Don't worry...be happy... :)

eto nam dragog petka, vikend je pred nama.....jest da nama ženama znači prelazak na drugi posao, ali manje, znatno manje stresan......fino ćemo papati, odmarati, daj Bože sunca pa da imam što i za peglati.....

trenutno sam u totalno ravnodušnoj fazi....poslije nje dođe ili bolja ili totalno poludim.....

uvijek živim u nadi da će sve biti bolje, uvjek se nadam da će jednom dragi doću u ovakvom stanju, a ne umoran, živčan i naravno tako gladan da prije jela ima snage otići samo na WC......naravno, ako ga vidim kada dolazi doma.......često već spavam slatkim snom........

da....nada..........hm, cvjetek još mogu očekivati..........pa i flašu pive......ali mi se ovako već dugo nije nitko veselio, osim moje Boni (psa) koja, kada me vidi s "lajnom" u ruci, skače 30 cm od zemlje zbog veselja jer zna da idemo u maksimir........zato se kaže da je lijepo imati psa, jer ti se on sigurno uvijek veseli kada dođeš doma......i zahvalno će ti polizati ruku dok ga hraniš.........da........








Fata i Mujo se bude u sred olujne noći, u tri
ujutru, zbog žestokog
lupanja na vrata njihove kuće. Pitajući se ko bi to
mogao biti u ta
gluha doba, još po takvom kijametu, Mujo otvara
vrata da bi pred njima
našao pijanca kako se klati, u sred kiše koja ga
šiba sa svih strana,
i moli ga da ga malo - pogura.

"Nema teorije", odjebe ga Mujo s vrata, "tri je
ujutru, čovječe!" i
zalupi mu vrata pred nosom, vrativši se u krevet.

"Ko je bio?" pita Fata.

"Ma neki pijanac, koji traži da ga poguram"
odgovori Mujo.

"Jesi mu pomog´o?" opet pita Fata.

"Ma jok, nisam, tri je ujutru i napolju lije k'o iz
kabla!"

"Sram te bilo", naljepi ga Fata.
"Zar se ne sjećaš, kad smo prije jedno dva mjeseca
bili kod Sulje i kad
smo se vraćali, a kad su ti kola crkla po onoj
kišurini i u onoj zabiti, da se
ona dvojica frajera nisu zaustavili da te poguraju,
nikad se mi ne bi odande
izvukli. Sad kad nekom treba pomoć, ti okreneš
leđa!"

Zamisli se tu Mujo, pa i malo postidi, i na kraju
se obuče, obuje, i
pođe dole, te se prodere u mrak i kišu:
"´alo, jesi li još uvijek dole?"

"Jesam", dolazi odgovor natrag.

"Treba li te još pogurati?" pita Mujo u mrak.

"Treba, hvala lijepo!" dolazi nazad odgovor.

"A gdje si?" pita opet brižni Mujo.

"Evo me na ljuljački" odgovara pijanac...


a evo i savjeta, kako šah može postati interesantan......nazvali su ga zagorski šah.........a na kraju vjerojatni niti jedan nezna koji je pobjedio....





neža moja, hvala ti i evo odmah proslijeđujem da i drugima uljepša dan.....




inače smo vam mi ulica do toga, dragec je već lud od svega, kada su počeli to raditi nismo mogli u ulicu od kamiona, a sada nas ne pusti niti policija, svaki dan moramo pokazati i uvjeravati ih da nam je firma u toj ulici.....čak nam ne puste ni dostavljača novina.....a to nam jako nedostaje uz kavicu.....


ato lijepo svima želim ugodan vikend, lijepo se odmorite, provedite, neka bude smijeha, ljubavi, sexa, druženja........a naravno da sve to želim i samoj sebi....hihihihihihihi..............da opet ona NADA...............a moj vražićak se samo slatko smije......dobro poznam da taj smiješak.....pusek

dakle, prošlim postom nisam htjela šokirati, ali niti izazvati sažaljenje......njime sam htjela pokazati da sam krvava ispod kože, da nije sve samo smijeh i zabava, ali isto tako pokazati da se ne trebamo nečega sramiti
.....dugo sam skrivala da idem psihijatru, naravno kada sam odgojena tako...kada je mama skužila da idem psihijatru prvo je rekla: nemoj baš o tome nekome pričati, a pogotovo ne u familiji....pa što??? zar je sramota biti bolestan??.....ako se netko s time sprda, mislim da je njemu potrebniji.....zbog takvog stava okoline, i ja sam se teško odlučila, a kada sam odlučila, shvatila sam da sam pola puta već prešla.....i sada se učim da ne skrivam ništa, i ako me netko takvu ne prihvaća, Bože moj, svatko ima pravo na svoje mišljenje........i odabir s kime će se družiti

a mislim da mnogi depresiju gledaju samo kao loše raspoloženje, e pa nije ona samo to......

Kako shvatiti depresiju? Problem depresije jedan je od najvećih paradoksa društva i medicine. Stotine milijuna ljudi u svijetu, a stotine tisuća u Hrvatskoj, trpe od te bolesti, ali u najboljem slučaju jedna trećina potraži liječničku pomoć, a odgovarajući tretman dobije samo njih 10-20 posto. Depresija je lječiva, ali privoljeti osobu s depresijom (ili samog sebe) na odlazak liječniku, i to još psihijatru, u većini je slučajeva mission impossible.
Svatko tko ima depresiju trpi brojne i ozbiljne smetnje i svjestan je da mu je loše, no ne shvaća prirodu svojih tegoba i ne zna što mu je činiti, a od okoline uglavnom dobiva pogrešne savjete i neumjesne primjedbe. Osobno, katkad mi je tlak visok zbog promjene vremena i sl., a često je povezan sa nervozom, često niti sama nisam svjesna koliko se u meni nešto kuha.........





Zbog strahovitih predrasuda i iskrivljenih informacija, osoba oboljela od depresije najčešće ne može pojmiti da su njezine tegobe zdravstveni problem, što je preduvjet traženja liječničke pomoći. Stoga čovjeku valja objasniti što depresija jest, pomoći mu da prepozna depresivne simptome kod sebe ili bližnjih, te ga obavijestiti o mogućnostima uklanjanja tegoba.

