Slogica

Neki dan sam si uzeo slobodnu večer. Prijatelj i ja smo odlučili probati novu "ne pasteriziranu" pivicu. Nije loša :-) Zgodna veće... A onda klinca, tri četiri godine. U kafiću, 20.30 sati..Curica, sa svojim tatom.

Doduše curica je bila jako daleko od statusa anđela. Jurila je tamo - amo, gasila svijeće ne stolovima. Skupila sve slobodne jastuke sa stolica i gradila kulu. Penjala se na barske stolice. Uživala kada bi prevrnula koji. Napunila čašicu za svijeću vodom, pila istu i nakon toga, naravno sve prolila.

Konobar je dojurio, sredio nered koji je mala oluja u par minuta organizirala. Dok je prolazio pored nas čuli smo ga da mrmlja; "mala zvijer &%&%#&%$%$"..

Tata je više manje pijuckao svoje piće sa svojim društvom. Tu i tamo bi pokušao intervenirati ali sve što je izazvao bili bi urlici i bacanje po podu.

Krenuh prema wc-u. Nisam izdržao, pitao sam tatu koliko ima mala?? U Veljači je navršila tri. Malo smo poričali i tata se požalio da je njegovo zlato zahtjevno i pomalo bezobrazno.

Onda je rekao nešto čudno; "možda mi se osvećuje jer nisam bio dovoljno sa njom dok je bila skroz mala. Mislim da su djeca ista kao mi "mali ljudi"...!

Nisam ništa rekao. Mislim da ima dovoljno problema u životu a i nisam htio ispasti nepristojan. No kroz glavu mi je proletjelo; "ti me sigurno zezaš".

Djeca definitivno nisu "mali ljudi". Oni ne mogu održati pažnju niti nemaju potrebnu "samokontrolu" da se fokusiraju i da shvate koncept discipline. Zato smo mi, roditelji tu. Da ih discipliniramo, da im damo izbor od kojih svaki vuče svoje posljedice. Ako udariš nekoga na igralištu, drago moje dijete, dobiješ upozorenje, nakon toga ponoviš djelo - idemo doma. Vrlo jednostavno, zar ne. Mislim, taj odgoj.. Tako će se djete malo po malo, kako raste naučiti samodisciplini (ili ne, neki muški ne nače nikada a znam i par žena :-) )

Dali vi mislite da su djeca zapravo mali ljudi i da ih smijemo (moramo??) voditi u kafić u kasne sate. Molim vaše mišljenje na mail slogica@slogica.com.hr ili napišite komentare.

18.06.2010. u 11:42 | 0 Komentara | Print | # | ^

Klinci i izlaganje suncu

Svima treba izlaganje suncu, tako i djeci. Sunce je naš glavni izvor vitamina D, koji nam pak pomaže apsorbirati kalcij i tim dobivamo bolje i snažnije kosti.

Ali ne treba nam biti cijeli dan na suncu kako bi dobili dovoljno vitamina. Bar ne večini ljudi. Štoviše previše izlaganja suncu može oštetiti našu kožu, možemo dobiti rak kože, oštetiti oći i oslabiti naš imunitet.

Ne moramo biti stari kako bi bili u opasnosti. I najmlađa koža zahtijeva veliku pažnju tijekom izlaganja sunčevim zrakama.

Većina djece dostigne 50 – 80% svog ukupnog, životnog izlaganja suncu do svoje 18-te godine. Dakle vrlo je važno da mi, roditelji svoju djecu naučimo kako se sigurno i bez opasnosti izlagati suncu. Uz malo pažnje koža vašeg djeteta će ostati lijepa i zdrava, a rizik karcinoma minimalan.

Nekoliko činjenica o izlaganju suncu..

