|
Da počnemo sneno, romantično, lagano... (dosadan uvod bez veze s ostatkom priče, preporučam preskočiti): Dakle, u ovakvim snenastim danima na kraju ljeta koje već debelo postaje jesen, nema čovjek izbora... nego da piše pizdarije po blogu. Nisam dugo, ko zna kad ću opet, al eto sad me je udarilo... Jednostavno, kad te počne lupat 17 stvari svaka sa svoje strane, dok poslovi propadaju a na stolu stoje stvari koje tek treba napravit, dok ti se cura ne javlja ne telefon, dok te raznorazni "treći" izluđuju sa 350 poruka i vlastitih problema u 3 dana, ono, nemaš izbora, sve upućuje na blog. Jednostavno, prosto, nek sve čeka. Ionako će bit sranja. Dakle, ovo sve ispred mogli ste komotno preskočiti, to je onaj glup i dosadan uvod. Zanemarimo ga i krenimo novi post: "Kako napisati post na blogu" Kako nazvat ovakav nepovezan post, što bi naši rekli članak? Naslov neki... hm.. od naslova obično stvari počnu... Mnogi su napravili pjesme, snimili filmove, krenuvši od samog zanimljivog naslova. Recimo, "Nepromašivi". I onda snimiš film o liku koji nikad nije promašio, šta god da je gađao. Sve je sadržano u naslovu, fakat ne treba puno truda za snimit ozbiljno filmsko ostvarenje kad imaš takav naslov. Jedino trebaš odabrati žanr. Da ne krene kao western a ispadne pornić. Il još gore, obrnuto. Odabir kategorije me traži. Hm. Film, poezija, paranormalno? Ovo prvo dvoje upada ok do sada, o filmu sam pričao, poeziju znate zašto, ali ovo vam se još čini malo prenategnutim da bi upalo u ovakav post. Pričekajte još malo. Dobro, evo sad bi trebalo naći i adekvatnu sličicu kao da blog bude upečatljiv? Ma boli me neka stvar za sličicu. Da sam je mislio stavit stavio bih je. Jedina slika na pameti mi je Zdravko Mamić kojeg sam noćas sanjao kako uvjerava Mandžukića da pravi probleme i da iskazuje nezadovoljstvo u klubu kako bi ga prodao u neku Aston Villu, kao da mu u Bayernu nije vrh svijeta... Al naravno, Zdravkovu sličicu neću stavljat. Valjda nam ga je svima dovoljno. I što da ga stavljam kad ovo nije njegov blog, već zna se čiji. I kažem, da sam mislio stavit sliku, stavio bih, a da sam mislio stavit Zdravkovu sliku onda bih se lupao macolom po glavurdi. I tako, šta sam ono htio reć? Najvažnija stvar u međuljudskim odnosima nije jedna, nego dvije. Iskrenost i povjerenje. Jedno bez drugoga baš i ne ide. Tj ide al to je onda utopija. Dakle, iskrenost i povjerenje. Najvažnije. Nek se tako i post zove. Iskrenost i povjerenje. |