Zadatak u svakom slučaju nije nimalo lak, jer većina termina koji se rabe pri opisivanju ili objašnjavanju depresije ljude odbija od liječenja. Prvo, depresija je bolest, i to bolest određenih dijelova mozga i živčanog sustava, no prosječan čovjek teško prihvaća zamisao da je bolestan na živce jer mu to automatski (i pogrešno) sugerira da je sumanut, odnosno lud. Drugo, depresiju liječe psihijatri, koje ljudi opet povezuju s ludilom pa njima idu nerado, poskrivečki ili nikako. Treće, kod depresije se primjenjuju psihijatrijski lijekovi, na što ljudi obično reagiraju komentarima "lijekovi neće riješiti moje objektivne probleme" ili "nisam ja lud da pijem lijekove za živce".





Vinsent van Gog, koji je pratio od depresije i izvršio samoubistvo, naslikao je ovu sliku 1890. god. koja opisuje čoveka pod depresijom i beznadežnošću.


zato, nemojte lošije gledati osobe koje idu psihijatru, mi smo normalni, osobe smo kao i svi ostali, nismo ludi, a vjerujte, ako se liječimo znači da ćemo biti iskreniji, jer iskrenost, ljubav, razumjevanje, poštovanje, opraštanje, pomoć, to je ono što jačamo kod samih sebe pa se i prema drugima tako ponašamo.

Prema Freudu, u korijenu psihičkih smetnji su nerazriješeni unutarnji konflikti ili proživljene traume s kojima se pojedinac ne može nositi te ih spontano potiskuje u nesvjesni dio uma

Htjela bi se zahvaliti na lijepim riječima, lijepo je znati da čovjek nije sam.....ja to znam, vjerujte mi, i to je nešto što me jača.....samo, katkad jednostavno ti treba mira, tišine, samoće kako bi se "regenerirao"......najsretnija sam ako se u tim trenucima mogu isplakati, ali često je to neizvedivo.....koliko god želim pustiti suzu, ne ide, pa ne ide.....i osjećam taj njihov pritisak....ali onda, pogledam samo neki film, može biti i komedija sa happy end-om, isplačem dušu........
to je uvijek mog dragog mučilo kada smo išli u kino, uvijek bi mi govorio da se pokušam barem suzdržati da ne jecam, jer da nas svi čudno gledaju, još će pomisliti da mi je nekaj napravio.........
kada sam vodila svoju sekicu u kino gledati E.T., ja sam tak plakala, da su me djeca okolo čudno gledala, i dan danas mogu plakati na taj film.......




nadam se da nećete pobjeći, ovo je blog jedne sasvim obične žene......majke...........domačice...........prijateljice..........itd...........a na ovo "majke" sam najponosnija....jučer, kada sam došla doma dočekalo me je dijete, veselo i sretno, malo si popričale, onda je išla dalje učiti a majka joj je pripremila toplu kupku s puno pjene, upalila svijeću da joj ugođaj bude ljepši......i otišla je poslije na trening......kada vratila, ja sam već spavala ali me probudila pusa i riječi: Mama, volim te......onda se ušuškala pod pokrivač i prebacila moju ruku preko sebe i nježno ju stavila kod svoje glavice, onako kako smo znale zaspati kada je bila mala......ako nije mogla zaspati, ja bih ju tako zagrlila i zaspala je u minuti........ i tako smo zaspale........vjerujte, nema tog što ti u životu može biti veća sreća od toga.......i to je ono što me gura naprijed......toliko me gura da se što prije oporavim, a moji utezi su teški. Panika, strah da neću uspijeti, da će mi se nešto desiti i da neću biti blizu nje me počinje gušiti.......ali znam, vjerujem da ću tog
natjerati da se povuče........moji anđeli su jači........maramica je bačena davno, borba traje, ali se protivnik sve više povlači.........jednog dana će mahati bijelom zastavicom........

da odmah na početku kažem, ovo je post gdje se jadam, pa možete slobodno prestati čitati na samom početku...mogu nastaviti neprijatelji koji će guštati i imati "štofa" za ogovaranje, a znam da ima i takvih.....post nije niti zabavan, niti smješan.....zato bježite..........bježite glavom bez obzira...........iš, iš, iš....







tko sam ja?????? dali zaslužujem sve ovo što imam???? dali uopće išta zaslužujem??? .......trenutno bi sama odgovorila na to ovako: ja sam nitko i ništa i zaslužujem batine.....da se mogu sama istući i na taj način izbaciti tog vraga koji me drži svojim kanđama, ili sam taj vrag ja sama??? eto, kako god okrenem, nikako da u sebi nađem nešto zbog čega bi se pohvalila.....

već me dugo drma, ali dolazi jesen a time sam ja u sve većem badu.......možda će se netko zgorziti, ali otvoreno ću priznati da bolujem od depresije i s time se borim (s doktorom) već više od 3 godine........prve znakove sam imala sa 20 godina, ali to tada nisam shvatila ozbiljno....tada su se pojavili prvi napadaji gušenja i kada mi je svekar pogledao ekg, rekao mi je da je sve to posljedica nerviranja i da bi bilo dobro potrežiti pomoć, da to nije sramota.......ali ja mlada i naivna nisam to poslušala........poslije toga se svašta događalo, stresa i straha ko' u priči.......negativna okolina......ma, da nabrajam bilo bi puno, no sve je to dovelo jedanog dana (znači nekih 20 godina) da puknem i potražim pomoć......u stvari, završila sam na hitnoj i to je bilo zadnje što mi je definitivno pokazalo da se trebam zabrinuti za svoje zdravlje.........svu unutranju bol koju pokušavaš sakriti da drugi ne vide, nekako mora izaći, pa sam tako na sebe nakalemila neke bolesti koje mi sve ovo još dodatno otežavaju.........ustvari, ovo stanje njih pojačava.....kaže se da svaki potisnuti osjećaj u organizmu stvara neku izraslinu, eh, ja ih imam koliko hočeš......

