Don't worry...be happy... :)

27.10.2006., petak

.....poljubac................

Hello, eto baš mi se svidio jedan članak pa sam kao gđica. J. Veljača napravila copy-paste...hi hi hi....baš sam zločesta.....samo se nadam da me neće medijski rastrgati!!!!!!

Jesen, čaj, vatrica i… pusica! kiss


Što je još zanimljivo o poljupcima, kojih će svatko od nas u svom životu mnogo dati i mnogo primiti?


U ove hladne (doduše, dogodi se da baš i nisu tako hladni) jesenske dane, to znaju svi koji su ih probali, najbolje griju - poljupci. Kaže se da 'zagrljaji griju izvana, ali poljupci nas griju iznutra'. No ako ih baš nemate trenutno s kime podijeliti, ne brinite, doći će i to vrijeme. Dotad se ugrijte barem čitanjem o pusama i poljupcima, možda saznate i nešto zanimljivo.

Poljubac, slatki dodir usnama, poznat je u svim krajevima svijeta i svim kulturama, bez obzira izbjegavaju ga ili ne (neka primitivna afrička plemena se ne ljube jer vjeruju da tako mogu izgubiti dušu). Devedeset posto svjetskog stanovništva podrazumijeva da se poljupci izvode usnama, dok se u nekim kulturama koriste drugi dijelovi tijela, npr. nosovi kod Eskima i Polinežana. Takav poljubac nazivamo 'mirisnim poljupcem'.


ČUDA POLJUBACA naughtynutkiss


Nije riječ o zaljubljenosti koja poljupce boji u ružičasto, jer su se njima bavili i znanstvenici te donijeli zadivljujuće zaključke:

Ljubljenje stimulira ista područja u mozgu kao i bavljenje sportom kao što je bungee jumping, paragliding, rafting eek… Srce nam brže kuca, a disanje je dublje i nepravilnije, tijelo proizvodi više adrenalina i inzulina. Tako se troši i više kalorija (1,5 kalorija po minuti, što znači da ćete sagorjeti npr. jednu čokoladicu Mars u 20-ak minuta ljubljenja).

Ljubljenje ljude čini smirenijima i sretnijima jer potiče stvaranje kemijskih stvarčica u mozgu koje nas čine pozitivno nastrojenima. naughtynaughty

Ljubljenje može štititi naše zube od karijesa! Naime, dok se ljubimo proizvodimo i izmjenjujemo mnogo sline. Sa svakim poljupcem izmjenjujemo sa svojom voljenom osobom između deset milijuna i milijardu bakterija, ali i niz antibaketrijskih kemikalija koje će ubiti većinu bakterija prije nego što se uopće razviju klice. Izmjenjivanje sline pomaže u borbi protiv našeg najljućeg neprijatelja u ustima, karijesa. mouthwashmouthwashmouthwash

Kod jednostavne puse koristimo dva mišića, a kod strastvenog poljupca čak 34 mišića lica. Čestim ljubljenjem se čak možemo protiviti starosti, jer ono održava u dobroj formi stanje mišića naših obraza i vilice.

Od čega se sastoji poljubac? Ima 60 mg vode, 0,5 mg bjelančevina, 0,15 mg žljezdanog sekreta, 0,4 mg soli i 0,8 mg masnoće. deaddead

Pritisak kojim ljudi dodiruju usne dok se ljube varira od normalnog poljupca (što iznosi oko pola kilograma) do poljupca koji se potpuno izgubio u strasti (pritisak od čak 15 kilograma).

Naš mozak ima specijalne neurone koji nam pomažu da nađemo usne druge osobe čak i u potpunom mraku. thumbup


Izostanak poljubaca pokazuje krizu u ljubavnoj vezi.yes Slavni psihoanalitičar Sigmund Freud je smatrao da usta simboliziraju spolnost, a poljubac hranu, pa uskraćivanjem poljubaca partneru uskraćujemo emotivnu hranu i bliskost.

Čovjek tijekom života provede 20.160 minuta ljubeći se. Pedeset posto ljudi poljubi se prvi put prije svoje 14. godine.

Jedno je istraživanje otišlo tako daleko da kaže: bračni partneri koji se svakog jutra prije odlaska na posao poljube bit će manje bolesni i manje će izostajati s posla, imat će manje prometnih nesreća na putu do posla, zarađivat će čak 20 do 30 posto više i živjet će čak pet godina duže od bračnih parova koji se ne ljube svakog dana.

