Riječ za tebe
Kakvo je jelo možeš saznati samo ako ga kušaš. Uzmi moju riječ i kušaj je. Uzmi moju riječ i provjeri kolika je u njoj snaga. Uzmi moju riječ i provjeri kolika je u njoj sila, sila koja mijenja, sila koja obnavlja, sila koja uzdiže. Uzmi moju riječ. Probaj je! Kušaj je!

Kreni i budi glas koji viče u pustinji. Ti budi onaj koji opominje u ime Božje. Ti budi onaj koji dovodi svijet meni.









Zajednica Emanuel - Hercegovina

30.07.2009., četvrtak

Mreža (Mt 13, 47-45)

I dalje razmišljamo o prispodobama o Kraljevstvu nebeskom. U današnjem čitanju iz Evanđelja, Isus Kraljevstvo nebesko uspoređuje s ribarskom mrežom koja bačena u more zahvati svakovrsne ribe. Kada se napuni, ribari je izvuku na obalu te odvoje loše ribe od dobrih. „Tako će biti na svršetku svijeta“, kaže Isus „izići će anđeli, odijeliti zle od pravednih i baciti ih u peć ognjenu, gdje će biti plač i škrgut zubi“.

Isus u ovoj prispodobi govori o svršetku svijeta kao posljednjem sudu. Cijeli Novi Zavjet govori o sudu Božjem ali ne baš tako jasno da bi se mogle oslikati predodžbe o samom kraju. Isus o danu posljednjeg suda kaže:“A o onom danu i času nitko ne zna, pa ni anđeli nebeski, ni Sin, nego samo Otac“ (Mt 24, 36) i time govori da se o tom konačnom događaju ne treba špekulirati niti truditi se izračunavati kad će biti. Ali govoreći o sudnjem danu upozorava nas da se sadašnjost u kojoj živimo shvati ozbiljno. Sadašnji trenutak je vrlo bitan jer od toga kako živimo ovisi naša vječnost.

Svaki trenutak našega života je prilika za odabrati dobro ili loše. Tome smo stalno izloženi i svaka sekunda življenja je u biti odluka za Isusa ili protiv Njega. Spasenje ili propast odredit će se prema stajalištu spram Krista: „Tko god se, dakle, prizna mojim pred ljudima, priznat ću se i ja njegovim pred Ocem, koji je na nebesima. A tko se odreče mene pred ljudima, odreći ću se i ja njega pred svojim Ocem, koji je na nebesima" (Mt 10, 32). Sud se i događa u osobnoj odluci za ili protiv Isusa Krista. „Tko vjeruje u njega, ne osuđuje se; a tko ne vjeruje, već je osuđen što nije vjerovao u ime jedinorođenoga Sina Božjega“ (Iv 3, 18).

Isus kaže da će anđeli izići na svršetku svijeta i odijeliti zle od pravednih. Do tog konačnog trenutka živimo u milosnom vremenu koje nam je dar od Boga. Ovo je vrijeme Božje strpljivosti i vrijeme Božjeg milosrđa i Bog nas neprestano poziva da ga iskoristimo. „Evo sad je vrijeme milosno, evo sad je vrijeme spasa“ (2 Kor 6, 2). Trebamo bdjeti nad sobom: „Bdijte dakle jer ne znate u koji dan Gospodin vaš dolazi. Zato i vi budite pripravni jer u čas kad i ne mislite Sin Čovječji dolazi." (Mt 24, 42. 44.) I zato je upravo danas prilika i vrijeme za promijeniti se i pokajati se jer u onaj dan kada Božje milosrđe i Božju strpljivost zamjeni pravedni Božji sud bit će rastavljeni zli od pravednih. Kada dođe trenutak Božjeg pravednog suda više ništa ne možemo učiniti za sebe. Onome što smo u svom životu činili ne možemo više ništa dodati niti oduzeti. Zato mudro iskoristimo ovo milosno vrijeme u kojem živimo. Često mi padamo i griješimo, ali velika milost Božja nas podiže iz naših padova i grijeha. Bog prima svakog raskajanog grešnika u svoje krilo.

Ovo je vrijeme milosti ali i iskušenja u kojem stalno moramo bdjeti nad sobom. Kušnje ovozemaljskog života su velike i ako nismo pažljivi, lako i dobri mogu postati grešnici. Po proroku Ezekielu, Gospodin govori:„Ako se pravednik odvrati od svoje pravednosti i stane činiti nepravdu, on će stoga umrijeti. A ako se bezbožnik odvrati od svoje bezbožnosti i stane raditi po zakonu i pravdi, on će zbog toga živjeti…i svakome ću od vas suditi prema putovima njegovim““ (usp. Ez 33, 18-20).

Na kraju ove prispodobe pita Isus učenike: „Jeste li sve ovo razumjeli?“ Danas to isto pita i mene i tebe. Jesmo li razumjeli? Ako razumjesmo neka ne bude samo misao u glavi nego dopustimo da dođe do srca i provedimo je u život. Prihvatimo spasenjski nauk Gospodina našega Isusa Krista. Život na ovoj zemlji će brzo proći. A onda?

Ljiljana

- 12:21 - Komentari (0) - Isprintaj - #

28.07.2009., utorak

Isus tumači prispodobu o kukolju (Mt 13, 35-43)

O prispodobi o kukolju čitamo u Matejevu Evanđelju 13, 24-29, a danas nam isti evanđelista donosi Isusovo tumačenje te prispodobe i Njegove riječi svatko od nas može provjeriti i primijeniti na svom vlastitom životu.

Na njivu našeg srca Sin Čovječji sije dobro sjeme. Međutim, bolno smo svjesni sposobnosti i lukavosti neprijatelja koji nas neumorno opsjeda i želi nas zatrovati svojim zlim sjemenom. Na žalost, prečesto u tome uspijeva. Njegova prljava aktivnost najviše donosi ploda kada smo nepažljivi i uspavani. Kako Isus u prispodobi o kukolju reče: „Dok su njegovi ljudi spavali, dođe njegov neprijatelj, posije posred žita kukolj i ode. Kad usjev uzraste i isklasa, tada se pokaza i kukolj“ (Mt 13, 25-26). Kad ne postavimo stražu nad svojim mislima, riječima i djelima postajemo prelak plijen neprijatelju. I plodovi koje donosimo su gorki i za nas i za ljude oko nas. A po plodovima će nas prepoznavati i prepoznati.

„Po njihovim ćete ih plodovima prepoznati. Bere li se s trnja grožđe ili s bodljike smokve? Tako svako dobro stablo rađa dobrim plodovima, a nevaljalo stablo rađa plodovima zlim. Ne može dobro stablo donijeti zlih plodova niti nevaljalo stablo dobrih plodova. Svako stablo koje ne rađa dobrim plodom siječe se i u oganj baca. Dakle: po plodovima ćete ih njihovim prepoznati" (Mt 7, 16-20).

