s.mirjam

srijeda, 28.11.2007.

DIES IRAE - U DAN GNJEVA

***Image Hosted by ImageShack.us
/Freska Michelangela POSLJEDNJI SUD u Sikstinskoj kapeli u Vatikanu koju je umjetnik radio punih 12 godina, remek djelo, koja sugestivno dočarava posljednju stvarnost naših života: uskrsnuće mrtvih u posljednji dan - dobrima nagrada vječni život, a zlima osuda../

Mt 25,31-46
31"Kad Sin Čovječji dođe u slavi i svi anđeli njegovi s njime, sjest će na prijestolje slave svoje. 32I sabrat će se pred njim svi narodi, a on će ih jedne od drugih razlučiti kao što pastir razlučuje ovce od jaraca. 33Postavit će ovce sebi zdesna, a jarce slijeva." 34"Tada će kralj reći onima sebi zdesna: 'Dođite, blagoslovljeni Oca mojega! Primite u baštinu Kraljevstvo pripravljeno za vas od postanka svijeta! 35Jer ogladnjeh i dadoste mi jesti; ožednjeh i napojiste me; stranac bijah i primiste me; 36gol i zaogrnuste me; oboljeh i pohodiste me; u tamnici bijah i dođoste k meni.'" 37"Tada će mu pravednici odgovoriti: 'Gospodine, kada te to vidjesmo gladna i nahranismo te; ili žedna i napojismo te? 38Kada te vidjesmo kao stranca i primismo; ili gola i zaogrnusmo te? 39Kada te vidjesmo bolesna ili u tamnici i dođosmo k tebi?' 40A kralj će im odgovoriti: 'Zaista, kažem vam, što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste!'" 41"Zatim će reći i onima slijeva: 'Odlazite od mene, prokleti, u oganj vječni, pripravljen đavlu i anđelima njegovim! 42Jer ogladnjeh i ne dadoste mi jesti; ožednjeh i ne dadoste mi piti; 43stranac bijah i ne primiste me; gol i ne zaogrnuste me; bolestan i u tamnici i ne pohodiste me!'" 44"Tada će mu i oni odgovoriti: 'Gospodine, a kada te to vidjesmo gladna, ili žedna, ili stranca, ili gola, ili bolesna, ili u tamnici, i ne poslužismo te?' 45Tada će im on odgovoriti: 'Zaista, kažem vam, što god ne učiniste jednomu od ovih najmanjih, ni meni ne učiniste.'"46"I otići će ovi u muku vječnu, a pravednici u život vječni."

****************************
Posljednji tjedan u crkvenom vremenu zvanom Vrijeme kroz godinu su dani između svetkovine Krista Kralja i prve nedjelje Došašća /Adventa/. To su dani jako označeni čitanjima i svješću o posljednjem Isusovu dolasku na koncu svijeta i vremena. Sadržaj te istine jesu i "posljednje stvari svakog čovjeka" /smrt, sud, raj ili pakao/ i konačni sud Vječnog Sudca. Sažetak je to svega prethodnoga i onoga što dolazi, a u svakom slučaju poticaj suvremenom vjerniku da se trgne iz svakodnevnih obveza, otrgne od brige za sporedno i usmjeri svu svoju pažnju prema neprolaznom i vječnom.
Davno su već proroci rekli /i danas govore/:

Mal 3, 19-20
19Jer evo dan dolazi poput peći užaren; oholi i zlikovci bit će kao strnjika: dan koji se bliži spalit će ih - govori Jahve nad Vojskama - da im neće ostati ni korijena ni grančice. 20A vama koji se Imena moga bojite sunce pravde će ogranuti sa zdravljem u zrakama, i vi ćete izlaziti poskakujući kao telad na pašu.

***
Sef 1, 15
15Dan gnjeva, onaj dan! Dan tjeskobe i nevolje! Dan užasa i pustošenja! Dan pomrčine i naoblake! Dan tmina i magluština!

***
Jl 2, 10-11
10Pred njima se zemlja trese, nebo podrhtava, sunce, mjesec mrčaju, zvijezdama se trne sjaj. 11I Jahve glas svoj šalje pred vojsku svoju. I odista, tabor mu je silno velik, zapovijedi njegove moćan izvršitelj. Da, velik je Jahvin dan i vrlo strašan. Tko će ga podnijeti?

*
*
*

***
Tu stvarnost naše buducnosti izvrsno prikazuje i dočarava crkveni himan DIES IRAE DIES ILLA - U DAN ONAJ koji ovoga posljednjeg tjedna crkvene liturgijske godine molimo u Časoslovu /jutarnja i večernja/. Izvanredni i potresni stihovi potiču nas na razmišljanje i čišcenje svoje duše pokajanjem prije susreta s Vječnim Sucem kojemu se dirljivim riječima molimo da nam bude milosrdan.

U dan onaj, u dan gnjeva
Ognjem svijet će sav da sijeva:
Sa Sibilom David pjeva.

Kolik strah će na sve pasti
Kada Sudac s višnjom vlasti
Dođe pretrest ljudske strasti!

S trublje čudan zvuk romoni,
U sva groblja budeć roni
I pred prijestol mrtve goni.

Smrt i narav zadivljene
Motre ljude oživljene
Na sud Božji sakupljene.

Otvara se knjiga jada,
Knjiga grešna ljudskog rada
Što će vagnut biti sada.

Kada Sudac sudit stane,
Sve će tajne biti znane,
Sve grehote pokarane.

Što ću jadan tada zborit
Komu ću se zagovorit
Gdje i dobre strah će morit?

Kralju strašne veličine,
Dajuć spas ko' dar s visine,
Spasi mene, pun miline!

Sjeti se o Spase mio,
Da si za me putnik bio,
Ne daj mi u paklu dio.

Ištući me trudan hoda, ............... Usp. Ivan 4,6
Spasenje mi križem poda,
Zar da bude to bez ploda?

Višnji Suče, pravdo stroga,
Sagrješenja prosti mnoga,
Prije dana osvetnoga.

Uzdišem ko' krivac hudi
Grijeh mi stidom lice rudi,
Dršćuć prosim: ne osudi!

Mariju si opravdao, ........................ Usp. Luka 23,43
Raj zločincu obećao
Pa i meni nadu dao.

Molitva mi nema moći,
Al ti blag si, ne daj poći
U plam vječni mojoj zloći.

Kad potreseš grešnim svijetom
Plamenu ga predaš kletom,
Zovni mene s vojskom svetom.

K ovcama me svojim kreni, .......... Usp. Matej 25,31-46
Među jarad ne daj meni,
S desne strane mene djeni.

Kad potreseš grješnim svijetom,
Plamenu ga predaš kletom,
Zovni mene s vojskom svetom.

Molim u svoj sniženosti,
Srca puna skrušenosti:
Daj mi umrijet u milosti.

Avaj dana suza, straha,
Kada grešni stvor iz praha
Pođe k sudu posljednjemu!
Slatki Spase, prosti njemu!

Spase blagi, ti nas vodi,
U dvor svetih nebesnika,
U zbor sretnih blaženika.

Amen.

/Toma Ćelanski, XIII. stoljeće/

***
Pjesma je puna strave, ali do polovice. Nadostavlja se na riječi proroka Sefanije "Dan gnjeva, dan strašan" /Sef 1, 15/, i na Joela: "Zemlja se trese, nebo podrhtava ... Velik je Jahvin dan i vrlo strašan, tko će ga podnijeti /Joel 2,10-11/.
Ali drugi dio je utješan i ohrabrujući! Prestašeni se pobožnik sav privija uz Isusa, stihom ga zaklinje:
Molim u svoj sniženosti, ...
Srca puna skrušenosti:
Daj mi umrijet u milosti!

Kao da želi reči:"Spasi sebe, spasavajući mene!" Ne dopusti da ti tvoj trud, Isuse, bude uzaludan! O tebi se radi, ne dopusti da propadnem!"
Ovo: "Daj mi umrijet u milosti!" u latinskom glasi: "Gere curam mei finis! Ti vodi računa o mom zemaljskom svršetku!"
/fra Bonaventura Duda, Ja Bogu povjerih svoj štap/


***
... nitko nije bolje i impresivnije ovo uglazbio od velikog Mozarta u njegovom Requiemu. U toj glazbi može se osjetiti sav užas i drhtanje toga dana.


***
... da se svi lijepo i dobro pripremamo tijekom života i bez straha idemo u susret Posljednjem sudu ...
da nas zatekne pripravne kada dođe trebamo danas živjeti tako kao da će sutra biti svršetak,
danas činiti dobro,
danas ljubiti,
danas opraštati - a ne tek sutra.
Jer doći će ...
- bit će svršetak starog, a početak novoga -
... da nas povede u vječnu novost koju je za nas pripravio ...
Ooo, da nas nađe budne i pripravne !!!

Lk 21, 18
18
Ali ni vlas vam s glave neće propasti. 19Svojom ćete se postojanošću spasiti."

Vedro, ustrajno i postojano krećemo naprijed !!!




- 17:46 - Komentari (7) - Isprintaj - #

nedjelja, 25.11.2007.

ISUSE KRALJU !!!

Kraljevstva prolaze i dolaze, osnivaju se i raspadaju krune, uspostavljaju se i padaju prijestolja, ali Kristovo kraljevstvo vječno stoji, vječno raste i svakim danom je snažnije, jer Njegovo kraljevstvo nije kao ostala kraljevstva. Njegovo je kraljevstvo Kraljevstvo istine, ljubavi, mira i pravde. A On je Kralj koji je sve svoje pobjede pobijedio ljubavlju.

Isuse Kralju, Isuse slavo! Vječna ti hvala,

beskrajna čast! Nebo je tvoje prijestolje divno,

svemirom tvoja stere se vlast.

Slava ti, Kralju, slava ti, Bože!

Pred tobom sve je pepeo prah. Dokle smo tvoji

tko nam što može, ti si nam nada, ljubav i strah.

Ti si nam nada ljubav i strah.

Isuse Kralju, vječni i dobri, ti si nam život, istina, put, bez tebe nema svjetla ni snage, čeka nas poraz krvav i ljut.

Isuse Kralju, silni i moćni, pobjede tvoje svanut će dan; svi ćemo s tobom, dobri naš Kralju, radosni u tvoj unići stan.



****************************



Lk 23,39-43
39 Jedan ga je od obješenih zločinaca pogrđivao: "Nisi li ti Krist? Spasi sebe i nas!" 40 A drugi ovoga prekoravaše: "Zar se ne bojiš Boga ni ti, koji si pod istom osudom? 41 Ali mi po pravdi jer primamo što smo djelima zaslužili, a on - on ništa opako ne učini." 42 Onda reče: "Isuse, sjeti me se kada dođeš u kraljevstvo svoje." 43 A on će mu: "Zaista ti kažem: danas ćeš biti sa mnom u raju!"

... uskrsli Isus Pantokrator raširio je ruke i obuhvaća svijet, Alfa i Omega, nad natpisom:
:::::::::::::::::::::::::"Kralju vjekova, kojemu sve živi"::::::::::::::::::::::::


Image Hosted by ImageShack.us

- 21:16 - Komentari (5) - Isprintaj - #

četvrtak, 22.11.2007.

Sveta Cecilija – zaštitnica glazbenika

Bach, Händel, Saint-Säen, Reger, Widor..., velika imena orguljske glazbe, imala su dar i čast svirati i skladati na kraljici svih instrumenata – orguljama. No kakovo li je umijeće tek morala imati njihova legendarna izumiteljica, sveta Cecilija, koja je postala zaštitnica glazbenika, proizvođača instrumenata, a napose pjevača? Legende su ipak legende, ali često puta se iza njih krije istina, koja uz "malo dorade" postaje dobra za nadahnuće umjetnicima.