Jedine životinje koje se ljube u usta su čimpanze, orangutani i mačke.wink

Postoji i znanost koja proučava ljubljenje, a zove se filematologija.rolleyes

PRVE UPUTE ZA LJUBLJENJE zujozujozujo

Prvi savjet za ljubljenje, pomalo komičan, dao je tinejdžerski časopis Bravo, a pisalo je: Sve što privlači pozornost na usne je dobro. Prije dolaska u društvo može se jednostavno pojesti kakav slatkiš i obliznuti se ili navlažiti usne jednim gutljajem kapučina. Mladi bi morali pritom pripaziti da ne pretjeruju s oblizivanjem, jer inače neće izgledati privlačno, već gadljivo (sasušeni ostaci Nutelle oko usta, kečap po licu…). namcor


Dakle, ljudovi, navalite.......ljubite se i budite sretni, veseli i zdravi............

p.s. ako ovo čita moje dijete: čuj srce, ti ne moraš baš to puno istraživati, znaš ono, ako se puno ljubiš nećeš više rasti!!!!!! hihihi baš sam zločesta!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!kiss





- 07:40 - Komentari (1) - Isprintaj - #

25.10.2006., srijeda

da li se tko sprema na skijanje????


Skijaska sezona je skoro tu!!yesyesyesyes

Zato, evo mali popis stvari koje ce vam pomoci da se pripremite:

1. Posjetite lokalnog mesara i platite mu 20 eura da sjedite u
njegovoj ledenici pola sata.
Nakon toga zapalite dvije novcanice od 50 eura da se ugrijete.

2. Namočite si rukavice i stavljajte ih u freezer nakon svake
upotrebe.

3. Pričvrstite si malu, siroku gumenu traku oko čela svaku večer
prije spavanja.

4. Ako nosite naočale, pocnite ih koristiti sa lecama zamrljanim od
ljepila.

5. Ovaj tren bacite novčanicu od 100 eura!

6. Na najbližem klizalištu napravite 20 krugova po ledu u pancerima
noseći par skija, torbu i stapove.
Pravite se da tražite svoj auto. Povremeno ispuštajte iz ruku
neke od stvari.

7. Postavite mali ali bodljikavi kamenčić u cipelu, podložite ga
smrvljenim ledom, a zatim stegnite kopču oko prstiju na nozi.

8. Kupite nov par rukavica i odmah ih bacite!

9. Zavežite se uz stup i zamolite prijatelja da se zaleti u vas svom
snagom.

10. Idite u McDonald's i insistirajte da platite 20 eura za hamburger.
Čekajte u najdužem redu.

11. Pričvrstite si ski-pass na patent jakne i vozite se motorom tako
brzo da vam ski-pass do krvi išiba lice.

12. Vozite se polako 5 sati...bilo gdje.. važno je da je snježna
oluja i da ste iza šlepera.

13. Napunite mikser ledom, pritisnite PULSE i neka vam led raznese u
lice. Počekajte da se led sam istopi.
Neka vam kapa po odjeći.

14. Obucite se u što više komada odjeće i zatim ih skidajte jer morate
ici na WC.

15. Pričepite si prst vratima od auta. Ne idite kod liječnika.

16. Ponavljajte gore opisano svake subote i nedjelje dok nije vrijeme za PRAVU STVAR!!

Sretno svima................





- 14:23 - Komentari (4) - Isprintaj - #

23.10.2006., ponedjeljak

...........

Prošao je eto vikend i sve jovo nanovo.....

