Don't worry...be happy... :)

28.09.2006., četvrtak

....pjevači diplomatskog zbora.....

Kao što sam vam već pisala, kada "sarci" prolupaju, onda idu na tečaj plesa. Jest da su nam djeca dosta talentirana u plesu, obzirom da im je to i izbor sporta, mi starci se nekako jako mučimo u tom polju.
Uvijek se dobro nasmijemo na tečaju jer izgledamo kao da imamo dvije lijeve.....ako već se i uhvati korak, onda omanemo u ritmu, a najbolje izgleda kada se desi oboje....no, neću vam pisati o nama, već ću vam prepisati dio knjige (koju čitam već 3. put), a koji me podsjetio na nas "plesače" i obzirom da se spremamo na bal(?????) pala mi je misao " ne daj Bože da nam se ne desi nešto takvo".

Citat iz knjige "Pjevači diplomatskog zbora"thumbupthumbupthumbup
.......proslava Nove godine koju je organizirala francuska ambasada...............svi ambasadori, ministri....
.....Valcer je, kao što i sam znaš, vraški težak ples i može završiti kobnim posljedicama. Ja se, stari moj, uvijek nekud sklonim kad čujem prve zvuke Na lijepom plavom Dunavu.- Pa i ja.- E pa, zamisli onda kako sam se zaprepastio kad sam vidio Kawaguchijeve (Japanski otpravak poslova u Pragu) kako ustaju sa svojih mjesta. Nikad ih nitko nije vidio da plešu, pa sam u prvi mah pomislio da već odlaze. Ali nešto mi je neobično u njihovu držanju privuklo pažnju. Piljili su u plesače kao leopardi. Oboje su se doimali ošamućeni i koncentrirani na nešto-baš kao da su došli sa seanse uživanja droge. Onda je on odjednom obujmio ju oko struka pa su zaplesali, na opće zaprepaštenje i oduševljenje. Plesali su upravo savršeno-pravi bečki valcer, stari moj, bez greške. Ja bih najradije zapljeskao. Obišli su plešući cijelu dvoranu, pa onda još jedanput, i sve je bilo potpuno u redu. Ali onda me je, stari moj, obuzeo nekakav grozan predosjećaj da će se dogoditi nešto strašno, ne znam ni sam zašto. Je li to bila samo optička varka, ili su njih dvoje plesali jedan do dva takta brže od muzike? Čekao sam, razdiran znatiželjom, da se vrate na moju stranu. Na žalost, predosjećaj me nije prevario. Bili su za jedan do dva takta ispred glazbe. Ali i dalje su se savršeno vrtjeli u plesu. Dakako da je i orkestar već primjetio da zaostaje za japanskim parom pa je pospješio tempo. Zapravo se cijela stvar ubrzala. Ali, koliko se god oni žurili, Kawaguchijevi su se još brže vrtjeli. Možda su oni na neki svoj čudnovati dalekoistočnjački način mislili da je sve to zapravo neka vrsta utrke. Ne znam. Ali ja, koji poznajem opasnosti i zamke starog bečkog valcera, osjećao sam kako mi se grlo steže od sućuti prema njima. Duša mi se stisla...jer sve Japančeve češke kolege plesale su također sa svjim supružnicima. Bilo je još samo pitanje vremena...Brzina je dostigla otprilike brzinu aviona na aero mitingu u Farnboroughu. Neki su parovi već bili odustali, ali su mnogi i dalje plesali. Kawaguchijevi su još jurili brzinom od desetak svjelosnih godina ispred orkestra, a članovi su orkestra iskolačenih očiju puhali i udarali u svoje instrumente upinjući se iz petnih žila da ih sustignu. SAli japanci nisu više bili plesni par-već su bili postali smrtonosno oružje.

Antrobus je umuknuo i drhtavom rukom pripalio cigaretu: Zatim je tužno nastavio:
- Prvi je nastradao češki ministar financija s kojim je Kawaguchi inače vodio vrlo uspješne pregovore. Iznenada se razlegao oštar prasak i ministar se slijedećeg trenutka našao na koljenu jednog vilionista držeći se za gležanj, a žena mu je časak još bezuspješno mahala rukama kao krilima prije nego što se svalila na njega. Kawaguchijevi nisu ništa primjetili. Oni su bilii u transu. I dalje su se vrtljeli. Došlo je do serije sudara, koji su bili beznačajni sami po sebi. Glavni ekonomski savjetnik Ministarstvas financija drug Čiček plesao je sa svojom ženom, čije su divovske proporcije i golemi stražnji odbojnik predstavljali ozbiljnu opasnost čak i u sasvim normalnom plesu. Meni se digla kosa na glavi kad sam pomislio što se sve može dogoditi za vrijeme valcera.

Računao sam, ako se Kawaguchijevi sudare s njom, da će sigurno ostati na mjestu mrtvi. Ali ni govora. Taj krhki mali par postigao je takvu strahovitu snagu zamaha da je u trenutku sudara sa gospođom Čiček odjeknuo samo potmuo prasak to je eksplodirala tek pudrijera u njenoj večernjoj torbici, nakon čega se digao oblak nečega što je izgledalo kao dim. Kad se puder razišao, gospođa i gospodin Čiček posrtali su prema kutu a Kawaguchijevi su nastavili svoj slavni pohod. Oni su se bili toliko uživjeli da su sad već plesali zatvorenih očiju. U njihovu držanju bilo je nečega nedokučivo orijentalnog. Ne sjećam se da sam ikad bio tako uzbuđen. Počeo sam na prste brojati žrtve. Bilo je već podosta ozlijeđenih koji su još mogli hodati, ali i dva-tri slučaja za nosila; na sve strane mogao se čuti zaprepašteni šapat članova diplomatskog zbora: Das ist Kawaguchi....C'est Kawaguchi gui l'a fait..... Ali oni su se i dalje vrtjeli sijuću pustoš oko sebe, i možda bi se još i sad vrtjeli da ih nije netko skrenuo s puta.

