Don't worry...be happy... :)

Prolazeći pored sobe svog sina, otac je bio zapanjen vidjevši krevet

lijepo poravnan i sve uredno i pospremljeno. Tada je vidio omotnicu na

jastuku. Na njoj je pisalo "Tata". Sa najgorim slutnjama, otvorio je

omotnicu i počeo čitati pismo držeći ga drhtavim rukama:

"Dragi tata,

Pišem ti s velikom žalosti i tugom.
Morao sam pobjeći sa mojom novom curom jer sam htio izbjeći scenu s tobom
i mamom. U Jani sam našao pravu strast i ona je tako lijepa.... Znam da
ju ti ne bi prihvatio zbog svih njenih piercinga, tetovaža i njene uske
motorističke odjeće kao i zbog toga što je ona toliko starija od mene,
ali - to nije samo ljubavna strast.

Tata, ona je trudna.

Jana kaže da ćemo biti jako sretni. Ona ima kamp-kućicu u šumi i hrpu
drva za loženje što će nam biti dovoljno za cijelu zimu. Želimo imati još puno
djece.

Jana mi je otvorila oči činjenicom da marihuana stvarno ne šteti nikome.
Uzgajati ćemo je i razmijenjivati sa drugim ljudima u Komuni za kokain i
ekstazy. U međuvremenu, moliti ćemo se da će znanost ipak uskoro naći
lijek za AIDS da Jani bude bolje; ona to zasigurno zaslužuje.
Ne brini, tata, meni je sad 15 godina i znam se brinuti o sebi. Siguran
sam da ćemo vam kad-tad doći u posjetu da vidite svoju unučad.

Tvoj sin Tvrtko


P.S. Tata, ništa od toga nije istinito. Ja sam preko puta kod Tomice
doma.

Htio sam te samo podsjetiti da u životu ima puno gorih stvari od one

školske svjedodžbe na mom pisaćem stolu.

Volim te!

Nazovi kad bude sigurno da se mogu vratiti doma."




jest da je šala.....ali........malo se čovjek i zamisli.................budite mi dobro i neka vam je ugodan vikend........danas malo crnog humora!!!!!!!!!!!!!!!!

prvo da izvjestim, da bila sam na informacijama i bila sam zadovoljna, mužek baš i nije ali ja vjerujem u dijete i da će sve biti ok......ona je dobra, draga, profači je simpatiziraju i nemaju nikakvih pritužbi, i žele da ima što bolje ocjene jer vjeruju da ona to može.....samo sada treba uvjeriti dijete.......kako sam već jednom napisala, da se samopouzdanje može kupiti u tabletama, to bi bilo super.......shvatila sam da, kako ga ja baš i nemam zbog nekih događaja u svom životu, mi je glavna opsesija da ga ima moje dijete.....i onda se rodi jedno drago, mirno, slatko i jako, jako senzibilno dijete (koje je plakalo na crtiće već sa 3 godine), a zbog trke da se nešto postigne, tata je cijelo vrijeme radio i tako propustio najvažniji dio svog djeteta, a ja često preumorna i nezadovoljna, očito negdje pogriješila........tako prekrasna i dobra ali lagano oslabljena samopouzdanjem ušla u svijet pokvarenosti, zavisti i zločestoće.....a ja, ja bih učinila sve da joj ga "usadim".........a onda na vijestima vidim ovo:


Ukrajinski trener izudarao je u Melbourneu vlastitu kćer zbog neulaska u polufinale. U divljačkom pohodu zaustavili su ga novinari, koji su sve snimili i slučaj prijavili policiji. Video.

Grubo obiteljsko nasilje u naizgled uzornoj sportskoj obitelji Zubkov zasjenilo je besprijekoran ambijent Svjetskog plivačkog prvenstva u Australiji.




Neznam dali ste vi vidjeli snimku, ali ja bih ga mogla zatući.........kako se vidi na slici, dijete je totalno u komi.......nažalost, takvih stvari smo se nagladali i u živo.......nema toga toliko u ovom sportu kojim se dijete trenutno bavi, ali kada je plivala, na takmičenjima smo često vidjeli da se na osvojeno 3. mjesto dijete ošamari, da dijeca zbog straha od roditelja sjede u čošku i grizu nokte......djeca normalnih roditelja su se zabavljala, a oni se nisu usudjeli ni na tako nešto pomisliti.......prijekoran pogled roditelja ih je svugdje pratio..........tako smo prisustvovali kada su dva pametna tateka, dobro natočeni pivom, žalili se jedan drugome:...joj, moj sin je tak loš u školi, neznam kaj da napravimo....drugi će.....boli te k**** kaj je glup ko' stup, glavno da dobro pliva i da je uvijek prvi, što će mu škola.......i što je najgore, to se nisu šalili, spika je bila turbo ozbiljna.......krepili, što drugo reći.........

a inače, djeca strašno žele ugoditi roditeljima, ako im roditelji ne poklanjaju pažnje, žele skrenuti pažnju na sebe, a ako ih i beskrajno volite i to im pokazujete, oni vas još više žele razveseliti.......i onda, nakon truda ti ih tučeš.......a svatko normalan zna da je sreća često varljiva, pogotovo u sportu gdje se pobjede zasnivaju ona razlici od 1 stotinke....hej.......to je kraće od treptaja oka, a ti češ izbiti dijete jer je otplivalo koju stotinku sporije.......zato mi se bavljenje sportom sve manje sviđa, da bi nešto postigao u tom sportu moraš se "ubiti" od treninga, zaboraviti na sve što postoji na ovom svijetu.....samo trenirati, trenirati i ići debelo iznad granice izdržljivosti..........a što je najgore, roditelji koji tuku svoju djecu zbog sportskih rezultata, liječe svoje komplekse i tjeraju dijete da odrađuju nešto što oni nisu mogli....i naravno, uz to još i da zarade lovu kako bi oni mogli uživati, mislim roditelji.......fuj, fuj, fuj.........

zato se možda djetetov trener nekada naljuti kada ju ja pohvalim da je super otplesala, bez obzira na greške......jer kako kaže moja jase....oni su nama uvijek prekrasni......ako se smiju i ako su veseli, nama je to dovoljno, a kada dođe do dobrog rezultata, to nam je drago samo zbog njih samih, jer su oni trenirali, ne mi........oni najmanje žele pogriješiti, oni najmanje žele da ih netko kinji jer se oni sami dovoljno kinje........treniraju ali su normalna dijeca koja žele uživati i u ostalim događajima njihovog ludog tinejđerstva......i to je za mene ok, naravno sve u svojim granicama.........i uvijek ću reći djetetu da što god da radi u svom životu, neka se trudi i radi to na najbolji način.......


eto, toliko od mene, obzirom na ovo vrijeme nije čudo da se ljubimac iz crtića našeg vremena odao drogi.....hihihihihi......naravno, ovi ni u kojem slučaju nije reklama za drogu već upozorenje da to nikako ne raditi, jer eto, nestaneš.........nema te više.............popapala te maca..............

dakle ljudi, osjećam se haj, mozak baj baj...........doslovce bih mozak baj jer me tak boli glava da ću pop***.......tlakača mi raste i to je posljedica........no, stabilizirati će se vrijeme pa će i to proći......već sam navikla..........................

a da vas izvjestim, predstava briljantin je supeerrrrrrr.............svi koji žive izvan zg-a misle kako mi stalno izlazimo i kako je super imati kamo izaći....je, samo ne izlazimo svi.........a kada izađemo uvijek se sama sebi zakunem da ću izlaziti češće.....no, dani tako brzo prolaze u svakodnevnim obavezama da se na žalost ne sjetimo učiniti nešto za svoj gušt.....to je loše......i onda imate u društvu nekoga tko se sjeti da bi mogli ići i nije lijena otići po karte (za ovu predstavu i više puta) i kao prvo VELIKO hvala neži koja je organizirala naš mali izlet u komediju........otići u kazalište, to je nešto fenomenalno......uvijek se poslije tak dobro osjećam........nije bitno koje, svugdje je dobro.....prošle godine smo išli češće i to smo "šarali" od kerempuha, gavele, komedije, histriona...... nisam pogledala lošu predstavu.....

a jučerašnji briljantin!!!!!!!!.......film sam gledala sa svojom čerce nekih 6 puta, a ona barem 20........stalno si je vrtila dvd.......muzika mi je super......taj film je bio popularan kada smo mi bili tinejđeri.....znam da su sve curke stenjale za travoltom, a dečki maštali da im je cura olivija...........a predstava je fakat dobro napravljena, jako mi se sviđa......svi su bili super........jednostavno, mislim da bi svojim riječima samo mogla pokvariti dojam........zato ću vam staviti par slikica.................klinci su isto bili oduševljeni........

xxxxxxxxx

Sandy i Danny proveli su nezaboravno romantično ljeto, ne znajući da će se od jeseni sresti u istoj školi. A tada - nema šanse da se romansa nastavi ili da uopće ikome pokažu da se poznaju: pa što će Dannyju reći njegovo frajersko društvo kojem je već ispričao kojekakve bajke o svom ljetnom osvajanju. A niti Sandy nije znala kakav je "mačo imidž" Danny sagradio kod kuće...