Cecilija je bila bogata rimska plemkinja iz senatorske obitelji. Njeni su je roditelji htjeli udati za bogatog mladog Rimljanina Valerijana koji je bio pogan. Nakon vjenčanja, Cecilija je rekla Valerijanu da želi ostati djevica ohrabrena anđelovim ukazanjem, na što je on htio da mu pokaže anđela. Ona ga je odvela na Viu Appiu i tamo se susreo s papom Urbanom koji ga je pokrstio, a potom im se ukazao anđeo i okrunio ih vijencem od ruža i ljiljana. I Valerijanov brat Tiburcijus se pokrstio, te su braća pokapala tijela mučenika. Ubrzo su i njih uhvatili i osudili na smrt. Egzekutor Maksim se i sam preobratio, tako da je i on stradao s braćom, a njih je pokopala Cecilija. Sada je ona pala u nemilost. Prvo su je pokušali ugušiti u prezagrijanoj kupaonici njene kuće, ali je preživjela, da bi je krvnik triput udario mačem, ne bi li joj odsjekao glavu. Ipak glava joj se nije odvojila od tijela, već je mučenica ostala poluživa u lokvi vlastite krvi. Zadnjom željom razdijelila je bogatstvo siromasima, a svoju kuću u kojoj je podnijela mučeništvo, predala da se na njoj sagradi crkva. Papa Urban ju je pokopao u Kalistovim katakombama.

Ova romansirana acta martyrum kompilirana su dijela na temelju fragmenata starih spisa i sjećanja, a bila su sastavljena u petom i šestom stoljeću da se ne bi zaboravili mučenici, odnosno da bi se njihovo štovanje potaklo, i prepričavalo. Smatra se da je Cecilija mogla podnijeti mučeništvo sredinom 3. stoljeća, dakle za velikih progona cara Decija.

Papa Paskal /817. – 824./ obnovio je njenu staru crkvu u Rimskoj četvrti Trastevere, gdje je bila i njena kuća, ali nije mogao pronaći njene relikvije. Cecilija mu se javila u snu i potakla ga da i dalje traži, te ih je i pronašao u Pretekstatusovim katakombama, kamo su bile premještene iz Kalistovih. Tijelo je bilo odjeveno u stari zlatni brokat, a do njenih nogu platno natopljeno krvlju. Papa je prenio relikvije u njenu crkvu u Trasteveru i pokopao ih pod glavni oltar zajedno sa Valerijanom, Tiburcijusom i Maksimom. Papa je ustanovio samostan s obvezom da se u crkvi dnevno pjeva oficij. U apsidi Cecilijine crkve papa Paskal napravio je mozaik s raskošno odjevenom sveticom i svoj lik donatora uz zaštitnicu.

Prema legendi, Cecilija je bila toliko bliska nebu da je mogla čuti anđeosko pjevanje, a ujedno je znala svirati sve instrumente. Nju kao zagovornicu glazbenika prikazuje Rafael na svojoj pali u Bologni, gdje u rukama drži orgulje i gleda otvoreno nebo s anđeoskim korovima, a pred nogama joj razni instrumenti: triangl, frula, def, cimbale, viola, bubnjevi... Kao krunu Božjeg nadahnuća i svog talenta izumila je orgulje i posvetila ih bogoslužju. No, tek je kasni srednji vijek Ceciliju nerazdvojno obdario atributom orgulja kao njenog zaštitnog znaka, a njene ruke pozvao na vječitu pomoć i zagovor nad rukama orguljaša i glazbenika. Cecilija se prikazuje kako drži u rukama model orgulja, a najčešće ih svira, ili muzicira na portativu. Odjevena je raskošnu odjeću, a primjećuju joj se i tri rane na vratu. Njen se lik često prikazuje u blizini kora na vitrajima ili na ogradama pjevališta. U baroku je prikazuju kako svira na čelu ili violi, a note joj pridržava anđeo. Upravo te barokne slike poput onih Gentileschijevih, ili Zurbaranovih imaju portretne karakteristike, a realizam je takav da izgleda kao da svakodnevno gradom šetaju mlade lijepe Cecilije genijalnih glazbenih mogućnosti.

Ipak jedna se Cecilija izdvaja od svih ostalih, a to je ona nevjerojatna mramorna skulptura rimskog kipara Stefana Maderna /1576. – 1636./. Kardinal Emilio Paolo Sfondrato 1599. otvara grob svete Cecilije ispod oltara istoimene crkve u Trastevereu i otkriva netaknut grob iz vremena pape Paskla. U njemu leži netaknuto tijelo svetice, a kardinal naručuje kod dvadesettrogodišnjeg Maderna da napravi vjernu kopiju svetice u mramoru prije no što se zapečati grob. Maderno radi svoj najbolji rad, koji na pragu 17. stoljeća uvodi u doba dvojice genija Caravaggia i Berninia. Mramorni kip svetice dug 130 cm leži na boku, lagano svijenog tijela i pruženih sklopljenih ruku pred sobom. Glava je istegnuta prema dolje i omotana velom, a na vratu rane od udaraca. Maderno je izjavio: "Stajao sam pokraj groba u kome leži netaknuta sveta djevica i mučenica Cecilija, i napravio sam sve točno onako kako sam i vidio!". Realizam je toliki da nas ono što je Maderno zaista vidio ostavlja u nezavidnoj znatiželji. Svakako scena koja je u biti stravična i jezovita, postaje neodoljivo privlačna jer odiše usred jeze krvi spokojom i mirnoćom, a opet mistični duh žrtve i pobjede ne može joj se poreći. Prizor izgleda kao da se upravo sada dogodio, i svaki novi posjetitelj koji je dođe vidjeti ostvaruje s ovim likom zaista poseban doživljaj i kontakt. Mramor koji je tako ispoliran da se gotovo može osjetiti para iz njene kupaonice u kojoj je umorena, još više pojačava stvarni arheološki pronalazak te iste kupaonice pod crkvom! Bilo kako bilo, ovaj vrhunski rad postigao je za svakog onog tko ga je vidio mnogo više od samo voajerske naslade. On je spona prema davnom vremenu kojeg su ruke nadahnutog umjetnika napravile kao vječni memento neprolazna junaštva i zaslužene slave.



***********Image Hosted by ImageShack.us

Foto della cripta di santa Cecilia
© Pontificia Commissione di Archeologia Sacra


KRIPTU SVETE CECILIJE
U lijevome zidu, pri dnu, otvara se velika udubina u koju je bio položen sarkofag s Cecilijinim tijelom. Tamo je ostao do 821. kada ga je papa sv. Paskal I. dao prenijeti u rimsku četvrt Trastevere, u njoj posvećenu baziliku
Kip, ondje postavljen, kopija je slavnoga kipa Stefana Maderna , isklesan prilikom utvrđivanja posmrtnih ostataka. Posmrtni ostaci pronađeni su u istom položaju u kojem ga je bio napravio autor. Maderno je želio naglasiti i ranu od mača na Cecilijinu vratu te položaj njenih prstiju: tri ispružena na desnoj ruci i jedan ispružen na lijevoj. Po predaji, svetica je željela pokazati svoju vjeru u Božje Jedinstvo i Trojstvo. Kripta je bila urešena mozaicima i slikama. Od ovih posljednjih sačuvano ih je samo nekoliko. Na lijevom zidu, pokraj mjesta gdje je sahranjena mučenica, razabire se sv. Cecilija u molitvi. Ispod toga, u jednoj maloj udubini u zidu, nalazi se Kristov lik “Pantocrŕtor” /Svemogući/, a u ruci mu Evanđelje. Pokraj njega nalazi se lik sv. Urbana, pape i mučenika, suvremenika sv. Cecilije, sjedinjenog u patnji s mučenicom. U lucernariju između dvije ovčice zadivljuje nas raspelo te likovi mučenika Polikama, Sebastijana i Kvirina.U kripti se čuvaju mnogobrojni natpisi. Najvažniji je, zbog lijepoga svjedočanstva vjere, onaj Septimija Frontona, senatora. Natpis je na grčkom jeziku, a potječe iz III. stoljeća
.

“Ja Septimije Fronton Licinijski Pretekst
sluga Božji, ovdje počivam.
Neću se (nikada) pokajati što sam pošteno živio.
Služit ću ti i na nebu, (Gospodine),
i zahvaljivat ću tvojem Imenu.
Predah svoju dušu Bogu u dobi
od 33 godine i 6 mjeseci”.


********************************

Sv. Ceciliju slave pjevači crkvenih zborova kao svoju zaštitnicu !!! Oni svojim glasom i darom na poseban način slave Boga:
"Tko pjeva, dvostruko moli!"
I to su onda baš prave pjevačke fešte ...
Svima njima čestitam današnji blagdan !!!


- 20:24 - Komentari (13) - Isprintaj - #

utorak, 20.11.2007.

Metković

***************Image Hosted by ImageShack.us

Reportaža o Metkoviću
Uz granicu s Hercegovinom, na mirnom toku Neretve proteže se grad Metković. U prirodnoj ljepoti, drevni gradić u plodnoj dolini prvi put se u povijesti spominje 1422. u sudskoj raspravi pred dubrovačkim knezom. U vrijeme svoga prvog spomena bio je maleno naselje, bez većega značenja za ta područja. Tek polovinom 19. stoljeća austrijska muje uprava dala središnje mjesto u donjemu Poneretavlju. Tada je Metkovićpostao središte Neretvanske doline. Prema povijesnim izvorima, samo ime potječe od plemena Metkovići koje danas ne postoji. To je razlog što se je uobičajen naziv grada bio u množini, Metkovići, koji se još može čuti od starijih mještana. Naziv u jednini Metković počeo je prevladavati u 20. stoljeću, posebice u drugoj polovini. Delta Neretve od Metkovića do ušća sa sjevera i sjeveroistoka omeđena je ograncima dinarskih planina, a s juga podgradinsko-slivanjskim brdima. Na zapadu delta je otvorena moru i nalazi se pod njegovim stalnim utjecajem. U tom lijepom gradiću, naseljenom pretežno modernim obiteljskim kućama, živi petnaestak tisuća stanovnika. Svoju napučenost doživio je poslije Drugoga svjetskog rata. Tada se doseljeno stanovništvo, koje je potjecalo uglavnom iz obližnjih sela, pretežno nastanjivalo na desnoj obali Neretve. Doseljenje pučanstva širilo je mjesto pa je tako uvjetovalo organizaciju društvenoga i vjerskoga života. U crkvenom ustroju grad Metković podijeljen je u dvije veće katoličke župe. Uz stariju župu na lijevoj obali, koja je posvećena sv. Iliji, nalazi se nova župa sv. Nikole biskupa na desnoj obali Neretve.
*******************Image Hosted by ImageShack.us


*********
Image Hosted by ImageShack.us

******************Image Hosted by ImageShack.us

*****************************Image Hosted by ImageShack.us


Burna prošlost župne crkve

Župnu crkvu u Metkoviću gradio je fra Bartul Arbić 1700. Tadašnja crkva bila je posvećena Uznesenju Marijinu, a kasnije sv. Iliji. U 18. i 19. stoljeću, posebno nakon austrijske okupacije Bosne i Hercegovine, stanovništvo se spustilo u dolinu Neretve pa je zbog novonastalih potreba crkva nadograđivana i proširivana 1780. i 1830. Carica Elizabeta je 1858. darovala za crkvu sredstva pa je započeta gradnja 1867, a završila 1870. Posvećena je 1903. Za vrijeme Drugoga svjetskog rata 1944. teško je stradala, ali je zalaganjem fra Vjeke Vrčića obnovljena već 1948. Za župnikovanja fra Ivana Arbusa 1963. naručene su nove orgulje ljubljanskoga majstora Franca Jenka. Crkva je više puta obnavljana, a 25. studenoga 1995. potpuno je završena obnova.
Image Hosted by ImageShack.us
... u tom kraju kršćanstvo prisutno od rane faze svoga nastajanja, jer ondje je blizu stara Narona koja je bila biskupijsko središte. Kršćanstvo se održalo u svom kontinuitetu, a samu župu sv. Ilije osnovali su franjevci 1670, a sjedište joj je bilo u obližnjem Dračevu u susjednoj Hercegovini. Tek 1716. sjedište se premješta u Opuzen, a dio naroda zadržava se u Metkoviću pa je 1719. osnovana župa u Metkoviću. Tada su je posluživali franjevci iz Zaostroga iz Bosanske provincije. Danas župu opslužuju franjevci provincije Presvetoga Otkupitelja. „Župa sv. Ilija ima oko osam tisuća vjernika. Prošle godine u maticama je zabilježeno 99 krštenja i 65 umrlih“, kaže župnik o. Džimbeg.
Preuzeto sa stranice Glasa Koncila Reportaža o Metkoviću

**************Image Hosted by ImageShack.us

... Uz poznatoga nekadašnjeg misionara o. Antu Gabrića, iz Metkovića je desetak živućih svećenika.

