Zajednica Emanuel - Hercegovina
28.10.2009., srijeda
Kako je Isus molio… (Lk 6, 12-19)
|
U današnjem čitanju evanđelist Luka nam govori o tome kako je Isus između svih učenika izabrao dvanaestoricu koje prozva apostolima. Ne treba niti spominjati od kolike važnosti je bio Isusov izbor apostola. Međutim, u ovom izvješću posebno upada u oči ono što je prethodilo samom izboru. A to je molitva. Čitamo kako Isus „izađe na goru da se pomoli. I provede noć moleći se Bogu." O Isusu znamo da je sve činio i govorio u zajedništvu s Ocem: „Jer nisam ja zborio sam od sebe, nego onaj koji me posla - Otac - on mi dade zapovijed što da kažem, što da zborim" (Iv 12, 49). Isus je u svemu vršio volju Očevu:"Jelo je moje vršiti volju onoga koji me posla i dovršiti djelo njegovo" (Iv 4, 34). Volju Očevu Isus je spoznavao kroz molitvu. I razmatrajući o Njegovom javnom djelovanju vidimo da ništa nije niti činio niti govorio bez prethodne molitve. Isus nam svima daje primjer istinske i pouzdane molitve. On je molio u svako doba dana. Molio je u rano jutro ( usp. Mk 1, 35; Lk 4, 42), kasno navečer (usp. Mt 14, 23; Mk 6, 46-47; Iv 6, 15) i cijelu noć (usp. Mk 14, 32). Kada pogledamo mjesta koja je Isus odabirao za molitvu vidjet ćemo da su i ona bila različita. Molio je u gori (usp. Mt 14, 23; Mk 6, 46), na samotnim mjestima (usp. Lk 5, 16; Mk 1, 35), na obali rijeke (usp. Mt 3, 13; Mk 1, 9-11; Lk 3, 21-22). Isus je kroz molitvu slavio Oca (usp. Lk 10, 21; Mt 11, 25), molio za Božju mudrost i otkrivenje Božjeg plana (usp. Lk 6, 12-16), tražio snagu i jakost u molitvi (usp. Lk 22, 39-44). On je u molitvi govorio Bogu i slušao Boga (usp. Lk 9, 31; Lk 22, 42). U molitvi je izlijevao svoje srce Bogu. Sjetimo se samo Njegovog vapaja u Getsemanskom vrtu. Vidjeli smo na početku da je Isus nakon cijele noći provedene u molitvi izabrao apostole. Ali isto tako vidimo i mnoge druge plodove te molitve:"Silno mnoštvo njegovih učenika i silno mnoštvo naroda iz cijele Judeje i Jeruzalema, iz primorja tirskog i sidonskog nagrnuše da ga slušaju i da ozdrave od svojih bolesti. I ozdravljali su oni koje su mučili nečisti dusi. Sve je to mnoštvo tražilo da ga se dotakne jer je snaga izlazila iz njega i sve ozdravljala" (red. 17-19). Molitva je ta sila i snaga koja mijenja ljudska srca, premješta gore i čini čudesa. Izlijevajući u molitvi vlastito srce pred Gospodinom naše molitve bivaju uslišane. Sam Isus koji je objavio Boga ljubavi i milosrđa obećava uslišanje molitava ( usp. Mt 7, 9-11; Mk 11, 23: Iv 14, 13-14). Moleći kršćanin postiže odmak od svijeta, prvenstveno od svojih vlastitih proizvoljnih želja. On zna da je njegova molitva kao uostalom i njegov život, određena „nemanjem ničega i posjedovanjem svega" (usp. 2 Kor 6, 10). To je povjerenje i pouzdanje u Boga koji zna bolje od nas samih što nam je potrebno (usp. Mt 6, 31-34) i sve okreće na dobro onima koji ga ljube (usp. Rim 8, 28). Moliti trebamo ustrajno i nikada ne posustati ( usp. Lk 18, 1). Sveti Pavao u Poslanici Solunjanima potiče nas da molimo bez prestanka (usp.1 Sol 5, 17). Svaka Isusova molitva je bila uslišana:"Oče, hvala ti što si me uslišao. Ja sam znao da me svagda uslišavaš; no rekoh to zbog nazočnog mnoštva: da vjeruju da si me ti poslao." (Iv 11, 41-42). Želimo li da i naše molitve budu uslišane učimo moliti kao što je Isus molio. Molimo srcem. Moliti srcem znači otvoriti se Bogu, isprazniti svoje ruke i sve predati Njemu, pasti ničice pred Njim i priznati se slabim i malim. S povjerenjem i pouzdanjem djeteta tražiti i očekivati sve od svog Oca: „..koliko li će više Otac vaš, koji je na nebesima, dobrima obdariti one koji ga zaištu!" (Mt 7, 11). Molitva uistinu čini čudesa! Ljiljana |