U subotu smo kćer i ja, kako ona kaže, praznile karticu, tj. ona moju, u stvari veći dio je bio njezin đeparac. Prošetale smo se po novom shoping centru i moram priznati da je lijep, ali mislim da će me vidjeti opet oko Nove godine i to ako, jer treba imati para....a kada krenu pare iz novčanika to vam je kao lavina, jednostavno jedno zove drugo........tako je u tom našem šopingu djetetu puko kožni kaputić na rukavima pa smo morali pronaći krojačku radnju i vjerujte, taj zanat izumire. Nekako nađosmo jedan i lijepo zamolimo ženu da nam je hitno i ako može odmah, nije bila baš oduševljena ali je ipak primila i mi smo lijepo sijele i čekale. Za to vrijeme je ženi izbacivao osigurač, ostala je bez struje, pokvarila joj se jedna mašina, kroz radnju (u tih pola sata) prošlo je hrpa ljudi i vjerujte 90% njih je bilo i više nego neugodno. Bila je sva izbezumljena......tada smo predložile da si mi idemo nešto obaviti pa se vratimo da joj ne stvaramo nervozu, i odvela sam dijete na hamburger u Ham Ham...totalno su ga preuredili, slatko je ali nema onaj šarm kakav je imao prije, ali barem imaš kaj za žvakati a ne kao mek....sjetila sam se svoje bake jer kada smo jele ja sam ju zabavila pričom koja je počela: "u moje vrijeme, prije 25 godina, kada sam ti ja kao srednjoškolka kao što si ti, taj Ham Ham ti je bio nama vauuuuuuuuuuuuuu kada se otvorio jer je bio prvi takve vrste...." a kćer bleji u mene kao da sam pala s Marsa ne vjerujući da smo bili tak zaostali.................i lijepo se mi vratile po kaputić, žena sva izbezumljena od svega je ipak uspijela sašiti i to vrlo lijepo. Moja kćer je u međuvremenu izrazila želju da kupimo ženi neku čokoladu, obzirom da se požalila da nije ništa jela, tako da smo ju malo omekšali, a kada je rekla da je gotova moje čerce je samo reklo "Bog vas blagoslovio".....čovječe, pa u čemu bi navečer išla van???? ............
Večer smo proveli u pripremama za berbu maslina, na koju se spremamo za 01.11. Mi žene smo šivale pregače-vreče, a muški su nas bodrili uz dvije gajbe tamnog i svjetlog piva. Sve to je potrajalo do ranih jutarnjih sati....bilo je svega, čak su dečki išli jednog hipnotizirati tj. ono kada jednu flašu na dnu zacrnite i tu date osobi koju ćete hipnotizirati, a vi imate čistu i kada vas oponaša rezultat je izgled dimnjačara....tako je eto jedan nadrapao jer nije znao za tu foru......naravno da smo to snimili...... nebi vjerovali da je raspon godina od 40-50 a same gluposti im padaju na pamet.............................
i tak......ova južina je baš naporna i teško je misliti po takvom vremenu........zato byyyyyyyy!!!!!!!!!!!!!!!



- 14:41 - Komentari (5) - Isprintaj - #

20.10.2006., petak

...bicikl......

Ovih dana i nisam nešto HAJ, pa onda i ništa ne pišem....

tako nisam mislila niti dana, ali me je jedan dolje komentar podsjetio na nešto......


Moji roditelji su bili obični prosječni ljudi, skromni, što od odgoja a što od toga što nisu puno zarađivali, a i ono što su zaradili davali su svojim roditeljima i školovali mlađu braću. Tako da nama doma i nije nešto ostalo. Žalosno je za reći, ali ja sam vam bila jako sretna kada sam imala žuticu i provela zbog toga 3 mjeseca u bolnici. Bolilo je samo na početku, a poslije ništa, pa sam ja lijepo si našla kompicu i baš smo se dobro zabavljale. Imala sam 10 godina. A što mi je bilo najljepše? Svaki dan su mi dolazili u posjete, moji, familija, i nosili mi čokolade, mandarine, banane, hej, najela sam se svega....koji gušt....doma se bogami nisam tako sladila.....