Toga bijeloga sveca, kako ga ja zovem, pamtit ću zauvijek, ostao je duboko urezan u mome srcu, vječno u sjećanju ... Upoznala sam ga prilikom njegova posjeta rodnom kraju ... Bila zadivljena njegovom mirnoćom unatoč nervozi svih nas i unatoč obavezama koje su ga još čekale /puno je još toga imao u planu obići/. Posebno sam bila fascinirana njegovim očima. Mogu samo reći da takve oči nikada više u životu nisam vidjela. Mir, mir je izbijao iz njih, i ne znam to opisati, dubina bekrajna, mudrost neizmjerna, ...

- 21:54 - Komentari (3) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 19.11.2007.

VUKOVAR I ŠKABRNJA !!!

Metkovci su se paljenjem svijeća prisjetili stradanja Vukovara i Škabrnje. Ovako je izgledao središnji gradski park u znak SJEĆANJA NA VUKOVAR I ŠKABRNJU

**Image Hosted by ImageShack.us


**********Image Hosted by ImageShack.us


Pokoj vječni daruj im Gospodine,
I svjetlost vječna svjetlila njima,
Počivali u miru Božjem !
Amen !

- 22:47 - Komentari (3) - Isprintaj - #

subota, 17.11.2007.

STOJI GRAD

*****************Image Hosted by ImageShack.us

Priča za roditelje
Najljepše je imati djecu, jer djeca su budućnost, ona su nada u bolje sutra, vjera da će ono što slijedi zaštititi starost. Kad čovjek ima djecu, onda je sve bolje, jer kada vas svi napuste, ostaju vam vaša djeca.
Sve to pak povećava vašu odgovornost jer, ako želite bolju budućnost, onda morate svim silama nastojati da tome i sami pridonesete. Naučiti djecu da se smiju, da misle lijepo, da ih upozorite da njihova htijenja ne budu veća od nebeskog svoda, da njihove ruke ne prljaju ničija djetinjstva, i ničije želje, morate ih jednostavno naučiti da ljube. Jer tko ljubiti zna, toga ljube. Ljube njegova nastojanja, toplinu njegove dobre ruke, njegove poglede. Oni drugi, oni čije su misli crnje od najcrnje noći, oni čiji se obrazi ne žare ljubeći i čija se riječ kida na paučinaste niti kada krenu u neuhvat, oni drugi mogu istezati svoje vratove iznad površine životnog tijeka, mogu se vješati o ramena hrabrih plivača, ali ih struja ipak vuče dalje od obale, i dublje u mrak. Ti kojima noć ne služi za zagrljaje, ti kojima mjesečina ne zatvara noći i koji truju ljepotu svojom nazočnošću, tonu i prije nego što zaplivaju. Ako imate djecu, pogledajte ponekad u plavi satenski svod pa ako među zvjezdastim krijesnicama spazite makar jednu kojoj biste željeli biti bliže, sjetite se djece, jer čak ako vi u tome i ne uspijete, umjesto vas sve će to učiniti vaša djeca.
Odgovorite na sva njihova pitanja, nađite vremena za njih pa makar poslije morali čitati i stare novine, poljubite njihove dobre djetinje snove, učinite da njihove čudesno blistave oči vide samo dobra svitanja, vedre dane i velike zvijezde. Ne dopustite da njihovu maštu satre zlo. Ne dajte da vaše dijete odraste ako je njegova radost veća u uzimanju negoli u davanju.
Zaustavite svijet, zaustavite vrijeme ako ne stignete dati djeci sve što im treba da odrastu u čistoj ljepoti, jer za ono što se sada događa, nisu kriva djeca.
Kad čovjek bolje razmisli, djeca su još jedino dobro koje je čovječanstvu ostalo. Sve drugo uništeno je u nastojanju da sitni ljudski stvor bude veći od misli, od riječi – od Boga.

/Siniša Glavašević
u Vukovaru, prije 18. studenog 1991./
(iz knjige PRIČE IZ VUKOVARA, Matica hrvatska, Zagreb 2001., str. 31-32)
/Preuzeto sa bloga U SPOMEN VUKOVARU/


Image Hosted by ImageShack.us
***************************

"Ljubite našu lijepu hrvatsku domovinu!
Ali jedno ne zaboravite, a to je da proširite ljubav prema svojoj domovini na cijeli svijet.
Ne budimo mali srcem i duhom!"

/o. Ante Gabrić/

***************************


Danas se utječemo zagovoru sv. Elizabete Ugarske!
Sveci su ljudi koji ne samo da su Božju Riječ čuli, memorirali je, oni su je nasljedovali, i unatoč svim poteškoćama živjeli !!!
Oni nisu prošlost, oni su budućnost naša ...
U čestitci sestara klarisa braći i sestrama FSR-a sam ovo pročitala:
"Dao Gospodin da se po zagovoru sv. Elizabete i po našem primjerenom životu sve patnje ovoga svijeta preobraze u crvene ruže ljubavi."



Job 4, 3-4
3Eto, mnoge ljude ti si poučio, okrijepio si iznemogle mišice;4riječju svojom klonule si pridizao, ojačavao si koljena klecava.


*****************Image Hosted by ImageShack.us


- 09:04 - Komentari (4) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 12.11.2007.

U SVAKOM SLUČAJU TE VOLIM ...

*****************Image Hosted by ImageShack.us


Tjedan je začuđujuće lijepo započeo i danas duboko zahvalna
dragome Bogu tiho pjevušim ... - Hvala Ti Bože na svemu !!!




U svakom slučaju te volim

Volim te uvijek
I kad se budiš
I kad na licu šminke nemaš
I kad si ljuta i kad se čudiš
I kad bez mene na ples se spremaš
Uvijek te volim
Hoću da znaš

Volim te ne znam kako da odolim
U svakom slučaju te volim
U svakom slučaju te volim


Volim te kada si blijeda i sjetna
I kada bore imaš na licu
Volim te kad si divlja i sretna
I kad u ruci držiš pticu
Kada ništa nećeš da mi daš

Volim te ne znam kako da odolim
U svakom slučaju te volim
U svakom slučaju te volim

Volim te uvijek
I kada sanjaš
Kada ne pišeš mi kad te nema
Kada od mene stalno se sklanjaš
Volim te kad si posve nijema
Kada šutiš poput ribe baš

Volim te ne znam kako da odolim
U svakom slučaju te volim
U svakom slučaju te volim


Volim te uvijek
Čak i tada
Kad ne volim te
Kad si sama
Kad večer pada iznad grada
Volim te kada se praviš dama
Kad ne voliš me kao sada

U tome i jest život naš
U svakom slučaju te volim
U svakom slučaju te volim


/Ibrica Jusić/


*****Image Hosted by ImageShack.us

- 21:33 - Komentari (8) - Isprintaj - #

nedjelja, 11.11.2007.

VJERA U ZAGROBNI ŽIVOT ...

***************Image Hosted by ImageShack.us

Uvod
Vjera u zagrobni život u Starome se zavjetu postupno razvijala. U drevnim biblijskom tekstovima ona još nije bila dovoljno artikulirana. Predodžbe o zagrobnom životu bile su još vrlo nejasne, sužavale su svaku mogućnost života nakon smrti i naglašavale da čovjek iščezava bez nade u povratak. U sličnom raspoloženju je i Job uskliknuo: "kad umre čovjek, zar uskrsnuti može?" /Job 14,14/.
Trebala su proteći stoljeća razvoja starozavjetne objave da bi se tek potkraj Staroga zavjeta, u 2. stoljeću prije Krista, jasnije izrazila nada u život pojedinca nakon smrti.

Vjera u zagrobni život susjednih naroda na Starome istoku
Dva su religijsko-kulturna svijeta glede ovoga pitanja utjecala na Hebreje: Egipat i Mezopotamija /osobito Babilonija/ s Perzijom.
Egipat; neke faraonske piramide sadrže vrlo stare egipatske predaje o zagrobnom životu, čak iz 4. tisućljeća prije Krista. Egipćani su vjerovali da se faraon, pošto umre, združuje s bogom Re u sunčanom čamcu. Tako faraon pobjeđuje smrt, sjedinjuje se s božanskim bićem i dalje vječno živi. Obred balzamiranja pomaže nam u razumijevanju njihova shvaćanja zagrobna života. Za Egipćane smrt nije bila konačan događaj, nego samo jedna etapa, nešto poput sna. Život nakon smrti samo je nastavak zemaljskog života. Egipćani su vjerovali u Božji sud. Unatoč svemu, egipatske predodžbe o zagrobnom životu nisu bile spojive s osnovnom izraelskom vjerom u Boga Jahvu, te tako nisu ušle ni u biblijske tekstove.
Babilonija; babilonska vjerska književnost malo govori o budućem životu poslije smrti. Babilonci su vjerovali da bogovi kažnjavaju zlo i nagrađuju dobro, ali su kaznu ili nagradu iščekivali već u ovozemaljskom životu. Bogovi su besmrtnost i vječnost zadržali za se, a ljudima su dodijelili sudbinu smrti: stoga čovjek treba uživati radosti koje mu život nudi, jer nema nade u bolji život poslije smrti. Babilonci se svojim bogovima uglavnom mole za zemaljska dobra, a rjeđe za duhovna. Nemaju molitve za sretnu smrt, stoga i mole da se bezbožnima skrati život. Od djela je najznačajniji "Ep o Gilgamešu". Ovdje je važno napomenuti da skoro sve religije imaju priču o potopu, koji označava život ispočetka. Često, ovdje na zemlji, pravednik ostaje bez nagrade, a bezbožnik bez kazne. Ta je činjenica pridonijela mišljenju da se nagrada i kazna moraju ostvariti u zagrobnom životu. Međutim, ovakvo uvjerenje pojavljuje se i kod Babilonaca i kod Izraelaca dosta kasno.
Indija; prema indijskom vjerovanju pokojnici doživljavaju poslije smrti dvostruku sudbinu: grešnike bogovi strovaljuju u tamni prostor /gdje prolaze kroz sedam područja pakla/ odakle nema povratka, a pravednici odlaze u gornji svijet u nebo, gdje stanuju bogovi s kojima oni postaju dionici blaženstva. Ondje pravednikova duša razgovara s Bogom i spoznaje da je Bog bit svakog bitka. Na taj način pravednikova duša postiže besmrtnost sjedinjenjem i poistovjećenjem s Brahmom te tako pobjeđuje smrt. U Indiji su vjerovali u posljednji sud i u posljednju bitku između dobrih i zlih sila.
Perzija /današnji Iran/ ima uglavnom istu eshatološku koncepciju kao i Indija, ali razvijeniju. U iranskoj religiji postoji i nauka o uskrsnuću tijela. Poslije uskrsnuća mrtvih bit će opći i posljednji sud nad svim ljudima. Taj sud će se ostvariti u vatri i zemlja će biti očišćena od svakoga zla. Svatko će poslije smrti dobiti nagradu ili kaznu, ovisno o svojim djelima koja je činio u ovozemaljskom životu. Na toj obnovljenoj zemlji živjet će ljudi novim životom u kojem neće trebati tijela. Bit će poput čistih duhovnih bića. Posljednji sud i svršetak svijeta ima se dogoditi na kraju 12.000. godine od postanka svijeta.

Vjera u zagrobni život u Starome zavjetu
Premda postoje velike sličnosti između babilonske i izraelske vjere u zagrobni život, ipak je vjera u Izraelu bitno nadišla babilonsku vjeru u zagrobni život. A to stoga:
1. što je Bog s njima sklopio Savez prijateljstva,
2. jer u Izraelu ima ljudi koji na temelju svojega osobnoga iskustva s Bogom tumače narodu Božju objavu i
3. jer postoji živa vjera da Jahve ne može svojim vjernicima uskratiti život poslije smrti.
Da bismo mogli shvatiti starozavjetnu vjeru u život poslije smrti, moramo poznavati starozavjetnu antropologiju koja se razlikuje od grčke i od naše kršćanske antropologije.