Ovaj nadasve zabavan i širom svijeta popularan mjuzikl prvi se put na pozornici pojavio 1971. godine kao amaterska produkcija u Chicagu. Godinu dana kasnije je prebačen najprije na off-Broadway, a konačno - nakon nekoliko mjeseci - i u brodvejski Broadhurst Theatre, gdje je do zatvaranja godine 1980. odigran više od 3300 puta. U prvoj londonskoj produkciji godine 1973. kao Danny je nastupio tada još nepoznat Richard Gere, a Elaine Paige bila je zamjena za Sandy. Kritičari najprije nisu dijelili mišljenje publike koja je mjuzikl prihvatila s oduševljenjem, ali nema sumnje da su i priča i pjesme (među kojima su Summer Nights, Beauty School Dropout, We Go Together, Greased Lightnin' - neke od njih uključene i u trenutačno vrlo popularan "Grease mix") ostali popularni i trideset i pet godina nakon prve izvedbe. Popularnosti Briljantina svakako je pridonio i hit film iz 1978. godine s Oliviom Newton-John i Johnom Travoltom u glavnim ulogama, za koji je dopisano i nekoliko dodatnih do danas voljenih melodija.















eh, ovaj frajer kaj glumi profačicu je legendaran.....ima tak dobru facu, nasmijao me do suza samom pojavom......a na kraju napravi i špagu, vauuuuuuu...............ma da se netko ne nađe uvrijeđen, svi su bili dobri na svoj način.....

ah, da, a naši mužići........nisu oni sami roštiljali već su se našli u nekom restaću na markuševcu koji ima najbolje krmiće na štapu........i fakat se svi dečki skupili, čak su došli i neki koji su imali temperaturu.........a kak' im je bilo???? nemam pojma, znam da mi je mužek došao kada sam ja već laganini spavala, tj. tak me boljela glava da nisam dobro niti čula, znam jedino da je tak smrdio po luku......noćas sam sanjala svježi zrak, toliko mi je falio........ali, kako kaže najdraži, hebeš roštilj bez luka i što je najgore, u pravu je........

ništa, idem raditi, danas idem na informacije........moja je opet u silaznoj putanji, samo neznam dali smo došli do kraja ili se već možda laganini diže prema gore.....daj Bože da ide na bolje, jer sve manje imam živaca.......osjećam se tak prazno i iscrpljeno, mislim psihički.......imam osjećaj da se više nemam snage boriti, a znam da moram..........uh,uh,uh.......

danas ljudi idem u kazalište....jeeeee......idemo mi mame i naša dječica, a dečki su rekli da će nama u inat, ako neće padati kiša (a hoće, hihhhihiii) roštiljati......ide nas ukupno kao jedan razred, cca 25......a biti ćemo raštrkani kao rakova djeca....što naravno našoj djeci neće baš niti malo smetati.......ah, da vam kažem, idemo gledati Briljantin.......

inače, da se nešto značajno događa, neee, sve po starom......sve uobičajeno, samo da se ovo vrijeme stabilizira, postati ću ovisna o tabletama protiv glavobolje......
ja sam još dobro prošla, neki nakon nedjelje povraćaju i imaju temperaturu....dragi prijatelj kaže da je to od mojih kolača.....hihihi......ali onda se ispravio i rekao da je ovaj drugi pojeo tri puta više od njega, a nije da mu je brojao, a ne povraća.....uh, pao mi je kamen sa srca, nebih htjela da se priča da sam trovala ljude....hihihihi.......i tak, mene nazove moja jase i sjetimo se druženja.......koliko smo neozbiljni.....dakle, jedna od naših je frizerka i zeza se frend da će joj doći da ga ošiša (on ima 50 god), a ona će njemu: primam samo one ispod 35........dok je ovaj razmišljao što da joj odgovori, jedan se već snašao i rekao: ja imam sigurno manje od 35 (misleći na dužinu).........tu se svi počeli nuditi, jer se rijetko traži manje, a jedan frend ko' iz topa: baš ste jadni vi s manjim od 35....... da ga vidite i da ga poznate bilo bi vam smješnije....visok cca 160, cca 50, ne priča puno, ali kada kaže, tada se svi odvalimo.....izgleda jako ozbiljan i nikada nebi rekli da bi takva osoba mogla napraviti neku glupost.....a to je onaj koji je skinuo hlače bez jebemti pred cca 80 nepoznatih ljudi, kako bi njegova ekipa pobjedila.......
....................ali ne trebam reći da je izazvao divljenje svih žena, pa tako i frizerke......

eto, da vas baš previše ne davim.........malo smješnih slikica.....




a ovo je za moju sunčicu koja jako mrzi gravitaciju, kao i većina žena, naravno s godinama sve više.......a njoj sam tada napisala vic:

dopeljali bakicu na hitnu s nožem u koljenu i pita ju doktor: pa što ste gospođo radili????...Htjela sam se ubiti!!!!!...........Ubiti???? u koljeno???????.................pa rekli su mi da je srce dva prsta ispod cice......hihihihihihihihihihihihihihihihihi..................evo slikica da si lakše predočite............ihihihihihihihhiii





Orgazam ima šest faza:


1. ASTMATIČNU: Ah! Ah! Ah!
2. ZEMLJOPISNU: Tu! Tu!
3. MATEMATIČKU: Više! Više!
4. RELIGIOZNU: Oh, Bože!
5. SAMOUBILAČKU: Umirem!
6. UBILAČKU: Ako staneš, ubit ću te!





Postoje 4 vrste seksa:

1. Komični: Imaš s čim, nemaš s kim.
2. Tragični: Imaš s kim, nemaš s čim.
3. Socijalni: Imaš s kim, imaš s čim, nema gdje.
4. Filozofski: Imaš s kim, imaš s čim, imaš gdje, neznaš zašto.

___________________________________________________________________________


Došla starija žena u apoteku kupiti viagru.
Apotekarka pita: "Koju hoćete - po 100, po 300 ili samo 30 kn?
Prema visini i djeluje."
"Ma dajte mi onu za trideset," kaže žena, "treba mi samo da mi stari ne
popiša dasku!"

hello ljudi.......početak tjedna mi i nije tako teško pao jer mi je vikend bio super......jest da sam se nadelala, ali to je ok......subota je prošla u radu, ali sam si uspijela i "ubiti oko", a nedjelja......prvo dobro je bilo to što mi je majka izašla iz bolnice.....Hvala Bogu dobro je..........odnjeli smo joj klopicu i odveli ih na ranč (tako zovemo našu vikendicu, mislim od mojih staraca), mamu je to jako razveselilo......nabrali si cvijeća, nadisali svježeg zraka (koji je fakat bio svježi), pogledali kako je tata bio vrijedan i zadovoljne ih vratili doma....tada me je mužek ostavio na turniru, a on je otišao kući raditi.......turnir.........naši prvo prošli u finale, i to mi je viće bilo super.......čekajući finale, mi curke smo otišle na kavicu, malo olakšale duše, što je svakako potrebno, a tada me nazvala moja jako, jako draga prijeteljica koja mi je rekla da me čeka u dvorani??!!!!...halo?????....da je svijet mali, to svaki dan možemo primjetiti........od njezinih prijatelja iz N.Gradiške dijete također trenira akrobatski R'N'R i imao je prvi nastup, tako da se išla vidjeti s njima i podržati njihovo dijete.......tako se sjetila mene......otišla sam onda s njom na sokić i uživala slušajući kako je sretna, jer je to stvarno zaslužila.......prošla je do sada svašta, i divim joj se da je uz sve to ostala normalna, a sada joj se dešava i nešto ljepo u životu.......joj, kao da sam i ja sretna........eh, tada dolazi šećer na kraju.................tara i matija su osvojili brončanu medalju..........jeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeee.......ne mogu vam reći kako sam bila happy (ja sam toliko vrištala i skakala, da me dragi, koji je došao na finale, rekao da ih sramotim......boli me kosa za to........bila sam sretna i to je bilo sponatno......hihihihi.......i on mene sramoti kada popiju gajbu piva pa baljezgaju gluposti)....... nije samo zbog medalje, već zbog njih, djeci je toliko potreban poticaj, i sada su ga dobili, dobili su nagradu što su redovito išli na treninge, borili se katkad s nepravdom, radili i katkad zabušavali, ali opet trenirali iz gušta............tara se danas ujutro probudila i rekla da je tek sada ujutro svijesna što se desilo, kao da se jučer nije usudila niti veseliti...............ako osvane koja slikica toga, odmah stavljam..............obzirom da smo svi bili dobro raspoloženi, nije nam trebalo dugo da se dogovorimo da svi dođemo kod nas na cugu...................nemamo neki veliki dnevni boravak, bolje reći - jako je mali, ali nas takve stvari nimalo ne smetaju...............djeca su u sobi pričala, papala i radili društvo našim kućnim ljubimcima, a mi prolupani i deformirani starci smo si dali oduška.........nikada nam nije dosadno i uvijek se smijemo, nema nekih teških spika, samo zezancija..............obožavam ih......i tak, šteta što je bila nedjelja jer bi se druženje nastavilo do ranih jutarnjih sati.................

nisam građevinac, ali sam na neki način okružena poslovima vezanim uz to, mužek projektira strujicu, šogorica arhitektica, pa moram priznati da me ovakva slikica fakat nasmijala............svima veliki pusek i želim vam veseli i uspješan tjedan, neka vam je svaki dan sunce, neka vam ništa ne fali, samo neka je viška......hehehehe.............

nočas sam zaspala na trosjedu, obučena ful u traperice, majca, čarape, ništa me nije to smetalo da spavam do jutra.......mužek se malo zabrinuo, ali nisam imala snage se pomaknuti........noge mi bride......onda uz sve to dođe i "tetka"......uh............no, dobro, barem neću više toliko mješati unos slatko-slano do besvjesti.......