- 17:41 - Komentari (0) - Isprintaj - #
26.10.2009., ponedjeljak
BOŽJA RIJEČ JE ISTINA
|
„Sigurna je Božja riječ Zemlja sva bit će njegove slave prepuna" Subotnji seminar na temu 100 posto Božja riječ koji su za članove zajednice pripremili naši dragi gosti Dražen i Kristina Bušić bio je odličan uvod i duhovna priprema za ovaj molitveni susret. Kako upoznati Gospodina? Kako mu se približiti? Kako postati sličan njemu, ako ne poznaješ njegovu riječ? Vjeruješ li da je Božja riječ živa, da ozdravlja i uskrisuje mrtve. Vjeruješ li kršćanine da ti je Bog ostavio snažno oružje kojim možeš pobijediti svako zlo koje ustaje na te? Večeras smo dobili odgovore na sva ova pitanja i naučili kako proglašavajući Božju riječ učiniti svoj život plodonosnim i kako primiti blagoslov za sebe i druge. Božji narod sabran u molitvi. Majku Mariju pozdravili smo pjesmom Kraljice Svete Krunice, a onda po običaju izmolili krunicu i zazive Duhu Svetom. Crkva je bila puna i spremna proslaviti svoga Gospodina. Duh je htio da slavljenje bude živo i radosno. Prekrasno je bilo slušati kako iz otvorenih srca odzvanja radost zbog ponovnog susreta. Tako otvoreni i zapaljeni vatrom Duha Svetog slušali smo nagovor o Božjoj riječi. Brat Dražen potrudio se i pronašao upravo one riječi kojih smo žedni i gladni. Naučio nas je na koji način primjenjivati Božju riječ da bi ona bila djelotvorna za nas i one za koje molimo. Mnogo više o tome pročitajte u njegovoj knjizi 100 % Božja riječ. Mislim da ću je već sutra koristiti kao šalabahter za svoju jutarnju molitvu. Svetu misu slavio je fra Petar. Jasno i razgovijetno poučio nas je kako tražiti Isusa, povukao je crtu između modernoga grijeha kojemu ne treba dati prostora u svom kršćanskom životu, nego mu ponizno, ali odrješito, pokazati vrata ispovjedaonice i svevremenske svetosti koja podrazumijeva i vjeru i pravednost, ali je ipak nešto više od toga. Znam da je fra Petar rekao mnogo mudrih i vrijednih stvari u svojoj propovijedi i neka me ispriča ako nisam spomenula ono što je važno, ali ovo su stvari koje i sad zvone u mojim ušima. Svetu Misu je pjevao veliki župni zbor. Neka ih Gospodin vodi i nadahnjuje kao i do sad. Zahvaljujem se i našem poniznom anđelu, fra Tomislavu za njegov trud oko ispovijedi i pričesti. Klanjanje Isusu. Prekrasno, čarobno, fantastično. Žao mi je što mnogi kršćani ne poznaju ovu pobožnost. Najbolji način da osjetiš da je Isus živ i da mu je doista stalo do tebe je da mu otvoriš svoje srce u klanjanju. Ako još nisi bio na klanjanju, raspitaj se, upali auto, sjedi na tramvaj ili pođi pješice i potraži Isusa u Presvetom Oltarskom Sakramentu. Nekoliko svjedočenja i pjesma za laku noć označili su kraj susreta. I na kraju domaća zadaća : Iv 17,17 Molite za svetost i čitajte Božju riječ. Ljubi vas Emanuel. Jasna |
- 07:50 - Komentari (0) - Isprintaj - #
23.10.2009., petak
Znakovi vremena (Lk 12, 54-59)
|