Vjera u zagrobni život u poruci proroka i psalama
Velika promjena u shvaćanju života poslije smrti pojavljuje se, pri kraju monarhije, u navještajima proroka Jeremije i Ezekiela. Oni unose u starozavjetnu teologiju novo tumačenje odnosa između Boga Jahve i pojedinca. To je bilo polazište i za mijenjanje i premišljanje predodžbe o čovjekovoj sudbini poslije smrti. Život ne završava u besmislenoj negaciji života, u tami Podzemlja, nego u spasenjskom zahvatu Božjem. Bog ne napušta svojih, nego misli na svoje i poslije smrti /tračak takve nade nalazimo i kod Joba 14,13-15/.
Kod proroka Jeremije, Ezekiela i Trećeg Izaije pojavljuje se misao suda Božjega nad pojedincima poslije smrti i nad svima na kraju povijesti. Grijeh prati čovjeka u zagrobni život, kao što i dobra djela prate čovjeka u zagrobni život. Sve do babilonskog sužanjstva Izraelci nisu vjerovali u kaznu za grijehe poslije smrti nego se ona ostvarivala već u ovozemaljskom životu kroz bolest, neimaštinu, kratak život ili preranu smrt.
Nada da čovjekov život ne završava u besmislenoj negaciji života, prisutna je osobito u Psalmima. Oni izražavaju osjećaje pojedinca koji se nada Božjemu milosrđu.
Tako psalmist pjeva: "A ja ću u pravdi gledati lice tvoje, i jednom kad se probudim, sit ću ga se nagledati!" /Ps 17,15/.
Psalmist ovdje vjeruje da će moći i poslije smrti gledati i uživati Boga, što mu bijaše najuzvišeniji cilj.
On ima vrlo živu predodžbu što će se dogoditi s njime u Podzemlju: "Jer mi nećeš ostaviti dušu u Podzemlju, niti dati da pravednik tvoj truleži ugleda. Pokazat ćeš mi stazu u život, puninu radosti pred licem svojim, sebi zdesna blaženstvo vječno!" /Ps 16,10-117/.
U ovim retcima pobožni Izraelac čvrsto vjeruje i predosjeća da će njegova smrt biti drukčija nego smrt bezbožnika: dušu će pravednog psalmista Bog ugrabiti iz Podzemlja i milostivo je k sebi primiti /Ps 49,14-16/.

Vjera u zagrobni život u mudrosnoj književnosti
Starozavjetni mudrac razmišlja o zagrobnom životu postupno. Knjiga Mudrosti rješava problem nagrade i kazne vjerom u budući život. Odmah poslije smrti pobožni će biti nagrađeni, a bezbožnici kažnjeni. Nada pravednih "puna je besmrtnosti" /3,4/. Pravednik, ako i umre prije vremena, naći će mir /4,7/. On živi dovijeka, i u Gospodinu je nagrada njegova /5,15/. /Pogledati 5,1-16/.
Izreke vjeruju u nagradu i kaznu poslije smrti: "Zao čovjek neće proći bez kazne, a rod će se pravednički izbaviti!" /Izr 11,21/.

Vjera u zagrobni život u posužanjsko doba
Razvoju vjere u zagrobni život pridonijele su, s jedne strane, nesigurnosti i frustracije glede Božjeg odnosa prema pojedincima, a s druge strane, izjalovile su se velike nade koje su Izraelci polagali u perzijskoga kralja Kira, koji je srušio Babiloniju. Budući da se ovdje na zemlji nisu ostvarila Božja obećanja i ljudska nadanja, posužanjski proroci propovijedaju da će se ostvariti u budućem svijetu, koji će uspostaviti Mesija, i u budućem vječnom životu s Bogom.
Na najvažnije pitanje o čovjekovoj sudbini poslije smrti apokaliptičko-eshatološki biblijski pisci odgovaraju: čovjek će živjeti novim životom poslije smrti. On će "uskrsnuti". Uskrsnuće za njih znači novi život koji će ostvariti, uz Božju milost, cijeli čovjek, i tijelo i duša. Najizrazitije mjesto apokaliptičke literature o uskrsnuću jest Dn 12,2:
"Tada će se probuditi mnogi koji snivaju u prahu zemljinu; jedni na vječni život, drugi za sramotu, za vječnu ludost!".
Tekst 2 Mak 7,9-14 je odraz vjere Židova u 2. stoljeću prije Krista. Ovaj izričaj o uskrsnuću u određenoj je vezi s Dn 12,2. Apokaliptičko iščekivanje zemaljskog uskrsnuća pretvorilo se u 2 Mak u nebesko uskrsnuće mučenika. Deveti redak glasi:
"Ti nam, zlikovče, oduzimaš sadašnji život, ali će nas Kralj svijeta, zato što umiremo za njegove zakone, uskrisiti na život vječni."
Vjera u zagrobni život u judaizmu i u Kumranu
Vjera u zagrobni život kasnoga starozavjetnog židovstva povezana je s vjerom koja je izražena u Dn 12 i u 2 Mak. Ona se počela razvijati po povratku Židova iz babilonskoga sužanjstva /6.-5. st. prije Krista/ i dosegla vrhunac u 2. i 1. st. prije Krista. U ovom je razdoblju židovska teologija dosegla vrhunac. Pozornost se tada počela s ovosvjetskoga sve više premještati na onosvjetsko, na budućnost čovjeka pojedinca i cijeloga naroda. U takvim prilikama cvate apokaliptika i eshatologija.
Za kasnožidovsku vjeru u život poslije smrti od osobita su značenja apokrifi /židovski spisi nastali uglavnom između 2. st. pr. i 2. po Kristu, koji nisu uvršteni u židovski kanon). Svim apokrifima je zajedničko to da iščekuju uskrsnuće a da ne razlikuju između tijela i duše. O smrti i životu poslije smrti, osobito o uskrsnuću, govore vrlo maštovito. Ovdje su značajna sljedeća djela: Baruhova apokalipsa, Ezrina apokalipsa, I Henoh, II Henoh, Jubileji, Oporuke dvanaest patrijarha, Kumranska književnost i Psalmi Salomonovi.
Knjiga I Henoha vrlo je važna za razumijevanje kasnožidovske eshatologije. U tekstovima se spominju anđeli, Mesija, novi jeruzalemski Hram, novi Jeruzalem. U 22. poglavlju opisuje se boravak pokojnika u Podzemlju: detaljno opisuje prostorije Podzemlja i život u Podzemlju.
Knjiga jubileja opisuje Sudnji dan, kad će Sotoni biti oduzeta svaka vlast. U opisu svršetka svijeta upozorava ljude na potrebu obraćenja i opisuje uskrsnuće pravednih.
Do sredine 2. st. prije Krista govori se samo o uskrsnuću čovjeka na Sudnji dan, a potkraj 1. st. prije Krista i tijekom 1. st. po Kristu razvit će se predodžba o uskrsnuću mrtvog tijela. Prema toj predodžbi duše će pokojnih ponovnim sjedinjenjem s vlastitim tijelom na Sudnji dan postići savršeniji stupanj egzistencije.
U kumranskoj zajednici vjera u zagrobni život vrlo je razvijena a iščekivanje uskrsnuća općenito poznato. Čovjek je duh i zajamčena mu je besmrtnost. Spašava se milošću Božjom, dobrim djelima i članstvom u esenskoj, kumranskoj zajednici. Bog će poslije uništenja ovoga grešnog svijeta stvoriti novi svijet, svijet istine i pravde. I pravilo zajednice /1QS/ govori o uskrsnuću od mrtvih i o novom stvaranju.

SMRT
Biblijska objava jasno gleda smrti u oči, smrti dragih osoba što u tugu baca one što ostaju, smrt s kojom se svatko osobno mora suočiti, jer "tko živ smrti vidjeti neće?" /Ps 88,49/. U okviru starozavjetne antropologije smrt nastupa odmah čim Jahve oduzme dah čovjeku. Životni dah nešto je neosobno, i kad izlazi iz čovjeka, vraća se Bogu, gospodaru života. Dakle, kad životni dah napusti tijelo, čovjek postaje lešina koja se vraća zemlji. Međutim, nešto od čovjeka ipak ostaje, a to nešto nije, prema starozavjetnu shvaćanju, ni duša ni duh ni tijelo, nego sve zajedno. To nešto nastavlja živjeti i poslije fizičke smrti.
Smrt je za biblijskoga pisca, s jedne strane posve prirodna činjenica, a s druge kazna za grijeh. Tako stoji u Post 2-3 gdje je smrt prikazana kao kazna za grijeh, kao kazna za povredu Saveza s Bogom.
Biblijski pisac o smrti pretpostavlja četiri činjenice:
1. smrt je prestanak životnosti kojoj je duša središte /psihološki vid/;
2. smrt je prestanak čovjekova članstva u zajednici živih /sociološki vid/;
3. smrt je gubitak odnosa s Bogom koji je čovjek imao na temelju Jahvina Saveza s narodom /teološki vid/ i
4. smrt je nesposobnost ulaska u sociološke, političke i komunitarne odnose /historijski vid/.
U skladu s ovim pretpostavkama smrt, smrt Biblija različito shvaća: biološki, mitološki i simbolički.
Izrael se čvrsto nada da će Bog na kraju pobijediti smrt i izbaviti čovjeka iz vlasti smrti i Podzemlja. Kad Bog uspostavi svoje eshatološko kraljevstvo, on će zauvijek uništiti tu smrt što je on nije bio stvorio u početku. Da bi tada pravednici što snivaju u prahu Podzemlja dobili dio u njegovu kraljevstvu, oni će uskrsnuti na vječni život, dok će drugi ostati u vječnoj grozi Podzemlja /Dn 12,2; Iz 26,19/.

PODZEMLJE /hebr. še’ol/
Židovi su zamišljali da Bog stanuje visoko iznad svoda nebeskoga, a pokojnici se nalaze duboko ispod zemlje, u Podzemlju, kao razjapljena rupa, dubok zdenac, mjesto šutnje /Ps 86,13; Ez 31,14.16.18./. U njemu je vječni mrak, tama, propast, zaborav. O njemu se govori pjesnički kao o zatvoru s vratima sa zasunima /Jon 2,7/. Iz Podzemlja nema povratka; tko je jednom onamo otišao, odanle se više ne vraća. Samo Jahve može izbaviti pokojnika iz še’ola /1 Sam 2,6/, jer je samo on gospodar života i smrti, gospodar Podzemlja /Am 9,2/. Proroci govore kako Jahve vlada i nad Podzemljem i nad onima koji se u njem nalaze. Jahvi pripada sudbina mrtvih i on neće dopustiti da pravednik ugleda truleži /Ps 16,10/.
U biblijskim je tekstovima izraz Podzemlje često sinonim za smrt. U še’olu nema aktivnosti niti znanja. Mrtvi ne mogu ondje slaviti Boga kao živi, jer nemaju tijela. Tako u Sirahovoj knjizi /17,27/ stoji:
"Hvala mrtvih mrtva je, kao da ih nema, samo živ i zdrav hvali Gospodina!".
Međutim, ima i tekstova koji pretpostavljaju neku aktivnost duhova u Podzemlju. Stoga su Hebreji donosili hranu na grobove svojih pokojnika. Poput susjednih naroda i Izraelci su častili svoje mrtve i s njima ostali u dodiru, oplakivali ih, brinuli za grobove, slavili pogrebne gozbe...