inače, jučer sam došla doma baš zadovoljna......bila sam kod mame, donjela joj stvari, lijepo se ispričali, onda je mama rekla da si tak želi kavu, da joj se priviđa i miris.....ne budem lijena, odem do sestre i pitam dali joj smijem donjeti malu kavu....."možete, od male kavice neće joj biti ništa".....i ja trk......odmah sam kupila i tati, jer i on, od kada je mama u bolnici, neće sam piti kavu.....tako su povezani, ustvari, što su stariji to su povezaniji.....sjećam se da su, kada sam ja bila mala, često se znali posvađati, onak kako se svađam i ja sada sa svojim dragim......sada sam svjesna da su to obične male, uobičajene svađice, koje su sastavni dio braka........tak su si oni skupa popili kavicu, ostali smo i duže od uobičajenog......eh, onda smo tatek i ja otisli na kolačeke u slastičarnu Horak, nisam niti znala da je tam slastičarna.....i jako su bili fini kolačeki.......

a sada malo slikica.......današnja tema su mace......mic mic.........

tako slatke.................








ali nije da vole vodu............







a kako se kaže: vole se kao pas i mačka..............






tak mi je slatka ova maca, koja kao da je zinula od čuda.........baš su mi slatke.........

svima želim ugodan vikend, nije da će biti lijepo vrijeme, ali ako je čovjek sretan i zadovoljan, nađe zadovoljstvo i u kiši........i to ima neke prednosti: vani pljušti a ti doma zavaljen u krevet, čitaš neku dobru knjigu, naravno da si prije toga pripremiš nešto fino za grickati, pokriješ se dekicom i uživaš, a kada ti se prispava.....hrk, hrk, hrk........u pozi si, ne.........samo spustiš knjigu........

hm.......što da pišem..............napravila sam poslić, sada mi je pauza, skuhala sam si fini zelini čaj s naranđom.......moram priznati da sam jako umorna, dali od vremena, dali od svih briga. Svaki dan se nahodam, prođem kliometre pješice......nije to loše, noge me bole ali to dođe kao dobra vježba....

onda dođem doma i opet sam na nogama, spremanje, pranje, usisavanje, kuhanje.......kao da sam živim, nitko ne sprema, Bože sačuvaj......nema se vremena, a ja ga imam napretek.......no, dobro, već sam navikla...lijepo sve pospremim, napapam se i legnem čitati knjigu....e tu dolazi sranje jer uspijem pročitati dvije stranice i več hrčem.....to me tak ljuti, tako bi htijela nešto pročitati.....

danas idem majčici, inače idem svaki dan, jedino sam jučer bila kod svoje sekice..... Hvala Bogu dobro je, ima problema s kalijem, ali ovo ostalo izgleda da je sve ok...ona se dobro osjeća, jako je vesela......kupila sam joj neke piđamice koje joj se jako sviđaju i sada se stalno presvlači, to mi je baš slatko......voli se šaliti, bile smo kćer i ja kod nje i dolazi njezin doktor i komentiramo kako je zgodan, a tara zgrožena "vi niste normalne".......nas dvije smo se tak smijale i još više kurile zbunjeno dijete......uglavnom tara je mislila da smo zdrogirane.....neznam zašto svi kada dolaze u bolnicu misle da tamo moraju plakati, bezveze, meni baš dođe neka inspiracija da se našalim i razveselim pacijenta....pa dovoljno je tamo sam da bude tužan, a kada su posjete treba ga razveseliti.....i naravno ostaviti do drugog dana puno, puno ljubavi......

inače, ljuta sam na čerce.....jako...........stalno nešto obečava kako će sve srediti, popraviti.....ništa.....opet ja malo kinjim i ona meni "vidjeti ćeš!!!"...i ja budala čekam.............gledam ju sada na slikici koju imam kod stola....ima nekih 10 mjeseci, u kinderbetu, stoji s flašicom-tom pozom nas je dočekala ujutro...uvijek bi se probudila prije nas, ali nije cendrala nego mirno čekala da se i mi probudimo.....a kada bi vidjela da smo otvorili oči, vadila bi flašicu iz usta i veselo hihotala i cupkala u vreći za spavanje........tak je bila slatka......oduvijek je bila dobra......ma i sada je, stvarno je jako dobra osoba..... samo to njezino vrijeme nosi neke druge brige od onih s godinu dana.....nisam niti ja bila drugačija.....markiranje, pa markirala je od muža baka (to me je odvalilo kada mi je pričala), znam da će i ona, ali dobila je opomenu razrednika.......ok, ni na to nebi tako pukla koliko na rečenicu "pa ima pola razreda"........ne mogu a da ne započnem raspravu "čekaj malo, pa pola roditelja je razvedeno, pa hočeš da se i mi razvedemo i kažemo ti da je to normalno????? zašto gledati onu goru polovicu, treba težiti biti u boljoj".......onda ona meni da je umorna, da ima problema, da ima jednostavno ima puno za učiti i da ona to ne može......"trgni se, ne izigravaj patnicu, to svi možemo, primi se posla koliko kod bilo teško...to ti je život, a on ne mazi!".....stvarno se trudimo da ima sve što joj je potrebno, čak i više, pokušavamo joj pomoći na sve načine, ali kako joj ja kažem, volju u tabletama joj ne mogu kupiti.....ima svega, ljubavi, pažnje, razumjevanja, pohvala, topli dom, svoje malo carstvo, za obući i više nego treba, dakle neznam kaj da još dam, što da napravim?????.....grozno me boli ta nemoć.......sve sam joj to ja rekla, ima i kaznu, ali bi više voljela da se tako ne razgovaramo.......uh, dosta......

sve vas volim i saljem vam veliki pusek.....


a mojoj sekici, ako će doći ovdje, želim da ima
...................i da budu sretna obitelj....


.......hehehehehe..........i nadam se da će mi dati da joj pegllllllllaaaaaaaaaaaaaaaaaaammmmmmmmmmmmmmmmm..........ljute me i ona i mama kaj mi nedaju da im pomognem u onome kaj mogu raditi.......pa nismo si susjede.......nije mi teško i meni je lakše ako pomognem.......to me čini sretnom.....neznam zakaj, ali je tako......u stvari, volim jako ljude činiti sretnima, i kada su oko mene sretni i ja sam sretna.......a ja jakooooooooo želim biti sretna................

Postoje životne pogreške na koje nas iskusniji upozoravaju, no mi ih ipak činimo, sve dok ne naučimo lekciju na vlastitoj koži. Ne nasjedajte na životne zamke, a ako vam se i dogode propusti, još imate vremena promijeniti i poboljšati mnoge stvari.
Nemojte tražiti krivca uvijek u drugim osobama, nego prvo pođite od sebe. Mijenjati možete samo sebe i svoju narav, a ne druge ljude. Ne budite tvrdoglavi i ponosni. Poslušajte savjete ljudi koji vam znače. Niste sami na ovom svijetu, naučite surađivati.


Ako se nemarno ponašate prema svojem tijelu, posljedice će vas snaći kad-tad. Na vrijeme se počnite brinuti o sebi. Alkohol, cigarete i stres ostavljaju trajne posljedice, zato ne zanemarujte savjete o tome koliko je važno da na vrijeme započnete njegovati tijelo i duh. Svakodnevno vježbanje, voda i pravilna ishrana pomoći će vam u tome.

Probajte se osamostaliti što ranije. To ne znači da se nužno trebate preseliti iz roditeljskog doma, nego da počnete što ranije raditi poslove kojima ćete sami zarađivati. To će vam pomoći da vrlo rano izgradite dobar stav i poštovanje prema novcu.

Ako se razočarate u ljubavi, nemojte svaku novu simpatiju uspoređivati s prijašnjim partnerom/icom. Dajte svakome priliku jer ne znači da će nova veza ponovno biti loša. Dobar znak zrelosti je kad shvatite da je svaka osoba jedinstvena.





Naučite jasno i glasno reći "ne"! Ne dopustite da vas ljudi navlače za nos. Ne radite za prijatelje ono što oni ne bi nikad učinili za vas. Postavite jasne granice, nemojte si dopustiti da vam bude neugodno reći da vam se netko ne sviđa ili ne volite neko jelo. Ljudi cijene iskrenost i ne brinite se za one koji bi se mogli uvrijediti zbog toga, ti vas nisu vrijedni...

Čuvajte se! Koristite kondome u odnosima s partnerom jer neopreznost vas može mnogo stajati. Pokupite li neku spolnu bolest, možete upropastiti svoje, ali i tuđe zdravlje. Uvijek mislite svojom glavom i ne dozvolite da vas nagovore na nešto što ne želite, pogotovo cure.....učiniti ćete nešto jer vi to želite, ne podlegnite nekim glupim ultimatumimia ili mišlju "više će me voliti"......moš misliti, ako te voli, voliti će te i ako pričekate s intimnim odnosima neko vrijeme, čisto da se dobro upoznate.

Nitko nema kontrolu nad drogama. Zato se ne-mojte zavarati ako mislite da ćete vi uspjeti u tome. Samo jedno eksperimentiranje s drogama može biti dovoljno da postanete ovisnik. Veća ćete faca ispasti ako u društvu u kojem se to radi kažete kako vas to ne zabavlja i nije vam potrebno.

Ne sanjajte o bogatstvu preko noći. Dajte si u svemu vremena. Ne dajte da vas "pojedu" razmišljanja kako samo stjecanje velikog novca čovjeka čini potpuno sretnim. Malo po malo i doći ćete i vi do svog cilja, ali samo ako budete uporni i marljivi. Veselite se svakom novčiću jer ste ga zaradili sami svojim trudom.


Poslovanje s obitelji ili prijateljima može biti vrlo škakljivo kad su posrijedi pregovori i dogovaranja o velikim zadacima, a mišljenja se razlikuju. Tad svatko pokušava nametnuti svoje mišljenje i takvi razgovori obično završavaju svađom.

Ako mislite da možete popraviti druge ljude, jako se varate. Ljudi se mogu mijenjati samo onda ako oni to uistinu žele. Razmislite prvo jeste li vi ti koji prvo trebaju nešto promijeniti na sebi, a onda upozorite druge na to što im je mana. Brinite se za druge ljude i naučite ih prihvatiti takve kakvi jesu.