U današnjem čitanju iz Lukina Evanđelja slušamo opomenu koju Isus upućuje mnoštvu naroda okupljenog oko Njega. Opomena se odnosi na njihovo raspoznavanje znakova vremena. Po naravnim, prirodnim znakovima kao što su oblaci na nebu i vjetar znaju jako dobro raspoznati kada će padati kiša, a kada će nastati vrućine. Međutim, znakove koji su neusporedivo važniji od ovih, duhovne znakove, ne čitaju niti prosuđuju. Pred njima je stajao Mesija - obećani Spasitelj, kojeg su navijestili i Zakon i Proroci i na kojem su se ispunila sva proročanstva, ali ga oni ne prepoznaše, jer da su znali „ne bi Gospodina slave razapeli" (1 Kor 2,8). Sjetimo se govora svetog Petra na dan Pedesetnice: "Izraelci, čujte ove riječi: Isusa Nazarećanina, čovjeka kojega Bog pred vama potvrdi silnim djelima, čudesima i znamenjima koja, kao što znate, po njemu učini među vama - njega, predana po odlučenu naumu i promislu Božjem, po rukama bezakonika razapeste i pogubiste" (Dj 2, 22-23). Iste riječi koje je Isus uputio onom okupljenom mnoštvu upućuje danas i nama. Shvaćamo li njihovo pravo značenje? Jesmo li svjesni važnosti ispravnog čitanja znakova vremena o kojima Isus govori? Tu važnost i odgovornost posebno svakog od nas, Isus ističe pitanjem koje je uputio kako svojim povijesnim slušateljima tako danas i nama: „Zašto sami od sebe ne sudite što je pravo?" Možda mislimo da se od tada nešto bitno promijenilo? Ne! Istina je sljedeća: „Naraštaji dolaze i odlaze, na zemlji se ponavljaju prirodni ciklusi i nema ništa novo pod suncem. Što je bilo, opet će biti, i što se činilo, opet će se činiti, i nema ništa novo pod suncem. Ima li išta o čemu bi se moglo reći: "Gle, ovo je novo!" Sve je već davno prije nas postojalo" (Prop 1, 9-11). „Kad s protivnikom ideš glavaru, na putu sve uloži da ga se oslobodiš pa te ne odvuče k sucu. Sudac će te predati izvršitelju, a izvršitelj baciti u tamnicu. Kažem ti: nećeš izići odande dok ne isplatiš do posljednjeg novčića" ozbiljno trebamo shvatiti ovo Gospodinovo upozorenje. Kada pogledamo nebo i vidimo da se sprema nevrijeme učinit ćemo sve što je potrebno da zaštitimo sebe i vlastita dobra da ne bi trpjeli nikakvu štetu. A zagldamo li se mi u vlastitu nutrinu i srce da spriječimo svu onu štetu koja tamo može nastati? Tko je protivnik o kojem Isus govori? To je grijeh! I na našem životnom putu moramo uložiti sve i učiniti sve da ga se oslobodimo jer on je moćan da nas preda sucu. A svi smo grješni jer „reknemo li da grijeha nemamo, sami sebe varamo i istine nema u nama" (1 Iv 1, 8). Bog nam je dao ovo milosno vrijeme jer:" Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni" (Iv 3, 16). I On nas zove: "Ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo Božje! Obratite se i vjerujte evanđelju!" (Mk 1, 15). Bog nas poziva da se u ovom milosnom vremenu koje nam je dano kao nezasluženi Božji dar, obratimo od naših grijeha, grešnih sklonosti i navika. Bog nas poziva na živu vjeru u Evanđelje- Radosnu vijest Isusa Krista. Sada je trenutak, sada je vrijeme, obratimo se, vjerujmo Evanđelju i priznajmo grijehe svoje. "Ako priznamo grijehe svoje, vjeran je on i pravedan: otpustit će nam grijehe i očistiti nas od svake nepravde... On je pomirnica za grijehe naše, i ne samo naše, nego i svega svijeta" (1 Iv 1, 9; 2, 2). Neka ljubav i milost Gospodina Isusa Krista bude sa svima nama! Ljiljana |
- 21:19 - Komentari (0) - Isprintaj - #
02.10.2009., petak
Žetva je velika… (Lk 10, 1-12)
|
