Smisao Života

nedjelja, 21.09.2008.

Kokoš ili jaje ?

Ljudi od pamtivijeka postavljaju pitanje tko su, odakle dolaze, zašto su tu, kako je stvoren svijet i oni u njemu? To čine zahvaljujući svojoj svijesti. Svjesni su svoga postojanja, kao i postojanja svijeta. Drugo je pitanje da li je imati tu svijest sreća ili nesreća? Svojim promišljanjem tijekom tisućljeća zaključili su da u svijetu vlada određeni red, sklad, stalna promjena u vidu ciklusa stvaranja i razaranja, koji je čovjeku razumski shvatljiv, pa prema tome mora postojati netko tko je taj svijet razumski uredio i s njime upravlja. Promatrajući Sunce koje daje svjetlost i toplinu danju, te Mjesec i zvijezde koje svjetle noću, doživjeli su ih kao stvaratelje i održavatelje života. "I reče čovjek: Neka bude Bog Sunca i Bog Mjeseca. I vidje čovjek da je to dobro. I prođe tako dan prvi." Na ovakav način u ljudskoj svijesti stvarana su sva božanstva. Ili možda nisu? Vratimo se na našu svijest i razum. Razum nam govori da je sve što postoji na neki način moralo biti stvoreno. Znanost je danas puno toga otkrila, ili smo mi samo uvjereni da jest. Pretpostavimo da je tzv. teorija "velikog praska" točna. Postavlja se pitanje otkud dolazi ta energija koja je stvorila pramateriju? Kada smo u svojoj svijesti stvorili boga, više nismo morali postavljati ovakva pitanja. On nam je bio odgovor na sve. Ali čovjeku "vrag" ne da mira. Želimo spoznati tko smo, koliko god se to trudili poricati. Filozofija se s tim pitanjem aktivno bavi od antičke Grčke do današnjih dana. U detalje zaključaka raznih filozofa neću ulaziti, ali svi imaju isti zaključak o stvaranju, morao je postojati prvi uzrok. Što je prvi uzrok? Bog? Osobno mi je ta riječ mrska jer je postala najodurnije manipulativno sredstvo tijekom ljudske povijesti. Međutim, filozofi se slažu u još jednoj stvari. Za stvaranje je potrebna ideja. A odakle dolazi ideja? Može doći jedino iz svijesti. Ali čije svijesti? Čovjek poznaje samo svoju svijest, a na osnovu razumskog odnosno logičkog razmišljanja, dolazi do zaključka da je za stvaranje morao postojati praiskon svijesti. A opet, kako ja nastala ta svijest iz koje je nastala ideja o stvaranju i samo stvaranje. Ili da preformuliram na materijalistički način. Da li je prvo bila materija ili energija? Koja god da je bila prva, kako je ona nastala? Što je bilo prije, kokoš ili jaje? Ili smo mi u zabludi ako svijest, ideju i postojanje stavljamo u prostor i vrijeme? Možda su svi ti pojmovi poput materije, prostora i vremena, pa i našeg ovakvog života samo iluzija koja proizlazi iz naše svijesti. Možda je ovo samo jedan veliki san. A možda mi uopče nismo s ove planete. Možda smo samo pokusni kunići neke druge naprednije vanzemaljske civilizacije. Molim vas najljubaznije da se držite teme. Spominjite boga, vanzemaljce, reinkarnaciju, Einsteina i teoriju relativnosti, Planka i kvantnu fiziku, snagu uma, ezoteriju, metafiziku, transcedentno itd., kao puteve koji nas vode k spoznaji, samo se držite teme. I ja ću biti pristojan, obećajem.

21.09.2008. u 20:22 • 19 KomentaraPrint#

petak, 19.09.2008.

Svrha Života ?

Molim Vas da napišete koja je vaša SVRHA života i postojanje sve ovoga ?

19.09.2008. u 13:33 • 20 KomentaraPrint#

utorak, 16.09.2008.