Sunce prema zemlji šalje svijetlo. A dio tog svijetla su i nevidljive ultravioletne (UV) zrake. Kada te zrake dođu do naše kože izazivaju tamanjenje, crvenilo i druga oštećenja kože.
Sunčeva svijetlost sadrži tri tipa ultravioletnog zračenja, UVA, UVB i UVC.
1.UVA: zrake izazivaju bore, starenje kože i jedne su od glavnih uzroka raka kože. UVA zrake bez nekog većeg problema prolaze kroz zaštitni sloj ozona, time postaju glavnina onoga što mi zovemo sunčanje. Npr, kada odete na kvarcanje, zapravo ste izloženi UVA zrakama. Tamna boja kože izazvana UVA zrakama ne štiti nas od sunca. Samo izaziva lažni osjećaj sigurnosti. Doduše, tamna boja nam svima dobro stoji. No sjetite se da nam bore ne stoje dobro i zaštite se od ovih zraka.
2.UVB: zrake su opasne. Izazivaju opekline, mrenu (zamućivanje oka) te nam uništavaju naš sustav imuniteta. Melanoma, opasni oblik raka kože direktno se povezuje sa opeklinama kože izazvanim UVB zrakama. Isti se može pojaviti i prije 20-te godine života. Većinu UVB zraka apsorbira ozonski omotač, no dovoljno ih dođe do površine vaše kože da mogu izazvati ozbiljnu štetu.
3. UVC zrake su najopasnije, no na našu sreću ozonski omotač ih u potpunosti blokira.
Dakle najvažnije je sebe i obitelj zaštitit od UVA i UVB zračenja.

Melanin – naša prva crta obrane.

UV zrake reagiraju sa kemikalijom naziva Melanin koji se nalazi u našoj koži. On je naša prva crta obrane jer apsorbira UV zrake prije nego naprave neku ozbiljniju štetu. Melanin dolazi u različitim koncentracijama i bojama što izaziva različitu boju kože. Što nam je koža svjetlija to imamo manje melanina da nas brani od UV zračenja. Suprotno, tamnija koža, više melanina, više prirodne zaštite. Naravno to ne znači da oni sa tamnijom kožom ne trebaju zaštitu od sunca.

Izlaganje suncu povećava količinu melanina u koži. Tada naša koža tamni. Ali, čak i zdrava tamna boja može biti znak “štete” od izlaganja suncu. Rizik od štete se povećava trajanjem i intenzitetom boravka na suncu. Ljudi stalno izloženi suncu (farmeri, ribari ili kronične sunčalice su rizična kategorija. Opekline nastaju kada količina melanina nije dostatna da apsorbira UV zrake. A ako je koža već tamna, možda ne možemo primjeriti da smo opečeni.

Izlaganje suncu opasnije je za djecu koja imaju;

puno madeža na koži (ili imaju roditelje sa puno madeža)

svijetlu kožu i kosu

povijest bolesti u obitelji (melanom ili rak kože)

Dakle ako vaše dijete ima i samo jednu od ovih “visokorizičnih” karakteristika morate biti dvostruko oprezniji.

Nije sva sunčeva svijetlost jednaka. Njen intenzitet ovisi o godišnjem dobu, dobu dana, geografskoj visini i širini, i nadmorskoj visini (što smo više to je UV zračenje jače). Dakle, zimi kada smo na skijanju u planinama – zaštitite se od sunca bez obzira što je sunce tijekom zime “slabije”. Dodatno, UV zrake se reflektiraju od vode i snijega. U takvim uvjetima trebate dodatnu zaštitu.

Uz pravu zaštitu klinci se mogu sigurno igrati na suncu!

Izbjegnite najjače zrake tijekom dana.

Od 10.00 sati do 16.00 sati sunce je najjače, samim tim i najopasnije. Ukoliko je dijete izloženo suncu u to vrijeme budite sto posto sigurni da je namazano kremom odgovarajućeg faktora. To vrijedi čak i ako se igramo u hladu, ispod suncobrana ili u kući kraj otvorena prozora. “Nevidljivo” sunce jednako je opasno kao ono vidljivo. Ukoliko pak puše vjetrić situacija je opasna. Djeca ne shvaćaju da im je vruče i da lagano crvene jer ih lijepo hladi vjetrić…

Prekrijte se!