Više se ne sjećam pravo kako se to dogodilo. Samo se sjećam da su iznenada napustili prostor za ples i da su se počeli probijati između stolova i stolaca neumoljivo, poput ralice za snijeg. Na kraju dvorane bila su otvorena staklena vrata. Vodila su na dugačku terasu, na čijem je kraju bilo nekakvo ukrasno jezerce u posve neukusnoj postversajskoj tradiciji. Sad svejedno. Kawaguchijevi su izletjeli na ta staklena vrata poput meteora, a za sobom su ostavili takav dramatični efekt da su svi pohitali za njima samo da vide što će se dogoditi, čak i orkestar koji je i dalje, bogzna kako, svirao. Bilo je to baš kao na dječjoj zabavi kad netko povikne: "Hajde da gledamo vatromet". Svi smo odreda izjurili na terasu vičući i gestikulirajući. Španjolski se ambasador derao: -Zaustavite ih, zaboga: ZAUSTAVITE IH. Carambas.
Ali njih više nitko nije mogao zaustaviti.
Tragični a nevjerojatno lijepi snažni zamah valcera odnio ih je u plitko jezerce. U to doba godine jezero bi obično bilo zaleđeno, ali je bila baš jugovina. Japanski je par, posve iznuren ali držeći se nekako pobjednički, sjedio u tidesetak centietara dubokoj smrdljivoj bari smješeći se kolegama diplomatima.....Tek tada sam shvatio stari moj, da su boje bili pijani. Trešteni pijani. ....................Nakon izvjesnog natezanja položili smo ih oboje na nosila. Nikad neću zaboraviti njen osmijeh pukog blaženstva. Kawaguchijevo je lice odavalo samo "veliki mir". Dok su ga odnosili, čuo sam ga kako govori, više za se nego za druge:
-Istočno čovjek jedno, bijelo čovjek drugo.
Te sam riječi, starino moja, zauvijek upamtio i ljubomorno čuvao u sebi. Nešto vrlo slično tome rekla je žena francuskog otpravnika poslova : "kako vaš Kiiipling reći: 'ishod je Ishod,a Zahod je Zahod'..................



eto, nadam se da vam je tekst bio simpatičan i da vas je nasmijao. Inače, knjiga je toliko simptična i kada se želim oraspoložiti, ona je jedna od njih par na popisu...............ako ima grešaka u pisanju, nemojte zamjeriti..............
- 11:17 - Komentari (1) - Isprintaj - #

25.09.2006., ponedjeljak

..početak tjedna...

eto, ponedjeljak.......uvijek krenemo s nadom da će se ovaj tjedan nešto lijepo dogoditi, a u isto vrijeme strahujemo dali ćemo izdržati do petka..........kada sam bolje volje na to ne gledam tako, ali u ovom nabrijanom stanju, grozim se pomisli da je tek ponedjeljak..............

Na vikende sam jako sebična.........tako krako traje.......evo, u subotu sam išla prvo s kćerkom obaviti financijske transakcije: iz bankomata u njen novčanik, jer je dijete išlo na ZG velesajam, a ja sam onda otišla sa svojom dragom sekicom na kavu. Naravno, da je tu nezaobilazno shopingiranje na Dolcu, gdje se svaka "normalna" žena natovari kao magarac i svaki puta se pitam, dali sam normalna???? onda si kupim male ružice (to mi je najdraže cvijeće) i koje su mi stvarno falile da se, uz borbu s hrpu vrečica, borim još i s buketom cijeća......no, u svakom slučaju, obožavam subotnje ili nedeljno prijepodne na trgaču.......u 12.00 već postane prevelika gužva............sekica i ja smo se dobro namučile da si nađemo mjesto u kafiću, jer su svi puni ko' šipak, a kada nađeš mjesto, najrađe bi se premjestio jer konobara čekaš, čekaš, sve ono doći će, pa da idem, neee, gdje naći opet mjesto...i napokon dočekaš da naručiš već jako željenu kavu...i onda čekaš, čekaš....on dolazi, pa ako stvarno to jutro nemate sreće on je zaboravio baš vašu narudžbu, i opet čekaš.....onda se moj muž čudi kako kave tako dugo traju, pa nećeš se dići odmah kada ju dočekaš????

