Sloga Uskoplje
petak, 18.03.2005.
Malonogometni turnir "Uskoplje" (1)
Sportski entuzijasti koji su, nakon Domovinskog rata, obnovili rad "Sloge" iz ljubavi prema nogometu, već davne, 1997. godine, pokrenuli su i održavanje malonogometnog turnira. Malonogometni turnir je postao tradicija u Uskoplju, a počinje potkraj srpnja da bi se finalna utakmica odigrala 14. kolovoza, u čast Velike Gospe, patrona Župe Uskoplje.Za taj prvi malonogometni turnir vezane su i zgode koje uvijek prate mlade osobe, pune smisla za šalu, ali i za ogroman rad koji su uložili u organiziranje tog turnira nazvanog jednostavno "Uskoplje 97". Na tom prvom turniru prijavljene su momčadi iz Uskoplja, ali i momčad "Caffe Antonia" iz Rame. Kako se radi o izuzetno kvalitetnoj malonogometnoj momčadi još od samog starta su smatrani jednim od glavnih kandidata za osvajanje prvog mjesta. Svakako da su i organizatori, HNK "Sloga", poduzeli sve da sastave dobru momčad kako bi osvojili taj prvi turnir u Uskoplju. Predviđanja ljubitelja nogometa su se i ostvarila te su se u finalnoj utakmici našle momčadi "Caffe Antonia" i HNK "Sloga". Za HNK "Slogu" su tada, nastupali, između ostalih i : Miroslav Arežina, Zdravko Fišić, Marko Crnov, Zrinko Jozić, Pero Zeko, Jozo Sičaja, Dražen Nikolić. Zdravko Matišić…. aktivni igrači HNK "Sloge" i izuzetno dobri prijatelji van terena. No, baš zbog tog prijateljstva, stalnih druženja i zbog nedostatka drugih vidova zabave, desila se jedna zgoda koja se i danas prepričava. Naime, momčad HNK "Sloge" je već nakon odigrane polufinalne utakmice, zajedno sa organizatorima turnira, istu večer otišla da "malo" proslavi ulazak u finale. Međutim, to "malo" proteglo se do zore, uz dobro piće, jelo i glazbu. Finalnu večer su svi očekivali sretni i veseli, rukometno igralište je bilo pretijesno da primi sve one koji su željeli vidjeti dvije najbolje momčadi turnira "Uskoplje 97". Sve je izgledalo idealno, ali su samo organizatori, zbog "malog" slavlja prethodnu večer imali jedan mali "tehnički" problem, kako to tad reče jedan od organizatora turnira. Naime, slavlje nije bilo besplatno, a igrači i organizatori su bili uvjereni da će osvojiti turnir i time dobiti prvu novčanu nagradu, pa su za slavlje ulaska u finale unaprijed potrošili sav novac namijenjen osvajačima turnira. Još onako mamurni igrači su uvjeravali organizatore da će dati sve od sebe i pobijediti momčad "Caffe Antonia", ali na kraj prvog poluvremena prednost je bila na strani momčadi iz Rame. U poluvremenu je bilo dosta galame, bodrenja, uvjeravanja u taboru "Sloge" i na kraju su ipak uspjeli pobijediti i osvojiti prvo mjesto i spasiti čast organizatoru. Kasnije je malonogometni turnir postajao sve kvalitetniji tako da je postao jedan od značajnijih turnira u ovom dijelu BiH. |