Najbolja zaštita od jakog sunca je da prekrijemo kožu materijalima koji štite od UV zračenja. Budite sigurni da odjeća koju stavljate na dijete nije “prozirna” i da NE propušta UV zrake. Odgovarajuća zaštita glave sa šiltom je obvezatna.

Bebe imaju svjetliju kožu i ne razvijaju velike količine melanina. Samim time su osjetljiviji na opekline. No, bebama do 6 mjeseci se NE SMIJE stavljati krema za sunčanje. Tako da ih moramo držati van dosega sunca kako god je moguće. Ako ste sa bebaćem na suncu, obucite ga, stavite mu kapu koja radi sjenu na lice i zaštite ga suncobranom. Naravno sve to mora biti od materijala koji NE propuštaju UV zrake.

Stariju djecu također moramo zaštititi od sunca. Dugo izlaganje ih može iz iritirati i umoriti. Za cjelodnevni boravak u prirodi obavezno ponesite veliki suncobran ili šator. Ukoliko nije prevruće, dijete se može na suncu igrati u majci sa dugim rukavima i hlačama sa nogavicama.

Koristite kremu za sunce!!!

Za klince se mogu nabaviti razne kreme za sunčanje. Čak i one sa fora mirisima, raznoraznim dječjim tubama i ostalim zabavnim detaljima koji će zaokupirati vaše dijete.

Ono što morate gledati kod krema je stupanj zaštite od UV zraka. Na većini krema označen je oznakom SPF (sun protection faktor ili faktor zaštite od sunca na Hrvatski). Za djecu od 6 mjeseci na više minimalni faktor mora biti 15 i više. Jednostavno, kožu moramo gotovo sa 100% sigurnošću zaštiti od UV zraka. Dalje pogledajte na kremi dali štiti od UVB i UVA zraka. Što se zna označavati sa oznakama “štiti od cijelog spektra” i sličnim. Kako bi izbjegli alergije potražite kremu bez PABA sastojaka a ako dijete ima osjetljivu kožu pronađite kreme koje sadrže titanimu dioksid (blokator UV zračenja bez kemijskih sastojaka).

Kako bi krema “funkcionirala” ispravno morate je pravilno nanijeti. Dakle;

svaki put kada je dijete na suncu namažite ga kremom

kremu nanesite bar 30 minuta prije izlaganja suncu kako bi se formirao kvalitetni zaštitni sloj. Ne zaboravite na uši, usne, dlanove, stopala, ramena i stražnji dio vrata. Podignite dijelove kupaćeg kostima i dobro namažite i te dijelove.

mazanje ponovite svaka dva do tri sata. Također kremu ponovo aplicirajte nakon kupanja ili jačeg znojenja.

Ukoliko se klinci kupaju, nabavite vodonepropusnu kremu. Voda reflektira UV zrake i na takvim mjestima trebate kvalitetnu zaštitu. Pravilo je da ukoliko se djeca kupaju, kremu mažete svakih sat vremena.
Dakle kvalitetna krema potrebna je djeci bez obzira dali su tamna, svijetla, dobro pocrnila ili tek počinju. Zapamtite minimalni faktor je 15.
Naočale za sunce nisu samo dječji modni dodatak.

Uv zrake mogu oštetiti oči jednako kao i kožu. Opekline na dijelovima očiju su relativno česte (ne mislim na kožu, mislimo na oko kao takvo). Jedini način da zaštitimo oko su naočale za sunce. “Jeftilen” naočale sa placa možete odmah zaboraviti. One moraju imati kvalitetno staklo, koje štiti od cijelog spektra UV zračenja u sto postotnom iznosu i od samog ,vidljivog svjetla. Zgodan trik, kako bi izbjegli probleme sa klincima koji ne vole nositi naočale je da ih odvedete u dućan neka sami odaberu svoje naočale.