isto tako znam da svatko u životu ima svoj križ, i stvarno se divim ljudima koji ga nose i ne dopuštaju da ih previše slomi.........eto još jednog razloga da samu sebe potcjenim, ali kako nebih kada znam ljude koji su prošli i gore stvari od mene, pa su puni enerigije i pozitive, a ja sam pokleknula......bljak, bljak, bljak.....

ali da vam iskreno kažem, isto tako je grozno se boriti s tim ogromnim neprijateljem tvoje sreće i zadovoljstva....kada se desi nešto strašno, Bog mi da snage i volje da u tim trenucima razmišljam trezevno i savjesno, ali kada se sve smiri, moje unutarnje zvijeri me počinju trgati....

nakon godina borbe s tom bolešću, znam s čime se borim i da ću jednog dana uspijeti.....jedan dio mene vjeruje u to, ali ima jedan dio mene koji me zločesto vuče natrag....nemate pojma kako je to kada znate što će vam pomoći i pokušavate to učiniti, a taj zločesti vam stavlja stotine kila utega i neda vam maknuti......doslovce osjetim fizičku bol u nogama, rukama, prsima od truda i želje da se pokrenem, ali stojim kao ukopana......to je onaj dio koji još uvijek ne dozvoljava da se promjenim.....katkad ga uspijem svladati i ignorirati ga, ali nakon nekog vremena osjećam se toliko iscrpljeno i slabo. Znam da, dozvoljavanjem tog zlog bića u sebi, nekako nesvjesno sama dopuštam da on ovlada samnom, ali očito je da sam se predugo s njime "družila" i da mi je katkad lakše se prepustiti onome kojeg predugo poznam....glupo je reći da se čovjek može saživjeti sa gledanjem na svijet i sebe u crnoj boji, da nam je lakše biti tužan nego veseo, da je lakše patiti nego biti sretan......da, lakše je u tom smislu što se bojim sreće, ako se prepustim sreći i počnem tako živjeti i ako se opustim, a netko mi to najednom uzme???? taj strah da ću se morati nakon sreće vratiti tuzi, mi neda da budem sretna. Glupo zvuči, zar ne? Općenito sve glupo zvuči, i sama katkad s nevjericom slušam samu sebe.

U svemu mi je najgore što najmanje volim sebe, a kada ne volim sebe, smatram da me nitko ne može voljeti, da sam svima na teret, jer sam sebi ogoroman...to me tjera na povlačenje u sebe, zatvaranje u kuću....mislim da, ako se s nekim i vidim, da ću ga opteretiti i oneraspoložiti, a to svojim društvom nikako ne želim.....i ja volim vesele i dobre osobe i kada se osjećam da to mogu biti, tada ću i otići u društvo.......

sada se trenutno uspijevam kontrolirati da doma koliko toliko odrađujem svoje obveze kao i na poslu, da pružim obitelji što im treba, to me čini veselom.....ali me svaki " izlazak na sunce" prži kao vampira koji može živjeti samo u svom mraku....

obzirom da sam bik po horoskopu, očito je da su mi i zvijezde nakalemile onu poznatu lijenost bikova, pa ta lijenost i mene sputava da dobro zasučem rukave u rješavanju svojih unutarnjih boljki, već mi je lakše se bikovski zavaliti u krevet, okružiti se klopom i time još više pogoršavati stvari. Svjesna sam da se moram boriti, teoretski sve znam, mogla bi i sama biti psihijatar ili psiholog, ali tu teoriju mi je teško primjeniti na sebe samu, katkad uspijem, ali to je mic po mic........

onaj dobrica u meni je sretan kada možemo učiniti dobro nekome, kada smo veseli i smijemo se, kada uživamo u svakoj minuti, kada uživamo u svemu dobrome što nam se dešava, u divnim ljudima koji me okružuju, u mojem djetetu koje mi je sve na svijetu i za koje želim još dugo živjeti i uživati u svakom trenutku njene sreće, doživjeti njene uspijehe i pomoći da prebrodi neuspijehe, jer su sastavni dio svačijeg života. Veselimo se svakom druženju, veselimo se svakom jutru kojeg dočekamo i tome da ćemo taj dan proživjeti najljepše što možemo, svjesni da može biti prepreka, ali nije nije nepremostiva......lijepo mi se probuditi s tom dobricom jer tada volim i sebe, tada vidim u sebi puno dobroga..........ali kada se probudim sa zločkom, ono mi otežava ustati iz kreveta, a da ne govorim kakve sve ružne stvari šapće u uho tijekom dana i sve ono dobro pretvori u loše......najrađe bi ga zadavila......


ako ste izdržali čitati ove bljuvotine, evo i stručnih natuknica o toj boleštini, koja nije smrtonosna, ali stvarno ju nebih niti neprijatelju poželjela.......



što je Depresija?

Depresija je bolest raspolozenja koja zahvaca i tijelo i misli. Najlakse je upoznati depresiju kroz osnovne simptome:

Gotovo obvezni simptom je nedostatak zivotne radosti ili barem smanjenje uzivanja u mnogim aktivnostima u odnosu na period prije bolesti.
Osjecaj tuge ili zalosti koji nije uzrokovan nedavnim gubitkom. Bolesnik se nekada osjeca vise prazan nego tuzan, ili navodi da je istovremeno i tuzan i prazan
Bezvolja, kao gubitak interesa za hobije i sve u cemu je bolesnik prije uzivao
Strah se javlja kod mnogih bolesnika, najcesce vezan uz misli kako ce se nesto lose dogoditi
Smanjenje sna, najcesce kao nesanica i rano budjenje, ali kod mladih osoba i kao pojacana potreba za snom
Lose misli najcesce o bolesti, samoubojstvu i smrti
Teskoce u donosenju odluka
Niska energija i brzo umaranje
Osjecaj krivnje, bezvrijednosti i bespomocnosti
Stalne fizicke smetnje kao glavobolja, probadanja, zanosenje, kronicni bolovi
Razdrazljivost
Nemogucnost opustanja
Gubitak tjelesne tezine ili debljanje




Što je Anksioznost?