U velikoj ste zabludi ako očekujute da će drugi ljudi čuvati tajne koje ste im povjerili. Kad nekom otkrijete svoje tajne, one često u prepričavanjima jednostavno "pobjegnu" iz usta onih kojima ste ih povjerili. Nije to ništa zlonamjerno, ali ljudi vole pričati. Zato se povjeravajte samo jednoj osobi kojoj stvarno vjerujete te čije i vi tajne znate.

Banke ne daju kredite jer su dobre nego zato što na njima zarađuju. Zato se nemojte polakomiti i kupovati iznad svojih mogućnosti i dizati kredite koje kasnije nećete moći otplaćivati.

Ugovore o zapošljavanju i druge važne dokumente uvijek čuvajte u posebnoj mapi. Nemojte se dovesti u situaciju da vam netko pokuša smjestiti, a da vi nemate svoj primjerak ugovora koji ste potpisali te da na sudu postoji samo vaša riječ protiv njegove. To vrijedi za bilo koji važan dokument.

ovdje dolje je slikica iz jutarnjeg, koju nisam niti skužila dok me nije frend nazvao, jer nisam to očekivala....dakle, curke su nastupale na proslavi Mioca, što se može pročitati iz članka.......moje dijete je ono plavo frčkavo, iza bijelog medeka (to je onaj Hanibal, kojeg sam već spominjala)....ups.....taj medek se vidi u novinama, a na ovoj slici ne, no, ona je ona prva u prvom redu, bijela, s lijeve strane.... ......njoj je to prvi nastup u toj formaciji, ima ona partnera a sada pleše i sa curkama.....još uvijek se bori s koreografijom, a samim time izluđuje trenericu......ali se opet jako veseli i mogu vam reći da je fakat naporno....inače, veći dio prve postave je napustio klub a bile su viceprvakinje svijeta.....eto, nisu bile mačji kašalj.........




Uz bivše i sadašnje učenike, proslavi su nazočili izaslanik predsjednika RH Izet Aganović, ministar znanosti Dragan Primorac i brojni drugi.
Zagrebačka XV. gimnazija, popularni MIOC, uskoro će dobiti treće krilo škole sa 15 novih učionica zbog čega će se nastava u toj školi napokon moći izvoditi u jednoj smjeni.
Najavljeno je to u subotu kada je škola svečano proslavila dvije obljetnice, 43 godine od osnutka škole te 30 godina rada na sadašnjoj lokaciji i spajanja s još dvije gimnazije.
Time su završene rasprave koje su se, podsjetimo, vodile između ravnateljice Veronike Javor i bivših učenika MIOC-a o tome koliko godina škola slavi. Naime, ravnateljica je najavila proslavu 30-og rođendana, a bivši učenici su smatrali da se time zanemaruju generacije koje su pohađale školu prije preseljenja na novu lokaciju.
Kako doznajemo od ravnateljice Javor, gradnja škole nikada nije bila dovršena, zbog čega su pomoć zatražili i od gradonačelnika Milana Bandića.
- Škola nudi mnogo izvannastavnih aktivnosti, no zbog nedostatka slobodnih termina mnogi se programi odvijaju vikendom - rekla je Javor.
Uz bivše i sadašnje učenike, profesore i djelatnike, proslavi su nazočili i izaslanik predsjednika RH Izet Aganović, ministar znanosti Dragan Primorac, gradonačelnik Milan Bandić, dekan FER-a Vedran Mornar te drugi prijatelji škole.
Gradonačelnik Bandić, čija je kći pohađala MIOC, zabunom je na skupu najavio izgradnju dvorane i rekonstrukciju škole iako škola ima dvije dvorane. U programu koji je vodio bivši učenik škole, voditelj Domagoj Novokmet, sudjelovala je primadona Ruža Pospiš-Baldani, simfonijski orkestar HRT-a pod vodstvom maestra Mladena Tarbuka.
Videovezom iz inozemstva javili se poznati bivši učenici
Najuspješniji bivši učenik Marin Soljačić, znanstvenik sa bostonskog Massachusetts Institute of Technology i Niko Kranjčar, hrvatski nogometni reprezentativac iz Portsmutha u Velikoj Britaniji, javili su se u Lisinski videovezom povodom proslave.

Evo da se javim......ne mogu reći da sam dobro .... zašto?? ......taman je muž otputovao, kada su krenula "sranja".....mama mi je imala infrkt i hvala Bogu sada je sve ok, ugradili su joj 4 stenta na arteriji, došla je u pravo vrijeme....još je na intenzivnoj ali vjerujem da će sve biti ok i da će brzo doma.........sestra također isti dan bila u bolnici jer eto, neke stvari ne idu prirodnim putem, pa sada mora mirovati, ali isto tako vjerujem da će biti sve ok, dijete mi je taj isti dan, kada sam bila u k**** dođe doma sa svojim problemima, koje stvarno nebi trebala imati.....neznam kako vi, ali ja nikako ne volim kada mi netko napada dijete, a sve kroz krinku da radi njoj dobro.....halo?????... više nisam sigurna da ću dugo tolerirati ta sranja..........no, dobro......tak valjda mora biti.....sva sreća mužek se sretno vratio i lakše mi je kada je on tu......jedino kaj nisam siguran dali sam ja dobro??!!!!..........ušao je u mene neki nemir, a ne mogu ga definirati....možda ne želim, neznam, valjda će proći......zato ću vas nastaviti daviti sa feng shuijem...............





Feng shui za petice



Početak školske godine je pravo vrijeme za pregled đačkih soba. Predlažemo nekoliko feng shui savjeta.

Male korekcije mogu uvelike pomoći lakšem učenju i boljoj koncentraciji školaraca i studenata.

Obratite pažnju na radni stol. On svojom veličinom treba odgovarati dobi djeteta. Ako je stol prevelik, dijete se može osjećati pritisnuto obavezama.

S druge strane, premalen stol će ometati očitovanje naučenog. Sjedeći za nestabilnim stolom, dijete može biti nesigurno u svoje znanje.

Stol postavite blizu prozora zbog prirodne rasvjete, ali tako da dijete može vidjeti ulaz u sobu dok uči.

U suprotnome može doći do slabe koncentracije i nesigurnosti. Za korekciju ovog nepovoljnog položaja postavite malo ogledalo ili sjajni predmet u kojem će se odražavati ulaz.

Nepoželjno je da radni stol školskog djeteta bude mjesto za igračke i figurice. Na njemu trebaju biti samo predmeti povezani s učenjem.

Zid pored radnog stola je odlično mjesto za oglasnu ploču na kojoj će biti školski raspored, termini slobodnih aktivnosti i slični podsjetnici.

Posteri i drugi ukrasi pored stola odvlače pažnju i ometaju učenje.

Sjeveroistočni kut dječje sobe povezujemo sa znanjem i učenjem. Postavite u njega policu za knjige te neke simbole znanja, na primjer figuricu kornjače, nekoliko lijepih velikih komada kamena koje dijete samo pronađe i odabere u prirodi te mali globus.

Ove predmete možete postaviti i na sjeveroistočni dio radnog stola.

Nadamo se da će ovi praktični feng shui savjeti pomoći vašim školarcima da uspješno prođu kroz još jednu školsku godinu.


a evo, da baš nisam tak jako dosadna, muški, ako idete na dijetu, evo jedan prijedlog........

Dolazi proljeće, jest da najavljuju snijeg, ali ne bojim se baš previše toga, i svi se spremamo na proljetno čišćenje, e pa evo načina da spojite ugodno s korisnim i možda si učinite mjesto za život ugodnijim i ljepšim.......dakle, da sam "bolesna" to ste već svi skužili....obožavam biti kreativna, pa tako tražim i razlog za to.....nisam zatvorenog uma za nove stvari, pa me tako jako privukao ovaj feng shui....doduše, šogorica mi je arhitektica i ona je zabrijala na to, i tako mene zarazila.......da ima nešto u tome, treba se svako sam uvjeriti.........npr. kaže se uredan ormar, mirno u glavi......tako lijepo u proljetnom čišćenju pokušajte izbaciti iz ormara sve što niste koristili 6 mj., složite si stvari koje vam trebaju, vidjeti ćete i sami kako ćete se bolje osjećati......a ja ću vas daviti neko vrijeme (možda ne svaki dan, ali po malo) sa ovime, možda se netko od vas zainteresira....moja kćere već jako dobro zna da, kada pospremi sobu, da bolje uči....a i ocjene su bolje......kada je u bedu, najčešće nešto mjenja po sobi, na taj način ima osjećaj da kontrolira i osjećaje i da kreće iz početka.....ona to radi spontano, a ja u tome vidim djelovanje feng shuia, ili neka netko to nazove kako god hoće, ali mi smo ti koji si možemo učiniti nešto ljepšim, mi upravljamo svojim životima.......a sada evo osnova i savjeta:


xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx

Jeste li ikada primijetili da na nekim mjestima spavate bolje nego na dugima? Dali vam se dogodilo da u novom uredu možete raditi osjetno koncentriranije i kreativnije nego prije? Jeste li već doživjeli da vaši gosti sate i sate radije provode u kuhinji nego u dnevnom boravku? Jeste li već čuli da po novom razmještaju kreveta djeca konačno spavaju u svojoj sobi, umjesto u krevetu od roditelja? Iza svih tih situacija krije se drevni sustav "pravog mjesta", učenje o feng shuiju.

Doslovn prijevod azijskog izraza feng shui znači "vjetar i voda". Vjetar je simbol muške energije yang, a voda predstavlja žensku snagu yin. Te dvije potpuno suprotne energije trebale bi biti koliko je moguće više uravnotežene. Previše jednog ili drugog principa škodi ljudima koji se zadržavaju u takvoj okolini.