U prispodobi o kukolju vidjeli smo također, kako sluge htjedoše počupati kukolj da ne raste zajedno sa pšenicom ali Gospodar ne dade da ne bi s kukoljom iščupali i pšenicu (usp. Mt 13, 28-29). Razmislimo malo o tome da je nekada možda i pšenici potrebno da raste uz kukolj da bi i sama ojačala i očvrsnula. Ali isto tako što više pšenica bude čvrsla i zauzimala prostor to će više i kukolj nestajati. Ono zlo koje vidimo u sebi i oko sebe trebamo pobjeđivati dobrom. Ne smijemo upasti u zamku da nasilno uništavamo i čupamo kukolj jer tada možemo napraviti više štete nego koristi. Ta ni Gospodar to ne dade. A zar je naša mudrost od Njegove veća? Naš Bog je „Bog milosrdan i milostiv, spor na srdžbu, bogat ljubavlju i vjernošću, iskazuje milost tisućama, podnosi opačinu, grijeh i prijestup“ ali isto tako „krivca nekažnjena ne ostavlja“ (usp. Izl 34, 6-7). Iako je Božje milosrđe neizmjerno ipak se ne smijemo preuzetno pouzdavati u nj, ne čineći ništa da budemo stablo koje rađa dobrim plodom. Naprotiv, koliko je do nas moramo učiniti sve da ono Božje sjeme posijano u nas uzraste i donese rod po volji Božjoj.

Svako stablo koje ne rađa dobrim plodom siječe se i u oganj baca. "Tko ima uši, neka čuje!"

Ljiljana

- 22:49 - Komentari (0) - Isprintaj - #

27.07.2009., ponedjeljak

Prispodobe o Kraljevstvu (Mt 13, 31-35)

U današnjem čitanju iz evanđeoskog odlomka slušamo Isusove riječi o Kraljevstvu nebeskom. Okupljenom mnoštvu On govori u prispodobama. Govoreći u prispodobama Isus, svoje povijesne slušatelje, a naravno i nas danas želi potaknuti na razmišljanje. On želi da dopustimo Njegovoj riječi da prodre dublje u naša srca i umove. Potiče nas da o njoj razmišljamo i da dopustimo da raste u nama, sazrijeva i donosi svoj plod.

Isus uspoređuje Kraljevstvo nebesko „kao kad čovjek uze gorušičino zrno i posija ga na svojoj njivi“ i to zrno, iako je najmanje od sveg sjemenja, uzraste toliko veliko da dolaze ptice nebeske i gnijezde mu se po granama. „Kraljevstvo je nebesko- govori dalje Isus-kao kad žena uze kvasac i zamijesi ga u tri mjere brašna dok sve ne uskisne“. U obje ove usporedbe vidimo da se radi o jednom procesu koji traje. Potrebno je da sjeme Božje Riječi padne na plodno tlo našeg srca, da mu dopustimo da raste i da se razvija u nama. To sjeme raste iz Božje snage. Često i ne znamo kako a zemlja donosi plod: najprije stabljiku, onda klas i napokon puno zrnja na klasu (usp. Mk 4, 26-29). Isto tako i kvasac koji polako prodire u ono okolno brašno i postaje kruh od kojeg se mnogi hrane.

Kraljevstvo nebesko nije negdje daleko od nas. „Blizu je, na vratima“ stoji u Markovom Evanđelju (usp. Mk 13, 29). Na vratima je našeg srca, stoji i kuca da otvorimo (usp. Otk 3,20). Ako poslušamo Božji glas i otvorimo vrata svoga srca, sam Bog dolazi u njega i razvija svoje kraljevstvo. Polagano, od onog malog sjemena, obilato zalijevanog milošću Božjom raste i izrasta u ogromno stablo gdje mnogi pronalaze hlad i svježinu. Od onog trunka kvasca potpomognutog ljubavlju i snagom Božjom postaje kruh od kojeg mnogi jedu.

Međutim, često Kraljevstvo nebesko shvaćamo kao kraljevstvo negdje iznad oblaka. A to je zbog toga što nismo svjesni Božje blizine. Ne shvaćamo koliko nam je Bog blizu. Ne shvaćamo da je Bog u nama. I tražimo Ga na krivim mjestima i lutamo po kraljevstvu ovoga svijeta. Sveti Augustin reče kako je Boga dugo tražio na pogrešnim mjestima, a On je sve vrijeme bio tu, u njegovu srcu.

Da bi uistinu shvatili otajstva Kraljevstva nebeskog trebamo slušati Božju Riječ. Svakodnevno se družiti sa njom, razmišljati o njoj, moliti i spoznavat ćemo istinu. Isus nas upravo na to poziva govoreći:„Otvorit ću u prispodobama usta svoja, iznijet ću što je sakriveno od postanka svijeta“. Ne dopustimo da nam otajstva Kraljevstva ostanu sakrivena i da gledajući očima ne vidimo i slušajući ušima ne čujemo. "Ispunilo se vrijeme- govori Gospodin- približilo se kraljevstvo Božje! Obratite se i vjerujte evanđelju!" (usp. Mk 1,15). Da, upravo sada je vrijeme da se okrenemo od kraljevstva zemaljskog i upravimo svoje oči k onom nebeskom, da primimo Evanđelje u svoje srce i živimo po njemu. Samo tako ćemo otkriti onaj dragocjeni biser zbog kojeg se isplati odreći se svega da bi ga zadobili. Sve drugo je pusta ispraznost i nemir. Sveti Augustin, koji je u svom životu isprobao sve i ništa mu nije donijelo istinsku sreću, dok jednom ne pronađe Kraljevstvo nebesko i sigurnu luku Božje ljubavi, tako proživljeno reče : " Nemirno je srce naše dok se ne smiri u Tebi, o Bože".

Ljiljana

- 22:26 - Komentari (0) - Isprintaj - #

NAŠ BOG JE SILAN BOG

Srpanj, crkva sv. Ivana u Ružićima, molitveni susret. Vrijeme godišnjih odmora, vikend – otići na more ili slušati cvrčke kako pjevaju na hercegovačkom kršu. Postoji bezbroj načina za ugodan ljetni provod, a mi smo odlučili još jedanput proslaviti svoga Stvoritelja. Molili smo za različite milosti, ali nismo imali viziju kako uskladiti vrijeme i prostor da bi se ljudi koji dođu na susret osjetili dobrodošli. A kad nemamo viziju, onda zazovemo onoga koji sve zna i može, ponudimo mu svoje ruke, svoja leđa i siromaštvo kojim raspolažemo i on nas učini silno moćnima i bogatima, i nadasve zadovoljnima. Hodočasnici iz Splita i Omiša stigli su upravo u trenutku kad je Gospodin obećao silno se proslaviti i mi smo znali da će biti tako, jer naš Bog je vjeran Bog.


