Zajednica Emanuel - Hercegovina
28.10.2009., srijeda
Kako je Isus molio… (Lk 6, 12-19)
|
U današnjem čitanju evanđelist Luka nam govori o tome kako je Isus između svih učenika izabrao dvanaestoricu koje prozva apostolima. Ne treba niti spominjati od kolike važnosti je bio Isusov izbor apostola. Međutim, u ovom izvješću posebno upada u oči ono što je prethodilo samom izboru. A to je molitva. Čitamo kako Isus „izađe na goru da se pomoli. I provede noć moleći se Bogu." O Isusu znamo da je sve činio i govorio u zajedništvu s Ocem: „Jer nisam ja zborio sam od sebe, nego onaj koji me posla - Otac - on mi dade zapovijed što da kažem, što da zborim" (Iv 12, 49). Isus je u svemu vršio volju Očevu:"Jelo je moje vršiti volju onoga koji me posla i dovršiti djelo njegovo" (Iv 4, 34). Volju Očevu Isus je spoznavao kroz molitvu. I razmatrajući o Njegovom javnom djelovanju vidimo da ništa nije niti činio niti govorio bez prethodne molitve. Isus nam svima daje primjer istinske i pouzdane molitve. On je molio u svako doba dana. Molio je u rano jutro ( usp. Mk 1, 35; Lk 4, 42), kasno navečer (usp. Mt 14, 23; Mk 6, 46-47; Iv 6, 15) i cijelu noć (usp. Mk 14, 32). Kada pogledamo mjesta koja je Isus odabirao za molitvu vidjet ćemo da su i ona bila različita. Molio je u gori (usp. Mt 14, 23; Mk 6, 46), na samotnim mjestima (usp. Lk 5, 16; Mk 1, 35), na obali rijeke (usp. Mt 3, 13; Mk 1, 9-11; Lk 3, 21-22). Isus je kroz molitvu slavio Oca (usp. Lk 10, 21; Mt 11, 25), molio za Božju mudrost i otkrivenje Božjeg plana (usp. Lk 6, 12-16), tražio snagu i jakost u molitvi (usp. Lk 22, 39-44). On je u molitvi govorio Bogu i slušao Boga (usp. Lk 9, 31; Lk 22, 42). U molitvi je izlijevao svoje srce Bogu. Sjetimo se samo Njegovog vapaja u Getsemanskom vrtu. Vidjeli smo na početku da je Isus nakon cijele noći provedene u molitvi izabrao apostole. Ali isto tako vidimo i mnoge druge plodove te molitve:"Silno mnoštvo njegovih učenika i silno mnoštvo naroda iz cijele Judeje i Jeruzalema, iz primorja tirskog i sidonskog nagrnuše da ga slušaju i da ozdrave od svojih bolesti. I ozdravljali su oni koje su mučili nečisti dusi. Sve je to mnoštvo tražilo da ga se dotakne jer je snaga izlazila iz njega i sve ozdravljala" (red. 17-19). Molitva je ta sila i snaga koja mijenja ljudska srca, premješta gore i čini čudesa. Izlijevajući u molitvi vlastito srce pred Gospodinom naše molitve bivaju uslišane. Sam Isus koji je objavio Boga ljubavi i milosrđa obećava uslišanje molitava ( usp. Mt 7, 9-11; Mk 11, 23: Iv 14, 13-14). Moleći kršćanin postiže odmak od svijeta, prvenstveno od svojih vlastitih proizvoljnih želja. On zna da je njegova molitva kao uostalom i njegov život, određena „nemanjem ničega i posjedovanjem svega" (usp. 2 Kor 6, 10). To je povjerenje i pouzdanje u Boga koji zna bolje od nas samih što nam je potrebno (usp. Mt 6, 31-34) i sve okreće na dobro onima koji ga ljube (usp. Rim 8, 28). Moliti trebamo ustrajno i nikada ne posustati ( usp. Lk 18, 1). Sveti Pavao u Poslanici Solunjanima potiče nas da molimo bez prestanka (usp.1 Sol 5, 17). Svaka Isusova molitva je bila uslišana:"Oče, hvala ti što si me uslišao. Ja sam znao da me svagda uslišavaš; no rekoh to zbog nazočnog mnoštva: da vjeruju da si me ti poslao." (Iv 11, 41-42). Želimo li da i naše molitve budu uslišane učimo moliti kao što je Isus molio. Molimo srcem. Moliti srcem znači otvoriti se Bogu, isprazniti svoje ruke i sve predati Njemu, pasti ničice pred Njim i priznati se slabim i malim. S povjerenjem i pouzdanjem djeteta tražiti i očekivati sve od svog Oca: „..koliko li će više Otac vaš, koji je na nebesima, dobrima obdariti one koji ga zaištu!" (Mt 7, 11). Molitva uistinu čini čudesa! Ljiljana |