tako sam vam ja silno željela imati svoj bicikl....moji naravno nisu imali para pa su bila obećanja: prođi s 5 i dobiti češ bicikl. Tako se ja lijepo trudila prva četri razreda, ono ništa, pa jebiga, od petog na dalje sam prolazila s četiri....onda mi je baka donjela svoj bicikl.....čovječe, ubila me sramota, pa neću valjda među "ponićima" ja sjesti na bicikl koji izgleda da je ukraden iz Tehničkog muzeja....i moji su zaključili da sam ja bahata i nezahvalna........i tako, prošlo djetinjstvo a ja bicikla svog vidjela nisam......onda je moja sestra izrazila želju za biciklom (ona je mlađa od mene 7 godina) i naravno, dobila ga. Ma nije da su nju više voljeli, nego su kredit za stan otplaćivali dok sam ja bila mala, a ona je ipak bila rođena u nešto bolja vremena, koliko toliko........ja sam tada već imala 19 i već sam hodala sa svojim najdražim......ma bicikl nije bio star niti 3 mjeseca i moj dragi zamoli da mu ga posudimo da ode na faks dati ispit......jebote bicikl....kada se vraćao s faksa pokupio ga je šleper.....sva sreća njemu i nije bilo ništa strašno, a od bicikla je ostalo samo zvonce...........eto, niti taj nije dugo trajao, a moji su rekli da nema šanse da se kupi drugi da još netko ne strada................i tako prošlo je dosta vremena, dogodilo se svašta, brak, dijete, rat, podstanarstvo i kupili mi neku malu staru kučicu u blizini Maksimira. Koliko je bila stara i kak je izgledala najbolje pokazuje rečenica moje najbolje prijateljice koja je došla da vidi što smo kupili: "o Bože, kaj bute vi tu živjeli?" No, moj sposobni najdraži uz svesrdnu pomoć prijatelja, uspio je srediti naš mali raj koji sada stvarno izgleda kao raj i svako voli doći.....da, što htjedoh reći, mi živimo u blizini parka i ja bih opet htjela bicikl......i molim, molim i muž mi ga kupi za ročkas......ja sam izrazila skromnu želju za ponijem, a kako nije bilo takvih on mi kupi "HODALA", majke mi tako se zvao bicikl. Poslije prve vožnje bilo mi je jasno i zašto. Čovječe, na nagibu od 0,04% jedva okrećeš pedale, vozi jedino nizbrdo.......to smo poklonili svekrvi (hm, na moje inzistiranje, a volim ju stvarno!!!!).........opet ništa.........i ja tužna, patim i kupimo mi pravi bicikl, samo za mene i još komentiramo da ga kćer vjerojatno neće gledati, no tu smo se prevarili, otela ga je odmah i tak ja još maštam o SVOM biciklu............
- 11:34 - Komentari (5) - Isprintaj - #

17.10.2006., utorak

siromaštvo?

Danas je međunarodni dan siromaštva, ako niste znali, i postavlja se pitanje dali smo mi siromašni?

Tara je još išla u vrtić i kao svako dijete imala je prohtjeve npr. za Barbikama svih vrsta, Lego kockica i sl. U našem okruženju je bilo onih koji su kupovali djetetu sve što je htjelo, pa recimo, kada takvom djetetu idete na rođendan ubijete se u razmišljanju što mu kupiti a da nema, ili da se nečemu veseli.
I mi smo voljeli razveseliti dijete, ali opet u nekim granicama, nije bio samo novac u pitanju već nismo htjeli da nam dijete bude "bahato". Jest da je sada na neki način razmažena, jer je jedinica i samo je ona centar naše pažnje, ali se oduvijek veselila vrečici bombona jednako kao i kada bi dobila lutkicu. Znalo se desiti x puta da me nešto traži, katkad i sladoled, a da sam joj morala reći "drugi put".

I tako jedan dan smo išli iz vrtića i ona je rekla kako je njena prijateljica dobila novu Barbiku i da bi ona htjela istu takvu. Rekla sam joj da nažalost joj to neću moći ispuniti jer nemam para. "kaj smo mi siromašni?" upitala me, iznenadila sam se takvom pitanju jednog petogodišnjeg djeteta, bilo mi je smiješno ali i tužno: "ne, zlato nismo siromašni, samo sada nemam novaca za to. Nismo siromašni jer nismo gladni, toplo nam je, imamo što za obući a i ti imaš dosta igračaka. Što je najvažnije, mislim da smo najbogatiji na svijetu jer imamo jedni druge i puno se volimo."

Poslije mi nije postavljala takva pitanja, kada sam rekla da to trenutno ne možemo kupiti, pomirila se s time i sigurno je potajno maštala o tome da jednog dana budemo bogati i da si može kupiti što god hoće. Još uvijek mislim da je to normalno, da je čovjek sretan ako može još o nečemu maštati.

Ne kažem da i ja ne maštam o tome da dobijem na lotu neku pinku kako bi otplatila kredit za kuću i ostale dugove nastale, nažalost, zbog uobičajenih potreba. Ustvari, mislim katkad da smo muž i ja bahati kada odemo na more 3 tjedna i , bez obzira što kampiramo, ne uštedimo na smještaju jer si za te novce priuštimo rafting, izlete s brodicom, večericu u nekom restaču, pije se piva i jede sladoled, ali, kako kaže moj najdraži, nakon cijele godine rada neće na godišnjem štediti, kada se vrati primiti će se posla i sve će biti plaćeno. Voljela bih da možemo otići na godišnji bez takvog opterećenja. Voljela bih da mogu svaki mjesec plačati režije i da mi ne idu suze u pošti kada brojim novce jer znam da mi poslije neće ostati ništa.