I tako, riječ po riječ, pa izlog po izglog, onda moram kupiti nešto da razveselim kćer....i polako doma na kuhanje, spremanje, peglanje, muž se taman izvalio na trosjed a ja zujim glupim usisavačem i onda on ništa ne čuje, pa to nekako preživi, ali ga dotučem s početkom kuhanja ručka, jer sve zamiriše a on je odmah gladan, i tada svakih 15 min. kada će ručak????? Zato volim kada subotom radi, ali to ne smijem glasno priznati, jer će ispasti da mi smeta!!!!!!!! Naravno, tu je neizbježno izigravanje vještice jer dijete sve zna i ne mora učiti, a ti ju tjeraš.....halo!!!! valjda ona zna koliko treba učiti.....onda se ja napravim blesava pa zamolim bilježnice, na blef 3 predmeta, i onda čujete ono poznato "jooooj, pa zaboravila sam da imam zadaću"......uh, uh, uh.....pa sve ti dođe djeteta žao jer onda ne izlazi iz sobe 3-4 sata, i zabrinuto idem provjeriti što radi, a ono u međuvremenu poslano 40 poruka, redosljed polica promjenjen, nakit ponovno razvrstan, slikice na zidovima zamjenjene, i tko zna što još..................i što, udahneš tri puta, brojiš do 10 i pomisliš "nedaj Bože većeg zla", smiriš se i nježno objasniš djetetu da je srednja škola puno zahtjevnija i da, ako želi nešto postići da se mora više truditi, i bla, bla, bla, bla..........

onda doleti netko na kavicu, malo razbiješ monotoniju druženjem...........

i tik, tak, tik, tak, eto buđenja za kretanje na posao..........još ako te čeka tjedan da i djete ima ujutro školu, urnebes, svi pospani, nervozni i baš bi svi u isto vijeme u kupaonu.....i naravno da smo mi starci krvi jer dijete nezna što će obući i ima brzinsku modnu reviju pred ogledalom (ja joj objašnjavam da se to radi navečer još od 1. razreda OŠ, ali teško je to shvatiti), a sve se odigrava u malom stambenom prostoru i još onda otvoriš vrata kuće da daš psu jesti kada se i ona zašpura da napravi krug po kući da vidi što ima, naravno da su od rose šapice blatne.....jebote, i tako skoro pa svako jutro.............

Evo, upravo hoću zvršiti ovaj post, a na 101-inici svira "zašto ja ne volim ponedjelek?".................

obzirom da kod mene je još jedna lagana "tiha misa", ova šala mi se jako dopala:

Idealni muškarac


Kako dobiti idealnog muškarca?

Genetskim inženjeringom - kao križanca između vibratora i bankomata
!



- 13:21 - Komentari (1) - Isprintaj - #

21.09.2006., četvrtak

.....žene............djevojke...............


Danas sam naletila na "minu" kod svog jedinog....kako to volim u 6 sati u jutro........ne kažem da nisam lagano provocirala, ali da tako ekspolodira............
inače, život nas odraslih i nije svaki dan sjajan, boriš se s računima, poslom, isfrustiranim kretenima, i bilo bi toga za nabrojati, ali najčešće se ne istresemo na osobe koje nas iznerviraju, već na onoj koja će to najmanje zamjeriti.....meni osobno najviše naleti kćer, a često i mama koja je već dovoljno mudra pa sve prešuti i pusti da se ja ispucam jer zna da ću se za 5 minuta ispričati. Istina je da mi je uvijek žao poslije nekog živčanog ispada, pogotovo kada pucam po onima koji nisu krivi........

Tako je danas moj pucao po meni i moram priznati da sam tak ljuta da vam to ne mogu riječima opisati...........no, proći će, doći će plaća, platiti će se računi, završiti će se posao, pa će se onda i ispeglati živci.........samo, da vam iskreno velim, I MENI JE KATKAD SVEGA DOSTA!!!!!!!!!!!!!!!!!
A kako se ja tiješim????? Danas ću si vjerojatno kupiti neku finu čokoladu ili ću otići u slastičarnu, ili u najboljem slučaju doma ću si ispeći palačinke (to je najvjerojatnije) i u ž i v a t i...............da i zato imam problema s kilama, jer kako ste shvatili svaki dan je nažalost pun razočaranja i nekih loših situacija, a ja se ipak volim utješiti!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!



SVAKA BI ŽENA TREBALA IMATI:Staru ljubav za koju može zamišljati da joj se može vratiti.
Jednu koja je podsjeća kako je daleko stigla.
Dovoljno novca da se odluči iseliti ili iznajmiti stan, čak i ako joj to
ne
treba.
Nešto savršeno za obući ako je šef ili udvarač pozovu na sastanak.
Mladost za koju će biti zadovoljna da je ostavi za sobom.
Dovoljno sočnu proslošt o kojoj će joj biti drago pričati u starosti.
Shvaćanja da će jednog dana doživjeti starost i malo novca ostavljenog
na
strani.
Komplet šarafcigera, bežičnu bušilicu i prsluk od crne čipke.
Jednog prijatelja koji će je nasmijavati i jednog koji će joj dozvoliti
da
plače.
Dobar komad namještaja koji nitko prije nje nije imao.
Komplet od 8 tanjura, čaša na nožicama i recept za obrok zahvaljujući
kojem će se njezini gosti osjećati počašćeni.
Životnu priču po kojoj nije snimljen film.
Osjećaj da sama kontrolira svoju sudbinu.