Ubraja se medu najcesce pshicke poremecaje. Oboljeli zive u napetom iscekivanju da ce se nesto strasno dogoditi. Crne slutnje i zebnja guse radost zivljenja. Ipak, djelotvorna pomoc postoji!

Generalizirani ili opci anksiozni poremecaj ocituje se:
Slobodno lebdecim i neodredjenim strahom,
Strasljivim iscekivanjem,
Tjeskobom i strepnjom,
Unutrasnjim nemirom,
Psihomotornom napetoscu,
Hiperaktivnoscu autonomnog zivcanog sustava
i specificnim oblicima ponasanja.

Opci anksiozni poremecaj (OAP) je najtezi oblik straha koji spada i medu najteze psihijatrijske poremecaje.


Teško je živjeti s depresivnom osobom, razumjeti što se s njom događa, a da se ponekad ne razljutimo i ne krivimo je za stanje u kojem se nalazi. Jedan od najbeskorisnijih savjeta nesretnom patniku glasi: "Saberi se, potrudi se" i slično. Uistinu, on može prikriti svoja osjećanja, ponašati se kao da je normalan, šutke nastaviti s radom, premda pod velikim pritiskom. Depresivne osobe ne traže da budu depresivne i takve primjedbe samo povećavaju njihov osjećaj osamljenosti i nesreće.


i na kraju, voljela bih reći da vjerujem da će biti bolje jer imam toliko divnih ljudi oko mene, i kada ih se sjetim, svjesna sam da nije svijet toliko crn, da postoje anđeli koji su tu, iza leđa, i dragi Bog koji me čuva......

ovo sam dobila mailom, nisam ga čula i morala sam ga podijeliti s vama.....

PLAVUŠA

Avion leti na liniji za Melbourne, neka blondina iz "turističke klase"
pređe u "prvu klasu" i sjedne na sjedalo. U jednom trenutku opazi je
stjuardesa i zamoli je da joj pokaže kartu. Kad je pogleda, kaže
plavuši da je karta za "turističku klasu" i da se mora preseliti.

Plavuša joj odgovori: Ja sam plavuša, ja sam lijepa, ja letim u
Melbourne i tu ću sjediti.

Stjuardesa se okrene i ode u pilotsku kabinu i kaže im: Jedna
nedokazana plavuša sjedi u "prvoj klasi" i kaka da se neće vratiti u
"turističku klasu".

Ko-pilot ode do plavuše i pokuša je nagovoriti da se vrati u
"turističku klasu" za koju ima i kartu. No plavuša mu odgovori: Ja sam
plavuša, ja sam lijepa, ja letim u Melbourne i tu ću ostati sjediti.

Sav crven u licu od ljutnje ko-pilot se vrati u kabinu i kaže kapetanu
aviona da nema smisla s plavušom razgovarati i daje najbolje da je
predaju policiji u Melbourneu.

Na to kapetan odgovori: Ona je plavuša i ja ću s njom rješiti problem.
Ja sam zaručen s plavušom i govorim jezik plavuša.

Ode plavuši i šapne joj nešto u uho.

Plavuša pocrveni, digne se i promrsi: "Oh, oprostite, toga se nisam
sjetila" i ode u "turističku klasu".

Stjuardesa i ko-pilot bili su zapanjeni reakcijom plavuše i pitaju
kapetana što je šapnuo u uho.
"Rekao sam joj da "Prva klasa" ne leti u Melbourne!"



KAKO DOBITI POSAO U CIA-i

CIA je trazila nekoga da ga zaposli kao ubojicu. Nakon svih provjera dosjea, intervjua i testiranja ostala su 3 finalista - dva muskarca i zena.

Za konacni test, agent CIA-e doveo prvog finalista do velikih metalnih vrata i dao mu pistolj. "Moramo biti sigurni da ces slusati nase upute bez obzira na okolnosti. U ovoj sobi naci ces svoju zenu kako sjedi na stolici. Moras je ubiti!!!"

Covjek je odgovorio: "Ma sigurno se salite. Ne mogu ubiti svoju zenu." Agent mu na to kaze: "Onda nisi pravi covjek za ovaj posao."

Drugi muskarac dobio je iste upute. Uzeo je pistolj i usao u sobu. Nista se nije culo nekih pet minuta. Tada izade covjek sa suzama u ocima:

"Pokusao sam, ali ne mogu ubiti svoju zenu".

"Onda nemas ono sto se trazi", kaze mu agent. "Uzmi zenu i idi kuci."

Napokon dode red na zenu. Dobila je iste upute da ubije svog muza. Uzela je pistolj i usla u sobu. Zaculi su se pucnjevi, jedan za drugim, zatim vristanje, razbijanje, lupanje po zidovima. Nakon par minuta sve utihne. Polako se otvore vrata i izade zena.
Brisuci znoj sa cela kaze: "Pistolj je bio napunjen corcima pa sam ga morala zatuci stolicom!!!".




svima želim ugodina i lijep vikend....pusek

ne, nemojte misliti sada da ću vas daviti nogometom, pogotovo što ovdje dolazi više žena, mada isto tako ne znači da smo slabiji navijači od muških....nije bitno za koji klub...ja poštujem svakog navijača.....

ali evo, danas u mom susjedstvu (obzirom da živim blizu maksimirske šume) će se odigrati važna utakmica s vrlo jakim protivnikom, a to znači dobra tekma....dragec je dobio kartu (prasac, već sam mu rekla da neka misli da bi i kćer i ja htjele na tekmu), ali to je muško društvo pa ono.....nije da je moj dragi tak zaluđen tekmama, u principu ide onda kada mu drugi to organiziraju, jer fakat nema vremena misliti o takvim stvarima, a kamoli i organizirati.........

ja bih voljela jednom otići na tekmu, jer mi je velika želja biti na prepunom stationu i čuti to navijanje uživo........jedino kaj mislim da bi me to previše poneslo pa bi i ja počela jako vikati, psovati i sve što ide s tim....vjerojatno i moj dragec misli isto, pa zato me i neće voditi, da ga ne sramotim........dovoljno sam ih osramotila kada sam navijala za taru i matiju, i ostale, na turnirima.....inače su mi žile krhke, pa od pljeskanja mi se napravi takav podljev, dlanovi su mi plavi.........vrištim, skačem.....to je njih tjeralo na smjeh, a to mi je i bila želja da postignem, da ne izgledaju preozbiljni........

no, kako rekoh, na pisanje me je pisanje me je potako jedan članak......

samo da ste upućeni u pričanje priča svojoj djeci, koju ćete imati, ili već imate....ovo je očito fan dinama, ali Bože moj, može ona biti i bjelokapica, i sl.......



