 Gdje sam i što sam, pročitajte u postu ispod. Gdje god bio, budite sigurni da u miru hladim jaja i ne naprežem sive stanice ("šta je Mujo, sjediš u hladu i razmišljaš?" "Jok, samo sjedim!") |
|
Ah eto, mogao bih o raznim životnim vagama i vaganjima raspredati nadugačko i naširoko, te o tome zašto sam ja, ovakav pristao i nabijen mladić ipak završio na onoj gornjoj strani određene vage... al neću.  Ima važnijih stvari. Sutra je predzadnji radni dan. To znači da ću se tu predzadnju večer veselit. Prekosutra ću uživati u zadnjem radnom danu. Otić ranije doma. Malo pripremit stvari... Dan poslije... Dan poslije je Dan Velikih Valova! Nakon godine dana, vraćam se na Murter. Stavljam si dasku pod leđa, palim cabrija, u gepeku je jedna košulja "havajka" (mora bit havajka, takve su i na Beverly Hilsu nosili kad bi išli na plažu), lopta za odbojku i novčanik. Podvodna puška i Maresova maska (zašto baš Mares?) Eventualno tenisice za nogo.... ma jok, tamo su sandale, češke (vrhunska zaštita od prodora ježevih iglica u meko tkivo stopala). Ma dobro, i vaterpolo lopta je u gepeku, pa ima dovoljno mjesta... Poneka knjiga, recimo "Povratak F. Latinovića" ili "Posljednja vremena"... Odoh i boli me briga za sve. Kuda ću i kada ću, ne znam i ne brine me (Mujo, jes' ti samo glup ili si i nezainteresiran? "Ne znam i ne zanima me!"). Skupit ću ekipu, iznajmit ćemo brod, otplovit na Jabuku, pokušat se približit, popeti se gore, na 97m, pobiti par štakora, pogledat Jadran i ajmo nazad...  Ili ćemo prije do Krka... potražit krčke medvjede... poslikat ih... malo se naganjat s njima... poigrat' nogometa... Svratit ću i do Silbe, prisjetit se najluđeg ljetovanja, u mjestu kojem bih se po nekoj logici trebao vratiti tek za 80-ak godina (ko je gledao Mediteraneo će shvatiti)... Pa malo do Splita, jer moram vozit jednog Tovara na tekmu... u Zadar na Stefanovskoga&Tadića... di još? Odat ću vam jednu tajnu, koju dobro čuvam. Volio bih, al zbilja bih volio... otić do Trilja na koncert od Joleta... da sam pijan i da čujem kako rajskim glasom pjeva "...zove, zove me zove ona mene me zo zove zove, Jole, Jole..." Ali to nije tema ovog posta. Zapravo, ne znam gdje ću, i to me najviše veseli... Murter naravno stoji kao stalna baza, ali hoću li dalje ili neću... tako svejedno. Svako malo stižu neke novosti s Murtera. Navodno se Winnetou djevojka udaje... jadna, a ovo joj je ljeto moglo biti povijesna prilika da osjeti božanstvene putene užitke kakve nije i neće imati prilike nikad prije i poslije... no, ima njih dole još... navodno je ona konobarica iz konobe, kako smo je ono zvali, prešla u susjednu konobu... što ne mjenja na stvari... ...veselim se. Sad parking naplaćuju do na vrh brda iza Slanice. Nema veze. Parkirat ću na kamen. Il ću ić pješice. U sandalama, kad ih već nosim. A ako mi opet one pederčine u centru naplate 5kn za parkiranje na šodoru i rupama, fakat ću ih prvo ispljuskat pa onda sve objavit... tu il negdje drugdje...  Vratimo se planu puta. Ali, čemu da se vratimo, kad ništa ne planiram, čak ni stvari ne spremam... Sve mi je ravno.... Pučina... Silba... Jabuka... Tabani?! |
 Zanemarenje. Konfuzija. Sljepilo. Obmana. Poniženje. Laž. Determinirano prije početka. Posvjestiti si i prihvatiti. Ne možeš. Ne ide. No, sad bar znaš da ne možeš više ništa učiniti da vratiš ono što si izgubio. Ničim sebe ne možeš dokazati vrijednim. Ostaješ ispod. Nema toga što još možeš učiniti da dokažeš sebe boljim, od nekog konkretnog drugoga. Nema toga što još možeš učiniti... Prilike su prošle. Odabiri su pali. Puno ranije nego si mislio. (kad se izjalovi ono povjerenje?) Kad si priznaš tu istinu, lakše je. "Istina oslobađa!"  Svejedno ne možeš shvatit, ali... To je to. Slobodan si. Možeš ići. U tri pičke materine. (psovati se ne smije!!!) Ili gdje god. Šta kažeš na to? Eto, samo još ovo, ovaj dašak, ova urna mrtve romance, nek ode u vjetar:  Windmill windmill for the land Turn forever hand in hand Take it all in on your stride It is ticking falling down Love forever love is free Let's turn forever you and me windmill windmill for the land Is everybody in? |