SVAKA ŽENA BI TREBALA ZNATI:Kako se zaljubiti a da se ne izgubi.
Kako da napusti posao, raskine s ljubavnikom i suprotstavi se prijatelju
a da ne uništi prijateljstvo.
Kada da se trudi jače, a kada da ode.
Kako da se dobro provede na zabavi na koju nikad sama ne bi odlučila
doći.
Kako da traži ono što želi na način na koji će to najprije dobiti.
Da ne može promijeniti dužinu listova, širinu bedara ili prirodu svojih
roditelja.
Da njezino djetinjstvo nije bilo savršeno... ali je završeno.
Što treba i što ne treba raditi za ljubav.
Kako da živi sama... čak ako joj se to ne sviđa.
Kome može vjerovati, kome ne može i zašto to ne treba primati osobno.
Što može i što ne može postići u jednom danu, jednom mjesecu i jednoj
godini.



- 09:26 - Komentari (4) - Isprintaj - #

14.09.2006., četvrtak

kad političari prolupaju........

Morala sam vam staviti ovaj članak jer ne mogu vjerovati da se netko može tako sposr...ti.................headbangheadbangludludlud

Gadafi smatra da je Coca Cola afrička
Libijski vođa, pukovnik Moamer Gadafi obratio se javnosti s vrlo hrabrom i bizarnom idejom – izjavio je da je svjetski brand Coca Cola zapravo afrički proizvod i da bi Amerikanci stoga s Afrikom trebali podijeliti dobit od njezine prodaje


Gadafi smatra da bi kompanija Coca Cola trebala Afrikancima plaćati postotak za svaku prodanu limenku i bocu ovog popularnog pića prodanog na području afričkog kontinenta.

Ideju je Gadafi iznio u govoru prilikom sedme obljetnice postojanja Afričke unije. Gadafi je tad rekao da svi važni sastojci Coca Cole potječu iz afričkih biljaka, a to je dovoljan razlog da Afrikancima bude plaćena kompenzacija za njihovo iskorištavanje.

Gadafiju to nije prva bizarna izjava. Poznat je i po tome da je jednom prilikom rekao da je William Shakespeare zapravo Arapin koji je imigrirao u Englesku, a pravo mu je ime Zubeir. ludludludlud


- 12:19 - Komentari (8) - Isprintaj - #

12.09.2006., utorak

bb

Kako smo mi ljudi stvarno čudna bića....ustvari, govoriti ću za sebe, a možda se netko i pronađe..........Smatram da je gledanje sapunica glupo i da su dosadne, od 1 do 200 epizode dogodi se ljubav na prvi pogled, romansa, ulet konkurencije, rat za tu ljubav, gine se, krvari, neprijatelji samo nadolaze i na kraju uvijek happy end. Ali, priznajem da, kada sam bila na bolovanju, napeto sam pratila svaku epizodu....grozno.......
zašto to pišem? to je uvod u gledanje BB-a...prije 3 godine je počeo taj šou, smatrala sam tada, a i sada, kako je bezveze gledati što netko radi, da ima pametnijih emisija, ali kako prve godine, pa tako sljedeće, a i eto i ove, uvijek nađem nešto zbog čega ću pratiti što se događa. Ne stignem gledati TV, prođu dani da ništa ne pogledam, ali kada sam doma i u prilici, prebacim i na BB. Moj muž to kritizira više od mene, ali i on (kao nas dvoje to gledamo jer dijete gleda) se uključi u komentiranje osoba i sl. Nije da to mogu gledati stalno, ali ako je nešto pikantno (svađa, ljubavi i sl.) gledam da vidim kako će završiti. Znatiželja? Ne znam, jednostavno u glas govorim kako je to glupo, a onda ipak pogledam.

Ove godine sam bila sigurna da više neću gledati, a onda čujem da je tamo prijateljica jedne drage djevojke koju sam upoznala preko bloga....postoji i jedna priča koju neću pričati, jer nije moje da to pričam, ali ta priča je još više izazvala moju znatiželju....obzirom da je blogerica stvarno posebna i draga, i prijatelji joj moraju biti takvi, pa sam spontano počela navijati za tu djevojku.....
Čak sam malo i nervozna dok gledam, jer se bojim da ne napravi neku glupost, voljela bih da što duže ostane, a ako zasluži, neka i pobjedi (uostalom, bilo bi vrijeme da pobjedi i neka cura). Prošle godine su cure iz normalne ženske zavisti, izbacile same sebe, prvo konkurenciju, a onda su preostale dečki izbacili...neka, zaslužile su, bile su kokice svoje vrste....šizila sam što su to predstavnice ženskog roda, pa nismo sve opsjednute svojim izgledom i muškarcima, dobre smo i u mnogim drugim stvarima, i nije me sram reći da sam "domačica", da znam kuhati od svoje 16 godine, da volim pospremljenu kuću i da mi je sve uredno, i sl., a ne da muški tu dobivaju bodove..............

I tako, naravno, ja eto pratim BB, ne toliko na TV, jer kako sam rekla ne stignem, ali odem na inernet da vidim što ima.......I opet moram komentirati da je ženski rod slab........plavuša sa silikonima za koje tvrdi da se rodila s njima, glumi da je nevinašce a svojim izgledom pokazuje da želi biti mnogo više......ajde, ima njih 3 koje su OK (među njima i naravno ona za koju navijam). Bilo mi je drago, eto, da pročitam kako je pospremala i pomagala (baš sam zaostala).....a ona silikonska samo gunđa..... Dečki?....ima ih od preserantskih macsho muškaraca, do dobrica, koliko dobrica, to se vidi nakon nekog vremena....
Voljela bih da jedne godine budu sve cure ful dobre, pametne, a ne da takvih stave malo, i što se desi, ove loše će ih odmah izbaciti, prošle godine sam pošizila kada su ostale dvije, pa onda na kraju jedna sama, a po mome niti jedna nije zaslužila doći tako daleko....muški će se, kao i svake godine držati skupa, a cure će "popušiti"............Vidite o čemu pričam???????????kao ja to ne pratim, a mogla bi o tome pisati!!!!!!!!!!!!!!!!!! Baš se dam navuči.........priznajem.........ma sigurna sam da bilo koga pitate (mislim na nas "starije", a ne klince) da li to gledaju, svi bi rekli NEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEE, ali ako dođe u priliku, svako će se ufurati u kritiziranje, ali kroz to ipak se prati što se zbiva....na kraju se i ponekad pogleda, kao ono, da znamo o čemu se govori......da, da..........

