Riječ za tebe
Kakvo je jelo možeš saznati samo ako ga kušaš. Uzmi moju riječ i kušaj je. Uzmi moju riječ i provjeri kolika je u njoj snaga. Uzmi moju riječ i provjeri kolika je u njoj sila, sila koja mijenja, sila koja obnavlja, sila koja uzdiže. Uzmi moju riječ. Probaj je! Kušaj je!

Kreni i budi glas koji viče u pustinji. Ti budi onaj koji opominje u ime Božje. Ti budi onaj koji dovodi svijet meni.









Zajednica Emanuel - Hercegovina

23.09.2009., srijeda

„Ništa ne uzimajte na put“ (Lk 9, 1-6)

U današnjem čitanju iz Lukina evanđelja vidimo kako Isus na put šalje dvanaestoricu svojih najbližih učenika da propovijedaju Kraljevstvo Božje i liječe bolesnike. I reče im: „Ništa ne uzimajte na put: ni štapa, ni torbe, ni kruha, ni srebra! I da niste imali dvije haljine!“. Kakav čudan putni nalog i oprema za putovanje!

Isus učenicima daje moć i vlast nad svim zlodusima, šalje ih da propovijedaju Kraljevstvo Božje i liječe bolesnike. Na prvi pogled rekli bismo da u današnje vrijeme ova zadaća pripada isključivo crkvenim starješinama i svećenicima, možda i misionarima, ali da nema nikakve veze s nama „običnim ljudima“. Međutim, sam Isus kaže da se to i te kako odnosi na sve nas: „I reče im: "Pođite po svem svijetu, propovijedajte evanđelje svemu stvorenju. Tko uzvjeruje i pokrsti se, spasit će se, a tko ne uzvjeruje, osudit će se. A ovi će znakovi pratiti one koji uzvjeruju: u ime će moje izganjati zloduhe, novim će jezicima zboriti, zmije uzimati; i popiju li što smrtonosno, ne, neće im nauditi; na nemoćnike će ruke polagati, i bit će im dobro" (Mk 16, 17-18).

Isus nas poziva da budemo apostoli i misionari u našem životnom okruženju. Zadaća nam je donijeti Isusa Krista svugdje gdje dolazimo. Ne trebamo putovati daleko. Naša misija počima u vlastitim obiteljima, susjedstvu, radnom mjestu, u razgovorima i druženjima s drugim ljudima i uopće tamo gdje dolazimo, gdje boravimo i gdje živimo. Polje našeg misionarskog rada je i te kako široko. Jedino ostaje pitanje imamo li hrabrosti preuzeti zadaću koja se pred nas stavlja. Svjesnost i hrabrost na ovom putu su uistinu potrebni jer izabrati biti Kristov i živjeti u skladu s time nije lako. Ali ako imamo pouzdanja i povjerenja u Isusovo vodstvo i Njegova obećanja koja nam je dao, svaki trenutak našeg života bit će zahvalnost upravo za taj izbor i zadaća koju Isus stavlja pred nas bit će nam radost.

Kristovi smo vojnici u ovom svijetu i bijemo bitke za spasenje vlastitih života ali i života naše braće. Suočene s istinom Božje Riječi nestat će mnoge naše bolesti i bit ćemo oslobođeni zlih duhova vlastitog srca. Ali isto tako i naša braća s kojima živimo. I zato moramo živjeti u duhu evanđelja i propovijedati Radosnu vijest. Na tom putu životne i duhovne borbe mogu se dogoditi situacije uistinu slične bojnom polju gdje se odvija strašna borba. To je borba između Krista koji poziva na naviještanje evanđelja i život u skladu s njim i razornih navirućih sila zla. U toj borbi se zasigurno ne bori istim oružjem. Oružje »neprijatelja« su sebičnost, oholost, škrtost, ljubomora, licemjerje, osuđivanje, mržnja…. Oružanoj opremi Kristovih apostola pripadaju mir, istina, sloboda, ljubav, radost, zahvalnost…..(usp. Ef 6,11.).

„Ništa ne uzimajte na put: ni štapa, ni torbe, ni kruha, ni srebra“ govori nam Isus i upućuje nas da jedino pouzdanje i povjerenje u Njega i Njegovu snagu smije i može biti naš oslonac.

Svaki trenutak našeg života je važan. Svaki trenutak je prilika za navijestiti Riječ Božju. Ponajprije primjerom svog vlastitog života, djelima, riječima….. Jedini „štap“ na koji se pri tom možemo osloniti je vjera u Boga koji sve okreće na dobro onima koji ga ljube (usp. Rim 8, 28).