Provjerite lijekove.

Ukoliko vaše dijete pije neki lijek provjerite kod liječnika dali taj lijek povećava osjetljivost na UV zrake. To je vrlo česta pojava a sve probleme vam može riješiti jedan telefonski razgovor od dvije minute. Budite oprezni!!

Što ukoliko vaše dijete dobije opekline od sunca??

Koliko god da bili oprezni sunce može opeči dijete. Kasnije će klinac osjećati da ga sve peče i neće mu biti baš dobro. Neka djeca se počnu cijela tresti. Kako je sunce isušilo kožu počinje svrbež. Tjedan dana nakon opekline, koža se počinje ljuštiti. Pazite da se djeca ne ćešu i da ne gule staru kožu jer se mogu razviti različite infekcije.

Evo nekoliko savjeta što učiniti u slučaju opeklina;

Ne puštajte dijete na sunce dok god ne zacjeli i posljednja opeklina. Dodatno izlaganje suncu samo će povećati i pojačati posljedice opekline.
Napravite svježu (ne hladnu) kupku ili dijete omotajte u vlažne gaze kako bi smanjili bol,
nanesite čisti Aloe vera gel na opekline, odlično sredstvo koje umanjuje bol i pomaže koži da brže zacjeli,
Kod jačih opeklina može se djeci dati neko sredstvo za smanjenje boli (ibrufen ili slični), sjetite se da klinci ne smiju uzimati aspirine!!
Na kožu aplicirajte kremu koja vlaži, jače opekline prekrite sa slojem kreme sa 1 posto hidorkortizana. Izbjegavajte pod svaku cijenu kreme koje sadrže benzocain – iritira kožu i može izazvati alergije.

Ukoliko su opekline jake i počinju se javljati mjehuri, odmah kontaktirajte svog lječnika. Mjehure ne smijete bušiti jer se može razviti infekcija i može na tom mjestu ostati ožiljak.

Bolesti izazvane suncem!

Sunčanica, toplotni udar i slične bolesti puno su opasnije od opeklina. Događaju se kada se dijete pregrije, bude dehidrirano i vrlo često su popračene opeklinama.

Odmah zovite doktora nakon izlaganja suncu ako:

dijete ima “neobjašnjivu” temperaturu preko 39 stupnjeva

opekline izgledaju inficirane

vaše dijete ima poteškoča sa gledanjem u svijetlo (indicija opekline oka)

Također potražite liječnićku pomoć ako se pojavi;

nesvjestica

povračanje

meka stolica

delirij (dijete se počne čudno, nekontrolirano ponašati)

mučnina

Budite primjer;
Djeca vole kopirati odrasle. Budite im dobar primjer i slijedite sve opisano u ovom članku. I dobro se zabavite na suncu sa svojom obitelji…

Kako pronaći pravu kremu za vas i vaše dijete?? Proučite ovu stranicu... Puna je iznaneđenja..

http://www.ewg.org/2010sunscreen/

16.06.2010. u 14:11 | 1 Komentara | Print | # | ^

Igrališta grada Zagreba - igralište blizu Lisinskog

Iako sam na pameti imao za ovo igralište koje se nalazi na križanju Vukovarske i ul. Hrvatske bratske zajednice, silom prilika preimenovao sam ga kako već možete pročitati u naslovu. Igralište je skroz novo i ima hrpu odličnih i zabavnih sprava...

Odmah nam u oči upada kvalitetna, visoka i održavana ograda koja igralište odvaja od opasnosti okolnog svijeta. Sjajno, takva bi trebala biti sva igrališta. Možemo sjesti na neku od udobnih klupa i skroz se opustiti, djete je na sigurnom.

igraliste

Uz ogradu vidimo i da nas čeka obilje sprava. Igralište je podjeljeno u dva djela. Ono za malo ima slatke klackalice lavića i slonića, veliku klackalicu kita, mali slonić tobogan i ljuljačke sa zaštitom.