Ali bez obzira, mislim da na TV-u ima sve više toga kako tko živi, svi sve više vire u tuđe živote, neki to dobrovoljno rade, a neki bježe, svejedno, jedne i druge se gleda......najbolesnija mi je emisija "Mjenjam ženu", to je po meni vrhunac gluposti i grozote....ovi mladi ljudi u BB bar su došli da zarade, dobro se provedu, jest da ih stalno netko maltertira što da rade (naravno moraju zaraditi, nisu na godišnjem) i što je najgore, niti na WC-u nemaju privatnost što me zgražava, i u principu, treba čestitati onome tko je izoliran 100 dana, uz sve "nepogode" stanara i maltertiranja velikog brata, da izađe koliko toliko normalan (vjerojatno samo prema van, vjerujem da se još dugo oporavljaju). Pritom skrenu pažnju na sebe nebi li dobili posao na TV-u, evo npr. Antonija ima stvarno koristi što se je natjecala i naravno kao najvažnije joj je pomoglo to što je ok osoba ..........

Vidi se da oni slože ekipu koja je toliko različita, kako bi bilo što više šanse za pikanterije, kada se bolje pogleda, već nakon nekoliko dana kužiš zbog čega su izabrani.......

Ali to su mediji, oni trenutno "drmaju" katkad na dobar, ali više na loš način, sve se vrti oko tehnike, ako djeca ne gledaju tv onda su na kompjuteru i razvijaju se kao asocijalci........mi smo kao mali imali crtić u 7,15 i ako je bio još koji, to je bio praznik, dječje emisije su bile rijetke, kao i filmovi, ali oni koji su bili, bili su super, to sada vidim......ali zato smo mi malo bili pred tv-om, više vremena smo provodili vani igrajući se kauboja-indijanaca ili rata. Mi cure smo bile medicinske sestre, a dečki ratnici. Koje sreće ako je ranjena tvoja simpatija pa da ti dođe pod ruke. Sjedili smo satima na klupici u parku i pričali i na taj način se posebno zbližavali, zato su naša prijateljstva i opstala godinama.....danas djeca često nemaju mašte za nešto normalno, dosta su destruktivni u igrama i zabavi, a onda iz dosade dođu i do onog najgoreg.....

naravno da roditelji u svemu imaju važnu riječ, ali gdje su danas roditelji??? U TRCI ZA NOVCEM i borbi za opstanak, što znači da ih nema cijeli dan i desi se da ne vide djecu danima...od koga će djeca učiti??? Opet dolazimo na TV, ili cesta.................

Mi smo zato upisali djete na sport....ali u današnje vrijeme je to žrtva za roditelja i za dijete. Da bi se dijete bavilo sportom mora trenirati puno više, nema više rekreacijskih klubova, svi se bore za rezultate nebi li došli do novaca za klub, a roditelji moraju odvojiti dobar dio svog slobodnog vremena da ih razvozi, jer naravno nismo svi sreće da živimo u bilizini bazena (u ZG ih ima 3 zatvorena), ili nogometnih igrališta, klizališta (u ZG 2 zatvorena), a naravno sve se plaća, nema besplatnih dvorana, a ni trener ne živi od zraka. Naravno, da za polovicu roditelja mi nismo normalni, jer što će to djetetu i tko ima vremena za razvoziti dijete???Halo?????....................ali oni neznaju da je to dobro i za djete, a i za nas roditelje, jer te prisili odvojiti vrijeme za dijete, pogotovo kada su takmičenja. Evo, ekipa roditelja djece koja treniraju s našom kćerkicom je full otkačena i super smo se skompali, tako da fakat svi uživamo.

I na kraju se zapitamo kamo to sve vodi....kakva je budućnost naše djece i kakav će biti njihov svijet????? Naše bake se zgražavaju nad našom mladošću, a kako ćemo se mi kao bake ili dede zgražavati nad mladošću naših unuka.........vjerojatno ćemo se viđati preko ekrana, kako mi međusobno, tako i oni sa svojom djecom, SF filmovi nisu više naučna fantastika, već bi se moglo reći da su oni pokazatelji kako će stvarno biti u budućnosti, vjerojatno će moja kćer pričati čudne priče o tome kako je njoj mama kuhala, a njenim klincima će to biti turbo čudno, jer u njihovo doba neće biti štednjaka, lonaca, piti će tablete i dobiti sve što ti treba, a onda na rad..............Žao mi je samo što vjerojetno neću doživjeti teleportiranje, tako bi voljela da se mogu teleportirati s posla na pauzu u Opatiju, pa preskočiti gužve u tramvaju....ma ne, možda ipak nebi to bilo dobro sebe razbijati više puta na dan na atome.........uh

No, za danas dosta (čak i previše)...baš ga zabrijem..........(idem vidjeti ima li što novo!!!!!!!!!!!!!!)...fakat nisam normalna.........
- 12:53 - Komentari (4) - Isprintaj - #

07.09.2006., četvrtak

Friški kapetani II

Dakle, ljudi, ova ekipa je mrak.thumbup...kada sam bila mlađa mislila sam da se samo mladi znaju zabavljati, raditi psine i sl....neeeeeeeeeeeee.......što si stariji, to se bolje zabavljaš, pogotovo ako imaš ekipu.......

