četvrtak, 08.01.2015.

Srce iza rešetaka



Gledao sam ga kada su ga zatvarali. Bilo mi ga je žao, ali ništa se tu više nije dalo napraviti. Našlo se u krivo vrijeme na krivom mjestu. Bila mu je to sudbina. Ostalo je bez lijeve strane kada ga je auto pregazio. Još jedna nesretna okolnost. Baš je imalo peh. I sada tako samo leži, bespomično u hladu svoje čelije i čeka. Čeka da prođe zima, da promjeni svoj status. Da umre i ponovno se vrati u zemlju. Da se kroz pore i kanale probije do puteva koji vode natrag. Natrag u život. Natrag na površinu gdje će imati ponovno priliku postati dio nekog novog smisla. Dio nekog novog srca možda. Ma nije možda. To je jednostavno tako. Možda ga jednog dana ponovno sretnem. U nekom drugom obličju. Možda ga i ne prepoznam, a možda mi se javi i ponovno se povežemo. To ti je sve život i sudbina. Sve je dio neke veće slike ili nekog drugog kuta gledanja. Možeš samo zamisliti šta znaći šta, ali ne i znati. Tek kasnije, mnogo kasnije možda primjetiš čemu je ono služilo. I onda će ti izazvati osmjeh na licu..........možda se i naježiš od spoznaje..........nikad se ne zna.
19:15 | Komentari (6) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.

-- Ništa nije slučajno. --