Onaj dio koji je predviđen za velike ima ogromnu i kreativnu spravu sa koje vode dva tobogana, manji i brži te veliki sa zavojima. Tu su "prave" ljuljačke, košara za ljuljanje, velika klackalica i stijena za penjanja.

Sprave su nove i održavane. Igralište je čisto. Najveća mana mu je da iz bogu poznatog razloga nije iskorišten hlad od velikog drveća. Sve sprave su stavljene na sunce. Što igralište čini gotovo neupotrebljivim većom dijelom dana ukoliko sunce prži. Doduše posadilo se drveća, ali kako je netko rekao; "hlad je još mlad".

Cijelo igralište sam htio nazvati prema kafiću "Route 66" koji se nasloni gotovo na samu ogradu. No nakon slikanja fotki htio sam popiti kavu i doživio najbezobraznijeg konobara na svijetu. Dobro što je bio bezobrazan prema meni, ali to što se istresao na baku sa unukom mu neću oprostiti. Kako je moja teorija da su djelatnici samo refleksija managmenta, ja tamo neću više kroćiti. Nakon igre možete uvijek otići do Lisinskog, gdje postoji kafić pored super fontane. Uživati ćete i vi i vaše djete...

Kako slika vrijedi tisuću riječi (što nije istina ali ipak..) evo i galerije slika koja će vam približiti ovo igralište..

10.06.2010. u 12:21 | 0 Komentara | Print | # | ^

Ja sam tata!! I koja je zapravo moja uloga??

Nekada je sve bilo jasno. Ja, to jest tata, bio sam muško, glava obitelji, lovac, predator, alfa mužjak. Hranio ženku i mladunce... Ona, tj Mama se brinula o čoškovima kuće i čuvala djecu. Više, manje su se uloge znale. U međuvremenu došlo je do promjena. Uloge su ispremješane. Nema nekih starih, dodalo se novih. Kako se snaći u svemu tome?

Usprkos tome što radimo, nemamo vremena, djeca su nam veći dio dana u vrtiću, naša uloga u odgoju je nezamjenjiva. Kako god da se ja osjećao u vezi svoje uloge, klinci to ne trebaju znati.

Koliko sam ja shvatio u svojih tri godine i nešto malo kusura koliko sam tata, naj bitnija stvar koju moramo napraviti je da djeca znaju da su voljena a u isto vrijeme znati tko je zapravo gazda u obitelji. Malo kontradiktorno. Zar ne? Muškima je nešto lakše shvatiti koncept :-).

Formula uspjeha nije samo disciplina. Štoviše, starinsko poimanje discipline i njenog glavnog elementa, "tatine šibe", odavno je zastarjelo. Bar u knjigama. Pozorno gledajući oko sebe, jako je vidljivo da je koncept "alive and kicking" (rekli bi Simple Minds-i).

Djeca su stalno bombardirana kontradiktornim djelima i osjećajima.Uračunajmo kupovanje naklonosti djeteta sa hrpom igračaka i izbjegavanje druženja sa djetetom obilnim korištenjem televizora. Rezultat je povelika količina događanja na igralištima u kojima djeca tuku roditelje, izvoljevaju, bacaju se po podu i inate se. I tako se gubi uloga roditelj dijete unutar obitelji.

Mislim, možda sam u krivu, da je riješenje vrlo jednostavno. Klince treba odgajati sa puno ljubavi (to je ono kada mu date pusu, zagrlite ga i dignete glavu sa Blackberry-a nakon što vam je sto puta postavio pitanje. Bilo bi dobro i prvi put, ali i stoti je neki rezultat) i naučiti ih da poštuju druge ljude (to je ono kada klincu ne kažete da je to njegova igračka i što se djete koje nema novaca ima igrati sa istom, te mu ne naredite da je uzme po svaku cijenu).