Što vam želim ispričati............utorkom vam mi parovi (roditelji djece koja treniraju) idemo na tečaj plesa, tome se svi jako veselimo zbog toga što je turbo zabavno lomiti noge, hvatati korak i naravno smijati se istom drugome. Obzirom da su naša dva "dečka" položili za "kapetane kratke plovidbe", a jedan je bio stručna podrška i logistika, odlučili su se time svima pohvaliti. Moram priznati da su i mene iznenadili, doduše ja jedina nisam znala što spremaju, mada sam posumnjala čim mi je muž rekao da se prije plesa mora naći sa Žacom. Čim se nalaze, sigurno nešto spremaju, ali što.............rolleyes

Žac si je, kao prvo, dao truda da istokari svakome pravu kapetansku lulu, a onda su od šogora, koji je stvarno kapetan, posudili uniformu i tako ušetali.eekeekeek.....................bili su prekrasni, ja vam to ne mogu riječima opisati, jer se to trebalo vidjeti.......prvo face ljudi koji sjede na platou u kafiću i prolaze na kopnu 3 kapetana....poslije su dečki komentirali da sigurno nitko nije pomislio da su kapetani, već svirači limene muzike s Mirogoja........a onda onako prekrasni prilaze škvadri koja čeka ples zajedno s trenericom................VAAAAAAAAAAUUUUUUUUUUUUUUUUU.....jedino mi je bilo jako žao što nije bilo frenda koji bi se odvalio, ali eto, bio je na putu.......................jedva čekamo da mu pokažemo slike kada se vrati, ali to nije više to.............zaliven
Onda svi ulazimo u dvoranu diveći se još uvijek prekrasnim muškarcima, i da vam kažem iskreno, zaljubila sam se ponovno u svog muža cerekcerekcerek kada sam ga vidjela u toj uniformi, nije da se palim na uniformedead............ali mu ova tako dobro stoji........................naughty

No, da nastavim.............ulazimo mi i presvlačimo se za ples..........i tada smo se mi, njihove partnerice (plesne i životne) pojavile s majcama na kojima je pisalo "Ponosna supruga friškog kapetana" osim ove koja je imala starog, imala je i natpis sa "starim".yes...............eeee, sada smo bili u kompletu.......još smo na kraju tečaja počeli učiti tango.........plesati tango s facerom u uniformi vam je super..........!!!!!!!!!!!!!!

Fakat, moram se zapitati da stvarno nisam od onih plitkih koji pate na odjelo???!!!!!!!!!!!!!!! Ma nisam, sigurno, ali moj muž, onako visok, lagano preplanuo (još od mora), duga kosa i onda plavo odjelo s zlatnim činovima...............ma svi su mi bili super, pogotovo smo još ponosni što su se super sjetili tako nešto napraviti, jako ih volim.......

A da vam se pohvalim kamo mi babe idemo danas?????????????????????? hm,hm,hm, mi vam danas počinjemo s trbušnim plesomyesyesyes...........sada će se vjerojatno svako pitati, pa koji vam to .............treba?bangbangbang pa eto, čisto zabave radi, a možda se skine i koja kila!!!!!!!!!!! U svakom slučaju, biti će zabavno jer smo sve jako "mlade i prekrasne", pa još i trbušni ples!!!!!!!!! samo da nekome ne padne na pamet da viri kroz prozor eekeekeek, mogao bi imati traume kojih će se jako teško riješiti........roflrofl

Vjerojatno sam opet dosadna zijev, ali zar tome i ne služi pisanje posta???????????????????????????
wavewavewavewavewave

- 10:30 - Komentari (5) - Isprintaj - #

04.09.2006., ponedjeljak

"FRIŠKI KAPETANI"


Da vam se pohvalim, sada sam žena "friškog kapetana" yes. Kako? Pa eto, muž položio "vozački" za brodice....Ukratko, bilo smo za vikend kod prijatelja na Krku gdje su dečki išli polagati "vozački"....simpač je bilo gledati dva "mladića" koji su prisiljeni štrebati bang, nije da im se je dalo, ali su rekli da moraju proći jer ako padnu, ekipa će imati štofa da ih zajeb......godinama, vezali su se čvorovi, mjerila karta, učila abeceda, itd., 2 dana su prisustvovali tečaju s iskusnim kapetanima, no jedva su čekali da odu na pivicu... Gđa. staroga kapetana je prvo imala 2 dana na duši 3 muškarca, što je stojički izdržala, SVAKA ČAST PRIJATELJICE thumbup (jest da si ostala bez "dobrog" glasa, hihihi- naime, sirota se prehladila, da nebi imali krive misli, hihihi).....a onda smo mi preostale (cijele dvije) žene došle u subotu da prisustvujemo sretnom događaju cool..........Sve u svemu, bilo nam je super....dobra ekipa, naravno da je onda i dobra zabava.....vozili se brodicom, sjedili malo uz more i uživali.........ništa me ne može tako "napuniti" pozitivnom energijom kao more........zadnja večer nam je bila preodlična, ali nije baš zgodno da ju opisujem na blogu.....no, pouka bi bila, nemoj piti partyako ti škodi.......pogotovo ako nisi svjestan što i kako govoriš...............zahvaljujući događaju, svi ćemo se još dugo slatko smijati.............a jedva čekam sutrašnji tečaj plesa, kada će ostatak ekipe biti informiran o događaju....nekome će se jakoooooo štucati...........a sada malo viceva koji su mi bili simpač, nekako sam još raspoložena za smijeh..........vjerujem da će tako dulje vrijeme ostati.....daj Bože.......................winkwinkwinkwinkwinkwink