I da me netko pita dali sam siromašna, rekla bih da mi novaca nedostaje ali da nisam siromašna. Mislim da je siromašan onaj koji mašta o šniti kruha, toplom krevetu i to mogučnosti punom. Ima sirotinje koja trenutno sjedi negdje i smrzava se, drhteći drži ruku ispruženu za koju kunu, a možda se i srami prositi, pa potiho u kutu neke crkve moli Boga da poživi još koji dan.

Koliko god mi je teško u današnje vrijeme tako misliti, još uvijek ne želim da bogatstvo vidim samo u novcu.

Jest da živimo svi na kreditu, mučimo se iz dana u dan, nervozni smo i doma se svađamo i deremo na svoje drage, ali dok se snalazimo znači da postoji šansa da se jednog dana i izvučemo. Ne bih htjela da imam puno novaca, a da mi se zato uzme nešto što više ne mogu vratiti niti milijardama kuna.

A mi smo narod koji voli uživati u životu. Je... čovjeka koji ima para a nezna uživati. Mi si volimo dobro popiti, pojesti, putovati, imati u kući svega i toga smo svi željni, i da imamo više htjet ćemo još više. Puno trošimo, neznamo štjedjeti, kada nam je dobro u društvu nije nam žao častiti još jednom rundom. Nismo škrti.
Mada mislim da u našem narodu ima i dosta zavisti npr. "Ako ima sused večega, ja ču imati joše večega, pa sused vidi mene i on kupi joše večega" i tako u nedogled.
- 10:36 - Komentari (9) - Isprintaj - #

10.10.2006., utorak

znanstveni rad????????????

Od danas, moram priznati, puno lakše dišem. Već sam izbezumljena, ali uspijeli su- citat: "Veliki umovi godinama su pokušavali riješiti ovaj problem. No sada su znanstvenici napokon otkrili kako spriječiti da vam tost padne točno na onu stranu na koju ste nanijeli svoj omiljeni namaz"!!!!!

Otvorim portal da vidim što ima novoga i stvarno mi ja laknulo???!!!!! Jebote, ako je netko stvarno za to dobivao godinama plaću!!!!!!!!!!!!!!!! Možda je to veliko otkriće.....neznam, možda bi se ja mogla baciti u znanstvenike, ionako dosta vremena provodim u kuhinji...tko zna koliko tu ima još neotkrivenih tajni...treba samo obratiti pažnju!!!!

Voljela bi da mi netko otkrije, neka naprave studiju kako preživjeti školovanje djece, plaćanje režija, prehraniti se a da bude koliko toliko zdravo, i još po mogućnosti si priuštiti izlazak u kino ili kazalište kako bi povremeno pobjegao od sresa, čak i druženje doma postaje skupo.....kupiš cugu, nešto pripremiš za grickanje, jebiga sve malo po malo........

A koliko trebate samo za jedno dijete???? osnovna škole je p....dim naspram srednje. Taman se vratite s godišnjeg odmora, koji izbije i zadnju lipu iz džepa, a ono moraš djete opremiti za školu. Bez pretjerivanja, time da smo pola kupili u antikvarijatu, knjige su naš koštale çca 1500 kn, s time da još dokupljujemo zbirke zadatake (koštaju 200 kn, ali, ako je to utješno, za sva 4 razreda), opremu za kemiju, itd. Naravno da još treba i ostalo, bilježnice, ruksak, odjeća....to je još 500 kn (naravno ako je dijete skromno, što kod nas, moram priznati nije, mada smo i mi pristalice da rađe kupimo kožne tenisice, nego plastične u kojima zaradi gljivice od znojenja)..... onda stižu rate od sportskih priprema, a počeli su i turniri i treninzi (nema više jeftinog bavljenja sportom i besplatnih slobodnih aktivnosti!!!!).....čovječe, da ih štancamo, neznam dali bi uspijeli naštancati koliko bi trebali....obasipaju nas predavanjima kako se treba dijete hraniti da bi se normalno razvijalo i kako bi bolje učilo....svi znamo da nam je hrana trenutno najveća stavka u potrošnji, a i takve jelovnike mogu imati samo ako sam doma ili ako imam bedinericu....To se ne kuha dan unaprijed!!!....Onda s djecom treba raditi, jer u školi dobiju samo osnove, a doma se treba potruditi da to shvate. Ako niste matematičar, fizičar, kemičar, englez, morate djetetu omogućiti instrukcije.... muž uspijeva ove prirodoslovne predmete koliko toliko rješiti, ali samo preko vikenda, jer je preko tjedna teško uskladiti posao-škola-sport....dakle, ili nemojte raditi, te kuhajte i učite s djecom kako bi onda izrasla zdrava i pametna, ili radite i molite Boga da dobijete na lutriji....