Moral, ljubav, poštovanje i sve druge vrednote koje želimo da naša djeca imaju nakon što završe odgojni proces u režiji nas, roditelja, ne mogu se implementirati u male glavice naknadno. Eto sada sam spreman, sada ću ga naučiti. Na žalost ne ide. Osnovni problem roditeljstva je u tome što je to proces koji traje minimalno 18 i kusur godina. A u suvremenom društvu i više. I nema popravnog, bar ne jednostavnog.

Možda je moja uloga da budem autoritet. No isto imam zadatak da poštujem i volim svoju djecu. Vjerujem da samo tako mogu očekivati da će ona poštovati mene i moj autoritet. Trudim se iz prve odgovoriti na svako pitanje (ne kažem da uvijek uspijem, toliko je pitanja :-). Kada klinci jedu, strpljivo sjedim sa njima za stolom i čekam, zna potrajati. Ali se znamo i nasmijati.

Kaže stara poslovica; "obitelji koje mole zajedno, ostaju zajedno". Možemo je prevoditi na svakakve načine ali esenca poslovice je da moramo naći vrijeme da budemo zajedno......

PS: "Alive and kicking", znači "živa i stvara probleme". Simple Minds-i su bend, za one mlađe link na pjesmu :-). Usput, za dva tjedna je dan očeva...

Home

07.06.2010. u 08:54 | 0 Komentara | Print | # | ^

Cure i dečki, koje je teže odgojiti?!

Uvijek mi se čini da više energije potrošim na svog princa nego na malu princezu. No, kada bolje razmislim istina je da su oni poprilično različiti po karakteru, izražavanju osjećaja, brbljivosti i empatiji. No energija utrošena u odgoj je potpuno ista..

Ova priča o odgoju i razlikama između prinčeva i princeza prepuna je stereotipa. Čini mi se, a do tog mišljenja sam došao tijekom vrtičko - igrališnih trač partija, da roditelji dijele curice i dečke ne na osnovi realnih događanja već na bazi trenutnih frustracija. Danas me je nasljednik naljuti - e dečki su nemogući, dok je nasljednica super. Sutra skužimo da je zapravo nasljednica sve zakuhala i prića je okrenuta za 360 stupnjeva (kako bi jedna naša pop zvijezda rekla :-) )

Istina je da su dečki i cure različiti. Od samog početka (ne tog, sram vas bilo, to su bablje priče, mislim na rođenje) vidimo da se razlikuju u ponašanju i potrebama. Doduše, ne smijemo izbaciti iz jednadžbe i naše kulturološke intervencije i tako nametnute razlike u odgoju različitih spolova.

Kada su tijekom jedne medicinske studije pokazali klincima od 18 mjeseci sliku kolica i sliku autića, većina curica odabrala je kolica a dečkići su mahom pokazali na sliku autića.

Doduše, svaki roditelj zna da su klinci sa 18 mjeseci dovoljno pametni i razmaženi i da vjerojatno već pomalo na bazi igračaka razvijaju neke afinitete, isto tako svaki roditelj zna da njihova XY beba nije ista kao njihova XX beba.

No lako je empirijski pričati pričice koje često ne ostanu na površini dugo. Naime, ja kao roditelj sam sklon, a primijetio sam da svi patimo od te sklonosti, vrlo često mijenjati mišljenje.

Ajmo vidjeti što nam nauka može reći o tome..

Dečkić..

Luka, Borna, Adrian ili neko drugo muško ime oko vas zasigurno donose u kućanstvo akciju, koju vole kako gledati tako biti dio iste. No u isto vrijeme su puno emocionalniji nego što stereotipi govore o njima. Evo nekoliko činjenica koje će se razvijati kako vaš i moj mali muškarac raste...