Jeli vaš dom ženski ili muški polariziran?
Ravni oblici, namještaj s oštrim rubovima, ogledala, bijela i siva boja, metal i jaka svijetlost aktiviraju yang energiju. Ovdje caruju jasnoća, dinamika i aktivnost, stremljenje ka uspjehu, te vrlo "trijezni" ljudi.

Nasuprot tome, mekan namještaj, tekstil, tople boje, prigušena svijetlost, lagani mirisi i mali, dražesni ukrasi stvaraju yin ugođaj. Ovdje su ljudi više usmjereni na sebe, iako su isto tako i više brižni i ljubazni, te traže stalnost, udobnost i intimnost.

Za život u harmoniji, svaki dom treba dovoljnu količinu yin i yang energije. Tko npr. živi u neboderu, trebao bi preveliku količinu stakla ili metala uravnotežiti s osjetljivim materijalima, bojama i predmetima za opremanje doma, kao što su drvo, tepisi, zavjese i biljke. Važno je i da je zajednička energija stana u harmoničnoj ravnoteži, koja pozitivno podupire sve stanare.


1. Odbacite staru kramu i napravite red
U svakom stanu nađe se puno stvari koje se više ne upotrebljavaju. Osim toga, njima stalno dodajemo nove stvari! Odjeća koju više ne nosimo, stari časopisi i prospekti, pokloni koji nam nisu dragi, uspomene na kojima se skuplja prašina, pisma itd. Svaki od tih predmeta simbolizira prošlost i s time iskorištenu energiju. Ako se od njih sretno oprostimo, u život možemo donijeti novi polet.

2. Energetsko čišćenje
Kada ste iz stana odstranili stare stvari, započnite s čišćenjem. Najprije upotrijebite metlu, usisavač i krpu, a potom slijedi energetsko čišćenje. Otopinom 1-3 kapljice prirodnog ružinog ulja u čistoj vodi obrišite pokućstvo, vrata, uređaje, drvene površine, pločice, podove, ukratko, cijelu kuću od stropa do poda. Sada kuća izgleda kao da ste je potpuno preuredili.

3. Iskoristite snagu prostora – ljudi su važniji od namještaja
Za harmoniju i dobro raspoloženje odlučujući je izbor pravog prostora u kojem ćete se
zadržavati.Najprije zamislite da su sobe potpuno prazne. Razmislite gdje biste najradije sjedili i spavali. Vjerojatno a) udaljeno od vrata, b) ispred zatvorenog zida i c) s najvećim pregledom sobe. Na tom mjestu neka u dnevnoj sobi stoji sjedeća garnitura, u spavaćoj sobi krevet, a na radnom mjestu pisaći stol. I djeca se na tom mjestu mogu najbolje koncentrirati na učenje.

4. Harmonizirajte zone nemira
Jeste li kada u restoranu sjedili između vrata i prozora? Ili leđima okrenuti prema prolazu? Vrata, prozor, hodnik, stepenice, dizalo, ukratko svi otvori i sva područja kojima ljudi prolaze, predstavljaju zone nemira. Tko mora sjediti, raditi ili spavati na takvom mjestu, prije ili kasnije osjetit će napetost, stres i nemir.
Zadržite tok energije! Ili ga preusmjerite. Ako je npr. dječji krevet postavljen između kauča i prozora, željenu zaštitu može omogućiti velika biljka ili pak regal za knjige, koji razdjeljuje prostor. Tepih pod prostorom za sjedenje, poput otoka u sobi, predstavlja dodatnu sigurnost.

5. Spavaća soba iz snova
Kako bismo mogli neometano i opušteno spavati, spavaća soba mora biti najmirniji prostor u
stanu. Što je u njoj manje pokućstva, odjeće, knjiga i ostalih svakodnevnih predmeta koji opterećuju prostor, to je bolje. Prije svega, u prostoru intimnosti, ništa ne smije podsjećati na posao ili kućanske obaveze. Zbog toga je potrebno odstraniti stvari kao što su neizglačano rublje ili pisaći stol. Kako bismo omekšali ravne linije stropa, mogu nam pomoći marame koje postavimo iznad kreveta.

6. Popravite slabe točke
Energijska skica bagua simbolički govori kakvi su određeni boravišni prostori. Analizirajte cijelu kuću. Odgovaraju li savjeti vašoj situaciji? Uz pomoć ogledala, slika, biljaka, šarenih kristala ili svijetlosti pobrinite se za oživljavanje mjesta za koja ste ustanovili da predstavljaju slabe točke.

7. Otklonite smetnje
Pregorjela žarulja, klimava vrata garderobnog ormara, slavina iz koje kaplje voda, ulazna vrata koja škripaju... sve su to malene smetnje koje se svakodnevno ponavljaju i koštaju nas puno živaca. Osim toga, one ukazuju na smetnje u protoku energije u stanu. Zbog toga ih je potrebno odmah popraviti i time opet uspostaviti protok energije.

8. Ljepota i estetika – upotrijebite sva osjetila
Nije sve u poslu i zarađivanju novca. Kako bismo potaknuli razvoj svojih sposobnosti, osobnosti i radosti življenja, neka i naša četiri zida odražavaju naše visoke zahtjeve za kvalitetom. Zbog toga pri uređivanju stana pazite na ljepotu, estetiku i harmoniju. Ako se u tom smislu osjećate zaista dobro, tu ćete kvalitetu lakše prenijeti i u vaš «stvarni» život.

9. Pravilna upotreba biljaka, svijetlosti, boja i ukrasa
"Manje je više" govori nam važno načelo feng shuija.
Da bipočela djelovati, svaka promjena iziskuje vrijeme i prostor. Najčešće je dovoljno učiniti jedan sasvim mali pomak, kako bi energija u prostoru opet počela teći.
Posebno su važni kutci, koji privlače poglede u predsoblju, dnevnoj sobi, blagovaoni ili nasuprot pisaćeg stola. Naime, upravo ono na što usmjeravamo svoj pogled, u simboličkom smislu odgovara našoj budućnosti, a to je upravo ono što je važno!

neka je svima sa srećom..........znam da ovdje dolaze i djevojke slomljenih srdašca, pa evo načina da svoje tužne misli okrenete ljepšima, i malo po malo ćete se osjećati bolje..............vidjeti ćete........




ah, IKEA.............

Neznam zašto, ali čitajući ovaj tekst, dobila sam potrebu staviti ga.......svaki dan zahvaljujem Bogu što mi se dijete ne drogira....znam da je zapalila cigaretu, ali još uvijek nije pušač, probala je...ali, ne bih htjela da joj znatiželja ode predaleko....stalno pričamo o tome, i sama zna koliko je zlo ta droga, ali.....uvijek postoji onaj neki "ali" koji nas čini nervoznima i nepovjeriljivima......ja sada vjerujem njoj, i voljela bih da bude okružena prijateljima koje sada ima, da ne uđe u neko lošije društvo, jer nažalost društvo često povuče na dno, ne svakoga, ali takvih je stvarno jako malo.........a evo i teksta.......nadam se da će, kao i obično, moje dijete svratiti i pročitati......pa makar to bilo i po milionti put.......


xxxxxxxxxxxxx


U našoj glavnoj molitvi ponavljamo: "Ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od zla". Što je napast? Zašto odabiremo nešto što stvara bol i patnju? Često zato što u tome ne vidimo zlo. Želimo sve isprobati, sve doživjeti, jednostavno, zabaviti se… "Živim danas, ne mislim na sutra", često je geslo i opredjeljenje ljudi koji nemaju neki viši cilj, koji nemaju plan svoga života. Zašto bi se toga bojao, to meni sigurno neće naškoditi? Tako se pitaju neki koji oko sebe vide stvari koje su drugačije od njihovog dotadašnjeg iskustva.

Možemo se upitati što nedostaje tim osobama. Novac? Obitelji? Prijatelji? Zdravlje? Zabava? Oprez? Teško je odgovoriti, jer ljudske sudbine su različite. Ali jedno je sigurno - osobi koja je u takvom iskušenju nedostaje - ljubavi.

Najveća prijevara Zla je da uvjeri ljude da zlo ne postoji!
Pitao sam jednog ovisnika: "Zašto si uzeo drogu?" Odgovorio mi je: "Mislio sam da sam najpametniji!" Oholost. Kada se ostavio droge, rekao mi je da se sada može pohvaliti svojim uspjehom, time da više nije rob svakodnevne navike, svojom slobodom i time kako uspijeva oduprijeti se porivu. To svoje novo iskustvo htio je podijeliti s jednim svojim prijateljem. Evo njegove priče:

"Došao sam do njega; smatrao sam ga prijateljem. On mi je nabavljao drogu. Znali smo provesti vikende zajedno, kuhali bismo, smijali se zajedno. Radio sam za njega, donosio mu novac, krao, varao. Bilo mi je dosta svega, želio sam se osloboditi. Uspio sam. Kako sam ga smatrao dobrim prijateljem, nakon nekog vremena prišao sam mu sav sretan. On je prešao na drugu stranu ceste, okrećući glavu na drugu stranu. Pozvao sam ga. Nije odgovorio. Zaustavio sam ga. Rekao sam mu da sam prestao. A on mi je odgovorio: 'Što si mi to napravio?!' I otišao je. Tada sam shvatio da među nama nije ni bilo prijateljstva; zavaravao sam se. Jedino što je od mene želio, bio je novac. Kad sam mu prestao svaki dan donositi novac za drogu, prestao sam za njega postojati. I dobro je da je tako."