SUD
Božji sud nad ljudima bio je u Starome zavjetu već članak vjere koji nikad nije dolazio u pitanje. Bog Jahve ima vlast nad svijetom i nad ljudima. Bog je vrhovni sudac i k njemu se utječu svi, a osobito siromasi, udovice i nepravedno proganjani.
U biblijskome hebrejskom jeziku za glagol suditi najčešće se upotrebljava riječ šafat, također i din, a za imenicu sud hebrejski izraz mišpat. Ovi hebrejski izrazi imaju nešto drukčije i znatno šire značenje nego hrvatski izrazi sud i suditi. Hebrejski šafat znači suditi ali i upravljati, vladati zajednicom. Znači djelovanje kojim se poremećeni red pravne zajednice /ili osobe/ ponovno uspostavlja.
Ipak, sud Biblija promatra više kao eshatološku nego kao povijesnu stvarnost. Eshatološki sud nad izraelskim narodom i nad drugim narodima omiljela je proročka tema. Proroci naviještaju kako će Bog Jahve suditi narode, suditi protivnike, poraziti neprijatelje i narodu donijeti konačnu pobjedu. Mesiji pripisuju ideal pravednog suca koji će u «onaj dan» pravedno suditi, donijeti mir, uspostaviti pravednost i pravo.
Poslije povratka iz babilonskoga sužanjstva proroci razvijaju temu Posljednjega suda koji će obuhvatiti grešnike svega svijeta, pa i sve članove izabranoga naroda. Na tom će sudu opstati samo pravednici, samo onaj ostatak koji je Bogu bio vjeran (zajednica esena u Kumranu sebe je smatrala «svetim ostatkom»). Božji sud dojmiljivim je slikama oslikao prorok Daniel (Dn 7,9-12.26). Svi će ljudi morati položiti račun kako su živjeli, kako su se ponašali prema Bogu i prema ljudima (Mudr 4,20-5,23). Pobožni su Židovi stoga nastojali živjeti tako da bi na Sudu Božjem mogli pokazati što više dobrih djela, da bi ih Bog na temelju tih dobrih djela prepoznao kao pravedne i čiste i Boga dostojne.

VJERA U USKRSNUĆE
Starozavjetna vjera u uskrsnuće mrtvih plod je promišljanja vjerskog pologa Božjega naroda. Vjera u uskrsnuće odgovor je na brojne događaje s kojima su se Židovi suočavali potkraj starozavjetnog razdoblja. Stoljećima tema uskrsnuća mrtvih nije obuzimala Židove. Nastavlja li i pojedinac živjeti nakon smrti? – Židovi su se počeli pitati tek kad su postali korjenito svjesni činjenice da pravednik katkad prerano umire a grešnik katkad dugo i u bogatstvu uživa ovaj život.
O uskrsnuću se u Petoknjižju još nikako ne govori /zato se saduceji rugaju drugima koji vjeruju u uskrsnuće/. Proroci o njem govore sasvim rijetko, a i onda kao o fizičkom ozdravljenju ili kao o nacionalnoj obnovi /1 Kr 17,17-24; Hoš 6,1-3; Iz 53,10-12/. Tek u kasno starozavjetno doba, potkraj 2. st. prije Krista, Židovi su počeli ispovijedati vjeru u uskrsnuće tijela /usp. Dn 12,1s; 2 Mak 7,1s; Iz 26,19s/.
Nije nipošto slučajno da se upravo nakon sužanjstva, u eshatološkim i apokaliptičkim sredinama koje su nadživjele katarzu sužanjstva, rodila nada u uskrsnuće mrtvih kao odgovor na beznađe zbog neizbježne sudbine koja je vodila u smrt. Misli se konkretno na 2. st. prije Krista, na 135. godinu kada je iz krize u doba rata nikla ideja o uskrsnuću, jer je nemoguće da tlačitelji i pogubljeni imaju istu kaznu odnosno nagradu. Naravno, ovoj ideji je pridonijela i spoznaja o Bogu koja stalno raste.
Pretpostavke za starozavjetnu vjeru u uskrsnuće
Glede starozavjetne vjere u uskrsnuće treba voditi računa o sljedećim pretpostavkama:
1. biblijsko shvaćanje smrti i njezinih posljedica;
2. starozavjetna vjera u Boga stvoritelja;
3. biblijska antropologija i
4. izvanbiblijski utjecaji.
Smrt je u SZ tajanstvena pojava. SZ sučelice smrti uopće ne postavlja mnoga pitanja, budući da ionako ne zna odgovore na njih. "Uskrsnuti" znači jednostavno "ponovno uspostaviti ljudske snage" odnosno "ponovno vratiti dušu u mrtvo tijelo" /usp. 1 Kr 17,17-24; 2 Kr 4,31-37; 13,21/.
Stari zavjet još nije poznavao mogućnost novoga života koji bi Bog ponovno uspostavio nakon smrti. Dojmljiv primjer za to je Propovjednikovo razočaranje. Starozavjetnici su sve svoje odnose s Bogom i s drugim ljudima nastojali izgraditi već na zemlji, još za života: pokušali su ovdje na zemlji ljubiti Boga svim srcem i slaviti ga.
Vjera u Boga stvoritelja jest osnova za razvoj biblijske vjere u uskrsnuće. Izrael je postupno počeo shvaćati da će Bog u svojoj stvaralačkoj moći, u svojoj pravednosti i u svojoj ljubavi napokon ipak pobijediti smrt. Odvajkada Izrael vjeruje da njegov Bog ima vlast i nad životom i nad smrću.
Prema biblijskoj antropologiji čovjek je shvaćen kao jedinstveno, a ne kao sastavljeno biće /starozavjetni monizam za razliku od grčkog dualizma!/. Čovjek nije sastavljen od tijela i duše, nego on jest i tijelo i duša. Za starozavjetnog čovjeka tijelo je nositelj života, a duša bez tijela ne može postojati. Duša, stoga, mora postati tijelo, mora se utjeloviti da bi mogla postojati. Prema ovome, pravi i istinski čovjekov život završava smrću. Vjera u besmrtnost duše u ranome Starom zavjetu još nije bila jasno definirana.
U tom svjetlu se u mnogim tekstovima u Starom zavjetu /Iz 26,19 i Dn 12,2/, kada se govori o uskrsnuću, misli na cjelovitoga psihosomatskog čovjeka. Uskrsnuće znači novi život u kojem treba imati udjela cijeli čovjek, kao cjelina duše i tijela. Tek se u kasno starozavjetno doba, pod utjecajem grčkog pojma duše, razvilo shvaćanje o ponovnom sjedinjenju već mrtva tijela s njegovom dušom, koja nakon smrti neko vrijeme kod Boga živi odijeljeno od tijela.
Na nastanak vjere u uskrsnuće od mrtvih u Starome su zavjetu utjecali i izvanbiblijski elementi, osobito kanaanska mitologija /npr. elementi poljodjelstvenog kulta/.

Starozavjetni tekstovi o uskrsnuću od mrtvih
Prema biblijskim izvještajima, Henoh i ilija su umjesto u Podzemlje uzašli na Nebo, da bi ondje zauvijek bili s Bogom. Uzašašće na nebo jest književni izraz koji ukazuje na pobjedu smrti. Ono još zapravo ne pretpostavlja i uskrsnuće od mrtvih, u pravom smislu riječi.
Čovjekova nada da će nakon smrti biti vječno kod Boga, na Henohov ili Ilijin način, prisutna je osobito u psalmima /usp. 49,16; 73,23-28 i 16,9-11/. Psalam 49,16 vjerojatno već zna za neumrlost duše, pa možda čak i za uskrsnuće, a svakako za uzašašće na nebo /egzegeti o tim stvarima još nemaju jedinstveno mišljenje/. Psalmist se nada da će doći k svojemu Bogu i s njime moći ostati za svu vječnost, kao što je s njime uvijek bio i na zemlji. Ali, uskrsnuće od mrtvih u ovom tekstu nije izričito spomenuto.

Vjera u uskrsnuće u starozavjetnih proroka
Prvi prorok koji spominje uskrsnuće od mrtvih jest prorok Hošea /6,1-3/. On već u 8. st. prije Krista vjeruje da će nam Bog ponovno podariti život, uskrisiti nas od mrtvih, da bismo mogli pred njegovim licem živjeti za sve vijeke vjekova. Ovaj je tekst imao veliko značenje u Starom zavjetu te je najbliži događaju uskrsnuća Isusa Krista. Ovdje je važno napomenuti da se trećim danom u biblijijskim tekstovima često označava situacija koja dotiče samo dno, nultu točku, odnosno situaciju koja je kritična /usp. 6,2/.
Međutim, prema mišljenju mnogih egzegeta, motiv smrti i uskrsnuća od mrtvih kod proroka Hošee u vezi je s poljodjelstvenim kultom Kanaana. Rječnik /poput: ponovno dati život, ponovno uzdignuti, živjeti pred njegovim licem/ govori više u prilog nekom nacionalno-političkom uskrsnuću nego individualnome uskrsnuću od mrtvih. Svakako, Hošejin tekst 6,1-3 bio je kasnije shvaćen u smislu uskrsnuća od mrtvih, kao što nam to potvrđuju targumi i Septuaginta.
Poslije pada Jeruzalema 587. g. prije Krista prorok Ezekiel naviješta obnovu Doma Izraelova, to jest povratak Izraelovih sužnjeva u domovinu, slikom osušenih kostiju /Ez 37,1-14/. Ta slika ističe izvanrednu Jahvinu moć i poziva se na tradiciju koja je odvajkadapostojala u Izraelu i pripisivala uskrsnuće stvoriteljskoj sili Božjoj. Prorok je glede uskrsnuća osušenih kostiju pod utjecajem izvještaja o stvaranju čovjeka u Post 2,7.
Nakon proroka Ezekiela određeni napredak što se tiče vjere u uskrsnuće od mrtvih pokazuje Drugi Izaija /53,10-12/, u 4. pjesmi o Sluzi Jahvinu, gdje naviješta uskrsnuće izraelskog naroda. Taj je himan o uskrišenju Sluge Jahvina imao veliki utjecaj u Starome zavjetu te otvorio nečuvene perspektive koje su se u pravome i punome smislu ostvarile u uskrsnuću Isusa Krista.
S obzirom na uskrsnuće od mrtvih, konačni rezultat ovih biblijskih tekstova nije baš tako ohrabrujući. Događaj o kojem govore ovi starozavjetni tekstovi odnosi se ili na jednostavno oživljavanje, tjelesno izlječenje ili na nacionalno-političku obnovu Izraela, a ne na Božju pobjedu nad smrću i na uskrsnuće od mrtvih u užem smislu riječi.

Starozavjetna mudrost i apokaliptici
U helenističkom su razdoblju izraelski vjernici ponovno otkrili vjeru u uskrsnuće od mrtvih, koja se stoljećima borila s brojnim teškoćama. Zasluga za to prije svega pripada mudrosnoj i apokaliptičkoj književnosti SZ. S tim u vezi osobito su nam značajna sljedeća četiri biblijska teksta:
1. Job se nada da će ga Bog uskrisiti od mrtvih i udijeliti mu opravičenje koje je uzalud tražio od ljudi ovdje na zemlji /Job 19,25-27/. 25. i 26. reci su glasoviti: oni su vrhunac Jobove knjige. Sveti je Jeronim imao veliki utjecaj u katoličkoj egzegezi što se tiče ovoga teksta jer je svoj prijevod tih redaka potkrijepio i svojim komentarom:
"Job ovdje pretkazuje uskrsnuće tjelesa na takav način na kakav nikad nitko prije njega nije pisao!".
2. Tekst Iz 26,19 pripada Izaijinoj apokalipsi i vjerojatno je nastao negdje prema svršetku 4. ili na početku 3. stoljeća prije Krista (neki misle da je nastao tek u 2. st. pr. Kr.). ovaj tekst doista sadrži misao o uskrsnuću od mrtvih. No to uskrsnuće odnosi se vjerojatno samo na izabrane u Božjem narodu, a ne na sve ljude /mada ono ovdje nije isključeno/. Uskrsnuće kako ga ovdje pisac zastupa shvaćeno je kao tjelesno uskrišenje na novi život s narodom izraelskim na zemlji. Činjenica da je ta misao sama po sebi razumljiva, dokazuje da je ona već dugo bila prisutna u Izraelu.
3. Dn 12,1-3 /napisan u 2. st. prije Krista/ prvi put sasvim jasno i razgovijetno ispovijeda vjeru u uskrsnuće mrtvih. Pisac ove knjige pripada pobožnim ljudima u Izraelu /hebr. hasidim/ koji su snažno bili pod utjecajem apokaliptike i eshatologije. Uskrsnuće se, prema Dn 12,1-3, tiče samo Židova: pobožni će ustati na novi, vječni život, a zli na vječnu sramotu, na vječnu gadost. Pisac ne kaže izričito što će na kraju povijesti biti s drugim ljudima /oni ga ne zanimaju/.
Dn 12,1-3 čvrsto je ukorijenjen u starijim biblijskim predajama /usp. Iz 26,19; 66,24; 52-53/. To je biblijsko mjesto zapravo novo tumačenje, relectura starijih biblijskih tekstova /kao npr. Iz 52-53/.
4. Posebnu težinu ima 2 Mak 7,9-14. Ova knjiga je napisana u 1. st. prije Krista i očit je svjedok međusobnih utjecaja judejsko-palestinske tradicije i helenističke uljudbe. I na drugim se mjestima u 2 Mak pretpostavlja vjera u uskrsnuće /npr. 6,26; 12,43s; 14,46; 15,12s/. U ovim je tekstovima sasvim jasno izrečeno iščekivanje uskrsnuća pravednih.
Jasne tragove vjere u konkretno uskrsnuće od mrtvih susrećemo u apokrifima koji su nastajali u 2. i u 1. st. prije Krista i snažno utjecali na Novi zavjet.
/Preuzeto sa stranice PALOTINCI/