Ne smijemo se pouzdavati ni u što od onog što imamo, posjedujemo i čime raspolažemo, ni u svoje vlastite snage nego samo i jedino u providnost i ljubav Božju. Ta On sam reče da se ne brinemo unaprijed kako ili što ćemo govoriti nego da govorimo što nam bude dano u onaj čas. Ta ne govorimo mi nego Duh Sveti. Kad nam zatreba dat će nam se što ćemo govoriti. Bog nam daje usta i mudrost kojoj se neće moći suprotstaviti niti oduprijeti nijedan naš protivnik (usp. Lk 21, 15; Mk 13, 11; Mt 10, 19).

U svemu tome nadmoćno pobjeđujemo po Onome koji nas uzljubi (Rim 8, 37).

Ljiljana


- 16:31 - Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< rujan, 2009 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30        

Prosinac 2009 (3)
Studeni 2009 (16)
Listopad 2009 (4)
Rujan 2009 (13)
Kolovoz 2009 (13)
Srpanj 2009 (15)
Lipanj 2009 (10)
Svibanj 2009 (11)
Travanj 2009 (15)
Ožujak 2009 (20)
Veljača 2009 (1)
Siječanj 2009 (1)
Prosinac 2008 (3)
Studeni 2008 (8)
Listopad 2008 (10)
Rujan 2008 (18)
Kolovoz 2008 (11)
Srpanj 2008 (15)
Lipanj 2008 (22)
Svibanj 2008 (16)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga
Živim, ali ne više ja, nego živi u meni Krist

Free Image Hosting at www.ImageShack.us


Cool Graphics
ZAJEDNICA EMANUEL
"Evo, Djevica će začeti i roditi sina i nadjenut će mu se ime Emanuel – što znači: S nama Bog" Lk 1,23

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Zajednica Emanuel nastala je 21. kolovoza 2001. nakon nekoliko seminara duhovne obnove na području Hercegovine, koje su imali članovi zajednice Dobri Pastir i o. James Manjackal. Nekoliko se članova zajednice okupilo u želji da nakon ovih seminara duhovno raste, jer su smatrali kako se ne smije stati i ostati samo na tom prvom koraku. Željeli su produbiti svoje iskustvo Boga kroz molitvu, sakramente, Sveto Pismo i zajedničko druženje. Zajednica je rasla i duhovno i u ljubavi i želi to još više. Stalno su se priključivali novi članovi, te se osjetila potreba sa svima podijeliti ono što smo i sami doživjeli: susret sa živim Bogom. Počeli smo organizirati Seminare života u Duhu unutar zajednice i kroz taj stupnjeviti rast još smo više upoznali Boga, Božju snagu, Božju ljubav – ljubav koja liječi. Upoznali smo više Sveto Pismo, ušli dublje u spoznaju sakramenata, posebno svete Euharistije.

Znamo da ovdje ne smijemo stati. Želimo još više rasti. Poznato nam je kako je cijeli život od rođenja do smrti proces neprestanog obraćenja, znamo da još više trebamo rasti u ljubavi i radosti i zato želimo biti u Isusovoj školi, biti Njegovi učenici, ali i svjedoci Njegove prevelike ljubavi koju nam je iskazao predavši se za nas. Svjesni toga želimo mu uzvratiti svojom ljubavlju. U budućnosti imamo velike planove, karizmatske sastanke povezati s misnim slavljem i uz Božju pomoć nadamo se još većem rastu.

Svjesni smo i svoje snage i svojih slabosti. Snagu tražimo u Isusu Kristu, a za svoje slabosti molimo se da nas On sam usavrši i posveti i da se kroz naše ljudske slabosti očituje Njegova snaga i moć. Svjesni smo da bez Njega ne možemo učiniti ništa, stoga naše ime i govori sve: EMANUEL – BOG S NAMA. On je s nama i za nas i u Njemu možemo sve.

Emanuel je prije svega otajstvo utjelovljenja – Bog dolazi u susret svom narodu, u pomoć svojoj izgubljenoj djeci i da ih spasi postaje jedan od njih, Isus Krist, vječni Bog uzeo je naše ljudsko tijelo da nam bude blizu, da bude s nama, da uzme naše slabosti, bolesti, grijehe, da nas oslobodi.

Ono što smo iskusili na sebi ne želimo zadržati za sebe, želimo to dati i drugima da osjete Kristovu ljubav i nazočnost u svom životu i zato molimo stalno za Božji blagoslov i za trajni izljev Duha Svetoga da dođe i obnovi lice zemlje.

Članovi Zajednice su iz mnogih mjesta Hercegovine. Svima smo otvoreni i svi su dobrodošli. Za sve imamo otvoreno srce i na sve zazivamo Božji blagoslov.

Zajednica Emanuel

Free Image Hosting at www.ImageShack.us



Get your myspace counter


Visitor locations