ČITANKA ZA 6. RAZRED

Crvenkapica postala navijačica Dinama



U čitanci iz hrvatskoj jezika za šesti razred osnovne škole Crvenkapica je postala Plavokapica! Na ilustraciji uz priču 'Crvenkapica' plavu kapicu na glavi glavne junakinje uz to krasi Dinamov grb!

Radi se o djelu dječjeg pjesnika i pripovjedača Paje Kanižaja, javlja Glas Dalmacije

Kad je Crvenkapici dosadila uvijek ista šuma i isti vuk, izašla je iz svoje priče i prošetala maksimirskom šumom. I sve je bilo dobro dok nije, privučena galamom, došla na stadion.

Poslije je bilo još bolje. Zaljubila se u jednog momka u plavoj majici, koji se borio kao vuk. Sad Crvenkapica nosi plavu kapu i besplatno ulazi na sjever, a poslije utakmice njezine su i ostale strane svijeta, stoji u čitanci.

Čitanku za šestaše naslova 'Sjetva riječi' potpisuju Zvonimir Diklić i Joža Skok.





eto, toliko, idem sada laganini doma.......muž na tekmi, dijete u školi......a ja ću prvo prošetati psa i onda, dragi moji, krevet je moooojjjjjjjjj.....

Definicije braka





Crkvena:
Brak je religijski čin, u kojem dobivamo jednog razapetog više i jednu djevicu manje.

Pravna:
Brak je doživotna robija u kojoj osuđeni može biti oslobođen samo zbog lošeg vladanja.

Životna:
Nijedna žena ne dobije ono čemu se nada, nijedan muškarac se ne nada onome što dobija.

Matematička:
Suma gnjavaže, oduzimanje slobode, množenje odgovornosti, dijeljenje love.

Vojna:
Jedini rat u kojem spavamo s neprijateljem.

Filozofska:
Brak je mjesto gdje se uzajamno dijele i rješavaju problemi, koje, doduše, ne bismo ni imali da nismo oženjeni.

Žena stoji gola pred ogledalom u spavaćoj sobi. – " Osjećam se debelo i ružno."

Okreće se prema suprugu. - "Udijeli mi kompliment. ".

Suprug će. - "Vid ti je savršen. "


eto za početak, gorka istina.......................................

dobih mailom i odmah svima to prenosim......baš mi je doooobar.....

a ovo je poruka svima........

Blažen je onaj koji ništa ne očekuje, jer se taj neće nikad ni razočarati.

UVJETNI REFLEKS...................




i ovo dobih.....i to od osobe koja me nazvala na dan otvorenja i rekla da je bila tamo.....uh, rekoh joj, nemoj ići na blog......a onda dolazi moja kćer i veselo mi kaže kako je upravo došla iz avenue moll-a.......hmhmhm........a ja na blogu napisala da stvarno moraš biti lud da ideš prvi dan.....ma nisu mi zamjerili.....

U Avenue Mallu kupci potrošili 30 milijuna kn
Hrvatska sirotinja kroz prizmu tinejdžera(ice ) O da, standard nam je jako nizak, Kaj, pa tata stalno pi_di doma kada dodje nakon posla i dere se do raspravlja sa susedima i mamom: "Teško je živjeti kod nas uz ovakve plaće, treba djecu školovat, OBUĆI IH (možda u ZARI), a usput kad smo već svi skupa (moja čitava familija) došli na otvorenje Avenue Malla (baj d vej, tata i mama su uzeli slobodan dan, kako bi se mogli čitav dan duhovno pripremati za svečano otvorenje i kako bi mogli uhvatiti onu gratis paštetu koju je dobio svaki kupac prvi dan), nešt smo i kupili. Al mama govori već 6 dana, otkad smo se vratili s mora (a bili smo 4 tjedna na Bolu na Braču) kako treba obući djecu za novu školsku godinu pod hitno!!!. Pa je tako mama došla na ideju da potroši koju tisuću kuna u ZARI, a mama skočila samo da pogleda kaj ima od parfema u SEPHORI, pa je na kraju ostavila 1000kn u dotičnoj parfumeriji, jer bez 2-3 parfema moja mama i ja nemremo otići iz Avenue Mall-a!! Kaj god, najnoviji parfem od Gucci-al za 450 kn naprosto moram imati!! A tek moja mama... Ipak, ona ima ukusa. Najveći fetish su joj cipele od Botticellia i onog drugog koje redovito kupuje za 4000 kn. Malo joj dođe na knap sve to, jer joj je plaća 4300 kn, ali moja mama je barem in. I cool. Tata je na otvorenju Avenue Malla neumorno peglao Diners,pa i onu neku revolving carticu (tak je on rekao, a ja pojma nemam kaj je to, iako idem u ekonomsku i ići ću studirat Ekonomiju. Valjda na Vern.) Jer ak tata ne plati kaj smo mi stavili u košaricu, neće dobiti noćas od mame, mama mu se stalno prijeti. Pa stari pegla kartice. fakat ne znam kaj bi mi curke rekla u školi da se nisam pojavila prvi dan u školi bez majice s natpisom ZARA. Sve se brinem kako ćemo preživjet ovu jesen, jer nije lako živjeti u Hrvatskoj, a pogotovo nama sirotinji u Zagrebu. Ma kaj god, fakat ću poludit ak nećemo ići na skijanje, ali tak je uvijek svake godine, pa ipak otiđemo na kraju na Kronplatz, jer Pohorje je ipak za sirotinju. Al već jedva čekam sljedeći shopping u City Centru u HERVIS-u, i ono na jesen kad ćemo tamo ići kupit skije, i novu opremu za 10.000 kn. Pa ćemo braco i ja onda sve to kupljeno ugurat, prvo u našu novu Hondu Accord koju je tata kupio nedavno na kredit za 200 000 kn, a onda i u naš stan od 35 kvadrata na Jarunu, u kojem nemamo kaj za jesti. Ali nije bitno, shopping je život. Jebeš Hrvatsku, kad smo svi sirotinja..."