No, nije sve tako crno..........vrag po novcima.............uvijek se nekako ispliva.......treba uživati i dati sve od sebe.........zato i živimo i gušt je kada se imaš za koga boriti, raditi, truditi......to je najveće zadovoljstvo koje ti život može pružiti!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!...a i da imam više para vjerojatno bi mi falile male svađe oko novaca, komplimenti kao - ti nisi normalna, gdje su novci? trošiš kao da smo "rokfeleri"!....mada sam ja napravila podlu stvarčicu i uz laž da se jako loše osjećam poslala njega u mjesečni šoping i dala popis......od tada za hranu više ne prigovara....u stvari za ništa više ne prigovara nego zajedno samnom sanja o lotu..... (još kada bi ga igrali, toliko o vjerovanju, hi,hi,hi)








- 09:19 - Komentari (7) - Isprintaj - #

09.10.2006., ponedjeljak

prijatelji.........

Jučer je frendu bio rođendan i obično se najuža ekipa nađe kod njega. No, ovaj put je on bio na putu, a i mi smo bili rastrgani na svojim stranama. Ali sam se sjetila koliko se poznamo...34 godine eek.....to zvči tako puno....dan prije smo bilo kod frenda iz iste ekipe....to su dečki s kojima sam išla u osnovnu školu, a kasnije smo išli i 2 god. u srednju (mi smo bili prva Šuvarova generacija)....imala sam ja ženskih frendica, ali nisam im baš puno vjerovala, uvijek sam imala borbu s njima (sada vidim u čemu je bio problem-ljubomora)....no, nas par smo stvarno odrasli zajedno, zajedno smo prošli prve ljubavi, prva cigareta, puno priča i sjedenja na klupi gdje smo rješavali probleme koji su tada izgledali ogromni. Pred očima mi slika nas u npr. 5. razredu. nutBaš smo bili "dobri".....pod satom sam s njima ispunjavala sportsku prognozu, prepisivali smo na kontrolnima, katkad bi se potukli, oni bi mene vukli za kosu, a ja njiima gazila po nogamanaughty...ali, voljeli smo se kao braća...negdje oko 3. srednje smo se malo razdvojili, ali ne zadugo....ubrzo smo počeli zajedno izlaziti van, ja sam tada već upoznala svog sadašnjeg muža, a moju najbolju prijateljcu koju sam upoznala na faksu, spojila sam s jednim od njih i eto i oni imaju sretan brak i 3 djece....biliski smo si više nego familija jer familiji sigurno ne govorite što vas muči, ali prijateljima yes.....uvijek me preplavi prekrasan osjećaj kada ih se sjetim.....kada se sjetim naših subotnjih izlazaka, novih godina, izleta, ljetovanja, maturalaca, vjenčanja, rođenja djece, npr. frend završi u bolnici pa moj muž ide po njegovu ženu, a kada je dobila trudove, ona i muž su došli na kavu prije bolnice da joj brže prođe vrijeme.....Jedan frend se razveo, ali valjda je tako bolje...jest da imaju također troje djece, ali ona kaže da ne može više s njime, pa neka.....on je to jako teško podnio jer je dobar čovjek i stvarno se jako trudio, ali očito za nju nedovoljno, no, sada je ponovno našao djevojku koja ga usrećuje, samo što on sada puše i na hladno...što je sasvim normalno...jedan frend je našao tako divnu ženu koju jako volim i kao da je s nama oduvijek, mada nam je priznala da je imala veću tremu kada je nas upoznavala nego roditelje......kada se nađemo, bez obzira koliko djece oko nas i to djece od 5 god. do tinejđera, mi imamo osjećaj kao da nam je 16......i sva sjećanja su tako svježa, prekrasna, i zahvalna sam Bogu na tome.....kada me ulovi sentiment (kao npr. sada) pogledam si naš foto album i kroz suze se smijem našim, tada, bedastim facama i pogledu koji je bio još uvijek nevin i pun išćekivanja budućnosti.....na novijim slikama se u svakom od nas vidi život koji je svako prošao, ali i mali dio tog našeg zajedničkog djetinjstva.....Sada dijelimo probleme koji idu uz ovaj dio života, ali sve je lakše kada znaš da imaš nekoga s kim ćeš to podijeliti....Kroz život čovjek razvije još neka prijateljstva, neka se rode vezana uz našu djecu, i mogu vam reći da sam i na tome jako Bogu zahvalna....

