Posvađala sam se neki dan sa Zakonitim.Gadno.Povrijedio me. Duboko.Ne, nije riječ ni o kakvom obiteljskom nasilju ako ste se možda očekivali takvo što, nisam ja od onih koja bi to trpila.
Povrijedio me jednom jedinom rječju. A ta je: raspuštenica. I što je najgore, uopće je nije ni uputio meni.To je, naime, riječ koju je on upotrijebio za moje prijateljice.Ma zapravo, čak nisu ni prijateljice u onom klasičnom značenju tog pojma. Prijatelji su ljudi koje uglavnom poznajete jaaako dugo, prijateljstvo je nešto što se gradi i njeguje godinama, a prave prijateljice se mogu izbrojiti na prste jedne ruke.. ..I s njima ste prošle i dobro i loše, i smijale se i plakale im na ramenu zbog tužnih ljubavi (koje nisu bile toga vrijedne-ali ste to tek kasnije shvatile!); one su uvijek tu za vas…I vi za njih, naravno, u dobru i zlu, reklo bi se.
Prijateljice ostaju, a muškarci prolaze. Istina??
Dakle, ta riječ se čak nije odnosila na te dugogodišnje prijateljice, nego na one nešto novijeg datuma, dakle cure/žene s kojima se stjecajem okolnosti nađete na istoj valnoj dužini u nekom periodu života, a poveže vas ili posao, ili djeca, neki zajednički interes, neka vaša prijateljica… ili blog, recimo. I toga ima! I čini vam se kao da ih znate 100 godina i s njima možete o svemu razgovarati, možda čak i više nego s onom prijom pa još iz…vrtića.
Nego…da se vratim na svađu. Kako je uopće počela? Uglavnom, trebala sam ići vani s jednim ženskim društvom, a trenutno zaista imam nekoliko odvojenih ženskih "ekipa", sa svima njima mi je ugodno i uvijek se dobro provedemo bez obzira da li je povod toj "ženskoj večeri"" neki rođendan, imendan, Sv. Kate ili bilo što…ma ko da nam povod treba! Jedini pravi povod, najiskrenije, je da se maknemo iz kuće, da ispušemo ventile i napunimo baterije za nove radne pobjede, za muževe, dicu, ljubavnike, za "pišiću,kakiću" zahtjeve…
Volim ta ženska druženja, jer se uvijek odlično zabavimo, nasmijemo, plešemo i zezamo. I za razliku od mužjaka, koji se pretvore u lovca čim se maknu iz svoje pećine, nama nikakav lov nije ni kraj pameti.To je, naravno, muškim mozgovima teško shvatiti, da neko izlazi vani, bez cilja u seksualnom smislu. E sad… ne mogu reći da nam ne "ulijeću", ali jednako tako nam se razni muški primjerci upucavaju na sto drugih mjesta, od samoposluge, preko posla, do dječjih treninga…
Istina je, prigode beru jagode, ali ko hoće varati muža/ženu uvijek će naći mjesto i vrijeme, je li tako??
Ne smješkajte se vi iz zadnjih redova… 
Meni je, priznajem, u posljednje vrijeme veliki problem izaći navečer vani, jer Zakoniti preko tjedna nije tu, pa mi nema ko čuvati djecu, a same ih zaista nikad ne bi ostavila.Vikendom dođe, ali nije zgodno da čim on na vrata, ja preko vrata…I tako.. ne mogu preko tjedna, ne mogu preko vikenda, na kraju ispada da ne mogu nikako. E pa neće moći ove noći…
Da ne bude zabune, ja sam žena koja je oduvijek imala svoje "ja", svoje društvo i svoje prijateljice i prijatelje, od kojih su neki, mojim ulaskom u brak, postali zajednički, a neki i ne. Zakoniti nema nekog veliko društvo, par dugogodišnjih prijatelja i hrpu poslovnih partnera, s kojima se, jer su okolnosti takve, druži i izvan posla.
