Just an ordinary boy...

01.12.2012., subota

Dance, dance!

TTrebalo bi se plesati, ali se zapravo ide na koncert žeščih razmjera :D Vjerovatno niste čuli za njega (vjerovatno nitko ni ne čita ovo xD ), ali radi se o Debelom Precjedniku. Popularni (i najbolji) Osječki bend epskih razmjera dosegao je visine i svima pokazao kako se da postati poznat i cijenjen glazbenik čak i u HR underground sceni! Naravno, vidio bih K od koncerta da mi dečki iz benda nisu dobri kolege i da me nisu stavili na V.I.P. listu :D Na koncertu: Redar: Dobro večer, vaše karte! Ja: Guest lista, Ilija Mandić +1!... I kinda like it, I feel special. A vi se sigurno pitate tko je +1? Bolja polovica, naravno :P Idem da se zabavim, a vi se također zabavite. Kako god znate :D

Kada dosada stisne...

Odi do banke, podigni pare i kupi si nešto čime ćeš si uljepšati život? Naravno. Kada bi imali para. Ne znam, ponovno sam frustriran i jedine muke ovih dana su mi kako platiti stanarinu i što raditi na internetu. Odrekao sam se fejsa i visim po forumu na kojem ima malo ljudi online i ne piše se puno. Prevodim pizdarije i razmišljam o tome da ponovno napravim nekakav web. EH EH. Baš mi je težak život. Ali nije još uvijek, biti će u narednih mjesec dana ako ne nađem posao. Dragoj sam skinuo neke nove igre za PSP, tako da je bar ona mirna. Cimer se opio i otečen je, ali hrabro korača naprijed kako bi i večeras bio isti. Meni se neda. Imam besplatan upad na koncert jednog od najdražih bendova, ali meni se neda. Kad je sve tako nikakvo i jadno. Ali ići ću. Tko zna, možda izađem i nađem neku torbu punu novaca? :'D Odoh sada napraviti nekakav web da se smirim xD OaO! Oznake: frustracije