- 17:41 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Prosinac 2009 (3) Studeni 2009 (16) Listopad 2009 (4) Rujan 2009 (13) Kolovoz 2009 (13) Srpanj 2009 (15) Lipanj 2009 (10) Svibanj 2009 (11) Travanj 2009 (15) Ožujak 2009 (20) Veljača 2009 (1) Siječanj 2009 (1) Prosinac 2008 (3) Studeni 2008 (8) Listopad 2008 (10) Rujan 2008 (18) Kolovoz 2008 (11) Srpanj 2008 (15) Lipanj 2008 (22) Svibanj 2008 (16) Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
ZAJEDNICA EMANUEL
"Evo, Djevica će začeti i roditi sina i nadjenut će mu se ime Emanuel – što znači: S nama Bog" Lk 1,23  Zajednica Emanuel nastala je 21. kolovoza 2001. nakon nekoliko seminara duhovne obnove na području Hercegovine, koje su imali članovi zajednice Dobri Pastir i o. James Manjackal. Nekoliko se članova zajednice okupilo u želji da nakon ovih seminara duhovno raste, jer su smatrali kako se ne smije stati i ostati samo na tom prvom koraku. Željeli su produbiti svoje iskustvo Boga kroz molitvu, sakramente, Sveto Pismo i zajedničko druženje. Zajednica je rasla i duhovno i u ljubavi i želi to još više. Stalno su se priključivali novi članovi, te se osjetila potreba sa svima podijeliti ono što smo i sami doživjeli: susret sa živim Bogom. Počeli smo organizirati Seminare života u Duhu unutar zajednice i kroz taj stupnjeviti rast još smo više upoznali Boga, Božju snagu, Božju ljubav – ljubav koja liječi. Upoznali smo više Sveto Pismo, ušli dublje u spoznaju sakramenata, posebno svete Euharistije. Znamo da ovdje ne smijemo stati. Želimo još više rasti. Poznato nam je kako je cijeli život od rođenja do smrti proces neprestanog obraćenja, znamo da još više trebamo rasti u ljubavi i radosti i zato želimo biti u Isusovoj školi, biti Njegovi učenici, ali i svjedoci Njegove prevelike ljubavi koju nam je iskazao predavši se za nas. Svjesni toga želimo mu uzvratiti svojom ljubavlju. U budućnosti imamo velike planove, karizmatske sastanke povezati s misnim slavljem i uz Božju pomoć nadamo se još većem rastu. Svjesni smo i svoje snage i svojih slabosti. Snagu tražimo u Isusu Kristu, a za svoje slabosti molimo se da nas On sam usavrši i posveti i da se kroz naše ljudske slabosti očituje Njegova snaga i moć. Svjesni smo da bez Njega ne možemo učiniti ništa, stoga naše ime i govori sve: EMANUEL – BOG S NAMA. On je s nama i za nas i u Njemu možemo sve. Emanuel je prije svega otajstvo utjelovljenja – Bog dolazi u susret svom narodu, u pomoć svojoj izgubljenoj djeci i da ih spasi postaje jedan od njih, Isus Krist, vječni Bog uzeo je naše ljudsko tijelo da nam bude blizu, da bude s nama, da uzme naše slabosti, bolesti, grijehe, da nas oslobodi. Ono što smo iskusili na sebi ne želimo zadržati za sebe, želimo to dati i drugima da osjete Kristovu ljubav i nazočnost u svom životu i zato molimo stalno za Božji blagoslov i za trajni izljev Duha Svetoga da dođe i obnovi lice zemlje. Članovi Zajednice su iz mnogih mjesta Hercegovine. Svima smo otvoreni i svi su dobrodošli. Za sve imamo otvoreno srce i na sve zazivamo Božji blagoslov. Zajednica Emanuel   Get your myspace counter |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