Četvrtak; 01. 10. 2009. U današnjem čitanju iz Lukina evanđelja vidimo kako Gospodin šalje učenike pred sobom u svaki grad i svako mjesto u koje je kanio doći. Govorio im je: „Žetva je velika, ali radnika je malo. Molite dakle, gospodara žetve da radnike pošalje u žetvu svoju“. U Metejevom evanđelju čitamo kako je Gospodin ove riječi izgovorio nakon što je vidio mnoštvo i sažalio se nad njim jer su bili izmučeni i ophrvani kao ovce bez pastira (usp. Mt 9, 36) Nesumnjivo je da je žetva velika. Silno mnoštvo, danas možda više nego ikada, uzdiše i vapi za pomoć u ovoj suznoj dolini. Ratovi, nepravde, ekonomske krize, tjeskobe, nesigurnosti, razjedinjavanje društva i obitelji, krize morala, međusobni odnosi ljudi ispunjeni nepovjerenjem, strahom i predrasudama i mnoge druge negativnosti odlike su društva u kojem živimo. Polje je i te kako spremno, potrebe su neizmjerno velike, ali radnika nedostaje. Na žalost i pored tolikog broja kršćana koji žive u ovom svijetu radnika je malo. Zašto je to tako? Možda odgovor možemo pronaći dijelom i u Isusovim riječima: „Evo, šaljem vas kao janjce među vukove.“ Tko to danas želi biti janje među vukovima? Jednostavno bojimo se toga. Puno je lakše gledati svoja posla i misliti kako smo nemoćni da promijenimo išta od onog čime smo pritiješnjeni u današnjem svijetu. Isto tako mnogi su koji misle da je evangelizacija i rad na njivi Gospodnjoj zadaća koja spada na svećenike. Točno je da su svećenici oni koji su prioritetno pozvani na ovu zadaću. Ali to ne oslobađa niti jednog kršćanina od istog tog posla. Tu zadaću nam je Isus ostavio: „Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji! Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u Ime Oca i Sina i Duha Svetoga i učeći ih čuvati sve što sam van zapovjedio!“ (Mt 28, 18-20). Jesmo li mi uopće svjesni odgovornosti koju imamo? Čitajući dalje ovo izvješće vidimo kako Isus učenicima daje upute za djelovanje na putu na koji ih šalje. Govori im da sa sobom ne nose ni kese, ni torbe, ni obuće i da nikoga putem ne pozdravljaju. Što to za nas znači? To znači da se ne trebamo opterećivati nepotrebnim stvarima i pitanjima. Kao radnik na Gospodnjoj njivi, dužnost nam je evangelizirati i to na svaki mogući način koji nam je dostupan. Riječ Božja nije okovana (usp. 2 Tim 2, 9) i mora se propovijedati. Za nju treba i trpjeti kako reče sveti Pavao pišući Timoteju: „Ne stidi se stoga svjedočanstva za Gospodina našega, ni mene, sužnja njegova. Nego zlopati se zajedno sa mnom za evanđelje, po snazi Boga koji nas je spasio i pozvao pozivom svetim - ne po našim djelima, nego po svojem naumu i milosti koja nam je dana u Kristu Isusu“ (2 Tim 1, 8-9). Ne trebamo gubiti vrijeme na nepotrebne i besmislene rasprave i uvjeravanja. Uvijek će biti onih koji neće poslušati i čija će srca i dalje ostati tvrda. Međutim, to ne smije biti prepreka na našem putu. Kao Isusovi učenici trebamo donositi mir, radost i ljubav svima koje susrećemo. Trebamo živjeti tako da u ovom svijetu budemo prepoznati upravo kao Isusovi učenici. I s toga reče Gospodin:“Molite Gospodara žetve da radnike pošalje u žetvu svoju“. Neprestano trebamo moliti kako za nas same da uistinu budemo radnici za Gospodina i po Njegovu srcu, tako i za svu braću koja rade na Gospodnjim poljima po cijelom svijetu. Također, molimo i za one koji još nisu upoznali Boga, da uistinu budu dotaknuti ljubavlju Njegovom i da i sami postanu revni radnici za Gospodina. „Vjerodostojna je riječ: Ako s njime umrijesmo, s njime ćemo i živjeti. Ako ustrajemo, s njime ćemo i kraljevati. Ako ga zaniječemo, i on će zanijekati nas“ (2 Tim 2, 11-12). „Tako, braćo moja ljubljena, budite postojani, nepokolebljivi, i obilujte svagda u djelu Gospodnjem znajući da trud vaš nije neplodan u Gospodinu“ (1 Kor 15, 58) Ljiljana |