I eto, toliko od mene.......trenutno sam dosta loše, tlak, srce, hormoni.......pitaj dragog Boga kaj mi nije........glava mi je kao bundeva, neznam više kombinaciju lijekova koje bih popila, pa sam se odlučila da se ipak javim doktoru i obavim pretrage koje obećajem barem 3 godine.......fakat me je stislo, pa sam se i ja prestrašila.....a jš sam mlada....hihihihihhi




a moj pesek (dalmatinka Boni) zajedno samnom pati, stisli ju hormoni (tjera se, ne,ne, da ne mislite, ja se ne tjeram...hihihi....), a zbog nekih urođenih deformacija nije joj lako, pa smo eto dogovorili operaciju za dva tjedna, da joj sve izvade............a cijeli vikend nam je prošao u tjeranju mužjaka iz našeg dvorišta, čak smo je preko noći zatvarali, jer ti psi nisu normalni, kada navale trgaju sve.....ograda nam je strgana od fešti i nogometa, a psi su je još više razvalili......sada čuče izvan dvorišta (njih 5-6) i čekaju, čekaju, čekaju............sada se žurim doma, i nadam se da ju nisu dirali, danas je već, barem tako mislim, prošlo to tjeranje.......bar je tako izgledalo........

još jednom pozdrav svima..........pusek i čitamo se kada malo dođem k'sebi.......

ovo vrijme utječe na nas starije.....više neznam kaj me boli.......glava, srce, duša.......ma tak je svejedno.......jednostavno, ako i ne boli, ja si izmislim nekaj da sam vriti.......eto, npr. jučer lijepo zamislim kako ću doći doma, skuhati ručak, dijete i ja ćemo se fino napapati i usput lijepo napričati, ona će otići na trening a ja ću ostati sama doma, peglati i gledati TV......eeeee, neće ići........dragec, kojeg obično nema doma i stalno radi, baš jučer je odlučio doma raditi.....da raditi!!!!!!! na kraju je ležao na trosjedu, a ja glumila pepeljugu.....donosila, odnosila.....a on leži i šalta......pitam ga ja: buš išel sada raditi u kuhinju ili???......idem, evo smo što nisam......no, nije se pomaknuo....uh, nakon 3 sata sam odustala od svog nauma da peglam i gledam TV, jednostavno me je prošla volja........sram me bilo, ali ulovila sam se kako sam ljuta kaj je on uopće doma........dali zbog toga što podsvjesno znam da mu se nije radilo jer se dan prije fino "natočio" ili zato što nije moj daljinski.....neznam dali vas obuzme želja da taj predmet zafitiljite korz prozor???????....najgore mi je šaltanje za vrijeme reklama.....znam da su dosadne, ali simultano gledanje 4 programa u 5 minuta u meni izaziva histeriju.........a nedaj Bože šaltanja prije početka filma....i ja volim sport, ali kada pratimo teniski ili bilo koji meč uz nešto što sam ja izabrala, npr.seriju koju pratim......joj....joj....joj....i kada kažem da ne gledam puno tv to je zato......no, nema veze.......sve su to draži bračnog života........uglavnom, zaključak, nisam više ništa radila, lijepo sam otišla spavati, pa ćemo pokušati drugi dan..............možda me sada svi čuno "čitate" i pitate se: kakva je ovo žena?.......ali pitam ja vas, kaj vama ne dođe potreba za malo mira, onak da bude kako vi želite?......ja sam uglavnom navikla na samoću, dragi se ubija poslom i to mi je, naravno, jako žao......ali s vremenom, kada se pomirite da njega nema, naučite se da si organizirate dan tako kako vama paše, i kada se to neplanirano promjeni, mene to osobno izbaci iz takta........pogotovo kada je bioprognoza loša, hormoni divljaju sve u šesnaest i sl........a možda je to tako jer se podsvjesno ne želim previše veseliti i navikavati da je on doma, jer znam da mi u dubini duše jako nedostaje i kada o tome razmišljam, jako sam tužna..........znam da i njemu nije lako, dijete je odraslo, o tome kako je to bilo, većinu zna po mojim pričama......prokleto vrijeme u kojem živimo.........da on nije toliko radio nebi imali svoju kučicu, ali koliko se toga izgubilo.......koliko divnih stvari nismo uspijeli zajedno proživjeti i uživati u tome............i onda moram priznati da osjetim zavist prema onima koji su takve stvari izbjegli......ne, ne ona zločesta zavist, nego ono jednostavno pitanje: zašto kod nas nije moglo biti jednostavnije?...........nemate pojma koliko mi neke stvari nedostaju, toliko bolno mi nedostaju........ali ja sam optimista i vjerujem da će sve biti bolje.........mora.............no, dosta sam davila..........






dijete otišlo na prvi trening tajlandskog boksa, i vratila se totalno oduševljena, trening je bio izuzetno naporan što joj se jako dopalo, trener ozbiljan i strog, ali sat vremena joj je prošlo brzo i dobro se preznojila........danas će ju rasturiti bolovi, ali ona je zbog toga zadovoljna......jednostavno je imala potrebu ispucati se, a u ovom sportu će imati prilike........vidjeti ćemo koliko će ju to držati........ma glavno da ima barem 2 do 3 puta tjedno da se ispuca........baš mi je slatko izgledala kada mi je pokazivala pokrete.......jedino bi me bilo strah da me tom šakom pogodi........


kako sam već spomenula vrijeme, vidite i sami da je čas hladno, a onda malo zatopli, pa vas vrlo brzo opet opere pljusak........prehlade su neizbježne..........pa kako za sve, tako i za to vjerojatno postoji lijek.........





obzirom da često stavljam neke seksi stvari, mislite da sam opsjednuta seksom......hm........vratite se na početak teksta......hihihihihi..........ali zato kažu da su 60-te najbolje sa sex........jedvaaa čekam.........