Pjesma Mariji i krunica Duhu Svetom. Ima li ljepšeg načina za otvoriti srce Isusu? Slavljenje! Pjevajući psalme sagraditi prijestolje svome Gospodinu. U ovom svijetu u kojem ima puno kraljeva i prinčeva, u kojem se svaka sitna duša bori za skovati sebi kakavgod tron, mi smo uzeli alat, nas nekoliko stotina i odlučili podići svoga Boga tamo gdje će ga vidjeti gladni, žedni i potrebiti. I to nam je uz njegov blagoslov i pomoć uspjelo.


Svetu Misu slavio je fra Petar Ljubičić. Evanđelje nas je podsjetilo na Isusovo čudo o pet ječmenih kruhova i dvije ribe. Fra Petar je s divljenjem pripovijedao o ustrajnosti svetog Joakima i svete Ane koji su dvadeset godina ustrajno molili Boga da im daruje dijete, a on im je darovao najljepši i najčistiji cvijet, Blaženu Djevicu Mariju koju su oni bez predomišljanja posvetili Bogu . Divno je živjeti s Bogom i vjerovati mu u svakom trenutku, u svakoj radosti i kušnji. Kad bi naše kršćanske obitelji bile ovako ustrajne u svojim molitvama, bilo bi više kristolikih sinova i kćeri ovom ispaćenom puku, više duhovnih zvanja, a manje pobačaja, strahova i ovisnosti. Odnosi li se ona prispodoba o pet kruhova i na nas? Mediji nas uvjeravaju da dolazi vrijeme kriza, gladi , odricanja, a meni se čini da dolazi vrijeme praznih stanova u kojima neće biti dječjeg smijeha, jer ljudi vjeruju sijačima žalosnih vijesti. Molim vas da svi oni koji ovo pročitaju izmole Krunicu pobjede za što više voljene i željene djece u našim obiteljima i za što više ustrajnih i vjernih roditelja koji će ih s radošću primati i odgajati. Hvala svetom Joakimu i Ani na ovom divnom primjeru i fra Petru na produhovljenoj propovijedi. Pričest su dijelila tri svećenika. Uz fra Petra i fra Nikolu, svojim nas je dolaskom razveselio i fra Tomislav. Sjetila sam se jedne divne proročke poruke našeg brata Josipa Lončara da će kroz našu molitvenu zajednicu „proći“ mnogi svećenici. Tada nas je to razveselilo, a danas nas to na poseban način oblikuje i umnožava našu vjeru.


Klanjanje Isusu. Ne mogu komentirati, nemam riječi za milost susreta duše i njezina Spasitelja. Ustvari je vrlo jednostavno. Dođi i primi. Nekoliko svjedočenja o čudesnim zahvatima Božje milosti u životima vjernih.


Fra Nikola se na kraju zahvalio nazočnima za duhovnu i materijalnu potporu koju zajednica i župa dobivaju kroz ove molitvene susrete i pokrenuo akciju uređivanja parkirališta koje nam je, budući da je broj hodočasnika sve veći, neophodno. Naše je da skupimo pet kruhova i dvije ribe (ono što imamo), a onaj koji ima sve obilato će blagosloviti i umnožiti.


Danas vas pozivam da molite za što veći broj vjernih i sretnih kršćanskih obitelji koje će u ljubavi s Kristom primati i odgajati djecu.

Bog vas blagoslovio! Ljubi vas Emanuel!

Jasna

- 07:59 - Komentari (0) - Isprintaj - #

21.07.2009., utorak

Bogu je sve moguće

Hvaljen Isus i Marija!

Prije nekoliko dana umrla je jedna meni posebno draga starica, majka moje ujne i možda bi jaku tugu osjećala zbog njenog gubitka, da neposredno prije njene smrti nisam vodila borbu sa čitavom svojom obitelji da se baki dovede svećenik za ispovijed i bolesničko pomazanje.

Baka je rano ostala udovica i svoj život posvetila svojoj kćerki jedinici i kasnije njenom mužu i djeci. Brižno je obavljala kućanske poslove, odgajala djecu, živjela skromno i ponizno. Kad je došla u starije godine bilo je potrebno da je ponekad netko pričuva kad bi svi bili odsutni od kuće. I Bog je htio da to budem ja. Iako stara i dalje se brinula više ona o meni, nego ja o njoj. Provodile smo sate u razgovoru o Bogu, o običajima iz njene mladosti, moleći krunicu.

Prije nekoliko mjeseci, baki se stanje naglo pogoršalo. Ujak i ujna su svratili do nas kući i pitam ih jesu li joj zvali svećenika. Oni su se prestravili, da kako joj mogu zvati svećenika, da bi baka mislila da umire. Pokušala sam im objasniti da se bolesničko pomazanje može više puta u životu primiti i da to ne znači da osoba umire. Tada je nastala žučna rasprava u kojoj sam doznala da se baka nije ispovjedila zadnjih pet godina, a da njena obitelj uopće ne vjeruje toliko u Boga, da bi uopće postojala mogućnost da nešto poduzmu. Počela sam kombinirati kako baki dovesti svećenika, ali ubrzo su se moji planovi izjalovili, a obuzeta drugim poslovima zaboravila sam na to.

Nekoliko dana prije smrti slučajno sam doznala da je baka bila na hitnoj, da je satima čekala pregled i da su je pustili kući. I kako sad obitelji reći za svećenika. Kako je Bog velik i milosrdan, imala sam broj mobitela fra Nikole i napišem mu poruku da moli da baki dođe svećenik.

Nazvala sam najprije ujca, koji me oštro otpravio riječima kako mogu u ovakvoj situaciji razmišljati o bolesničkom pomazanju i zašto ih uznemirujem tako kasno, da su čitav dan bili u bolnici. Progutala sam knedlu i prestrašena odustala. Ujutro opet sebi posvjestih da ja baš ništa ne mogu uraditi, ali da je Bogu sve moguće, a fra Nikola moli i usudim se na drugi pokušaj, napišem rodicama poruke u kojima im objasnim što znači za umiruću osobu, pogotovo ako je pri svjesti da napravi ispovijed i dobije pomast. Samo sam od jedne dobila poruku, da o tome moram s njihovom mamom. Kratko i jasno. Opet prestrašena zašutim, jer su mojoj majci odnosi s braćom jako važni, a ovo već prijeti da se dobro isposvađam. I prođe i taj dan.

Opet u jutro savjest mi neda mira, treba zvati ujnu....Nazovem je i ona mi prvi put u životu oštro odgovori da ih prestanem gnjaviti, da sam joj uznemirila i muža i djecu, da bi da je baka htjela svećenika, sama ga zvala. Poslije je nazvala moju majku i rekla joj da mi poruči da ih ne zvoem više. Situacija je izgledala potpuno bezizlazna.

Ali stalno mi je bilo u podsvjesti da sam napisala poruku fra Nikoli i da je on odgovorio da će moliti. Već nekoliko puta prije sam mu se obraćala zamolbom za molitvu i čuda su se događala. Vjerovala sam...i ušutila.