*******************************


*******Image Hosted by ImageShack.us

SUSRET
Jednom,
Kada Tvoja volja bude,
Pozvat ćeš me i pitati:
„Što imaš reći, sine moj?“
Što ću Ti tada reći,
Kakav je bio zemaljski put moj?
/vidjet ću tada cijeli život svoj!/
Tuga je harala njime,
Bol mi srce parala,
Patnja me gušila često,
Al', ...
Najviše me je prijateljeva ruka tištala.
Tražila sam Te, zvala, vapila:
„Bože moj!“
Evo sad sam tu. ...
Na koljena će dijete Tvoje preda Te pasti,
Glavu pognuti,
U krilo Tvoje je staviti. ...
Rukom Svojom pomilovat ćeš tugu moju,
Bol će nestati,
Patnja blagoslovom roditi.

*Image Hosted by ImageShack.us

- 18:36 - Komentari (3) - Isprintaj - #

utorak, 06.11.2007.

Molitva ...

*************Image Hosted by ImageShack.us


Unutarnji molitveni zanos
Na početku mojih teoloških studija, cijenjeni i dragi profesor uđe u aulu i bez uobičajenog pozdrava započe: 'Jednom sv. Franjo Asiški, u kasno predvečerje, uđe u šumu da moli u osami. I tako ga zateče jutro. Molio je Očenaš. Što mislite koliko puta?' Počeo je kviz, nagađanja su se kretala od fantastičnog milijuna do skromnijih stotina. Grohotni smijeh profesora jasno je govorio o krivim pretpostavkama. Ja sam šutio zbunjen, bez intuicije i znatiželje. Jedan student reče: 'Jedanput.' Profesor stade, pomalo dramatično, presta sa smijehom, mi svi u očekivanju, i reče: 'Znao sam! Znao sam! Uvijek je tako. Svi se zamisle nad kvantitetom. Ne! Točan odgovor glasi: sv. Franjo je započeo moliti O... i noć je prošla.' Jedna cijela noć u kojoj ni 'Oče' nije bilo do kraja izrečeno. Jedno O u koji se cijela duša slila tijekom jedne noći.
Uvijek kad molim Očenaš sjetim se sv. Franje, profesora, noći i moje nemoći da se pretvorim u kliktavi Ooo! i tako dočekam jutro u neizrecivu unutarnjem zanosu molitvenog usklika. Što ću, nisam sv. Franjo, već grešni Branko. Treba mi kvantiteta, opetovanje, količina, riječi, samouvjerljivost brbljanja. Ponekad se zastidim od praznine koja prati moj molitveni šapat. Ušutim. I tada se desi da više ćutim tu prisutnost Bića iznad mene, u tišini postojanja, u bezglasju, nemoći da se izreknem, oglasim, zazovem tim svemoćnim 'Očenaš'. Jezovita stvarnost moga svijeta, očaj trenutka, unutarnja postiđenost, sve što gura u izolaciju boli, patnje, osjećaja usamljenosti, grijeha, konačnosti, nerazumijevanja smisla, sve to se ulijeva u moju nijemost, nemoć, ponekad i za jedno obično: O! Ne ono Franjino ispunjeno, prepuno osobnog bića i predanja, već jedno malo Brankovo u kojem bi stajao početni impuls moje molitve. Pa i u strahoti moje šutnje on je prisutan, jači od smrti koja prijeti, veći od ništavila koje se sugerira, snažniji od slabosti koja se gasi.
Taj me osjećaj pripadanja ne napušta ni tada kad se sve fantazije gase i životna perspektiva ne vidi dalje od današnjeg dana. Moj nebeski otac je izvan tih kategorija. On je ponekad i usprkos njima. Stoga se nikada ne osjećam ispražnjen Njime, u najgorem slučaju sobom. Jer mi smo se sreli na početku i zavoljeli. Čak i kad bih htio, ne znam pobjeći od te ljubavi. Od nje sam satkan, u njoj me zače mati moja. I znam, doći će jedna noć, jedno kasno predvečerje. Ja ću kao nekoć sv. Franjo ući u tamnu šumu. Zavikat ću 'Oče!' Svanuti će i moje O. Trajat će svu vječnost kroz sunčani dan koji zalaska nema.

/don Branko Sbutega, 1991/


**********Image Hosted by ImageShack.us


Posrnut ćete, ali nećete pasti; a ako se i desi - izuzetan slučaj - baš i sam pad, nećete se povrijediti nego ćete, čim se pridignete, produžiti mirno i bodro svoj put. Različiti ste od svega oko sebe, sve vam prijeti i sve vas ugrožava, ali vam se ne može ništa zlo i nepopravljivo dogoditi, jer u vama, od začetka vašeg, živi skrivena i neuništiva iskra životne radosti koja je moćnija od svega što vas okružuje. Samo ćete cijelog vijeka, sve do posljednjeg daha, patiti zbog svog neprirodnog položaja u svijetu u koji ste bačeni. Tako se može reći da vam je, kroz sve mijene i obrate dugog života, dvoje zajamčeno i osigurano: duga patnja i sigurna pobjeda."
/Ivo Andrić "Znakovi pored puta"/


***************Image Hosted by ImageShack.us

- 21:03 - Komentari (7) - Isprintaj - #

petak, 02.11.2007.

...

Get this widget | Track details | eSnips Social DNA


*********************************

Misao svijeta

Ima vječna zvijezda zlatna - za oblacim negdje trepti
Ne vidje je smrtno oko, samo srce za njom hlepti
Srce samo zvijezdu sluti - ideja je vječna, sama
Adamovo teži pleme k njojzi krvlju i suzama

Nitko ne zna, kad se rodi - možda pravo onog sata
Kada su se strašnom lupom zatvorila rajska vrata
Il' su lažni ideali, ili laže ovo doba
Tko će otkrit ovu zvijezdu s ovu stranu našeg groba

Dizale se za njom ruke, one oči pune bola
Na podnožju Akropole, na proplanku kapitola
Sveta bašto Getsemanska, sveta vodo od Kedrona
Recite mi, gdje je ona tajna zvijezda vasiona


/Silvije Strahimir Kranjčević/

- 10:08 - Komentari (19) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< studeni, 2007 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30    

Lipanj 2014 (1)
Svibanj 2014 (2)
Travanj 2014 (2)
Ožujak 2014 (1)
Veljača 2014 (1)
Prosinac 2013 (1)
Studeni 2013 (1)
Rujan 2013 (2)
Srpanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (1)
Travanj 2013 (1)
Ožujak 2013 (5)
Veljača 2013 (5)
Siječanj 2013 (4)
Prosinac 2012 (6)
Studeni 2012 (5)
Listopad 2012 (4)
Rujan 2012 (2)
Kolovoz 2012 (4)
Srpanj 2012 (3)
Lipanj 2012 (4)
Svibanj 2012 (3)
Travanj 2012 (4)
Ožujak 2012 (1)
Veljača 2012 (3)
Siječanj 2012 (5)
Prosinac 2011 (6)
Studeni 2011 (3)
Listopad 2011 (4)
Rujan 2011 (3)
Srpanj 2011 (1)
Lipanj 2011 (1)
Svibanj 2011 (2)
Travanj 2011 (6)
Ožujak 2011 (4)
Veljača 2011 (6)
Siječanj 2011 (3)
Prosinac 2010 (5)
Studeni 2010 (4)
Listopad 2010 (5)
Rujan 2010 (2)
Kolovoz 2010 (1)
Srpanj 2010 (3)
Lipanj 2010 (5)
Svibanj 2010 (3)
Travanj 2010 (3)
Ožujak 2010 (5)
Veljača 2010 (3)




  • O Duše Sveti,
    ljubavi Oca i Sina,
    nadahnjuj mi uvijek
    ono što treba misliti,
    ono što treba reći,
    i kako da to rečem;
    ono što treba prešutjeti,
    ono što treba napisati
    i kako treba djelovati;
    ono što treba činiti
    da bude tebi na slavu,
    na dobro duša,
    i moje vlastito posvećenje.
    O Isuse,
    u tebi je sve moje pouzdanje.
    Amen

    /Kardinal Verdier/


    Image and video hosting by TinyPic

    Molitva za dar vjere

    Image and video hosting by TinyPic

    Gospodine,
    tebe svim srcem molim
    da moja vjera bude cjelovita
    i bez zadrške,
    ona koju naviješta
    i naraštajima predaje Crkva;
    da prodire u moje misli,
    u način prosuđivanja
    božanske i ljudske zbilje.
    Gospodine, daj da moja vjera
    bude slobodna:
    da prihvaća odricanja
    i dužnosti koje sa sobom nosi
    te da izrazi
    srž moje stvorenosti ispovijedajući:
    vjerujem u tebe,
    Gospodine.
    Gospodine,
    udijeli mi sigurnu vjeru,
    svjetlo koje jača u kušnjama,
    koje smiruje i odmara.
    Molim te za radosnu vjeru
    koja razveseljuje srce
    i uvodi u molitvu,
    koja posvećuje
    svaki životni trenutak,
    vjeru punu pouzdanja
    u tebe i tvoju Riječ.
    Gospodine,
    daj da moja vjera bude djelotvorna,
    tako da prijateljstvo s tobom postane djelo ljubavi
    u svemu što činim,
    u iskustvu sreće, u trpljenjima,
    u iščekivanju konačne objave;
    trajno svjedočanstvo prisutnosti
    i neprekidna hrana
    životu u nadi.
    Gospodine,
    daj da moja vjera
    bude ponizna
    i ne traži temelje
    u ljudskoj mudrosti,
    nego u tvojoj milosti
    i ljepoti križa,
    oslonjena na
    snagu Duha Svetoga,
    vidljivoga u tvojoj Crkvi
    kojoj si podario
    majčinski zagovor Majke Marije.
    Umnoži nam vjeru
    ti koji živiš i kraljuješ
    u vijeke vjekova.
    Amen.
    /Priredio: I. Šaško/




    Ljubav se rodila
    U betlehemskoj noći
    Mali Bog se rodio,
    ljudski rod Mu u hladnoći
    vrata sva zatvorio.
    A On je došao
    nama ljubav donijeti,
    i svakom ljudskom srcu
    pravi mir pokloniti.
    Ljubav se razlila
    od Boga na čovjeka,
    da bi nam najveću
    ljepotu pokazala.


    Image and video hosting by TinyPic

    Ljubav se rodila
    u tijelu čovjeka,
    da bi nas
    zauvijek spasila.
    U štalici je rođen
    Onaj koji stvara sve,
    Onaj koji svojim dahom
    cijeli svemir pokreće.
    A On je želio
    za nas malen postati,
    da možemo bez straha
    Boga svog mi ljubiti.



    Ljubav se razlila ...


    Image and video hosting by TinyPic

    Opis bloga

    ... tih,šutljiv, ...

    ... veritas5@net.hr ...



    * * * ...... 12 ...... * * *
    * ...... 05.05.2002. ...... *
    * ........................ *


    Image and video hosting by TinyPic



    Mnogi su himni spjevani
    na čast Imena Isusova
    a jedan od najljepših je
    spjevao sam sv.Bernardin:

    Na Isusov se pomen sam
    u duši budi dragi plam,
    al vrh milinama je svim
    u milom društvu kad si s njim.