nadam se da djeca ovo ne posjećuju..............i kako se kaže: ne zamjerite, nije sve tako crno kako izgleda.......možda je još crnije..........hihihihi........nije...........i da, koliko god se žalila, nebi dala svoju obitelj nizašto na svijetu...........u biti, znam da smo sasvim normalni i da u principu još jako dobro funkcioniramo, da se puno volimo.........a problemi su tu da nas podsjete da živimo.............

hello svima, evo nam ponedjeljka, novi tjedan.......




vikend je protekao uobičajeno ugodno, jer je opet bilo druženje i roštiljanje, naigrali smo se odbojke, nogometa, i moram vam reći da mi se već dugo nije desilo da nemogu zaspati od bolova u nogama i kukovima......stvarno smo se fino razgibali i potrošili barem dio kalorija....

neću vas puno gnjaviti, i neznam koliko ću ovaj tjedan biti na blogu....tako da nemojte zamjeriti ako se ne javljam........




zdravo živite.........a evo i dokaza da su i prije postojale "pamele"..........




a ovu šalu mi je poslala frendica i ja sam ju proslijedila svom direktoru (mužu)......hihihihihi...

Dobili test Svicarac, Slavonac i Bosanac - za 7 minuta treba ispeglati košulju, pojest kilu kruha i maznut žensku.


Švicarac prvo ispegla košulju, pojede kruh i istekne tih 7 minuta.

Slavonac prvo pojede kruh, ispegla košulju i istekne tih 7 minuta.

Bosanac da ženskoj da pegla i dok je guzi, uspije pojesti kruh za 7 minuta.





POANTA:


Švicarac --> prvo posao, zatim klopa, pa ako se stigne ostalo...

Slavonac --> prvo klopa, onda posao, pa ako se stigne ostalo...


Bosanac --> ako ne jebeš one koji rade, ne'š se kruha najest!





pusek svima.....

Jučer sam doživjela nešto lijepo.......

Zbog posla, upoznala sam divnu osobu, s kojom sam se našla na prvu........kada se vidimo, pozitivno djelujemo jedna na drugu...izrazito je otvorena i vesela osoba, kakve ja volim........

katkad popijemo kavicu i onako, baš babski izblebetamo.......tako ja jučer dođem do nje i ona mi pripremi poklončič......"zašto?" pitam ja....a odgovor: "Zato što si posebna, zato što mi je razgovor s tobom olakšao neke stvari, zato što si mi uljepšala dan.."......ostala sam iznenađena, ali u isto vrijeme sam dobila mala krila.......ne zbog poklona, već zbog onog divnog osjećaja da si nekome učinio nešto dobro, da si pomogao, a da je to sve bilo totalno spontano i eto, osjetila sam veliko zadovoljstvo........

ovo možda sada izgleda kao da hvalim samu sebe, ali mi to nije namjera, nego sam htjela s vama podjeliti veselje......

vani je bljakasto vrijeme, pa bi najrađe ostala doma i spavala........zahladilo je....čovječe, nekako mi je to došlo prebrzo, mada smo 9. mjesec i nebi trebalo iznenađivati da dolazi jesen.........moje dijete u tome uživa, trenutno se super osjeća, u petak ju tata vodi da se upiše na tajlanski boks....ha????.....kako ženstven sport.....ide sa frendicama iz razreda, a traži nešto gdje će se dobro ispucati i oznojiti........prvo je bila ideja da ide na ženski vaterpolo, ali ona je na ovo stavila više plusića, a smatramo da je bitno da si ona sama izabere........pitala sam ju da li ću je moći kinjiti ili će me zašutati...hiihihihihhi.....šalim se.......tražiti ću je da mi da malu poduku doma........hebate, pa neka mi netko stane na žulj.....inače imam jaku zagorsku ruku, pa kada ju još i "uvježbam"....cccccc........

da nebi bila dosadna sa svojim spikama, evo malo i noramlnih stvari.....jest da je stari, ali meni dobar....

Gusarski


Gusar sjedi u krčmi i pije rum, kad ga krčmar pita:
- Kako ste dobili tu drvenu nogu?
- Jednog dana sam plivao pored broda, naišao je morski pas i odgrizao mi nogu.
- A kako ste dobili tu kuku na ruci?
- U napadu na jedan brod mi je odrezana.
- A kako ste dobili taj povez preko oka?
- Gledao sam galeba kako leti i on mi se posr'o u oko.
- Pa, zar se tako može izgubiti oko?, krčmar će zbunjeno.
- Ne, ali to mi je bio prvi dan s kukom.





Student


Sin Crnogorac kaže tati Crnogorcu poslije deset godina studiranja na pravnom fakultetu:
-Tata ja ne mogu vise studirat pravni fakultet, zato mjenjam i idem na ekonomski.
- Kako hoćeš sine, ja i djed ostajemo.


U braku


Razgovaraju Joža i Štef: "Štef, kak ti je u braku?"
Štef: "Loše - mislil sam da mi bude žena kuhala kao moja mama, a ona pije kao moj tata!"





kaj nije pravi??????? darh vader, ili kako se već piše..........

pozdravčić svima...........

Ha, neki misle da me "rasturio" petak, ma nijeeeee.........ali zato ludi i nezaboravni vikend je.......

