Don't worry...be happy... :)

Evo ja se vratila....lijepo se vratiti doma, ali kada vidim kako je sve u Zg dobro, isto, itd. ja bih opet na more. No dobro, neću se žaliti, mnogi niti ne odu... A sada da vas izvjestim kako je bilo:

Krenuli mi (mi i kćer od prijatelja) tako s koliko toliko određenim ciljem za Hvar, ali u blizini Omiša kćer zamoli da idemo ponovno na rafting obzirom da Danči nije bila i svi se složimo da je to odlična ideja. Smjestimo se u kamp u kojem smo bili prošle godine...cure smo odveli prvo na freeclimbing (valjda se tako piše??), a drugi dan smo išli na canuing...Ljudi, ludnica!!!!!Svakome, tko voli prirodu, preporučila bih da ode u Omiš i obiđe Cetinu i kanjon, a ako si može priuštiti nešto od aktivnosti, pun pogodak, nećete sigurno požaliti...Dakle, krenemo mi na canuing, bilo me je malo strah (uvijek se bojim nečeg nepoznatog), Tara i Neno u jednom kanuu a Danči i ja u drugom....bili su još Belgijanci i Mađari....nizvodno se ide nekih 10 km, no, Danči i ja "vrsne" veslačice, veslale smo nekih 20 km jer smo išle stalno cik-cak ...svaki kamen je bio naš, neke brzace smo proči natraške, zapinjali na mjestima gdje nitko nije, sigurna sam da našem vodiču nije bilo dosadno!!!! U zadnjem dijelu smo se zamjenili, pa je muž veslao s Danči, jer je ona sirota zaradila takve žuljeve, a Tara i ja u drugom.....eh, s kćeri nisam išla po kamenju, ali je zato svako granje bilo naše....kada smo stigli na cilj, na pikniku koji je organizirao naš vodič, čuli smo priču kako je grupici prije nas, kada su se zaletili u grmlje pala zmija u kanu , a oni u panici pomiciali se u stražnji dio kanua što je izazvalo da se kanu diže prema gore a tako i zmija ima ponovno slobodni pad na njih...uglavnom panici nije bilo kraja, vriska, bacanje u Cetinu i sl., a kažu da te zmije nisu otrovne....ha, ha, da sam znala za tu priču, vjerojatno bih glisirala veslajući!!!!!!! Da vas ne prestrašim, takve stvari se rijetko dešavaju i nitko nije stradao tko je slušao svog vodiča, stradaju samo oni koji se preseravaju i sl......

Drugi dan smo krenuli na Hvar, smjestili se u jednom predivnom kampu u Jelsi (najljepši koji sam vidjela)... prošli smo Hvar s jedne i druge strane, jedan dan smo otšli se naći s frendovima u Bol na Braču, jedan dan smo proveli na izletu na Visu, obišli modru spilju na Biševu i to stvarno nije moguće doživiti preko fotografije, to se mora vidjeti u živo...ma toga nema nigdje, naša zemlja je stvarno najljepša....

A onda smo zadnjih 5 dana proveli na Slibi u sportskom odmaralištu s frendovima....pješačili, igrali odbojku na pjesku (doduše, ja sam više navijala), uglavnom aktivno provodili dane....Cure su si našle društvo i uživale, a mi starci bi kartali ili otišli u "burni" noćni život.....Za one koji neznaju, na Silbi nema auta, motora, bicikla, samo pokoji mali traktrčić koji služi domaćima za prijevoz....divota, mir i tišina, čisti zrak, nema gužve, ako se želiš stvarno odmoriti od svega-otiđi na Silbu!!!!

I eto vratili se, odmorni i zadovoljni, kćer je još ostala na Silbi s frendovima i njihovom kćerkom, mi smo Danči vratili živu i zdravu i nadam se da je i ona zadovoljna.....još malo pa počinje jesenska ludnica...u zg se još osjeća da su godišnji, no, to će još kratko trajati.....

Tijekom ljeta sam odlučila da ću, kada se vratimo u zg, promjeniti način života, jer se zbog psihičkog stanja i fizički loše osjećam, odnosno sve boleštine su mi izbile na površinu....zato ću se zdravije hraniti, biti više aktivna, početi se baviti stvarima za svoju dušu, nastojati biti veselija i više se smijati, u obitelji me zovu mrgud, grozno.....Trebati će mi puno volje i snage, ali truditi ću se....želim, moram......zbog sebe, djeteta, muža i zbog svih koje volim.......