Baka je idućeg dana pred zoru umrla. Moji su se išli žalovati, ja sam bila ljutita i nisam išla. Sprovod je bio tihi, tako da ni tamo nisam imala obavezu poći. Al na misu za baku tu večer sam pošla. Ne znam ni kako su uspjeli dobiti termin u župi kojoj pripadaju gdje se slavila devetnica uoči Gospe Karmelske. Došla sam na misu i najprije do ispovijedaonice. I taman prije ispovijedi, dođu ujak, ujna i rodice, izljubimo se i rasplačemo. Misa je bila veličanstvena, govorilo se upravo o prisutnosti Majke Marije u svim sakramentima, pa tako i u bolesničkom pomazanju. Zbor je pjevao divne pjesme. Sve mi je to nekako govorilo da je baka u milosti Božjoj, iako sam mislila da svećenik nije došao. I tada nam je drugi ujak ispričao kako su ipak na dan uoči smrti zvali svećenika i da je bio kod bake i da je primila sakrament.

Hvala Majci Božjoj koja nikada ne napušta svoju djecu, hvala dragom Isusu na neizmjernom Njegovom Milosrđu i velika hvala fra Nikoli što se tako ponizno odazove kad se nađemo u potrebi i moli za nas.

Ivana


- 11:53 - Komentari (0) - Isprintaj - #

15.07.2009., srijeda

Božja objava malenima (Mt 11, 25-27)

Kroz jučerašnje čitanje iz Evanđelja bili smo svjedoci Isusovih oštrih prijekora upućenih galilejskim gradovima i još u ušima zvone Njegove riječi: I ti Kafarnaume! Zar ćeš se do neba uzvisiti? Danas slušamo Isusa kako kliče Ocu: Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima.

Oholost galilejskih gradova je bila tako očita, kako Isus reče, do neba. Zato nisu ni mogli prihvatiti Isusa i Njegov nauk. Bog se kroz svog Sina, Isusa Krista objavio svima, bez razlike, ali mnogima ostaje skriven upravo zbog njihove vlastite zaslijepljenosti i oholosti. Oholost nas dovodi do stava da smo dovoljni sami sebi i uopće ne vidimo stvaralačku snagu koja nas podupire i koja nam pomaže i bez koje ne možemo ništa. I ne razmišljamo o tome da ni prst ne bi mogli pomaknuti da nas ne podržava Božja milost. U svojoj oholosti dičimo se svojim sposobnostima priskrbiti, steći, misliti, pronaći rješenje…..a ne shvaćamo da Bog djeluje tisuće i tisuće puta više od nas. On nam daruje nadahnuća koja nas potiču. Međutim, ta nadahnuća nam ne oduzimaju slobodu i zato možemo učiniti i zlo. Unatoč tome, Bog nas ne napušta i ne prestaje nam nuditi svoju milosrdnu ljubav. Da bi u srce mogli primiti milost Božju, najprije ga moramo isprazniti od vlastite oholosti. Grijeh nas udaljuje od Boga, a oholost sprječava da priznamo svoju grešnost i potrčimo u naručje svog Oca nebeskog, koji nas uvijek čeka raširenih ruku (usp. Lk 15, 11-24). Umjesto toga opravdavamo sami sebe, lažemo sebi i mudrujemo.

Tko su ovi maleni o kojima Isus govori? To su ljudi ponizni u svemu što rade. Svjesni su svoje malenosti i svoje grešnosti, ali svoj pogled upiru jedino i samo u Boga, od kojeg im dolazi sve i imaju sve. Svjesni su da su od Boga postali, iz Njegove ljubavi nastali i bez Njega ne mogu ništa. Prepuštaju Bogu da se za njih bori jer On jedini i može izvojevati pobjedu nad svim neprijateljima. „David reče: 'Jahve je preda mnom prodro među moje neprijatelje kao što voda prodire '" (2 Sam 5, 20).

Ponizan čovjek živi s djetinjim pouzdanjem i povjerenjem u milost Božju. Zato i može u jednostavnosti prihvatiti Riječ Božju. I živjeti po njoj. Kad su učenici pitali Isusa tko je najveći u Kraljevstvu nebeskom, On im pokaza dijete i reče: "Zaista, kažem vam, ako se ne obratite i ne postanete kao djeca, nećete ući u Kraljevstvo nebesko. Tko god se dakle ponizi kao ovo dijete, taj je najveći u kraljevstvu nebeskom.“ (usp. Mt 18, 1-5)

Kad pogledamo malo tko su bili ti maleni i ponizni koje je Isus susretao i koji su nakon susreta s Njim u potpunosti promijenili svoje živote, vidjet ćemo da su to bili grešnici, carinici, bludnice….Ljudi kojima susret s Isusom otvara oči, postaju svjesni onog što jesu i kakvi su, priznaju to i kreću za Isusom. O slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima.

Danas, također čitamo iz knjige Izlaska kako se Bog, na brdu Horebu u grmu koji sav u plamenu gori a ne izgara, objavljuje Mojsiju i poziva ga da ide u Egipat i izvede narod iz ropstva. Iako se Mojsije branio svojom malenošću, neznatnošću i nedostojnošću Bog ga ipak šalje na put i preko njega čini čudesna djela u svom narodu.

Grm koji gori a ne izgara i u kojem se Bog nama objavljuje je Živa Božja Riječ – Isus Krist. Njegova ljubav i milosrđe za nas gore istom vatrom zauvijek. Dragi brate i ove riječi prihvati kao nadahnuće koje ti Bog šalje. Prihvati Božju Ljubav koja ti se nesebično daruje i u poniznosti srca dijeli je drugima.

Ljljana

- 22:58 - Komentari (0) - Isprintaj - #

14.07.2009., utorak

„Jao tebi……“ (Mt 11, 20-24)

Danas nam evanđelist Matej donosi oštre Isusove prijekore upućene galilejskim gradovima zbog nevjere onih koji su u njima živjeli. Čujemo Njegove oštre riječi: Jao tebi, Korozaine! Jao tebi, Betsaido! I ti, Kafarnaume ! Zar ćeš se do neba uzvisiti? Do u Podzemlje ćeš se strovaliti! O kako strašno zvuče ove Isusove riječi.

Što osjećamo dok ih slušamo? Ne mislimo li, možda da izgovorene nekada davno za nas danas nemaju neku posebnu važnost? O i te kako imaju! Što bi Isus danas rekao za mnoge naše gradove? Što bi rekao stanovnicima tih gradova? Što bi rekao nama kršćanima? Blago vama…..ili?

Vidimo da je Isus prekoravao gradove u kojima se dogodilo najviše Njegovih čudesa, a oni se ne obratiše. Zato Njegov „jao“ zvuči još strašnije. Živeći ovozemaljski život, Isus je izliječio i ozdravio mnoge i mnoge bolesnike, istjerivao zloduhe, činio čudesa, propovijedao silan nauk kakav nitko do tada nije propovijedao. Ali, na žalost to nije bilo dovoljno mnogima koji su ostali tvrdokorna srca i nisu povjerovali u Isusa. On se u svojim govorima često pozivao na djela koja čini u ime Oca svoga. To su djela koja svjedoče za Njega (usp. Iv 10, 25). „Ako ne činim djela Oca svoga, nemojte mi vjerovati. Ali ako činim, sve ako meni i ne vjerujete djelima vjerujte pa uvidite i upoznajte da je Otac u meni i ja u Ocu“ (Iv 10, 37-38). Ali mnoga srca ostadoše tvrdokorna i nevjerna i na djela i na nauk Isusov.