Drugi mi je pričao:
"Ja sam sada već godinu i pol bez droge. Sjećam se kako mi je bilo. Svašta sam činio. Umrli su mi neki prijatelji, uplašio sam se kada sam vidio kako umiru ljudi od dvadesetak godina. Tih godinu dana - dok sam se liječio - to je bio pakao. S drogom je u početku bilo zabavno, no pri kraju sam shvatio da nisam mogao ni plakati, niti smijati se. Bio sam pun gorčine. Roditelji su patili - a to prije nisam ni vidio - jer sam im uvijek nešto zamjerao. Sada nastojim raditi i živjeti sa svojom obitelji. Bio sam u paklu - droge."

* * *

S ovom dvojicom nisam razgovarao o religioznim temama. Kada sam ih upoznao, oni nisu bili vjernici. Samo su znali da pate i željeli su prestati patiti.

Naučio sam ih da je obitelj važna. Pomirili su se sa svojima. Naučio sam ih da moraju misliti na druge - počeli su raditi. Naučio sam ih da nisu sami na svijetu - neka potraže ljubav. Kako su se mijenjali, imali su podršku u drugima. To je mukotrpan put.
Često vidim da onima koji se pokušavaju maknuti od poroka stalno nešto smeta. Ponovno sretnu "staro društvo". Ponovno posegnu za "trenutkom opuštanja".

Ponovno počnu sumnjati u svoju odluku. Pomisle kako nemaju snage. Pomisle da su "izgubljen slučaj". Izazovu bijes. Potaknu bijes. Budu bijesni.

Potrebno je puno strpljivosti i upornosti i kod njih i u radu s njima. Potrebna je vjera u sebe, vjera u druge i vjera u ljubav.

Vjera i ljubav - to je ključ.
Napušten čovjek povjeruje lažima, povjeruje da zlo nije zlo, nego dobro, jer se tako doima. Kada otkrije da nije tako, misli da je prekasno. Misli da se ne može iskupiti i da je zauvijek izgubljen.

Može li se drogeraš promijeniti? Ne može svatko. Uzevši drogu, kao da potpisuje Ugovor sa zlim. A ugovor, kao i svaki drugi ugovor, nudi nešto privlačno, a uzima svoju cijenu i kasnije svoj danak. Mnogi sami sebi govore: "Uzet ću ovo jer mi na trenutak umanjuje bol, jer me na trenutak čini sretnim. Sutra ću vidjeti." A sutra - bol. Sve što je pokušao zaboraviti, vraća se. Dolazi račun na naplatu. Je li to zdravlje - obitelj - posao? Kako kome. Biva odbačen. I što je više odbačen, više misli o zaboravu. Ulog je sve veći. Cijena koju plaća je sve veća. I ne preza više ni pred čim. Laž. Krađa. Bludni grijeh. Nasilje. Pohlepa.

Naravno, nisu svi isti. Zašto odbaciti nekoga samo zato što želi živjeti bez boli?
Ali mi znamo - nema života bez odricanja. Bez trpljenja. Što više vjerujemo u Dobro ili u Boga, veća je žrtva koju moramo primiti na sebe. Jer vidimo i znamo da svijet nije savršen. Jer ne okrećemo glavu na drugu stranu. I nismo osamljeni - spoznali smo ljubav.

Zašto je drogiranje grijeh?
Zato što se droga uzima iz znatiželje, iz pohlepe ili zbog bijega od života, a zatim rađa lažima, krađom, nasiljem i velikim jadom. Zato jer s drogom zaboravimo na Ljubav.

xxxxxxxx


A da nebi bilo sve tako crno, možemo se i malo našaliti, zar ne??????!!!!!!

Sjede 3 narkomana za stolom.
- Prvi uzeo kokain, drugi heroin, treći travu.

Ovaj prvi povuče prvu dozu i kaže:
"Mene je Bog poslao da imam najbolje aute, sve žene svijeta i sve naj."
Na to će drugi:
"Ne, mene je Bog poslao da imam sve najbolje na svijetu."
Onaj treći...šuti, šuti, a zatim povuče dim i potpuno opušteno kaže:
"...nisam ja nikog poslao."

Moj mužić je te sorte, pa ovo stavljam njemu u čast....hihihihihihi........inače, hvala na pitanju, dobro sam....jest da bi moglo i bolje, ali nedaj Bože da je gore.......financijska situacija jako nategnuta, muž preko glave u poslu, dijete u jednoj od svojih relativno mirnih faza.....možda čak premirnih jer joj se ništa neda raditi, ali dovoljno "budna" da je toga svjesna pa traži pomoć..........

Evo prošao vikend, započeo novi radni tjedan, a ako ostane ovako lijepo i sunčano, neće nam biti teško...
A da vam ispričam novitete iz naše male obitelji......

Dakle, u subotu ujutro zazvoni telefon......zove trenerica za neke informacije vezane uz jahanje....inače, preko puta nas je konjušnica, tara je već prošla školu jahanja, čak sam i ja malo, a obično naše roštiljanje završi tako da odvedemo djecu na jahanje.....i usput ona meni spomene neke novitete, ali bolje je da vam to zorno prepričam:

T:čuj, evo sin je tu pored mene i htio bi čuti taru
Ja: ne, još spava
T: ma dobro, samo je htio pitati kako su paličnjaci...
Ja: Što?????? Tko???????...
T: pa jučer ih je donjela na trening.....kaj ti neznaš da imaš nove kućne ljubimce???
Ja: koje kućne ljubimce???????
T: pa kukce!!!
Ja:Kukce????? Paličnjake??????? od kud..
T: pa iz škole......
iz sobe se najednom čuje: "Maaammmaaaa, zaboravila sam ti rećiiiiii? sorry!!!!!!!"
Ja: ah, evo sada sam obaviještena....
T: znaš kak' su lijepi....to je vido moj sin i ona mu je obećala da će mu donjeti jednoga, i on mi sada neda mira.....
i tak, mi još malo bla bla.........i kada sam završila odem u sobu vidjeti što mi ima dijete za reć......

Dakle, obzirom da ide u prirodoslovnu školu, imaju i akvarije i terarije, jarca, zečeve.....i tako su se paličnjaci razmnožili i pita profesorica dali si tko želi uzeti kojega, naravno, tko će ako ne moja tara..uzela upruetu, list i dva paličnjaka, zatvorila tako da imaju zraka....prijateljima na treningu se ,se morala pohvaliti sa svojim novim ljubimcima, ali kada je došla doma bila je gladna i prvo navalila na klopu, pa mi je morala pokazati što su novo naučili, doduše, ja sam ju možda smutila kada sam spomenula da bi nas dvije išle u subotu zajedno na plac i tak mi je zaboravila spomenuti za prinove......

Obzirom da moj najdraži voli takve neobične stvari, odmah su nabavili terarij, ubrali bršljane i napravili novi mali dom za ta dva mala bića.......jedan se zove Pućo, a drugi Palk........možda su dvije ženske, možda miješano, možda su muški, tko zna, to ćemo vidjeti.........

eto, sada imamo psa, mačku, povremeno i dvije jer ova muška svrati povremeno, i dva paličnjaka.......

onda smo čerce i ja otišli na plac kupiti mačuhice i povrće za ručak, prošetale se, napričale........tatek je pokosio dvorište, mi pospremile kučicu, posadile cvijeće.......na večer je dijete išlo na svoju stranu, a mi na svoju.......slavili smo rođendan kapetana koji se trenutno nalazi blizu ekvatora.....da, pa što će nama slavljenik, možemo mi i ovako, vjerujemo da je osjetio kada smo mu nazdravili.......frend koji je bio u Češkoj na turneji po pivnicama, pripremio je hrpu svjetlih i tamnih piva, koji se mješaju i tak je najbolje za pit, neke marke koje ima za kupiti samo u inter sparu i nije mu bilo teško potegnuti iz dubrave na drugi kraj grada, sve za frendove...........seka napravila klopicu, uh, sada sam se sjetila prefine pite od jabuke, njam, njam........ugodno društvo, neiscrpne teme i mi tako do pola četri ujutro.......da, morali smo tako dugo se zadržati jer su jedni prijatelji došli tek oko 11.30 zato što su taj dan išli vidjeti kako je vikša na krku, ali obzirom na jaku buru, odlučili su se vratiti u zagreb.....skoro je bura odnjela frenda......da mi je to bilo vidjeti......hihihihihihihi.........
nedjelja je prošla uobičajeno, fini ručkić.....i peegglllaanjjeeeeee........ah da, ujutro idemo vidjeti kako su Palk i Pućo, i tražimo ih u terariju, tražimo, trebalo mi je 15 minuta da ih skužim.......a kad tamo, jedan je tak narastao, preko noći, za duplo.......nismo mogli vjerovati.....drugi je bio isti, tko zna kako će izgledati kada dođem s posla......

o Bože, stvarno, rijetko nam je dosadno, ali ima dana kada se i sama iznenadim...........danas sam tak nekak umorna (vjerojatano od jučerašnjeg peglanja) da bi mogla imati neku fizičku aktivnost samo na sličan način.........





pusek svima!!!!!!!!!!!!!!