Gledam svoju kćer i od sveg srca joj žellim da ima dobre prijatelje jer bez njih je jako teško........
rolleyesrolleyesrolleyeskiss

- 10:55 - Komentari (2) - Isprintaj - #

05.10.2006., četvrtak

divlji i neistraženi maksimir...

Obzirom da živim jednim normalnim obiteljskim životom prosječne hrvatske obitelji, i ovakav doživljaj može donjeti veselje...

Obično, odmah kada dođem s posla idem prošetati psa po Maksimiru. Niti ne ručam, jer cvilež i lupanje šapica po vratima mi nekako pokvari tek, a i nije još gužva, to mislim na pse. Obzirom da imam ženku i ako naletimo na drugu ženku, može biti krvavo. Vidite, niti u psećim životima se ženke međusobno dobro ne slažu jer su si jedna drugoj konkurencija i mogu biti vrlo opake jedne prema drugoj. Ah, kako poznata situacija! Obično se šećemo po djelu šume gdje i nema baš puno ljudi, jer znam da se mnogi boje pasa, a pogotovo mala djeca, pa ne želim da se moja zaigrana dalmatinka zaleti za nekim razigranim djetetom kako bi se igrala, a djete to doživi kao napad ogromne zvjeri koja će ga pojesti!

Jučer stvarno nije bilo nikoga, osim dva ribiča (jedan je zaspao, a jedan je bio vrlo blizu da zaspi), pa smo malo napravile krug i ugodno se iznenadila kada sam vidjela da uređuju još jedno jezero. Navodno je ono bilo prije 30 godina, a sada će ga ponovno napuniti. Obzirom da su ovo 5. jezero morali malo ispustiti zbog preuređenja 4., tako se na obali moglo naći školjaka koje žive u jezerima. Eto, seljačina, priznajem da sam do sada mislila da školjke žive samo u moru...
I tako ja idem pokupiti koju da odnesem djetetu kako i ona nebi bila tako neobrazovana, kada mi dotrči jedna djevojka vidno u panici i pita: Gdje je Bukovac? Doduše, znam ja i krivo skrenuti na tim stazama kada zabrijem u glavi neku priču, naravno vrlo zanimljivu kao: što da danas kuham, dali da prvo operem WC ili da pokupim zmazane čarape po zabitim djelovima sobe i sl., tako da me nije iznenadilo da se iznenadiš u kojem dijelu Maksimira si završio, ali na djevojci se vidjelo da se prestrašila. Nadobudno sam krenula objašnjavati kojom stazom da krene, no vrlo brzo sam shavtila da mi je lakše otpratiti ju, jer je bila totalno dezorjentirana. Već je bilo prošlo 6, a obzirom da je bilo i oblačno, šumica je za nju izgledala kao prašuma iz koje vreba hrpa zvijeri. U priči se ispostavilo da je tek stigla Zagreb na prvu godinu studija i da živi u iznajmljenoj sobici na Bukovcu. Vjerojatno joj je mama objasnila da je Zg opasna metropola gdje ti iza svakog čoška vreba neko zlo (nije tako daleko od istine, a i mi roditelji smo skloni plašiti djecu takvim pričama nebi li se držali što dalje od kafića, diskača, noćnih šetnji po gradu i sl.). Zamislila sam si kako bi se moje djete osjećalo da joj se takvo što desi u velikom gradu, gdje je posve sama i osjeća se nezaštićeno i kako bi mi bilo drago da joj netko pomogne. Naravno, tu bi moj muž dodao da bi se prestrašila jer je naslijedila i dozu panike, naravno od majke, jer su muški puno snažljiviji.