Grm čičaka


Jučer na livadi sam primjetio grm sa čičcima, na kojeg je vjetar donio najlon. Najlon se na tom grmu razderao i tamo takav ostao zarobljen. Najlon je tako izgubio svoju svrhu. Spasit ga ne možemo, ako ga pokušamo skinuti uništiti ćemo ga do kraja, a ako tamo ostane potpuno je beskoristan. Međutim, ako skinemo taj najlon i recikliramo ga on će ponovo dobiti svoju svrhu. A grm će postojati kao što je i postojao, sa ili bez tog najlona. Taj najlon je tom grmu potpuno nepotreban, čak štoviše i smeta mu. Kad sam vidio taj najlon na grmu s čičcima, u najlonu sam vidio sebe, a u grmu svijet u kojem živim.
Povuci paralelu sa čovječanstvom i svijetom. Najlon smo mi i kao takvi imamo svrhu, ali kada se rodimo, odnosno dođemo na ovaj svijet, zaplićemo se u grm s čičcima i gubimo svrhu, postajemo mtvaci, počinjemo umirati samim rođenjem, jer je smrt neminovna. Umrli smo danom rođenja. Cijeli naš život priprema je za smrt.
Dakle, ulazimo u svijet u kojem gubimo svrhu i patimo, poput najlona (ako ga gledamo kao simbol čovjeka) koji je rastrgan i bez svrhe životari u patnji čekajuči smrt koja mu u biti donosi spas iz te patnje. Zarobljeni smo među čičcima, u svijetu patnje, a kada se izvučemo iz čičaka umiremo, ali se time i spašavamo jer postoji mogućnost reciklaže i povratka svrhe (ali ne u vidu reinkarnacije, jer bi ona bila ponovo povratak u grm s čičcima, odnosno u patnju ovog tzv. života). Kao što je najlon u biti nametnik tome grmu, tako smo i mi nametnici na ovom svijetu jer nam tu nije mjesto kao niti onom najlonu na grmu s čičcima. Najlon tamo nema svrhu kao niti mi ovdje. Ali taj grm uništava najlon kao što i svijet uništava nas. Grm nije tražio da najlon dođe na njega, niti ga je on namjerno uništio. Najlon je nanešen od strane vjetra, a uništio je samoga sebe jer nije otporan na čičke, kao što mi u ovom svijetu nismo otporni na smrt.
Usporedimo paukovu mrežu sa grmom od čičaka. Kada se muha u njoj zaplete ona je ispunila svoju svrhu, nahranit će pauka. Ali što je sa najlonom u grmu sa čičcima? Najlon je umjetna tvorevina koja tamo nema svrhe. Mi smo umjetna tvorevina koja u ovom svijetu nema svrhe. Ovu metaforu sa najlonom i grmom čičaka mogu protumačiti na još jedan način. Mi smo svijest (ili duša). Naše tijelo živi u njoj, a ne obratno. Svijest je održavatelj našega života. Ona je bezvremena i sveprisutna. Ona nije bila niti će biti. Ona jest. Stavimo li ju u vrijeme i prostor (na grm sa čičcima) ona gubi svoju bit i svrhu, a upravo se to i dogodilo. Našla se zarobljena u vremenu i prostoru i izgubila je svoju svrhu, ili ju je možda ostvarila?

Dakle,zamislimo da je najlon svijest koja jest i ima svoju svrhu, a onda se odjednom nađe zarobljena u vremenu i prostoru (u grmu čičaka) i gubi tu svrhu, ali na kraju ipak postoji mogućnost oslobađanja i povratka svrhe (reciklaža najlona). E, sada se postavlja pitanje čemu taj prijelaz kroz prostor i vrijeme, kroz materijalni svijet, kroz patnju? Koja je svrha ovoga svijeta i našeg "života", naše tjelesne patnje? Kada gledam svijet kroz patnju, a ne mogu ju ignorirati, svijet izgleda besmislen, jer je patnja besmislena, a ako netko zna koji je njen smisao molio bih ga da mi to kaže. A opet, kad gledam gledam život kao takav, njegovo me savršenstvo zadivljuje i nedokučivo mi je. Priroda je nevjerojatan sklad života ako isključimo čovjeka. Takvo savršenstvo od života kao oblika postojanja, a ja ne vidim njegov smisao jer mi patnja zamagljuje vid.
Kad ovo pišem gledam dva vrapčića kako se kupaju u lokvi vode, i djeluju mi neizmjerno sretni zbog toga. Da li oni mogu uistinu biti sretni ili je to čisto nagonsko zadovoljstvo? I oni poznaju bol i zadovoljstvo, ali da li su svjesni te patnje i sreće? Gledam te vrapčiće kako su "sretni" zbog kupanja u lokvi vode, i poželim da sam jedan od njih, pa da i ja mogu biti sretan kupajući se u lokvi vode. Sreća! Aristotel je odavno rekao da je to jedina svrha života. Kao da svi ljudi u ovom svijetu patnje mogu postići sreću. Sami su si krivi što ne znaju biti sretni. Bravo, Aristotel, ti koji si svoj robovlasnički sustav podržavao kao bogom dan. Robovi su najvjerojatnije bili jako sretni ljudi. I mi smo danas robovi na malo drugačiji način. Valjda u svom robovskom položaju moramo naći svoju sreću. Kao da imamo drugog izbora. E, imamo! Boriti se za slobodu svoje svijesti. Kolektivno samoubojstvo, pa oni koji su sretni na uštrb robova više neće imati robove, pa nek traže sreću negdje drugdje. Sad znam odakle ideja svim onim "guruima" koji su pripadnike svojih sekti tjerali na masovna samoubojstva. Ovaj dio sa samoubojstvom zaboravi, razum mi ipak ne dopušta takvu ideju. Iako je smrt spas, zar ne? Eto, poludio sam! Vrijeme je da se idem liječiti. Hebem ti ovaj mozak, tko mi ga je dao!? Za kraj ove "ubitačne" filozofije spomenuti ću još Budu koji nam je dao odgovor na pitanje što je izvor patnje, ali ne i na pitanje što je svrha iste. Kaže Buda:"Želje su izvor patnje." Jednostavno rješenje, prestani željeti i nećeš patiti.Nirvana. E, da, i Isus je dao slično rješenje; odreči se materijalnog bogatstva i živjeti u ljubavi. Ma tko tu koga hebe, koja je svrha svega toga, hebem vas u vaša sveta i prosvjetljena usta!? Ajde bok.