Mujo i Haso

nutDošao Mujo na kviz. 'Recite nam što je to što na raskrižju pomaže u reguliranju prometa, a nije policajac? Vidite, imate crveno, imate žuto, imate zeleno...' Mujo odgovori: 'Da nije žuto!'


Mujo ostao bez zdravstvene iskaznice. Uzima Hasinu i odlazi doktoru. Kad je ušao u ordinaciju doktor ga pita: 'Što vam je Haso?' Mujo odgovara: 'Najbolji jaran.


'Došla Muji svekrva u goste. Pita je Mujo: 'Do kad ćete ostati?' Svekrva: 'Dok vam ne dosadim.' Mujo: 'A što ba tako kratko?' naughty


Mujo Fati šalje poruku: Što je to u tvojim venama što me tjera tuđim ženama?
A Fata odgovori: Isto što i u tvojim mudima što me tjera tuđim ljudima. thumbup



Čujem, Mujo, da si se zaručio?
Jesam.
Oprosti što ću te pitati, a jel' ti zaručnica nevina?
Ne znam ti ja to, pola sela kaže da je, a druga polovica da nije. rolleyes


Pita Haso Fatu: 'Fato, zašto plačeš?' 'Pa Mujo je prije dva tjedna otišao po cigarete i još se nije vratio!' Haso će na to: 'Ma ne brini, Fato, dat ću ti ja cigarete.'



Otišao Haso kod lovca da bi se i on okušao u tom 'sportu', pa mu lovac kaže: 'Ako hoćeš biti lovac, nabroji mi prvo pet divljih životinja!' A Haso će samouvjereno: 'Vuk, lisica i tri medvjeda!'


Pita Mujo Hasu: 'Šta bi ti kad bi tvoju punicu napao lav?' Sam ju je napao, sam nek se i brani!


Igra Mujo poker sa prijateljima, pa će u jednom trenutku: 'Ženo, kuvaj kavu. Dobio sam te nazad!'


'Mujo se žali Hasi: 'A jest zajebano ovo pomicanje satova!'
'Pa zašto, Mujo?' 'Umjesto u krevetu, jutros mi se digao u tramvaju!'


Igra Mujo poker s prijateljima, pa će u jednom trenutku: 'Ženo, kuhaj kavu! Dobio sam te nazad!'


Kaže Mujo Fati: 'Ako pogodiš odgovor na zagonetku, bit će seksa večeras, a ako ne, ništa do daljnjeg. Što je to malo čupavo, bijelo, ima četiri noge, dugačak rep i voli mlijeko?' Kaže Fata: 'Krokodil.' A Mujo će: 'Dovraga, Fato, uvijek pogodiš!' thumbupthumbup



Vozi Haso Muju u automobilu. Mujo primijeti: 'Bolan, Haso, već treći put skrećeš, a ne pališ žmigavac!' 'Pa, normalno! Zašto onaj iza mene mora znati kada i kamo ću skrenuti?'


Dolazi Mujo pijan kući u dva ujutro. Pokušava otvoriti vrata i potiho skinuti cipele, ali ipak probudi Fatu koja se iz susjedne sobe prodere: 'Gdje ćeš ti, Mujo?' 'Ma imaš pravo, neću nigdje!'

Mujo po drugi put bio na ispitu i ponovo pao. Kad su ga pitali što se desilo, objasnio je: 'Naravno, ista komisija, ista pitanja...'

Pita uciteljica klince kako su dosli na svijet.
Prvo: Mene donijela roda.
Drugo: Mene teta iz Amerike.
Cigo: Mi smo siromasni, mene je tata sam napravio. no


Kakva je razlika izmedju dobrih i losih grudi?
Izmedju dobrih grudi stoji lancic a izmedju losih pupak.




- 10:51 - Komentari (3) - Isprintaj - #

01.09.2006., petak

...stara....dosadna...majka.......