Tako smo pričale, više ja nego ona, jer sam cijelo vrijeme osjećala kako jedva čeka da vidi civilizaciju....i stigle do Bukovca. Tak je bila sretna kada je skužila da se nalazi na koliko-toliko poznatom terenu i mislim da je, kada je stigla doma, ljubila vrata svoje sobe. Rekla mi je da jedva čeka vikend da ode doma i da vidi svoje jer se osjeća tako sama, jer se još nije upoznala sa studentima pa joj fali i sama konverzacija. Kada sam došla doma, tako sam se dobro osjećala što sam joj pomogla i otpratila, jer, ne samo što je došla na Bukovac, već je netko s njom razgovarao. Baš je bila draga...

Eto, imala sam potrebu to nekome ispričati.....................doma nisam stigla niti pokazati jezerske školjke, jer su muž i kćer došli kasno doma, on s posla pokupi nju s treninga, a to je oko 22.30 i on gladan navali na klopu, a djete u što kraćem roku pokušava ispričati svoj dan koji je bio prepun zanimljivih događaja, pa to izgleda ovako: "U školi je bilo super, dobila sam 5 iz tjelesnog, tak smo se dobro zabavljali na odmoru, ah da, najzgodniji dečko na školi me je primjetio i kako stanuju u istom djelu grada, išli smo sami doma i on me je pitao da li mogu tako i sutra, joj tak sam bila zbunjena...a to ti znači da ćemo možda "prohodati", ako on naravno skupi hrabrosti da me pita, znaš kak je simpa i jako je sramežljiv, a tako je zgodan i cijeli dan mi se tresu ruke od uzbuđenja.... i kako je bilo super na treningu, kako ih je trenerica pohvalila i kako su radili nove akrobacije, kako su se pri tome dobro zabavljali pri padanju itd.". I onda, onak, kao usput, kaže kako je dobila 1 iz kontrolnog kojeg je "super" napisala, našto se moj muž zahlikne i skoro uguši komadom mesa jer se iznenadio tom vješću i ono pitanje: pa kako, zar ti nisi rekla da ti je sve jasno??????? Tu su se njene velike okice napunile suzama što je momentalno omekšalo čvrstog tatu.

Tako vam to izgleda s tinejđerima kojima je koncentracija negdje na klupi, a samo je lijepa glavica prisutna u školi. Tada nastupa razumna i smirena majka (koja si broji do 10) i smireno kaže kako je sve to lijepo, što se tiče simpatije, ali da škola mora biti na prvom mjestu i da će ju oštrokonđa probuditi sutra rano ujutro kako bi imala vremena pripremiti se za školu, a ako se ne primi učenja i ako budu loše ocjene, neće moći izlaziti, pa neka bira kako će. Stvarno, katkad bih voljela da ima neki uđbenik za svako djete iz kojeg bi mogli saznati na koji način djetetu nešto objasniti, a da te ono posluša.....ah, sve više cijenim svoje roditelje i znam da im nije bilo lako..............to shvatiš samo kada doživiš................inače, ne mogu se požaliti, dijete mi je posve ok (mislim nema čirokez i hrpu piercinga, sluša rock a na narodnjake, dolazi doma na vrijeme, posprema...) i za sada ne vidim nekih većih problema, ali opet.....kako dalje.....kako naći dobru mjeru u popuštanju i pritiskanju?....kao svaki normalan roditelj želim da djete odraste u poštenu, odgovornu, samostalnu osobu koja će raditi posao koji voli i za to, ako će imati sreće, biti dobro plaćena...........
- 13:24 - Komentari (6) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Siječanj 2008 (3)
Prosinac 2007 (3)
Studeni 2007 (6)
Listopad 2007 (8)
Rujan 2007 (11)
Kolovoz 2007 (7)
Srpanj 2007 (1)
Lipanj 2007 (9)
Svibanj 2007 (10)
Travanj 2007 (13)
Ožujak 2007 (19)
Veljača 2007 (15)
Siječanj 2007 (19)
Prosinac 2006 (13)
Studeni 2006 (10)
Listopad 2006 (8)
Rujan 2006 (8)
Kolovoz 2006 (6)
Srpanj 2006 (4)
Lipanj 2006 (3)
Svibanj 2006 (14)
Travanj 2006 (13)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Linkovi

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se