16.09.2008. u 14:17 • 25 KomentaraPrint#

Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Opis bloga

Koja je svrha života ?
bla bla bla
Al' opet koja svrha toga ?
i ostala blablanja...



DO SADA IZBLABLANO:

- Sv. Mihovila treba zabraniti

- Heroji i zločinci

- PRODAJEM MEDALJU "OLUJA" ZA SPAS "AGROKORA"

- Hrvatski model za spas čovječanstva

- Naš jezik

- Državizam na hrvatski način

- REMEMBER, REMEMBER THE 5TH OF NOVEMBER...

- Samo je smrt siguran posao

- Fenomen domoljublja

- Hereza

- IGRANJE BOGA!

- Oda radniku

- Pogrešnost

- Kitanović narodu

- Parafrazirajući Brechta

- 22. studeni
- Središte svemira


- Hvalospjev taštini

- Svi smo mi djeca incesta

- Idolatrija na katolički
- Blasfemija na današnji dan


- Koga predstavljaju ti ljudi?
- Život (ni)je svet


- Antiuskrsni post

- Kapitalna pravednost

- Žudnja

- Priča iz prošlosti
- Živjela Hrvatska!!!


- Paradoksalne misli

- Realizam protiv ludosti

- Bića dobra i zla

- Heil Ruža!

- Kažu ustanak, referendumski čak...
- Ne željeti?! Čudne li ideje


- Mit o besmrtnosti iliti opsjednutost egom

- Kako su Gutenberg i Berners-Lee sjebali stvar

- Etiketizam

- Zašto je Bog žena?

- Ljudi su kurve
- "Adamova kletva"
- Pravo na normalnost


- Bog još nije umro, a kad će ne znamo...

- Kupovanje vremena
- Potreba za spasiteljem


- Strah od slobode

- SVI IMAJU PRAVO NA SVE!

- Svi smo mi homići

- Povukoše me za jezik

- Uskrsnuće?!

- Moreova Utopija

- Osnivam crkvu
- "Proces nerazmišljanja zvan vjera"
- Spoznaja?!


-Tražitelji iskustava
- Nije lako BITI MUŠKARAC!
- SRETNA NOVA GODINA!!!


- Mesija
- Filantropija lopova i prosjaka


- Ja na vlasti (ne daj Bože)
- Suština kršćanstva 1. i 2. dio


- Otrov ovoga svijeta
- Stvaranje istine
- "Velika duša"


- Ženomrstvo...
- Zaslužiti život


- "Princip bezuvjetne poslušnosti"
- Odgovori
- Opasne misli
- Tajna duše


- Prilagodba
- Kapitalistička utopija


- Veličina
- PROKLETI BILI !!!
- USTANI RADNI NARODE RVACKE !!!
- Podrijetlo rata - 2. dio


- Podrijetlo rata - 1. dio
- Papalagi - 2. dio
- Dan robova


- Pripitomljavanje
- Vatra


- Papalagi

- Sudbina

- Za bezvlašće
- Protiv vlasti
- "Arbeit macht frei"


- Legende naše svagdašnje
- Psihopatska civilizacija


- Ludilo naše kulture
- Prestanite graditi piramide za svoje faraone
- Školovanje je nepotrebno
- "Bol je neizbježna,...


- Anarhizam - put u "Zemlju bez zla"
- Životomrzeće čovječanstvo
- Razlika
- Društvo laži i straha
- Prokletstvo zvano vlasništvo


- Kvantna zbrka
- Zahvalnost
- Fenomen Boga


- Kakav sam, takav sam...
- Sve manje vremena...