Kad Isusu dođoše neki i javiše mu što se dogodilo s Galilejcima kojih je krv Pilat pomiješao s krvlju njihovih žrtava, On pita svoje slušatelje: "Mislite li da ti Galilejci, jer tako postradaše, bijahu grešniji od drugih Galilejaca? Nipošto, kažem vam, nego ako se ne obratite, svi ćete slično propasti! Ili onih osamnaest na koje se srušila kula u Siloamu i ubila ih, zar mislite da su oni bili veći dužnici od svih Jeruzalemaca? Nipošto, kažem vam, nego ako se ne obratite, svi ćete tako propasti" (usp. Lk 13, 1-5)

Jesu li ljudi onog vremena bili više nevjerni nego su to danas? Jesu li grijesi onog vremena bili veći nego naši danas? Odgovoriti na ovo pitanje je vrlo lako. Trebamo samo pogledati sami sebe i svijet u kojem živimo. „Nipošto, kažem vam….“

Mi danas Isusa ne možemo vidjeti svojim tjelesnim očima kao što su to mogli stanovnici Korozaina, Betsaide, Kafarnauma i drugih mjesta kojima je On hodio živeći na zemlji. Ali Ga gledamo očima duha. Gledamo Ga očima vjere. Gledamo Ga u Svetoj Hostiji. Isus je Živa Božja Riječ. Ono što je nekada propovijedao ulicama ovih gradova, danas Isus govori kroz Živu Božju Riječ objavljenu u Svetom Pismu. I traži da Mu vjerujemo. Hoćemo li poslušati Njegovu riječ i živjeti po njoj? Hoćemo li izbaciti grijeh iz našeg života i odlučno reći NE svemu što nas vodi u propast?

„…..nego ako se ne obratite, svi ćete tako propasti“.

Tko mene odbacuje i riječi mojih ne prima, ima svoga suca: riječ koju sam zborio - ona će mu suditi u posljednji dan (Iv 12, 48).

Ljiljana

- 21:14 - Komentari (0) - Isprintaj - #

13.07.2009., ponedjeljak

TI

Hvala providnosti koja te poslala

na put bez cilja kojim sam hodala,

hvala istini koja te pratila,

okove skinula, u život vratila.



Hvala na Riječi koju si rekao

i strpljivosti, dok si me čekao,

hvala za sjeme koje će klijati

i vatru koja će me grijati.



Hvala za grijeh koji me ranjava,

za krv koja čisti i oprašta,

hvala za suze kajanja

i ruku koja me nikad ne napušta.



Dok sam šutjela, ti si slušao,

bolovala sam, ti si bdio

što nisam rekla, ti si znao,

hvala Bogu što mi te dao.


Jasna


- 09:17 - Komentari (0) - Isprintaj - #

10.07.2009., petak

Kaplji roso

Noć...
Ćuk pjeva uspavanku
svome hrastu.
Zvijezde šapuću laku noć
usnulim travama i pustim cestama.

U moje misli kaplje
rosa Tvojih riječi
Gospodine.

One me grle i tješe,
očinski nada mnom bdiju.
Rane moje liječe,
oči otvaraju.

Kaplji u svojoj Milosti
roso blaga,
pretvori se u bujicu!

Sve staro odnesi,
a za Tobom nek ostanu
čista bijela žala
zapljusnuta Tvojom ljubavlju.

Vesna Ć.

- 22:32 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Mudri i bezazleni (Mt 10, 16-23)

U današnjem čitanju iz evanđeoskog odlomka slušamo Isusove proročanske riječi koje se odnose na život Njegovih učenika, odnosno na ono što ih čeka u njihovom daljnjem hodu s Njim. Ono s čime sigurno mogu računati su progonstva i nevolje. Njihov život bit će uistinu život ovaca među vukovima.

„Evo, ja vas šaljem kao ovce među vukove“, govori Isus učenicima ne s ciljem da ih prestraši nego da ih pouči i uvede u istinu. Ali isto tako da ih i ohrabri. On ne želi da učenici budu u neznanju s obzirom na buduće događaje. „To sam vam govorio da se ne sablaznite. Govorio sam vam ovo da se, kada dođe vrijeme, sjetite da sam vam rekao“ (Iv 16, 1. 4.). Dok je boravio s učenicima, Isus im je govorio onoliko koliko su mogli svojim ljudskim moćima shvatiti i nositi, ali nakon Njegove smrti i uskrsnuća, Duh Sveti će ih u potpunosti poučiti o svemu i uvesti ih u istinu. „To sam vam govorio dok sam boravio s vama. Branitelj – Duh Sveti, koga će Otac poslati u moje ime, poučavat će vas u svemu i dozivati vam u pamet sve što vam ja rekoh“ (Iv 14, 25-26). „Ne budite zabrinuti kako ili što ćete govoriti. Dat će vam se u onaj čas što ćete govoriti. Ta ne govorite to vi, nego Duh Oca vašega govori u vama“.

Zadaća koju Isus stavlja pred svakog kršćanina je širenje Radosne vijesti. U današnjem svijetu kakav on jest, to nije nimalo lagana zadaća. Svijet, tijelo i đavao čine sve da zatru Radosnu vijest. Međutim, ona je stoljećima i stoljećima trčala i širila se i nikada neće prestati. Danas ona treba naše noge, naše ruke, naša usta, naše oči…. jednostavno treba nas da je nosimo, da je dijelimo.

U Ime Božje, u ime Radosne vijesti, danas se moramo suprotstaviti svijetu i grijehu. Ali pri tome trebamo, upravo onako kako Isus poučava „biti mudri kao zmije, a bezazleni kao golubovi“. To znači da uvijek i u svakoj životnoj situaciji trebamo tražiti svjetlo Božje Mudrosti. Trebamo tražiti Duha Božjega da nas pouči kako da odgovorimo na konkretne zahtjeve koje život stavlja pred nas kao roditelje, djecu, prijatelje, radne kolege, svećenike, liječnike, službenike, kao one koji odlučuju i donose zakone života i još mnoge, mnoge, druge odgovornosti koje imamo.