    Što nježnije da zapjevaš,
    što ljupkije da poslušaš
    il što da draže promatraš
    no Isus što je, Gospod naš?

    O blag spram svima, Isuse,
    il mole il što kaju se
    il' traže te kroz žića vaj
    tko tebe nađe, nađe raj.

    Govoriti je uzalud,
    badava peru sav je trud,
    tko kuša taj tek pravo zna
    što znači ljubav Gospodnja.

    Ti, Isuse, milinom svom
    i našom budi nagradom:
    naš ponos cijeli bio tek
    u tebi, Spase, zauvijek.
    Amen.


    Image and video hosting by TinyPic

    .Da, Isus je Krist naš mir
    - On je u svijet donio sjeme
    ljubavi i mira,
    snažnije od sjemena
    mržnje i nasilja;
    snažnije
    jer je Ime Isusovo superiornije
    svakom drugom imenu.
    .On će sâm biti mir

    /Papa o blagdanu
    Imena Isusova/


    * * ...... 55 ...... * *
    * ..................*




    * * .... 35 .... * *
    * ............. *




    - Šibenska balada -

    Dobra večer pismo moja
    Kao vino plemenita
    Prija zore bilog dana
    Dobra večer uzorita
    Nosila si rodnoj grudi
    Ovo tilo željno lada
    Budila si moju dragu
    Da donese ključe grada ...

    O šibenska pismo tiha
    Sve si rekla u dvi riči
    Napila si žedne usne
    Mogu na kraja svita ići
    O šibenska pismo mila
    Sve si bila i sve jesi
    Lanterna mi noćas budi
    Put mi kaži i ponesi ...
    Rasulo se svud po svitu
    To šibensko staro sime
    Da se negdi u samoći
    Spomene i tvoje ime
    Pala si ka zlatna kiša
    Natopila zemlju suvu
    Da nam opet rodi pisma
    O jubavi i o kruvu ...




    O šibenska pismo tiha ...


    * * * * * * * * * * * * * * *




    * * * * * * * * * * * * * * *
    * * * * * * * * * * * * * * *
    * * * * * * * * * * * * * * *




    Online Users


Linkovi

  • Blog.hr
    Forum.hr
    Monitor.hr
    YOUTUBE
    IMAGE
    TinyPic
    POEZIJA
    GLAZBA -
    SLUŽAVKE
    MALOG ISUSA

    NEWS.VA
    Radio Vatikan
    BITNO.NET
    DNEVNO.HR
    DNEVNA ČITANJA
    Časoslov
    i misna čitanja

    ŽIVO VRELO
    - Liturgija dana

    Drinske mučenice
    Opus Dei -
    Upoznavanje
    Isusa Krista

    IKA
    KTA
    Katolici na Internetu
    Portal Glas Koncila
    Portal Glasa Koncila
    Zagrebačka nadbiskupija
    Katolički tjednik
    ORA ET LABORA
    OFS KAPTOL
    Glasnik SSN - Duhovni stupac
    Zvjezdan Linić - blog
    Hrvatska franjevačka provincija sv. Ćirila i Metoda
    Hercegovački franjevci
    Palotinci
    Svetište Gospe Sinjske
    - Duhovna misao ...

    STRANICE DELNIČKE ŽUPE
    Župa sv. Juraj
    Veritas
    Pater Luka Rađa
    Borut i Vesna
    Borut i Vesna
    Jeruzalem,
    Jeruzalem ...

    Betanija
    blago meni
    carla
    čiovka
    miris duše...
    Ema
    gali
    gogoo
    gospa moja
    gustirna
    Julijana
    kalorijski restoran minus40kg ... dražeN ;)
    Luki
    magdalena
    mamaposebnogdjeteta
    Martinovo srce
    Mirta
    Mjehurić sapunice
    Nissnisa
    promatram, razmišljam
    shadow-of-soul
    sjena
    smotani
    Sursum corda
    Tamo gdje je srce
    Tipkovnica
    U mojoj kuhinji
    Cook and Play
    više od stolice
    Voyager
    - nova generacija



    Dolina Neretve

    Image and video hosting by TinyPic

    Image and video hosting by TinyPic

    .............. METKOVIĆU, ...........

    .... Tebi, moj rodni grade ....
    Metkoviću, lijepi, dragi grade,
    rodna grudo u srcu si mom.
    Ja te volim i srcem i bićem,
    ja te volim cijeli život svoj.
    Na Neretvi plavoj valovitoj
    ti si ponos, dragi grade moj.
    Tebi pjevam ja i tebi kličem:
    voljet ću te ja do groba svog.
    Lijepi, dragi grade, vječni moj,
    cvjetaj, bujaj, rasti, živi život svoj.
    /F. Prskalo, S. Tikveša/


    . ... ... Image and video hosting by TinyPic ... ... .

    * * * * * * * * * * * * * *
    * * * * * * * * * * * * * *
    * * * * * * * * * * * * * *

    naša dica u pismi i slici :)

    . . Dajem vam srce . .

    ...... Image and video hosting by TinyPic ......

    *..... - 29. rujan 2012. - ..........*
    ........... 21. ožujak 2011. .......
    ............... 04. srpanj 2003. ....
    ................... 03. ožujak 1980.
    *...- HVALA - .........................*
    ... našem genijalcu !!! ... :-) ...


    Image and video hosting by TinyPic

    Hvala svima ...
    Svakom sam od vas
    poklonio pjesmu,
    mnoge su tužne i prepune sjete,
    dadoh vam ljubav
    ne tražeći ništa,
    poklonih vam srce
    kao malo dijete ...
    Poželim ponekad
    da vas nisam sreo,
    srce bi radost mjesto tuge lilo,
    prospavao bih mnoge neprospavane noći,
    al' pjesama ovih onda ne bi bilo ...
    Hvala svima iz vremena ruža,
    moje vas pjesme
    ni za što ne krive,
    svi koji su otišli iz života moga,
    u pjesmama mojim
    još uvijek žive
    ...

    Vi ste mi ušli pod kožu i dušu,
    unijeli nemir odlaskom svojim,
    i tako su nastale
    sve pjesme moje,
    kojih se nekad i pjevat' bojim ...

    Hvala svima iz vremena ruža ...
    ... .... ... ... ...
    Vječno će da žive ...




    * * * * * * * * * * * * * *
    * * * * * * * * * * * * * *
    * * * * * * * * * * * * * *

    *...... -14. svibanj 2011. - ......*
    ............. 28. svibanj 2008. .....
    .................. 07. siječanj 1984.
    *... - HVALA - ........................*
    ... našoj najljepšoj !!! ... :-) ...
    -hvala Ti za 08.04.2013.-




    Hvala ti živote, mnogo si mi dao.
    Dao si mi oči, otvara ih svjetlo.
    Jasno vidim crno,
    jasno vidim bijelo.
    Nebo iznad glave,
    tako sjajno i kad se budim,
    vidim u tom mnoštvu
    lice koje ljubim…

    Hvala ti živote, mnogo si mi dao.
    Sluh koji ne vara i ne čuje laži,
    a sluša dječaka
    kada ljubav traži.
    I čuje u noći što je iza vrata
    korak prijatelja ili korak tata…

    Hvala ti živote, mnogo si mi dao.
    Hrabrosti još imam
    i nisam bez dara
    da zavolim voće
    koje čovjek stvara.
    Dijelili smo udes dobar ili zao
    kad u moje oči
    tvoj je pogled pao…

    Hvala ti živote, mnogo si mi dao.
    Dao si mi osmijeh, učio me plaču.
    Sve što ne znam danas možda sutra znat ću.
    Ti si dao nježnost
    koja pjev moj čini,
    ponoru me dao i dao visini…

    Za sve što mi ote ...
    Hvala ti, živote…

    /Violeta Parra,
    1917-1967/


    Image and video hosting by TinyPic

    * * * * * * *
    * * * * * * * * *
    * * * * * * * * * * * *



    *** 15. rujan 1993. ***
    ... moje milo, hvala što si tu ...
    *** ... volimo te ... ***


    ..... Moj Lipi Andele .....



    Negdje još čuvam nešto za tebe
    kad dođu jutra puna nevoje
    I kad nam ništa ne ide,
    pogledaj u mene ...
    Ako nas tužne jutrom probude
    I srce stisne se od nevoje
    ja čuvam nešto za tebe,
    pogledaj u mene ...
    To može dati samo onaj koji te
    kad pođe po zlu voli više od sebe
    Moj lipi anđele,
    pogledaj u mene,
    ako nas tužne jutrom probude
    ja čuvam osmijeh za tebe
    ... :)
    /Oliver Dragojević/


    ***** Image and video hosting by TinyPic *****

    * * * * * * * * * * * * * *
    * * * * * * * * * * * * * *
    * * * * * * * * * * * * * *



    *** 08.04.2013. ***
    ... prekrasno stvorenje ...
    počastilo je ovaj svijet
    ... svojim dolaskom ...


    Image and video hosting by TinyPic

    ... Dobrodošla, milo moje,
    ... srce bakino !!! :))) - ...


    **** * * * * ****

    ***** * * * * *****
    ******************
    Image and video hosting by TinyPic

    Anđeo jednog djeteta
    Bilo jednom jedno dijete
    koje se pripremalo
    doći u svijet.
    Jednog dana ono upita Boga:
    „Gospodine, rekli su mi
    da ćeš me sutra
    poslati na svijet,
    a ja sam tako sitan i nemoćan,
    kako ću živjeti tamo?“
    Bog mu odgovori:
    „Od svih anđela ja sam
    izabrao jednog za tebe.
    On će te čekati i štititi.
    Svaki će ti dan pjevati
    i smiješiti se.
    Osjetit ćeš njegovu ljubav
    i biti sretan.“
    „Dobro, ali kako ću razumjeti
    kad mi nešto kaže
    kad ne znam njihov jezik“
    – upita dijete.
    „Anđeo će ti govoriti
    najljepše i najslađe riječi
    koje ćeš moći čuti na svijetu
    i pažljivo i s ljubavlju
    naučit će te pričati.“
    „Čuo sam da na Zemlji
    ima puno loših ljudi.
    Tko će me štititi?“
    – zabrinuto nastavi dijete.
    Bog se nasmiješi i reče:
    „Tvoj će te anđeo uvijek štititi
    pa bilo to i
    po cijenu vlastita života.“
    Dijete pogleda u Boga
    i molećivim glasom reče:
    „Ali ja sam tako tužan
    što te više neću vidjeti.“
    Tvoj će ti anđeo
    uvijek pričati o meni
    i naučit će te putovima
    koji vode do mene.“
    Tada u raju nastane tišina
    i glasovi sa Zemlje
    dopriješe do njega.
    Dijete shvati da treba poći
    pa postavi posljednje pitanje.
    „Gospodine, ako sad moram ići
    reci mi molim te
    kako se zove moj anđeo?“
    Bog se nasmiješi i reče:
    „Nije važno kako se zove,
    ti ćeš ga zvati
    MAMA …“
    /Nepoznati autor/


    ...... Image and video hosting by TinyPic ......

    Gospodine Bože, izvore života
    ... i ljubavi, ...
    blagoslivljamo te
    i zahvaljujemo ti
    što si darom svoga Sina
    posvetio zajedništvo obitelji.
    ... Radujući se ...
    dolasku pape Benedikta
    u našu hrvatsku domovinu,
    povjeravamo ti:
    roditelje i djecu,
    djedove i bake,
    mladiće i djevojke.
    Molimo te da našim obiteljima
    daješ snagu za velikodušno
    prihvaćanje dara života.
    Obiteljske domove ispuni
    ... svojim Duhom, ...
    da budu mjesta molitve
    ... i kršćanskih kreposti, ..
    ... uzajamnoga poštivanja, ...
    ... nesebičnosti i opraštanja, ...
    ... te osjetljivosti ...
    ... za potrebe bližnjih....
    Sve nas ispuni
    ... životnom radošću, ...
    da te svjedočimo u ljepoti
    ... otajstva Crkve, ...
    i da ti – po uzoru i zagovoru
    Blažene Djevice Marije
    ... i sv. Josipa - ...
    služimo u vjernosti i istini,
    ... zajedno u Kristu, ...
    koji s tobom u Duhu Svetome
    živi i kraljuje u vijeke vjekova.
    ... Amen. ...