Tako i on s vremena na vrijeme izađe sa svojim pijateljima, dok ja čuvam djecu. Njegov je problem što su njihova druženja uglavnom dnevna, pa recimo ode na neki ručak u podne, a vrati se u šest! 
Ali, normalno je da mama čuva djecu.Ima li što prirodnije od toga???
Taj period od podne do šest bi mi zaista mogao pomoći oko djece i fino mu govorim da bi bolje bilo da ide noću vani, meni bi olakšao dio posla.
Kad ja "idem u život", prethodno izvršim sve svoje kućne obaveze, spremim djeci večeru, istuširam ih,stavim na spavanje…Tako ja odem u devet, a vratim se u tri…A šta ću, kad se u Splitu kasno izlazi.Ni jedan koncert u disko klubovima ne počinje prije ponoć, jedan..
Ma opet mi u glavi odzvanja taj izraz "raspuštenica" koji se u ovoj malograđanskoj sredini upotrebljava za razvedenu ženu, koja je, a bože moj, ujedno i sinonim za ženu slobodnijeg ponašanja. Iz usta svog Zakonitog ga stvarno nikad čula nisam,što mu je bio veliki plus, jer da jesam ne znam da li bi mi postao Zakoniti.Pretjerujem? Možda.
Odakle ta riječ vuče korijen, odnosno zašto se smatra da je žena "raspuštena" (valjda zato što nije mužu na uzdi!) pojma nemam, ali čim čujem taj izraz, dobijem fleke.
I kaže meni Zakoniti tog petka navečer:
-Pa di ti nađeš te raspuštenice?? Imaš li i jednu normalnu prijateljicu????
Ne trebam reći da je moja reakcija na ovaj izraz bila takva, da su me kojim slučajem čule članice raznih feminističkih udruga i boraca za ženska prava, od BaBa nadalje, garant bi me predložile za doživotnu počasnu predsjednicu. Tog rafala se više ne mogu ni sjetiti!
-Da raspuštenice????? Po čemu su raspuštenice?? Šta?? Trebale su trpiti cili život neke kretene?? Ni jedna se nije razvela bez razloga, a taj je, oooooooooo vjeruj mi, bio više nego dobar.! Ko da bi neko bez razloga prolazio torturu razvoda, dijeljenja imovine, neplaćanja alimentacije, uglavnom samohranog majčinstva i vječite brige o djeci????Misliš da im je to bilo zabavno?? Da nisu znale šta bi sa sobom?? Pa bi se mogle malo razvoditi, da ubiju dosadu??
Onako, u afektu, ja ću:
-Razvest ću se, majke mi i ja, ne mogu virovati da si rekao tu riječ. Pa kako ti to razmišljaš???
A on će:
-Nemoj mislit da ćeš dobiti dicu.
-Oooo dragi, nemoj misliti da ću ti ih pitati!!!
Nakon toga muk.
Ha, ha, molio bi me treći dan na koljenima da ih uzmem! I nikad više neće spomenuti da mi ih ne bi dao, budite sigurni. Znam, sad će te me sve bi koje nemate djecu osuditi i reći kakva sam ja to majka.
E odlična,drage moje.I dobra, i brižna i požrtvovna. I volim svoju djecu najviše na svijetu. Ali nitko to ne cijeni previše…
Naravno, razvela se nisam, niti imam namjeru, već slijedeće jutro počeo je s beskonačnim obrazloženjima i izvinjenjima, koje ja ni čuti nisam htjela. I nikako mu nije bilo jasno šta je tu MENE uvrijedilo. E, u tome je problem. Što je rečeno, rečeno. Ne zaboravljam ja tek tako.
Bilo kako bilo, već u subotu sam izašla na večeru sa šest prija, ma što Zakoniti mislio o tome.Sad ću vam pojedinačno opisati svaku od njih, pa sami prosudite, ko je tu raspuštenica i zašto. Dakle sve su žene u kasnim tridesetima ili ranim četrdesetima, solidnog izgleda ,sve su zaposlene i crnče od jutra do navečer, što u privatnom, što u državnom sektoru. Što na poslu, što doma.