Mislim si ja u petak, dali da odem sama s ekipom na krk kod naših dragih domaćina....mužek je morao raditi a dogovor je bio "bez djece"......i tak si ja mislim, mislim.....i smislim....idem......svi su mi predragi ljudi i znam da ću se opustiti i dobro provesti, a moji su me u tome potpuno podržali, na čemu im hvala....jer nisam išla s nekom velikom grižnjom savjesti....samo malom, malom....ipak volim kada smo skupa....

i tako mene pokupe u 8 hanžići i mi krenusmo........put nam je brzo prošao jer nam tema za razovor nije nedostajalo......

bili smo prvi, naravno poslije domaćina i seke, prijateljice koja je otišla s njima, a koja mi je već na početku digla raspoloženje.....to vam je jedno veselo, razdragano, dobro biće koje je lako usrećiti....kako sam iz zezancije nekima napravila kao čestitku za ročkas, naravno zezancija....tako si je ona poželjela isto i ja joj naravno s najvećim guštom napravila.........kada je vidjela da sam joj donjela čestitku, izgrlila me i izljubila, a svojim smjehom uveseljavala dok ju je čitala....pa imala je nekih 36 stranica, obično slike uz neki tekstić......naravno da je bilo sexa, ruženja, i druženja.........a ovo smo nas dvije na novogodišnjem balu u lisinskom.....

neža nam je skuhala kavicu, i polako uz priču prikupio se ostatak ekipe......smjeha i svega od početka..........tada su "dečki" otišli sa zlatkecom na njegovu brodicu, da se malo provozaju pred komadima.....a mi babe u šetnjicu.......vrijeme je bilo prekrasno, jednostavno moraš uživati........ovo su moje predivne, predobre i meni posebno drage curice


tada smo se svi našli u nekom coctail baru i krenuli spremati roštilj...

prvo smo se morali snaći za hranu.....hihihi.........ako ne vjerujete evo dokaza........





dobro smo se opskrbili.....mene je zapao onaj sa staklom i dragi moji, ti turisti su fakat guba......oni vam popiju kavicu i umjesto pranja šalice lijepo sve bace u kantu....ja vidjela na svoje oči, jer bilo je i cijelih komada.....naravno da sam pitala da možda skupim te cijele, da prodamo?????..hihihih.....

ma šala, ideja za ovakve slikice je naravno od zaceka koji je uvijek za neku zezanciju, a to je slikano kako bi mogli "ucjenjivati" naše domaćine.......

....klope, kolača, mesa, svega je bilo naravno i previše, neznam dali se i kod vas događa da se opskrbite za 6 dana a ne za 2....uvijek taj neki strah "hoće li biti malo??"......ja znam da jedino čega može sfaliti je cuga.....eh, znalo nam se desiti da ostane, ali i da su svi tak taj dan "žedni"........ali cuge se može kupiti u svako doba dana i večeri, odnosno noći....

eh i tako vam mi krenemo peći roštilj.......to vam je poseban doživljaj, jer se peče na više roštilja.......zlatkec na svom malom veličine cca 30 cm, a na drugom se peče malo ipak veća količina....naš zlatkec je zubar, što je očito i dok peče roštilj, sjedi na svom stolčeku i samo viče što mu treba....."neža, vode....neža špek....neža meso.....neža papir......neža, neža, neža.......".......rekli smo mu, ako još jednom nju pozove da ćemo i njega ispeći na tom malom roštilju.........što ćete, navikao je u ordinaciji, pa mu se ne može niti zamjeriti......(ali zlatkec ja te volimmmm)....a neža je heroj koji to sve stojiči podnosi.....hihihihihi..........zakon su...inače, ona mu je i asistentica u ordinaciji...

liljepo smo se napapali , bolje rečeno prežderali, eh, sada je to trebalo i potrošiti.......mi neki smo bili opet za neku šetnju, no prihvaćem je jednoglasno prijedlog da plešemo.......lijepo si upalili cd-eić i udri na terasi ........najviše je bilo roka, đajva, a onda smo mi babice odvalile trening trbušnog plesa.....uz nas kao i ostalo cijelo vrijeme je bio naš heroj zvonko.......tijekom večeri je bilo masaže, najbolje je prošla seka kojoj je muž kapetan pa ga nije bilo, i svi muški su se svojski trudili da joj vrate cirkulaciju.......poslije toga je ta žena plesala do besvjesti...sve je naučila......



do nas su bili susjedi koji su isto imali tulum, ali mi smo bili pristojni i u 2 se povukli a oni su razvaljivali narodnjacima još dugo, dugo......u 4 sata su bili "ugodno" zamoljeni, što je uzrokovalo gašenjem muzike, ali ono: pas mate, tko bu mene, nebu mene nitko itd. se je još dugo nastavilo......mene to osobno to nije smetalo, ja sam spavala kao beba......moje mjesto za spavanje je inače ispod šanka......rekla, sam, hebate najmanje piijem a uvijek sam ispod šanka.....hihihihi.....baš dobro......

drugi dan smo se nekako podizali, nezaobilazna kava.....a tada....nešto što me je tak razveselilo.......moj heroj zvonkec je ispekao palačinke....jeeeeee.....nas dva smo pripremali doručak, ja tople sendviče a on palačinke......jebo sendviče, ja sam se taj dan jela samo palačinke.......posebno su fine jer ih ja ne pečem.......nije da mi je teško peći palačinke, ja ih pečem u ponoć samo neka je želja, ali kada to netko drugi napravi, posebno su mi fine......i to za doručak.......

muški su naravno opet na brodicu (nakon još jedne runde spavanja), a mi babe na plažu........malo uloviti bojice i okupati se....no, neka lagana burica je one zimogrozne otjerala kući, a sekica i ja smo ostale do poslije podne....naravno, ja opet zaspala.....što ćete......a onda dolazi novi heroj....jase.......nosi nam kavicu na plažu.....čovječe, ja ju inače zovem anđelom jer sam uvjerena da to je, a malo, malo to i dokaže......tako smo si mi još popile kavicu.........ja se okupala, jest da je more bilo hladno, ali osjećaj da ove godine neću više, nije me uopće to smetalo, nego sam se zguštom bućnula i isplivala i lijepo mokra se prošetala do kuće.......tuširanje, gužve oko kupaone, spremanje stvari, pranje, pometanje, to je ono čime se sve završava...........i tako mi sretni i zadovoljni, s bolom u mišićima od plesa, i naravno od smijeha, krenuli za zagreb...........

jednom rječju, ljudi, kako je lijepo imati društvo koje je totalno opušteno, koji prihvaća svakoga onakvog kakav jeste, nema podsmjehavanja, sve ide u principu u glavu.......opuštena i dobra zeka.............jednostavno, sretna sam što ih imam........imam ja još dragih prijatelja, ali ova ekipa je za razvaljivanje.........obožavam ih i jako ih poštujem........

a sam umjesto svog mužeka tih dana grlila banderu....