Polje rada Kristovog učenika je neiscrpno. Biti radnik u Božjem vinogradu iziskuje težak i naporan rad. Zbog njega ćemo biti i ismijani i doživjet ćemo mnoge neugodnosti svih mogućih oblika. Primjera radi, kada u vlastitoj obitelji ustajemo protiv svađe, protiv psovke, kada pokušamo svojoj djeci dokazati da kasni noćni izlasci, opijanje i mnogo toga drugog što „svi rade“, ne može donijeti dobro, kakve odgovore dobivamo? Pa u kojem stoljeću ti živiš? Kada pokušamo svojim kolegama, prijateljima, susjedima ukazati da svojim ogovaranjem, lažima, spletkarenjem i lošim postupcima nanose štetu i drugima i sebi, kakav odgovor dobijemo? A kako utjecati na sve te nemoralnosti i nepravde koje u današnjem svijetu postaju sasvim normalna pojava? Upravo u svemu tome nam je potrebna Božja Mudrost i Božje vodstvo. Odgovorni smo i za sebe i za one koje Bog stavlja na naš životni put. Sačuvao nas Bog od toga da Mu jednoga dana poput Kajina odgovorimo: Zar sam ja čuvar brata svoga? (usp. Post 4, 9)

Bez obzira na sve teškoće i prepreke koje će neizostavno doći, ne smijemo odustati. Tko ustraje do svršetka, bit će spašen. Znajmo da se nikada ne borimo sami. Bog se bori za nas! „Od Jahve dolazi spas pravednicima, on im je zaklon u vrijeme nevolje. Jahve im pomaže, on ih izbavlja: on će ih izbaviti od zlotvora i spasiti, jer u njemu traže okrilje“ (Ps 37, 39-40).

A ti budi trijezan u svemu, podnesi patnje, navijesti Radosnu vijest, ispuni svoju službu potpuno! (2 Tim 4, 5)

Ljiljana

- 22:31 - Komentari (0) - Isprintaj - #

09.07.2009., četvrtak

Besplatno primiste, besplatno dajte! (Mt 10, 7-15)

Kroz jučerašnje čitanje iz Evanđelja razmišljali smo o poslanju dvanaestorice učenika, koje vidjeli smo Isus šalje da propovijedaju o Kraljevstvu nebeskom. Danas vidimo kako ti isti učenici dobivaju upute što im je činiti i kako ostvariti tu zadaću koju im Isus dade.

„Bolesne liječite, mrtve uskrisujte, gubave čistite, zloduhe izgonite. Besplatno primiste, besplatno dajte! Ne stječite zlata, ni srebra, ni mjedi sebi u pojase, ni putne torbe, ni dviju haljina, ni obuće ni štapa. Ta vrijedan je radnik hrane svoje“ – načela su i upute koje učenici dobiše.

Što nama danas znače ove upute?

Nepobitna činjenica je da danas ima toliko bolesnih, umornih i napaćenih. Grijeh kao strašna pošast hara i uzeo je silnog maha u svim područjima društvenog života, ali isto tako i osobnog života čovjeka. Silno mnoštvo je satrveno i zapušteno kao ovce bez pastira. I stoga Dobri Pastir šalje svoje učenike govoreći im: Žetva je velika, a poslenika malo. Zato molite gospodara žetve da pošalje poslenikâ u žetvu svoju (usp. Mt 9, 36-38).

Gospodar žetve neprestano nas poziva da budemo Njegovi poslenici u ovom svijetu. Hoćemo li napraviti taj iskorak u vjeri? Okrenuti se oko sebe i vidjeti potrebe onih s kojima dijelimo životne prostore i krenuti s vjerom u snagu Imena Isusova? Vjerujemo li da u Ime Isusovo možemo liječiti bolesne, mrtve uskrisivati, gubave čistiti i izgoniti zloduhe? Vjerujemo li u snagu Imena Isusova? Sjetimo se za trenutak onog oca koji dođe moliti za svog sina i reče Isusu: Pa ako što možeš, pomozi nam…a Isus mu odgovara: Što? Ako možeš? Sve je moguće onome koji vjeruje. (usp. Mk 9, 22-23). O da, potrebno nam je ono gorušičino zrnce vjere.

Kako liječiti bolesne? Jednostavno - svojom iskrenom molitvom za njih, pružajući im duhovnu, materijalnu i svaku drugu pomoć koja im je potrebna.

Što znači –uskrisiti mrtve? Jesmo li kada pomislili na duhovne mrtvace? Da su mnogi iako tijelom žive duhovno mrtvi, svjesno ili nesvjesno u stanju grijeha. Koliko razmišljamo o strahoti te gubavosti? A što reći o tolikim zlodusima koji danas vladaju? O zloduhu psovke, ovisnosti o drogi, alkoholu, pornografiji, igrama na sreću, o zloduhu vračarstva, gatanja, okultizma, o zloduhu pobačaja i mnogih, mnogih drugih. A plaća za grijeh je smrt! (Rim 6, 23)

Žetva je uistinu velika…..Jesmo li umom shvatili i srcem prepoznali što nam je činiti?

Srušimo svoju sebičnost i okrenutost sebi. Srušimo bedeme neopraštanja, kritiziranja i osude, a otvorimo svoje srce za potrebe braće i sestara koji bilo glasno bilo nijemo vapiju za pomoć. U iskrenoj molitvi donesimo ih Isusu. Nemojmo kalkulirati s milošću Božjom. Ona nam je dana u izobilju i besplatno. Besplatno smo primili sve što imamo. Ni za što nismo zaslužni, osim za svoj grijeh. Jedino je on proizvod nas samih. Ali Bog nam je upravo takvima pokazao svoju ljubav time što je Krist, dok smo još bili grješnici, umro za nas ( usp. Rim 5, 8). Da, Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga jedinorođenog Sina da ne pogine ni jedan koji u nj vjeruje, već da ima život vječni (Iv 3, 16).

Ta tko tebi daje prednost? Što imaš da nisi primio? (1 Kor 4, 7). Besplatno smo primili, besplatno dajimo. Nemamo vremena za premišljanje. Evo, pedljem si mi dane izmjerio, život moj je kao ništa pred tobom: tek dašak je svaki čovjek (Ps 39, 6).

Bog traži naše pripravno srce da bi po nama mogao djelovati u svom narodu. Pristajemo li biti kanali Njegove ljubavi i milosrđa za ozdravljenje i spasenje naše braće? Nitko ne može odlučiti umjesto nas!

Ljljana

- 22:30 - Komentari (0) - Isprintaj - #

08.07.2009., srijeda

Izbor i slanje Apostola (Mt 10, 1-7)

U današnjem odlomku iz Matejeva Evanđelja čitamo kako Isus šalje dvanestoricu svojih učenika k „izgubljenim ovcama doma Izraelova“. Vidimo, Isus kao da zabranjuje propovijedati poganima. Međutim, to je odraz redoslijeda misijskog djelovanja. I sam Isus je djelovao među sunarodnjacima. A tek kada Izraelu bude ponuđeno spasenje u Kristu, učenici će poći i poganskim narodima.

Nakon uskrsnuća Isus je učenicima dao jasnu zapovijed: „Idite i učinite sve narode učenicima mojim! Učite ih da vrše sve što sam vam zapovjedio. Ja sam s vama u sve vrijeme do svršetka svijeta“ (Mt 28, 19-20). Zadaću koju je Isus dao učenicima, danas imamo mi kršćani.