- 17:37 - Komentari (1) - Isprintaj - #
Prosinac 2009 (3) Studeni 2009 (16) Listopad 2009 (4) Rujan 2009 (13) Kolovoz 2009 (13) Srpanj 2009 (15) Lipanj 2009 (10) Svibanj 2009 (11) Travanj 2009 (15) Ožujak 2009 (20) Veljača 2009 (1) Siječanj 2009 (1) Prosinac 2008 (3) Studeni 2008 (8) Listopad 2008 (10) Rujan 2008 (18) Kolovoz 2008 (11) Srpanj 2008 (15) Lipanj 2008 (22) Svibanj 2008 (16) Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
ZAJEDNICA EMANUEL
"Evo, Djevica će začeti i roditi sina i nadjenut će mu se ime Emanuel – što znači: S nama Bog" Lk 1,23  Zajednica Emanuel nastala je 21. kolovoza 2001. nakon nekoliko seminara duhovne obnove na području Hercegovine, koje su imali članovi zajednice Dobri Pastir i o. James Manjackal. Nekoliko se članova zajednice okupilo u želji da nakon ovih seminara duhovno raste, jer su smatrali kako se ne smije stati i ostati samo na tom prvom koraku. Željeli su produbiti svoje iskustvo Boga kroz molitvu, sakramente, Sveto Pismo i zajedničko druženje. Zajednica je rasla i duhovno i u ljubavi i želi to još više. Stalno su se priključivali novi članovi, te se osjetila potreba sa svima podijeliti ono što smo i sami doživjeli: susret sa živim Bogom. Počeli smo organizirati Seminare života u Duhu unutar zajednice i kroz taj stupnjeviti rast još smo više upoznali Boga, Božju snagu, Božju ljubav – ljubav koja liječi. Upoznali smo više Sveto Pismo, ušli dublje u spoznaju sakramenata, posebno svete Euharistije. Znamo da ovdje ne smijemo stati. Želimo još više rasti. Poznato nam je kako je cijeli život od rođenja do smrti proces neprestanog obraćenja, znamo da još više trebamo rasti u ljubavi i radosti i zato želimo biti u Isusovoj školi, biti Njegovi učenici, ali i svjedoci Njegove prevelike ljubavi koju nam je iskazao predavši se za nas. Svjesni toga želimo mu uzvratiti svojom ljubavlju. U budućnosti imamo velike planove, karizmatske sastanke povezati s misnim slavljem i uz Božju pomoć nadamo se još većem rastu. Svjesni smo i svoje snage i svojih slabosti. Snagu tražimo u Isusu Kristu, a za svoje slabosti molimo se da nas On sam usavrši i posveti i da se kroz naše ljudske slabosti očituje Njegova snaga i moć. Svjesni smo da bez Njega ne možemo učiniti ništa, stoga naše ime i govori sve: EMANUEL – BOG S NAMA. On je s nama i za nas i u Njemu možemo sve. Emanuel je prije svega otajstvo utjelovljenja – Bog dolazi u susret svom narodu, u pomoć svojoj izgubljenoj djeci i da ih spasi postaje jedan od njih, Isus Krist, vječni Bog uzeo je naše ljudsko tijelo da nam bude blizu, da bude s nama, da uzme naše slabosti, bolesti, grijehe, da nas oslobodi. Ono što smo iskusili na sebi ne želimo zadržati za sebe, želimo to dati i drugima da osjete Kristovu ljubav i nazočnost u svom životu i zato molimo stalno za Božji blagoslov i za trajni izljev Duha Svetoga da dođe i obnovi lice zemlje. Članovi Zajednice su iz mnogih mjesta Hercegovine. Svima smo otvoreni i svi su dobrodošli. Za sve imamo otvoreno srce i na sve zazivamo Božji blagoslov. Zajednica Emanuel   Get your myspace counter |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