Danas je petak i kako se kaže dan za metak.......a može i tane u ostale dane!!!!!!!!!!!!! to je za sve one koje očekuju da ih nešto pogodi!!!!!!!!!!!!!! da, mi u četrdesetima smo fakat prolupane od svega, često se pitam kako će to biti u pedesetima.........uh, bolje da ne mislim.......

no, evo ja danas imala obilazak naših državnih ustanova radi prikupljanja dokumentacije za firmu, a usput sam predala za putovnicu......treća sreća........ bio je neki pičvajz, još uvijek neznam što, ali je glavni ulaz bio zatvoren. Kada sam vidjela novinare, policajce....evo, sada slušam na radiju i čujem da je neki policajac propucao ženu na šalteru, čist slučajno jer nije baš znao dobro rukovati pištoljem......o Bože.....no, vidim ja to sve zatvoreno i pomislim si da fakat nemam sreće, ali skužim da se ulazi na drugi ulaz.....i tako čekam, odlučim čekati jer sada fakat moram predati papire....kada neka žena samo uleti...."Oprostite gospođo, mi svi čekamo" obratih joj se, a ona da je već bila ali da je išla nešto obaviti i da joj je broj bio prozvan......tlak mi skače na 200, tata neki prokomentira da smo svi mogli ujutro uzeti brojeve, ali dobro......pustimo neka obavi.....i dok njoj radi papire, neki sedamdesetogodišnjak uporno gura svoje papire kojima je na vrhu invalidska knjižica....a stari je tak pripit još od jučerašnjeg šlagiranja za šankom........službenica ga lijepo zamoli da neka pričeka da završi sa strankom, jest da je invalid ali da ne može odmah primiti njegove papire, no on gura li ga gura.....ja i ovaj tatek već lagano živčani to promatramo i komentiramo da nije valjda da će se i on ubaciti......i prozove ona moj broj i u isto vrijeme gleda papire od tog "dedeka" kada uletava raskuštrana, laganini pripita gđica od cca 35-40 god.....sada službenici nije jasno, tko predaje: ona ili dedek...."Ja predajem" kaže gđica, "pa zašto onda gospodin daje svoje invalidsku?", "pa kako zašto, to mi je muž!!(moš mislit, možda tata, ali po svemu sudeći vjerojatno pajdaš iz birtije) i ja mogu na njegovu, a i ja sam, znate, jako bolesna".....službenica gleda, ne može vjerovati:"gledajte, ako vi imate invalidsku knjižicu to je ok, ali ne možete na gospodinovu", "gdje vam je šef, sada ću vas tužiti za bezobrazluk" ogorčeno će ta gđica, koja je vjerojatno bila ljuta što je to jutro cugnula valjda samo 0,5 litre žestice i ljutito uz gunđanje ode kao tražiti šefa........gledam i mislim si da stvarno ljudima padne svašta na pamet....a mi svi ostali tamo stojimo za sjeme???????

hajde, to obavih, sve prikupih i eto mene umorne ali zadovoljne na poslu.....i sada je pauza.......rađe pišem nego da idem jesti.......

a evo neke slikice da vam uljepšaju ovaj nabrijani dan.....neznam, meni se danas čini da je loša bioprognoza.......ne, uvjerena sam.........svima ugodan vikend......


eto zašto je ženama to problem!!!!





ovo su mane nudističkih kampova, bazena!!!!

Dakle, sve je to trajalo jakooooooooo dugo, a rezultati smo mi, naša djeca su već nešto novo i tako iz generacije u generaciju.......uvijek, kada gledam SF filmove pomislim kako to i nije neka fantastika.....sjetimo se prvih epizoda Zvjezdanih staza....kada su ih prikazali prije par godina, bilo je sve smiješno za gledati.....jer je sve bilo zastarjelo.....a ljudi koji su onda gledali, to im je bila čista naučna fantastika....ne mislim na posjete i borbe s drugim bićima, govotim o tehnologiji.......kada ja svojem djetetu kažem da nismo imali telefon do moje 14 godine, ona rikne...."Niste??? pa kako ste komunicirali???" ...kužite????.........kada pričam njoj o svojem djetinjstvu, osjećam se kao baka.....tako sam se ja njoj čudila: "Niste nosili gaće???"........kada kažem da sam od tenisica nosila bijele platnene startasice Borovo i adidaske (bijele sa crnim crtama) i da je to bila trubo šminka, moje čerce misli da ležem....."Nije bilo Nike, Puma, Fila....???????".....traperice Levisice sam prve kupila u jednoj šnajderskoj radnji koja je u nekoj drvenoj škrinji držala prešvercane traperice.....nisam imala prilike ići u Trst, pa sam se snalazila na ovaj način.......tada bi ih odmah suzila tako da su se jedva oblačile....nije bilo elastina u traperu......

a kompjuter.....pa jebate, kada smo kupili televizor u boji, mislila sam da je to vrhunac sreće i zadovoljstva, a frendica, koja je bila malo bogatija, imala je neku igru koja se igrala na TV-u, pa smo znali kod nje se malo igrati i to je bilo mrak......ali kada joj to sve pričam, vidim da nam nije ništa falilo....što danas djeca imaju od svega toga?...većinom odrastaju za kompom, razvijaju se kao asocijalci ......
mi nismo imali kompjuter, a na televiziji nije bilo ništa posebno osim crtića u 7.15, jedini zajeb je bio četvrtak kada je bila Vegetina kuhinja (uh što mi je to tada išlo na živce), serije nedjeljom su nam bile nešto super: Jelenko- meni jedna od najdražih, Smogovci, Lažeš Melita, filmovi Vuk samotnjak, Družba Pere Kvržice, Vlak u snjegu, Kapetan Milkula Mali, itd......zato smo vrijeme provodili vani igrajući se partizana- dječaci su bili vojnici a mi cure medicinske sestre, uh, kada ti je ranjena simpatija, to je bio doživljaj.......a na rođendanima smo igrali fanta i za to smo svi živjeli, jer što ako se okrene da dobijem pusu od simpatije.....sada klinici već u petom razredu "zabriju" s nekim bez frke, a da ne govorimo onda o višim razredima!!!pije se piva već pod normalno, sjećam se da su naši dečki cijeli tjedan skupljali za jednu bombicu Badelovog konjaka ili Ruma, pa se njih 8 "napije totalka" od te jedne bombice od 1 dcl, kada se sada sjetim, baš su bili slatki.......skupljali smo salvete (mi cure) a dečki su tapkali sa sličicama sportaša ili Sandokana, eh da, to je bila serija, odmah sam zapjevala pjesmu sa uvodne špice.........

a Barbike, koje lutkice.....ako sam od "djeda mraza" dobila jednu u 3 godine, ili koju za rožendan i to one velike.......ali smo gledali bajke, joj, kada se sjetim kako sam htjela biti princeza.....obukla bi maminu spavačicu, a ispod nje nošnju, pa kada bi se zavezalo u struku izgledalo bi kao prava haljina za princeze....na glavu bi stavila 3 para najlonki, kako bi si mogla napraviti duge, duge pletenice.......kada pišem o ovome, ne mogu se ne sjetiti jedne meni drage osobe koja je rekla da je ona htjela imati lokne kao Laura u Registraturi pa si je špangama stavljala negative od filmova.....kada si to zamislim, odmah sam bolje volje..........

eto, i što nam je falilo, ništa, svi smo se dobro zabavljali, sami smo izmišljali zabavu i svaki puta smo uživali....imali smo ekipu........kasnije smo svirali gitaru u parku i pjevali......svako vrijeme je nosilo svoje......od penjanja na trafostanice pa do prvih ljubavi, sjedili smo u parku na klupici satima......pa bi otišli u ZOO i dobro se zabavili......danas djeca vide ZOO zato kaj ih starci odvedu kao male, a kasnije im to ne padne na pamet.....zabava je ili doma mms ili sjedenje u nekom kafiću.......ali nisu oni krivi, jednostavno se ponašaju kao i svi.....to je donjelo ovo novo vrijeme.......tko zna što će njihova djeca raditi.......sigurno će se čuditi ko' pure dreku njihovoj zabavi.......

a evo sada šala koje na neki način prate temu:



Dođe mala Nefertiti u školu, učiteljica kaže:
- Djeco izvadite pločice, grebat ćemo diktat.

Mali Egipćani izvade pločice i učiteljica počne:
- A sad pišite: Naš bog Amon Raa je jako prepotentan...

Mala Nefertiti digne ruku :
- Oprostite učiteljice, ja sam bila bolesna prošli tjedan, ne znam piše li se "prepotentan" sa dva ili tri pimpeka?

Lijepo ja napisala post, dugačak, kad nestane struje.......baš lijepo......a post je bio "posvećen" osobi koja me u zadnje vrijeme jako ljuti, koja je povrijedila meni drage osobe, ali očito je Bog mislio da to nebi bilo lijepo da objavim i napravio "klik"........zato neću pisati više o toj osobi, svoju gorčinu sam ostavila na onom tekstu koji je izbrisan, pa neka tako i ostane.......uostalom, zbog čega trošiti svoje misli na nekoga tko to ne zaslužuje, a postoji ona, svima dobro poznata: svaka rit sjedne na šekret....pa tako će i ova, ne želim zlo nikome, ali ako svjesno radiš ružne stvari moraš biti spreman snositi i posljedice......

meni treba vremena da se pomirim s činjenicom da je netko zločest, namjerno....to mi je prestrašno....ne kažem da nisam i ja nekoga povrijedila, ali nisam išla s nekom namjerom, smišljeno, ne, to mi je oduvijek bilo grozno......kao mlada "popušila" sam puno puta u procjeni osoba, bila sam totalna naivka, vjerovala sam kako su svi dobri......moš' misliti.......sada, kao odrasla i zrelija, dosta brzo skužim nekoga pa mi je smiješno kada neke mlađe osobe misle da su me preveslale, a meni se samo neda ulaziti u bilo kakvu raspravu......smiješno mi je kada misle da se ne vidi njihova podla namjera.......za nekih 5-10 godina i one će uvidjeti kako je sve bilo prozirno.......jednostavno, godine ipak nose neka iskustva.....

sada me jedino muči kako pokazati osobama, koje neizmjerno volim, koliko su mi drage i važne......bojim se da ne ispadnem dosadna, da se previše ne ponizim, neko uvijek postoji mali strah da ne budem iskorištena (jer to su bile te "pušione"- pokažeš nekome da ga voliš, a on to iskoristi), ne mislim tu samo na svoju obitelj, već i na prijatelje........a neke osobe su mi postale jako, jako, jako drage a da ih čak i ne poznajem jako dugo........imate kakav zgodan savjet, kakva su vaš iskustva?

no........vani se naoblačilo, škrapa neka kišica, ja imam laganu temperaturu......upravo sam pojela gablec i znam da mi se sada jako spava.......

zato sam sretna što mogu opet napraviti copy-paste i popuniti sa slikicama.....