Ne mogu a da ne odreagiram na dolje napisani komentar....nisam uvredljiva, ali me takve stvari "potegnu za jezik"..........ne pišem blog da bi zabavljala tinejđere i sl., niti vodim neki turbo život da bi mogla pisati stvari koje bi fascinirale.......drago mi je da sam otvorila bolg jer sam preko njega upoznala jednu interesantnu i dragu osobu iz Vk., i veselim se svakom njezinom novom postu........

kada imam vremena "prošećem" po ostalim blogovima, dali tinejđera ili starijih, ali nikada nemam potrebu napisati nekome da je glup ili dosadan.......ako mi se nešto ne sviđa, tamo se više ne vraćam.......na većini blogova, pogotovo mladih, bih mogla napisati svašta, ali ne napišem jer poštujem njihovu mladost i nezrelost i voljela bih kada bi zadržali te svoje postove, pa za koju godinu se vratili na njih, to bi i njima samima bila jako dobra zabava.......

tinejđer razumije tinejđera, ali tinejđer ne može očekivati da će mu biti zabavno nešto od nas odraslih, a obzirom na godine, ima samo potrebu za kritiziranjem i pokazivanju svoje vlastite pameti, čime pokušava pokazati koliko je odrastao.....no, odrastanje i sazrijevanje ne završava u 18 godinama, ne, tu tek počinje.........ne mogu se spustiti na nivo mlađih i stavljati slikice omiljenih bendova, pisati o tome kako sam se j......... provela, kako ću iskopati oko svojoj prijateljici jer mi pikira dečka, kako mi ide na živce kreten koji me pokušava osvojiti glupim forama, ili još bolje kreten koji me ne šljivi ni pola posto a ja se trgam da me zamjeti, kako je profačica iz xx glupa i isfrustrirana stara krava koju treba zatući, ili još bolje zapaliti ju zajedno sa školom i ostalim dosadnim profačima koji su se rodili samo zato da maltertiraju..........i sl..........to sam prošla, i to na potpuno isti način kao i svi tinejđeri, zato mi je sve to simpač....zabavno.......sjetno..........

....sada mogu pisati kako mi ide na živce kada je gužva u gradu, a meni se žuri na posao ili doma, kada odem kod doktora i čekam satima jer su baš i svi penzići iz kvarta shvatili da i oni trebaju tada kod doktora, a prije podne nisu mogli jer su tada sapunice, da bih babu na placu najrađe pljusnula kada mi uvali pola gnjiloga, a to sam skužila kada sam došla kući, da me je ibezumilo što nitko ne stavlja zamazani veš u košaru, nego ga skupljam po kući, što svaki dan moram razbijati glavu što da skuham, dobijem podrigivanje kao zahvalu da je bio dobar ručak a ja se s kuhanjem j.......cijelo jutro, da sam neizmjerno vesela i zadovoljana kada ispeglam hrpu veša, a da već za par dana bi "rezala žile" kada vidim koliko ga se opet nakupilo, da mi je svako jutro koje se probudim bez glavobolje i uz dobro raspoloženje najljepši događaj, da se na neki način veselim menopauzi, a s druge strane me to baca u očaj, da me kile i bore obožavaju, a kosa me lagano napušta, te stalna borba s istim, da, mogla bih napisati ekcilopediju o mršavljenju, naravno opisujući tuđa iskustva...... itd.....itd...vau koje interesantne teme??

I baš zato što ovdje dođu mlađi i oni koji me poznaju osobno, ne mogu napisati ono što bi moglo biti interesantno, a ima i toga nebi vjerovali, jer nebi to shvatili, tek bi tada mislili da sam pukla.............a ostalo je eto na neki način dosadno........u stvari, turbo je dosadno.....ali.....to je tak i tak bude bilo i dalje.....................u stvari, biti će sve dosadnije.............no, za mene osobno super, i neka tako ostane, jer tada znam da je sve normalno.....................




MAŠTAJ!

Jednu uspješnu sportašicu su pitali kako je uspjela, a ona je odgovorila: 'To je bilo nešto o čemu sam oduvijek sanjala!' Potom su joj rekli: 'Pa ja sam sanjao da ću biti rock zvijezda i to se nikad nije dogodilo!' a ona je rekla: 'Kad si prestao sanjati?'
Snovi nisu samo fantazije i slike koje nam dolaze dok spavamo. San je cilj! Sanjaj svoje snove, evo kako:


Zamišljaj ono što želiš ostvariti - veće su šanse da ti se to tada i ostvari

Zamisli nešto što zaista želiš.
Zamisli kako bi bilo kad bi ti se san ostvario.
Zamisli sve – boje, oblike, ljude...
Slušaj zvukove svog sna.
Zamisli osjećaj koji te obuzima kad ti se san ostvari.
Sanjaj svaki dan, isplatit će ti se!

Bitno je motivirati se i ne odustati, bitno je djelovati. Mnogi odustanu jer nemaju koncentracije i upornosti, misle da su im mogućnosti za ostvarenje sna na nuli. Ali, svaki korak koji napraviš vodi te bliže cilju i povećava tvoje samopouzdanje i hrabrost jer – samo ako djeluješ, nešto ćeš postići!

A ja o svačemu maštam, samo što nemam vremena toliko spavati, ili maštati na javi...........











- 08:11 - Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Siječanj 2008 (3)
Prosinac 2007 (3)
Studeni 2007 (6)
Listopad 2007 (8)
Rujan 2007 (11)
Kolovoz 2007 (7)
Srpanj 2007 (1)
Lipanj 2007 (9)
Svibanj 2007 (10)
Travanj 2007 (13)
Ožujak 2007 (19)
Veljača 2007 (15)
Siječanj 2007 (19)
Prosinac 2006 (13)
Studeni 2006 (10)
Listopad 2006 (8)
Rujan 2006 (8)
Kolovoz 2006 (6)
Srpanj 2006 (4)
Lipanj 2006 (3)
Svibanj 2006 (14)
Travanj 2006 (13)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Linkovi

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se