Vole kretanje:

Prema psiholozima sa fakulteta Cambridge, dečki više vole gledati mehaničko od ljudskog kretanja. Dakle dečko će rađe svoju pažnju posvetiti brisačima koji se kreću nego mami koja priča. Ma koliko god to mame žalostilo, to je činjenica...

Moraju se kretati:

Curice u pravilu probrbljaju prije prinčeva. Ali počinju statistički gledano hodati u isto vrijeme. No dečki više skaču, bacaju se po podu, jurcaju, ritaju i rade sve ostale aktivnosti vezane uz kretanje od curica. Rekoh, statistički gledano. To ne znači da neki klinac neće biti statičniji usprkos ponosno nošenom XY kromosomu ili pak neku princezu neće ni lanci zaustaviti na mjestu.

Dečki su emocionalniji nego što mislite..

Neka istraživanja čak kazuju da dečki trebaju isto, ako ne i više ljubavi od curica. Dakle stroga i muška, macho, odgojna mjerila nisu realno, ono što dečkima treba..

Dečki vole gužvu..

Dečki će od prvih dana odabrati grupu od više lica, dok curice više vole gledati jedno lice. I to je znanstvena činjenica. Točka!

Manje su plašljivi...

Dečki pokazuju strah kasnije od curica. Statistički gledano muški potomci od godinu dana se manje boje naglih pokreta i zvukova od ženskih. Mi muški smo neustrašivi od malih nogu. Nemojte se smijati mame, nije pristojno :-)

Curice pak...

Mlade dame su puno drugačije. Budite spremni na kontakt očima, maženje i paženje.. Curice to vole i trebaju..

Vole grimase..

Curice, kažu stručnjaci već od tri mjeseca vole imitirati grimase odraslih. I to ih neizmjerno zabavlja. Ne samo pokrete lica, prsti su im super igračka i imitiraju pokrete ruku odraslih. Dečkima treba puno više vremena da sve to pohvataju.

Super se služe rukama..

Motoričke radnje kod curica razvijaju se puno brže od muških. Znam mame koje bi rekle da se muške nikada ni ne razviju, ali bile su ljute na muževe i njihove sposobnosti u kućanstvu u tom trenutku pa im opraštam. Doduše curice lakše nauče i pisati u kasnijoj dobi..

Bolje slušaju...

Naravno, ne vaše naredbe i želje. Curicama se lakše usredotočiti na ljudski glas ili pojedinačne zvukove (zvečka i slični)

Vole se gledati u oči..

Curice vole kontakt sa očima i jednim licem i to više sa ženskim licem nego muškim. Princeze puno ranije počnu sa lica "čitati" ljudske emocije od muške braće. Dakle prije će prepoznati da ste tužni i zagrliti vas sa svojim malim ručicama...

Probrbljati će prije..

Možda probrbljati i nije gramatički najtočnije izrečeno ali činjenica je da će vas curice zasuti sa tisućama pitanja nešto prije od malih muškaraca. Kažu da ćemo u dječjem, ženskom glasu uživati već od 12 mjeseci dok će muški potomak nas uveseljavati od oko 14 - 15 mjeseci. Statistički gledano. Ne brinite ako bude suprotno. Skroz normalna pojava..

Moja princeza je propričala oko 11 mjeseci. A dečko je sa 15 mjeseci probrbljao neke osnovne riječi. Fascinira me samopouzdanje koje ima curica. Nevjerojatno. Ujedno je dečko skroz osjećajan i nezaustavljiv. Jednostavno to su dvije jedinke koje se bore da ne budu u kalupu. Mislim da ih ne treba dijeliti ili trpati u stereotipe. Treba ih voljeti, grliti i ljubiti. Život je vrlo kratak, a djetinjstvo vašeg potomka još kraće. Iskoristite ga do maksimuma..

HOME