Prija prva-Njoj uglavnom sve ostale zavidimo.Nakon davnog raspada dugogodišnje veze, potpuno je sama,nikad udavana, bez djece, jer je tako izabrala.Ne želi nikoga, nema nikakvu vezu ni tajnu ni javnu (ili mi to ne znamo!), uživa u svojoj slobodi, ali za razliku od nas "s obavezom", večerima uglavnom stoji doma i vrlo je teško nagovoriti na bilo kakav noćni izlazak. Osim na šetnju psa u sitne noćne sate, ali to se mora, pa nije teško.
Prija druga-u drugom je braku, bez djece. Muž mlađi od nje, drži je ko kap rose na dlanu. Ona je vječito u šopingu, prati sve modne trendove, po broju cipela joj nije ravna ni Imelda Markos…ma ni Carry iz "Seks i grad"!
Sebi je uvijek na prvom mjestu.Svaka čast, i njoj zavidimo.
Prija treća-dvostruko razvedena, samohrana majka troje djece, od kojih joj najstarija kći izgleda ko vršnjakinja, zgodna i preslatka, zaljubljena već duže vrijeme u svoju Ljubav, kojem, čini se, nije jedina.Valjda to uvijek tako biti mora.Život jednostavno nije pravedan.
Prija četvrta-druga žena svog prvog muža, majka jednog bebača i maćeha (groznog li izraza) jedne tinejđerice. Ona smatra da ni njoj nije lako, a ponekad zaista i nije, pa je tako ćešće na strani muževe kćeri nego vlastitog muža.
Prija peta-razvedena majka jedne 16-godišnjakinje.Upravo se jedva izvukla iz duge, iscrpljujuće veze, konačno uspjela iseliti tipa koji je živio s njom,ali joj taj dalje stalno visi za vratom i uhodi je danonoćno.Čak prijeti samoubojstvom,što nju previše ne pogađa, jer počinje disati punim plućima. Koliko muškarci nisko mogu pasti, to žene ne mogu ni zamisliti!
I šećer na kraju, najveselija, prija šesta, udovica, majka jednog studenta. E njezin se muž (duši mu pokoj vječni!) sigurno okreće u grobu. Jer, od kada je ( ne tako davno ) napustio ovaj svijet, ona naplaćuje sve dugove i kamate životu, raspored joj je pun i prepun, ima je svugdje, muškarci se lome oko nje, a on ih vrti oko malog prsta. Više njih. Sve je to minuli rad, kaže, napatila se ona dosta. Sada uživa, s punim pravom. Razmišlja na onaj tipični muški način: jebi i odjebi…Život je jedan..
I tako, prošlu subotu se taj šesterac bez kormilara proveo odlično. Najprije na večeri u jednom restoranu sa živom glazbom, gdje je čak bila i nekakva mala svadba. Bez lažne skromnosti, da nije nas bilo, atmosfera bi bila kao u pogrebnom poduzeću.. Ovako, veselili se svi. Čak i mladenci zaplesali! Poslije obišle još par mjesta, ali je subotom zaista prevelika gužva i treba je izbjegavati za izlaske takvog tipa…I došla sam doma u sasvim pristojnu uru, nešto prije dva, čak je i Zakoniti bio ugodno iznenađen.
Sad me baš zanima vaše mišljenje? Je li ja pretjerujem?? Ili mi zaista jesmo raspuštenice?? Samo zato što će još puno vremena proći dok se na ovom našem Balkanu neke stvari budu mjerile muškarcima i ženama na jednak način?
Jer, zna se, oni su frajeri, a one (mi??) kurve…
I lipo piva Gibonni: i nije lako biti i svetica i kurva, sve u isti mah…