    ....... Image and video hosting by TinyPic .......

    * * * * * * * * * * * *
    * * * * * * * * * * * * * *


    ..........


    Majko Božja Bistrička,
    ... moli se za nas ...
    Mi smo tvoji putnici,
    ... blagoslovi nas ...


    * * * * * * * * * * * *

    "...oduvijek je bilo da ljubav ne zna dubine svoje dok ne dođe čas rastanka ..." /Khalil Gibran/



    Rekli su, bit će bolje
    to igra je sudbine
    Bog te uzeo k sebi
    a ljubav ostaje
    Budiš me glasom zore
    ljubiš bojama sna
    maziš vjetrom u kosi
    znam, tu si gdje sam ja

    Moje srce sad je katedrala
    s nebom spojena,
    ljubav nju je podigla
    moja duša oduvijek je znala
    s druge strane sna
    opet naći ću te ja

    Zemlja zemlji se vraća
    a duša tvorcu svom
    ljubav od svega je jača
    ti živiš u srcu mom
    Smiješ se drhtajem zvijezda
    mjesec ti košulju tka
    grliš me mirisom mora
    znam, tu si gdje sam ja

    Moje srce sad je katedrala ...
    k nebu pružena,
    satkana od sjećanja ...
    moja duša oduvijek je znala
    s druge strane sna
    ... opet naći ću te ja ...

    /Tereza Kesovija/

    ***********************
    *********************
    *****************
    ******

    Image and video hosting by TinyPic

    ... Budi sretan, dragi ... ,
    ... zauvijek ... !!!
    ... Bilo je nenadano i stoga,
    ... više boli ...
    ... Lijepo je bilo poznavati te !!!
    ... Jednom, ....
    ... u vječnosti ...


    ***Image and video hosting by TinyPic***

    "Naši pokojnici nisu odsutni,
    nego samo nama nevidljivi.
    Svojim očima punim sjaja
    oni gledaju u naše oči
    pune tuge."

    /sv. Augustin/




    Tvoj pogled ljubavi
    K’o zvijezda zlatna u tami neba
    treperi nada u meni
    i srce čeka k’o zemlja pusta
    da opet tiho dođeš mi.

    Sva zvona i katedrale
    u moju dušu bi stale
    kad vidim na sebi
    Tvoj pogled ljubavi.

    U nježnom dahu topline Tvoje
    srce je moje bezbrižno,
    i kuca jako, i pjeva sretno
    kad s Tobom ja sam zajedno.

    Sva zvona i katedrale ...


    *******************
    *********************
    ***********************



    Image and video hosting by TinyPic

  • Najvažnija stvar u životu nije naša vlastita pobjeda.
    Najvažnija stvar
    u ovom životu,
    je pomoći drugima
    da pobijede,
    čak i ako to znači usporiti ili izmijeniti vlastitu utrku.


    Image and video hosting by TinyPic

    ..............................

    Mi ćemo tek onda biti bližnji drugima, ako smo spremni "preći na drugu stranu ceste", u susret drugome. Postoje brojne ceste razdvajanja između lijeve i desne strane ceste, između crnih i bijelih ljudi, između mladih, starih, bolesnih i zdravih, između unaprijed osuđenih i nezaštićenih, između Židova i pogana, muslimana i kršćana, protestanata i katolika, između ujedinjenih i autokefalnih pravoslavnih crkava i tako dalje. Postoje mnoge ceste i crte razdvajanja koje se moraju prijeći. Svi smo mi previše zaposleni oko samih sebe, svojm stranom, te ne vidimo što se zbiva na drugoj strani ceste. Mi imamo svoje vlastite ljude kojima idemo, imamo svoje vlastite poslove o kojima brinemo. Ali kad bismo jednom prešli na drugu stranu ceste i vidjeli što se tamo dagađa, mogli bismo postati bližnji jedni drugima. /Henri J. M. Nouwen/

    Image and video hosting by TinyPic

    * * * * * * * * * * * *



    ...... Počivao u miru Božjem !

    Image and video hosting by TinyPic

    Papa Ivan Pavao II.
    ... ... bit će 1. svibnja
    ... ... ... proglašen blaženim !!!


    ..Proglašenje 1.svibnja 2011..

    Ivan se Pavao II. nije bojao
    – istaknuo je budući papa Franjo –
    i upravo je zbog toga
    srušio diktature.
    Hrabrost, postojanost
    koju nam daje
    Kristovo Uskrsnuće,
    mir zbog toga
    što nam je oprošteno
    po Gospodinovu milosrđu,
    uklanjaju nam strah
    – dodao je tom prigodom
    te poželio –
    Neka i danas
    u našem srcu odjekuju
    Isusove,
    i riječi blaženoga Ivana Pavla:
    'Ne bojte se'.


    * * * * * * * * * * * * * *
    ... Spomendan 10. veljače ...

    Image and video hosting by TinyPic

    Kardinal Stepinac, 1943. :
    "...Svaki bez obzira na rasu ili narodnost,
    ili bez obzira na druge razlike,
    nosi u sebi pečat,
    obilježje Boga Stvoritelja
    i ima svoja vlastita prava,
    u koja nitko ne smije dirati,
    ograničavati ih silom ..."

    /Benigar, 1974., s. 440/
    ....................................
    "Katolička Crkva ne pozna rase koje gospoduju, i rase koje robuju. Katolička Crkva pozna samo rase i narode kao tvorevine Božje, a ako koga više cijeni, to je onaj, koji ima plemenitije srce, a ne jaču pesnicu. Za nju je čovjek jednako Crnac iz centralne Afrike kao i Europejac. Za nju je kralj kao čovjek u kraljevskoj palači upravo tako čovjek kao i zadnji siromah i ciganin pod šatorom. Ona među njima ne pozna bitne razlike kao čovjeka. Jedan i drugi imadu neumrlu dušu, jedan i drugi su istog kraljevskog podrijetla, vukući svoju lozu od Boga Stvoritelja. To je rasna nauka katoličke Crkve, a sve drugo su obična podmetanja, za koja vrijede riječi - u laži su kratke noge! . . . Crkva je za onaj poredak, koji je toliko star, koliko i deset zapovíjedi Božjih. Mi smo za poredak, koji je napisan ne na raspadljivom papiru nego u savjesti ljudskoj prstom Boga živoga. Temelj je toga poretka Gospodin Bog, koji se ne gubi u paragrafima kao zemaljski zakonodavci, već je čitav poredak sažeo u deset riječi, deset zapovijedi Božjih. Bogu smo dužni dati čast i slavu, jer je naš Stvoritelj. Roditeljima, poglavarima i domovini ljubav, poslušnost i žrtvu ako ustreba. Naš bližnji, zvao se kako mu drago, nije šaraf u državnoj mašini, bila ona obojadisana crveno ili crno, sivo ili zeleno, nego je slobodno dijete Božje, brat naš u Bogu." /Bl. Alojzije (Viktor) Stepinac 31.10.1943./


    KAD POBIJEDI ISTINA
    - dokumentarni film o
    bl. Alojziju Stepincu


    I danas Stepinac
    poziva na hrabrost !!!



    »Oluja će proći, a Bog ostaje zauvijek!«
    Blaženi Alojzije Stepinac



    Image and video hosting by TinyPic

    Oporuka
    kardinala Stepinca


    Blaženi Alojzije,
    moli za svoj hrvatski narod
    i dragu nam Domovinu,
    moli za nas! Amen.


    Molitva za proglašenje svetim bl. Alojzija Stepinca

    Gospodine Bože,
    izvore svetosti i milosti,
    blaženoga Alojzija,
    pastira i mučenika,
    pozvao si da ti služi
    kao navjestitelj
    i branitelj istine
    i kao hrabri svjedok
    vjernosti Crkvi.

    Poslušan tvojoj Riječi
    i vođen Duhom tvoje ljubavi,
    zauzimao se z
    a siromašne i obespravljene;
    ostavio nam je
    divno svjetlo čiste savjesti,
    pouzdanja u tebe
    i ustrajnosti u trpljenju.

    Ponizno te molimo
    da nas obdariš
    svojom radošću
    te blaženoga Alojzija ubrojiš
    među svece
    sveopće Crkve,
    da bismo ga mogli
    još predanije slijediti
    i uteći se njegovu
    moćnom zagovoru
    u svojim životnim potrebama.

    Po njegovim molitvama
    jačaj proročki glas Crkve,
    koji širi nadu u
    dolazak tvojega kraljevstva,
    praćen blizinom i
    utjehom Blažene Djevice Marije,
    Majke i Kraljice vjernoga ti naroda.
    Po Kristu Gospodinu našemu.
    Amen

  • * * * * * * * * * * *
    * * * * * * * * * * *

    Lula starog kapetana



    Na skaline ispred dvora
    bilo ljeti ili zimi
    k'o trabakul neki dimi
    lula starog kapetana
    lula starog kapetana.javascript:%20void(0);
    Davno, davno nije čula
    šum dalekih oceana
    pocrnjela stara lula
    lula svakom dobro znana
    lula starog kapetana
    Kapetane, kapetane,
    tako su ga one zvale
    kapetane, kapetane,
    dobro more - sad se šale.

    Na skaline ispred dvora
    U svom plavom dimu skriva
    Mnoge tajne prošle mora čuva
    Lula starog kapetana
    Lula kapetana Dživa.

    Kapetane, kapetane,
    tako su ga one zvale ...


    Na skaline ispred dvora ...

    /Srđan & Buco/

    * * * * * * * * * * * * *




    Vratio sam se živote
    ... ... ... :-) ... ... ...

    /Kemal Monteno/


    Image and video hosting by TinyPic

    Borute HVALA !!!

    ""Priča o predanju, ljubavi i strahu…
    Toplim dahom proljeće je otapalo posljednji snijeg s livade. U jednoj od posljednjih gomilica snijega nicao je neobičan cvijet. Drugačiji od drugih. Kao da se u njemu sabrala sva zimska čežnja livade za novim cvjetanjem života, za bogatstvom mirisa i boja koje pjevaju o radosti postojanja. Ali, cvijet sam nije mogao pobijediti snijeg ...
    Nije se predavao. Nježnošću je prkosio okrutnoj hladnoći. Vjerovao je životu ...
    A onda je kraj njega zastala jedna mala sunčeva zraka. Drugačija od drugih. Kao da je bila stvorena da svojom toplinom oslobodi zarobljeni cvijet. Divila se hrabrosti cvijeta. Osvajala ju je lagano njegova neobičnost i ljepota. Ali oklijevala je predati se cvijetu.
    Plesala je oko njega ne dopuštajući ni životu ni smrti dodirnuti ga. Ni sebi. Cvijet je postajao sve ljepši, a sunčeva je zraka sve radosnija plesala oko njega. Zaslijepljena vlastitom radošću, nije vidjela što se događa s cvijetom. Vidjela je samo sebe. A cvijet je umirao od hladnoće pružajući na dar sunčevoj zraci sve ono što je u sebi nosio. Predivna cvjetanja, čarobne boje i beskrajnu nježnost latica. Što je bio bliže smrti, bivao je sve ljepši. Bilo je kasno kad je sunčeva zraka shvatila što se događa. Uzalud je privijala cvijet na svoje grudi. Uzalud rukama grijala njegove latice. Uzalud suzama molila život da prostruji smrznutim tijelom cvijeta. Cvijet je umro zaleđen i sam ...
    Kažu da se u predvečerje toga dana samo Sunce spustilo na zemlju i da je na dlanovima svojih ruku odnijelo smrznuti cvijet na nebo ...
    A sudbina ohole sunčeve zrake svima je ostala tajnom, mada kažu da od tada na livadi raste neobičan cvijet. Bez mirisa. Cvjeta samo kad pada snijeg, a niz lice mu teku suze koje lede i bole …""



    *****Image and video hosting by TinyPic*****

    ******** Božuri ********
    *******************
    **********************


Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se