Baš mi je drago da vam se sviđa moja čerce, a na pitanje dali je na mamu....pa, ima nešto mojega ali je više na tatu, mama ima crnu kosu, ali frčkavu pa je to npr. moje, pa oči.....nekako je sve uzela pola-pola.......

što se tiče njihovog sporta tj. akrobatskog R'N'R-a stvarno je super, ovako izgleda kao običan ples, ali je vrlo naporan i zahtjevan.....to je spoj dobre zabave i sporta, super za djecu jer im nikada nije dosadno. Na turnirima se druže iz cijele Hrvatske, doduše najviše ih ima u Zagrebu, a kada su vanjski turniri, onda je to mrak......koliko sam čula, na sljedećiim Olimpijskim igrama bi to trebao biti pokazni sport. Baš bi voljela jer je jako lijepo za gledati.....jest da je teže gledati svoje dijete, dobro, moja radi još relativno lagane akrobacije naspram onih u najvišoj kategoriji, gdje se radi salto i slično.....zastane ti dah.......mada je dečkima draže se baviti nogometom, jer za to svi znaju, a za ovo misle da je to za slabiće.....ali bi se jako iznenadili koliko moraju biti jaki i kondiciono spremni za R'N'R......a kada naša djeca slave nešto, ili sada u diskaču, oni znaju tako dobro plesati, ne sjede već se stvarno zabavljaju....imaju onaj zdravi način zabave.......

u svakom slučaju, jako je dobro kada dijete ima neku sportsku aktivnost, ili ako nije za sport, onda nešto drugo, ali ne treba ih pustiti da su doma i da se dosađuju, jer im tada padaju još veće gluposti na pamet....ne kažem da i ovima ne padne, ima svačega, ali su ipak pod kontrolom.......a moram priznati da sam stvarno jako ponosna na našu cijelu ekipu, koja se je skompala zahvaljujući djeci, slavimo, planinarimo, roštiljamo, mi odrasli i djeca i nikome nije dosadno.......a opet smo zajedno.......djeca su i jako oduševljena kada vide da se njihovi "starci" mogu dobro zabaviti, da nisu samo gunđala, i sve je nekako lijepše i lakše.........




a sada za muške: znam da svi jako vole svoje punice..... pa sada, mogu se i žene ovako obuči kada dolazi svekrva......ali ima jako velika razlika između punice i svekrve: punice su dosadne jer žele što više ugoditi svom zetu, a svekrve nekako su rijetko zadovoljne izborom svog sina, jer misle da je uvijek mogao bolje.......ne kažem za sve, ali mislim da je tako u većini.........a to ćemo na kraju i svi mi biti, netko bolji, netko lošiji......

Evo mene, malo sam bolovala, odležala dva dana a to je bilo dovoljno da se nakupi poslova, pa bi sada najrađe opet malo bolovala.......nije da sam i sada potpuno zdrava, ali hebi ga.........

a kako mi je prošao vikend??? ludo i nezaboravno.......u subotu je dijete imalo turnir u Daruvaru koji je organizirao njezin klub, a koji je ujedno slavio i 5 godina postojanja......ima nas roditelja koji ćemo nesebično pomoći i pritom se dobro zabaviti, pa eto, tu tradiciju nismo mjenjali niti ovaj put......turnir kao turnir, dobro organiziran (to je treniričina zasluga, a i njezinog pomoćnika gospodina V., kojeg da nema, trebalo bi ga izmisliti, takav se stvarno rijetko rađa), djeca su bila dobra.....moja kćer, koja je bila ubijena u pojam prije turnira i dosta nesigurna u svoje kvalitete (to je već duže), hvala Bogu otplesala je super......jase mi je plakala, a u meni suza više nije bilo, jer sam sve iznojila od nervoze. Što ćete, takve smo mi majke......kako se ono kaže: svako zlo za neko dobro, pa tako i provala koju smo imali a da je tara bila doma, dovelo nas je do predivne osobe Jelene koja radi u psihološkom centru za mlade kod koje trenutno ide i koja joj puno pomaže u ovim njenim tinejđerskim problemima "zasoljeni" traumatičnim događajem.......a tu smo mi roditelji, divni prijatelji, njezin predivni i predobar partner s kojim se super slaže i nadam se da će sve krenuti na bolje......sve će biti ok....

možda će se ona ljutiti, ali moram vam staviti njihovu sliku.....












trenutno su mi te bile najbrže za uzeti, ali budem ih ja još pripremila........inače to je par "sastavljen" od Mistera senira kluba i Miss simpatičnosti kluba...jeeeeeeee.......ma prekrasni su.........

a kada je to izabrano?....pa eto i nešto o tome......dakle, poslije turnira smo išli u neki disco klub proslaviti rođendan.....tu smo napravili pičvajz.......rekla sam vam da mi starci i nismo baš normalni, pa smo tako i djeci priredili show kakav nisu očekivali, to im je bilo iznenađenje.......trenerica nam je napravila koreografiju i istrenirala da u cca 2,5 sati naučimo akrobatski R'N'R, to su bili nezaboravni sati smjeha, to se neda riječima opisati, ali samo da opišem izgled: svi smo iznad 35, majke i očevi, neki očevi imaju škemice, a imaju i majke kojih "par" kila viška, e pa sad ti napravi "pračku" (to je ono kada ženska zajaši sprijeda muškarca, pa ju on odmakne i stavi na jedan bok, pa na drugi) doduše, naši klinci to rade još na teži način, ali ovo je za nas bilo i previše......na "treningu" je bilo padanja na glavu, dečke su bolila leđa i vrat...i tak....a uhvatiti korografiju i korake....ludnica.....svako pleše svoje, ma koja formacija, kao kad gledate klince od 3 godine na onim priredbama u vrtiću, svi izbezumljenog pogleda prema teti ili u pokušaju kopiranja onog drugog, koji naravno isto tako izbezumljeno traži pomoć.......kažem vam, nisam se u životu više nasmijala........

našli mi sponzora koji će nam naštampati majce, ma htjeli mi to sami ali se našao dobar čovjek, ponudio, a mi mu nismo dali puno vremena da se predomisli.....sprijeda "deformacija" (umjesto formacija) to nam je bilo ime seniorske formacije, a otraga "ARRK klub ABUB"......uzeli svaki svoju maskotu (to vam je jedno vrijeme bilo pupularno među malom djecom da prije nastupa bace svoje male plišane igračke za sreću", pa kako smo mi "mali", morali smo i mi imati svoje......djeca su se podavila, tara mi je rekla da od suza nije mogla niti gledati.......malo reći da smo ih sve šokirali, kako idejom a tako i plesom......još smo svi jedan po jedan par sami plesali, fakat nismo normalni.....

onda je trenerica sa svojim curkama otplesala trbušni show, za koji se ona posebno pripremila i izgledala kao prava trbušna plesačica..mrak.....a curke su fakat naučila u vrlo kratko vrijeme dobro otplesati i bile su preslatke, mislim da jedino dečkima to nije bilo lako gledati, ipak je to dosta sexi ples.....a još kod svih "hormonalni popremećaj"......


eh, onda smo mi starci darivali našu trenericu i njene pomoćne trenere, za nju smo čak imali i mali ručni rad: napravili smo joj od otpalih šljokica s dresova naših klinaca donji veš, a na duboke Galebove gaće prišili otpale dijelove naših marama za trbušni ples... jer nam je pričala da si je htjela u Egiptu kupiti donji veš koji je tako ukrašen, ali da im cijena zna biti i do 20 000 dolara, e pa mi smo to napravili u hrvatskoj varijanti........

tada su djeca imala izbor za Miss juniorki i seniorki, Mistera juniora i seniora, te Miss i Mister simpatičnosti........djeca su se stvarno trudila, a najviše su nas nasmijali dečki, bili su neponovljivi u svojem nastupu (to se skidalo do bokserica)..........a cure su se našminkale, obukle minice ili kratke hlačice.....a moja je, kako ona to već voli, bila totalna suprotnost pa je obukla piđamu (srna sa rozim svinjicama) na na nogama šlapice rozi zečići, i njezin medo "hanibal" (to su joj frendovi napravili za rođendan od normalnog bijelog medeka, kojeg su nacrtali da izgleda kao luđak).....vjerojatno je to bilo presudno za izbor simpatičnosti........a kako sam već rekla, njezin partner je izabran za mistera.......pa normalno kada je prezgodan, ali moram priznati da su i drugi dečki bili stvarno jako zgodni......

onda smo si svi malo počagali, djeca se opustila totalno, a mi morali ići već laganini prema zagrebu......koja tuga, koje razočaranje kod djece, ali kada smo došli do autobusa, većina je odmah zaspala, osim naravno njih nekoliko koji su neoumorno cijelim putem nastavili se zabavljati i u busu ( ne trebam reći da je među njima i moja kćer).....hm.....stvarno neznam katkad na koga je...hihihihihihihi

a sada eto novi tjedan i novi početak, ja svakako po milionti put krećem na dijetu jer me svaka kila tišti oko srca, nisam navikla biti takva, a nakon ove slike mi je jasno zašto mi je mačka pobjegla.........







svima puno pozdrava, a kada dobijem slike, naravno da ću vas nastaviti daviti......hihihihihihi.............