Kako se odnosimo prema ovoj Isusovoj zapovijedi? Ne mislimo li često da je ova zadaća izvršena s Petrom, Ivanom, Jakovom, Andrijom i ostalim Isusovim učenicima ondašnjeg vremena i da mi s njom nemamo ništa? Shvaćamo li što znači biti učenik Isusov? I jesmo li uopće Njegovi učenici?

Znamo koja je glavna „kvalifikacija“ Isusovog učenika. Ta sam Učitelj je dade:“Ljubite jedni druge;kao što sam ja ljubio vas, ljubite i vi jedni druge! Ako imadnete ljubavi jedni prema drugima, po tom će svi prepoznati da ste moji učenici“ (Iv 13, 34-35) i „Ako me ljubite, vršit ćete moje zapovijedi“ (Iv 14, 15). Ljubiti i vršiti Njegove zapovijedi!

Po čemu se u mom životu prepoznaje da sam Isusov učenik? Kako to ja učim druge da vrše sve što je Isus zapovjedio? Tako što sama živim Njegove zapovijedi i što se u mom životu jasno očituju plodovi življenja Radosne vijesti, a ponajprije plod ljubavi? Je li uistinu tako?

Isus kaže:“Putom propovijedajte:'Približilo se Kraljevstvo nebesko!'“ A taj put je upravo naš život. Propovijedati znači drugima govoriti o Bogu. A da bi drugima mogli govoriti o Bogu prije moramo govoriti s Bogom. Upoznati Ga i predati se potpuno Njemu. Jer kako ću drugima davati ono što ni sama nemam?

Živeći svaki dan s Bogom, koračajući s Njim, naš život će postati istinska propovjedaonica. Evangelizacija je zadaća svih kršćana i nitko nije izuzet. Mi možemo odabrati i drugačije, ta Bog nam je dao slobodnu volju, ali odgovornost ostaje. Naša zadaća, upravo moja i tvoja je uspostaviti Kraljevstvo nebesko na ovoj zemlji s Božjom snagom u nama. „Idite po svem svijetu i propovijedajte Radosnu vijest svakom stvorenju! Tko bude vjerovao i pokrstio se, spasit će se; tko ne bude vjerovao osudit će se!“ (Mk 16, 15-16). Jesmo li svjesni da smo upravo mi kanali kroz koje teče to spasenje? Ako smo toga svjesni smijemo li onda šutjeti? A mi ne samo da šutimo nego i živimo kao da nikada nismo čuli za Radosnu vijest (usp. Sveto pismo, a posebno Novi Zavjet i vlastiti život).

Ne trebamo mi obilaziti cijeli svijet i propovijedati. Bog od nas traži da budemo propovjednici u vlastitoj životnoj sredini, da upravo ondje gdje živimo i kako živimo svjedočimo: Isus je živ!

Temeljno pitanje koje u svakoj situaciji sebi trebamo postavljati je:Gospodine što mi je činiti? Često nećemo imati jasan i konkretan odgovor. Trebamo moliti za Božje vodstvo i mudrost. Ali zapamtimo: Nikada nismo bez odgovora! Možda nam neće biti odmah sve jasno, ali nikada ne smijemo zaboraviti da uvijek trebamo imati ljubavi jedni za druge, opraštati, blagoslivljati, ne suditi, činiti djela milosrđa…“jer po tome će svi prepoznati da ste moji učenici“.

„Idite……Ja sam s vama u sve vrijeme do svršetka svijeta“. Poziv i obećanje samog Boga!

„Naum Jahvin dovijeka ostaje i misli srca njegova od koljena do koljena. Oko je Jahvino nad onima koji ga se boje, nad onima koji se uzdaju u milost njegovu: da im od smrti život spasi, da ih hrani u danima gladi“ (Ps 33, 18-19).

Ljiljana

- 19:19 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Oprosti mi

Dok se cvjetovi anđeoskih truba
na granama nježno ljuljaju
šireći oko sebe miris raja,
razmišljam…

Oprosti mi
što sam umjesto neba i Sunca
oko sebe vidjela samo mrak.

Oprosti mi
što sam umjesto raširenih jedara
i punih mreža u rukama ribara
vidjela samo opasnu dubinu
i oluju što odnosi u nepovrat.

Oprosti mi
što nisam čula pjev Tvojih ptica
u radosno jutro
nego nedragu riječ i plač.

Oprosti mi
što sam od izlaska iz majčina krila
tražila nježnu ruku i pogled blag,
a nisam vidjela
da me držiš na Svom dlanu,
da me čuvaš i zoveš,
strpljivo čekaš da te ugledam.

Dok se cvjetovi anđeoskih truba
na granama nježno ljuljaju
šireći oko sebe miris raja,
čujem kako mi šapućeš
i sada konačno
znam…

Sa mnom si Gospodine.

Vesna Ć.

- 19:18 - Komentari (0) - Isprintaj - #

03.07.2009., petak

VATRA

Na ruke si mi spustio vatru,

trenutak svečan i svet.

Pokreni se, okove baci!

U moje ime zapali svijet!



Ne boj se siline svetoga ognja

u kojem će sve izgorjeti,

iz vatre ljubavi Boga živoga

novi će se čovjek roditi.



Ne daj da strah te obuzme

kad crn ti oblak zaprijeti,

na zgarištu ću podići grad,

slavu ćeš moju vidjeti.


Jasna

- 16:25 - Komentari (0) - Isprintaj - #

01.07.2009., srijeda

Zamoliše ga da ode iz njihova kraja (Mt 8, 28-34)

Nakon čudesnog događaja stišavanja oluje na moru, gdje smo gledali Isusa kao gospodara prirode kojem se pokoravaju vjetrovi i more, danas vidimo kako mu se pokoravaju i zli duhovi. Evanđelist Matej nam u današnjem čitanju govori o oslobađanju dvojice opsjednutih od zlih duhova. Zli duhovi su u Isusu prepoznali Sina Božjega i na Njegovu zapovijed su morali napustiti dotadašnje boravište.

Na kraju izvješća čitamo kako, nakon ovog čudesnog događaja, „sav grad iziđe u susret Isusu, i kad ga ugledaše, zamole ga da ode iz njihovog kraja“.

Isus je propovijedao jedan novi nauk koji nitko prije Njega nije propovijedao. On je činio čudesna djela kakva nitko nije. „I među mnoštvom o njemu se mnogo šaptalo. Jedni govorahu:'Dobar je!' Drugi pak: 'Ne, nego zavodi narod'“ (Iv 7,11). Mnogi od onih koji su živjeli u vrijeme Isusovog ovozemaljskog života su ga prepoznali kao obećanog Mesiju, povjerovali mu i prihvatili Njegov nauk. Ali isto tako mnogi nisu povjerovali. Mnogi su ga odbacili. Nisu ga željeli u svom životu. Danas čitamo kako ga i zli duhovi priznaju Sinom Božjim i pokoravaju mu se, a ljudi ostaju tvrdokorni i kažu mu odlazi od nas, odlazi iz našeg kraja.

