hoćete, a ekonomija je upravo nauka o tome – kako živjeti i obogatiti se na tuđi račun (za ekonomiju sam namjerno uporabio naziv nauka, a ne znanost)... Zahvaljujući toj ekonomiji u Monte Carlu bogataši troše milijarde eura na perverzan luksuz, dok u Indiji djeca rade za 1$ mjesečno... Što mislite, da li se rintanje te djece može povezati sa trošenjem milijardi u Monte Carlu?... Naravno da može... Da nema te djece, kao i svih onih koji su iskorištavani ne bi bilo niti Monte Carla, niti bi se za naganjanje lopte nogometašima ili za vožnju F1 vozačima isplačivali milijunski iznosi... Stvorili smo pokvareno i nepravedno društvo u kojem se sve, uključujući i ljudski život mjeri materijalnom vrijednošću – novcem... Društvo u kojem se moć ostvaruje posjedovanjem... Posjedovanje koje omogućuje vlast nad drugima, koje omogućuje oduzimanje slobode onima koji posjeduju manje ili ne posjeduju ništa...

Živimo u sustavu u kojem se najviše cijene zanimanja poput ekonomista ili pravnika, a koji su kao takvi održavatelji tog pokvarenog, nepravednog i krajnje izopačenog sustava... Naravno, u održavanju sustava sudjelujemo svi, ali se ova zanimanja koja sam spomenuo posebno njeguju, jer uistinu najviše doprinose održavanju doktrine «kulture nasilja»... Uz ta zanimanja najveći utjecaj na održavanje sustava ima svećenstvo i prosvjeta (učitelji, nastavnici i profesori), jer prenose s generacije na generaciju iste «vrijednosti»... Doslovce živimo u sadističkom društvu u kojem se moć ostvaruje zadovoljavanjem pohlepe iskorištavanjem, izrabljivanjem, mučenjem, oduzimanjem slobode, ispiranjem mozga... U društvu u kojem je pokvarenost postala zajednički interes (kao što kaže markiz de Sade), oni koji se neće htjeti iskvariti, boriti će se protiv zajedničkog interesa...

Međutim, sva ta moć koja proizlazi iz vlasništva je iluzorna, jer se ostvaruje oduzimanjem slobode... Istinska moć ostvaruje se davanjem slobode... Moć se ne ostvaruje sadizmom već ljubavlju... Onaj tko oduzima, oduzima privremeno, a onaj tko daje, daje vječno... Tu priču koja nam je nametnuta prije nekoliko tisuća godina, a koja kaže da je čovjek predodređen biti gospodarem Zemlje, a da su neki ljudi opet predodređeni da budu gospodari drugim ljudima (a sve na osnovi ideje o vlasništvu) trebamo odbaciti u svojoj svijesti, ako želimo ostvariti ono pravo koje nam je dala Priroda, a po kojem smo svi rođeni jednaki... U stanju smo izabrati drugačije, samo trebamo početi pričati drugačiju priču, ali naravno, to najprije trebamo željeti... Jer sve što činimo ili ne činimo posljedica je naše želje... Ako se bojimo umrijeti za slobodu, živimo u ropstvu, i tako ostvarujemo svoju želju... Slobodu prodajemo za prividnu sigurnost u ropstvu, to je naša realnost...

«Oni koji su se u stanju odreći svoje istinske slobode u zamjenu za malo privremene sigurnosti ne zaslužuju niti slobodu, niti sigurnost.» Benjamin Franklin

P.S. Ne slažem se baš sa Franklinom, ali neka ga... Jer, ipak svatko ima pravo na slobodu, što god mi mislili o nekome... MOJA SLOBODA NE POSTOJI BEZ TUĐE - sve ono što nazivamo slobodom, a izvan je te definicije nije sloboda (barem ne za mene)...

02.10.2009. u 23:02 • 18 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.



Deset zapovjedi

yes

1. ČOVJEK SE RODI UMORAN I ŽIVI ZATO DA SE ODMARA

2. LJUBI KREVET SVOJ KAO SAMOGA SEBE

3. ODMARAJ SE DANJU DA NOĆU MOŽEŠ SPAVATI

4. NE RADI – RAD UBIJA

5. AKO VIDIŠ NEKOGA DA SE ODMARA, POMOZI MU

6. NE ČINI DANAS ONO ŠTO MOŽEŠ SUTRA

7. RADI MANJE NEGO ŠTO MOŽEŠ, A ONO ŠTO MOŽEŠ PREBACI NA DRUGE

8. U HLADU JE SPAS, OD ODMARANJA JOŠ NITKO NIJE UMRO

9. RAD DONOSI BOLEST – NE UMRI MLAD

10. KAD ZAŽELIŠ RADITI, SJEDNI I PRIČEKAJ, VIDJET ĆEŠ DA ĆE TE PROĆI


Kutak za mudrolije

lud

DRŽITE SE SVOJIH UVJERENJA AKO VAM TO ODGOVARA, BUDITE ONO ŠTO MISLITE DA JESTE, ALI NE TRAŽITE OD DRUGIH DA BUDU ONO ŠTO VI MISLITE DA BI TREBALI BITI, NE ZAHTJEVAJTE OD DRUGIH DA SE DEFINIRAJU PREMA VAŠIM MJERILIMA. AKO TO PRIHVATITE, SHVATIT ĆETE DA LJUDI NISU NI "ČUDNI"», NI "LUDI", NI "NENORMALNI", VEĆ DA SU ISTI KAO I VI – DRUGAČIJI.

------------

ZAR PRIRODA MOŽE STVORITI NEŠTO NEPRIRODNO?

------------

LJUBAV PREMA ČOVJEKU ZNAČI POŠTIVANJE NJEGOVOG PRAVA NA SLOBODU

------------

SLOBODA NIJE ODSUSTVO PRAVILA, ONA JE PRAVILO KOJE GLASI - TUĐA SLOBODA JE MOJA SLOBODA

-------------

NAGON ZA SLOBODOM JE UROĐEN, A TEŽNJA ZA POTČINJAVANJEM JE NAMETNUTA

-------------

BEZ BOLI I PATNJE OVAJ SVIJET BI BIO SVIJET ROBOTA, A NE SLOBODNIH BIĆA

-------------

ZA NAŠE PROBLEME NAJLAKŠE JE OKRIVITI "LJUDSKU PRIRODU" I USTVRDITI DA SMO STOGA BESPOMOĆNI

-------------

MUDROST NIJE U TOME DA ZNAMO ŠTO HOĆEMO, VEĆ U SPOZNAJI ŠTO NAM JE SVE NEPOTREBNO

-------------

NE MORAMO NIŠTA SPOZNAVATI DA BI BILI ONO ŠTO JESMO

-------------

ROĐEN SAM DA BIH BIO SLOBODAN!

-------------

SLOBODA OD VLASTI NE OSTVARUJE SE ZAMJENOM S NEKOM DRUGOM VLASTI