- Pravda&nepravda - dobro&loše - pravo&krivo
- Nužnost nasilja 1. i 2. dio


- Kultura nasilja 2., 3., 4., i 5. dio

- Kultura nasilja - 1. dio;
- Civilizacijski napredak
- Primitivna svijest
- Vrijednost života


- Postoji samo Jedan od Nas
- Misaoni zatvor
- Ništa nije važno...
- "Pusti selo neka priča..."


- Evolucija svijesti 1., 2. i 3. dio
- Programiranost


- Ljubav je sebičnost...
- "Homo homini lupus"


- Da li prepoznajemo svoje predrasude?
- Što znači smisao života?
- Što je dobro?


- Rata nikad dosta!
- "Zar je tako teško razumjeti?!"


- "Veliki Brat te motri!"
- Kontrola
- Smisao života je u novcu
- "Klonovi napadaju"


- "Božja volja"
- "Ljubav je sve"
- Snaga ljudskog uma
- Ima li života poslije smrti?


- Kokoš ili jaje?
- Svrha Života?
- Grm Čičaka



Deset zapovjedi

yes

1. ČOVJEK SE RODI UMORAN I ŽIVI ZATO DA SE ODMARA

2. LJUBI KREVET SVOJ KAO SAMOGA SEBE

3. ODMARAJ SE DANJU DA NOĆU MOŽEŠ SPAVATI

4. NE RADI – RAD UBIJA

5. AKO VIDIŠ NEKOGA DA SE ODMARA, POMOZI MU

6. NE ČINI DANAS ONO ŠTO MOŽEŠ SUTRA

7. RADI MANJE NEGO ŠTO MOŽEŠ, A ONO ŠTO MOŽEŠ PREBACI NA DRUGE

8. U HLADU JE SPAS, OD ODMARANJA JOŠ NITKO NIJE UMRO

9. RAD DONOSI BOLEST – NE UMRI MLAD

10. KAD ZAŽELIŠ RADITI, SJEDNI I PRIČEKAJ, VIDJET ĆEŠ DA ĆE TE PROĆI


Kutak za mudrolije

lud

DRŽITE SE SVOJIH UVJERENJA AKO VAM TO ODGOVARA, BUDITE ONO ŠTO MISLITE DA JESTE, ALI NE TRAŽITE OD DRUGIH DA BUDU ONO ŠTO VI MISLITE DA BI TREBALI BITI, NE ZAHTJEVAJTE OD DRUGIH DA SE DEFINIRAJU PREMA VAŠIM MJERILIMA. AKO TO PRIHVATITE, SHVATIT ĆE TE DA LJUDI NISU NI «ČUDNI», NI «LUDI», VEĆ DA SU ISTI KAO I VI – DRUGAČIJI.

------------

ZAR PRIRODA MOŽE STVORITI NEŠTO NEPRIRODNO?

------------

LJUBAV PREMA ČOVJEKU ZNAČI POŠTIVANJE NJEGOVOG PRAVA NA SLOBODU

------------

SLOBODA NIJE ODSUSTVO PRAVILA, ONA JE PRAVILO KOJE GLASI - TUĐA SLOBODA JE MOJA SLOBODA

-------------

NAGON ZA SLOBODOM JE UROĐEN, A TEŽNJA ZA POTČINJAVANJEM JE NAMETNUTA

-------------

BEZ BOLI I PATNJE OVAJ SVIJET BI BIO SVIJET ROBOTA, A NE SLOBODNIH BIĆA

-------------

ZA NAŠE PROBLEME NAJLAKŠE JE OKRIVITI "LJUDSKU PRIRODU" I USTVRDITI DA SMO STOGA BESPOMOĆNI

-------------

UČENJE JE NEOPHODNO, ALI ŠKOLOVANJE JE NEPOTREBNO

-------------

LICEMJERJE JE TVRDITI DA SMO PROTIV NASILJA, A PODRŽAVATI NASILJE U VIDU KAŽNJAVANJA

-------------

OTKUD VAM PRAVO DA SUDITE DRUGIMA? DAN VAM JE VAŠ ŽIVOT, ALI NE I TUĐI!

-------------

MUDROST NIJE U TOME DA ZNAMO ŠTO HOĆEMO, VEĆ U SPOZNAJI ŠTO NAM JE SVE NEPOTREBNO

-------------

NE MORAMO NIŠTA SPOZNAVATI DA BI BILI ONO ŠTO JESMO

-------------

ROĐEN SAM DA BIH BIO SLOBODAN!







Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se