Nije to bila odlika samo ondašnjih Isusovih suvremenika. Na žalost, to je odlika mnogih u svakom vremenu. I danas je mnogo onih koji se, iako su kršteni, otvoreno izjašnjavaju kao nevjernici, ne priznaju Boga i ne vjeruju u uskrsnuće i život vječni. Drugi se, opet izjašnjavaju kao vjernici ali svojim životom neprestano tjeraju Isusa od sebe.

A Isusov nauk je isti za sve ljude i sva vremena. Kao što je onda činio čudesna djela, On to i danas čini. Štoviše ona se neprestano događaju.Vidimo li mi to? Shvaćamo li da je život koji svatko od nas živi upravo sada, Božje čudesno djelo? Čudesno djelo Božjeg milosrđa za svakoga od nas? A kako se mi odnosimo spram njega?

Da li sa zahvalnošću svome Stvoritelju predajemo svaki dan života, poštujući Njegove zapovijedi i trudeći se izvršavati ih? Molimo li svaki dan Oca nebeskog za novu snagu, nove darove i nove milosti da živimo svoj život u skladu s voljom Njegovom? Ili, naprotiv dopuštamo razornoj moći grijeha da nam uništava život - tu čudesnu Božju građevinu? Ne smijemo se zavaravati i činiti kompromise s grijehom. Grijehom tjeramo Boga iz našeg života. Isto kao i oni ljudi iz našeg današnjeg čitanja. Možda mu to ne govorimo riječima, ali i te kako jesmo djelima. Evanđelist Luka, opisujući događaj o kome danas razmišljamo, kaže da je ono mnoštvo zamolilo Isusa da ode iz njihovog kraja jer ih velik strah spopade (usp. Lk 8, 37). Možda smo i mi, također od onih koji ne dopuštaju Isusu da uđe u naš život upravo zbog straha. Ne bojimo li se, možda, da ćemo pristajući uz Isusa i vršeći Njegove zapovijedi, morati ostaviti mnogo toga što nam je priraslo srcu i onoga što nam je činilo smisao života?

Toga se ne trebamo bojati. Jedino čega se trebamo bojati i čega se svjesno moramo odreći i ostaviti iza sebe je grijeh. Kada ostavimo grijeh i počnemo hoditi u svjetlu djece Božje shvatit ćemo mnoge naše dotadašnje zablude. Shvatit ćemo koliko smo robovali pogrešnim uvjerenjima, stavovima, shvaćanjima…u biti koliki smo idolopoklonici bili. Malo pomalo shvaćat ćemo istinu i ona će nas osloboditi.

Isus je naš osloboditelj. On je svoj život dao za svakoga od nas i želi da se svi spasimo. Mi ne možemo shvatiti neizmjerno bogatstvo Božje dobrote, strpljivosti i velikodušnosti kojima nas k obraćenju privodi. Tvrdokornošću našom i srcem koje neće obraćenje zgrćemo na se gnjev za Dan gnjeva i objavljenja pravedna suda Boga koji će uzvratiti svakom po djelima (usp. Rim 2, 5-6).

„Ali što mi god bijaše dobitak, to poradi Krista smatram gubitkom„ (Fil 3, 7).

Ljiljana

- 19:37 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< srpanj, 2009 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    

Prosinac 2009 (3)
Studeni 2009 (16)
Listopad 2009 (4)
Rujan 2009 (13)
Kolovoz 2009 (13)
Srpanj 2009 (15)
Lipanj 2009 (10)
Svibanj 2009 (11)
Travanj 2009 (15)
Ožujak 2009 (20)
Veljača 2009 (1)
Siječanj 2009 (1)
Prosinac 2008 (3)
Studeni 2008 (8)
Listopad 2008 (10)
Rujan 2008 (18)
Kolovoz 2008 (11)
Srpanj 2008 (15)
Lipanj 2008 (22)
Svibanj 2008 (16)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga
Živim, ali ne više ja, nego živi u meni Krist

Free Image Hosting at www.ImageShack.us


Cool Graphics
ZAJEDNICA EMANUEL
"Evo, Djevica će začeti i roditi sina i nadjenut će mu se ime Emanuel – što znači: S nama Bog" Lk 1,23

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Zajednica Emanuel nastala je 21. kolovoza 2001. nakon nekoliko seminara duhovne obnove na području Hercegovine, koje su imali članovi zajednice Dobri Pastir i o. James Manjackal. Nekoliko se članova zajednice okupilo u želji da nakon ovih seminara duhovno raste, jer su smatrali kako se ne smije stati i ostati samo na tom prvom koraku. Željeli su produbiti svoje iskustvo Boga kroz molitvu, sakramente, Sveto Pismo i zajedničko druženje. Zajednica je rasla i duhovno i u ljubavi i želi to još više. Stalno su se priključivali novi članovi, te se osjetila potreba sa svima podijeliti ono što smo i sami doživjeli: susret sa živim Bogom. Počeli smo organizirati Seminare života u Duhu unutar zajednice i kroz taj stupnjeviti rast još smo više upoznali Boga, Božju snagu, Božju ljubav – ljubav koja liječi. Upoznali smo više Sveto Pismo, ušli dublje u spoznaju sakramenata, posebno svete Euharistije.

Znamo da ovdje ne smijemo stati. Želimo još više rasti. Poznato nam je kako je cijeli život od rođenja do smrti proces neprestanog obraćenja, znamo da još više trebamo rasti u ljubavi i radosti i zato želimo biti u Isusovoj školi, biti Njegovi učenici, ali i svjedoci Njegove prevelike ljubavi koju nam je iskazao predavši se za nas. Svjesni toga želimo mu uzvratiti svojom ljubavlju. U budućnosti imamo velike planove, karizmatske sastanke povezati s misnim slavljem i uz Božju pomoć nadamo se još većem rastu.

Svjesni smo i svoje snage i svojih slabosti. Snagu tražimo u Isusu Kristu, a za svoje slabosti molimo se da nas On sam usavrši i posveti i da se kroz naše ljudske slabosti očituje Njegova snaga i moć. Svjesni smo da bez Njega ne možemo učiniti ništa, stoga naše ime i govori sve: EMANUEL – BOG S NAMA. On je s nama i za nas i u Njemu možemo sve.

Emanuel je prije svega otajstvo utjelovljenja – Bog dolazi u susret svom narodu, u pomoć svojoj izgubljenoj djeci i da ih spasi postaje jedan od njih, Isus Krist, vječni Bog uzeo je naše ljudsko tijelo da nam bude blizu, da bude s nama, da uzme naše slabosti, bolesti, grijehe, da nas oslobodi.

Ono što smo iskusili na sebi ne želimo zadržati za sebe, želimo to dati i drugima da osjete Kristovu ljubav i nazočnost u svom životu i zato molimo stalno za Božji blagoslov i za trajni izljev Duha Svetoga da dođe i obnovi lice zemlje.

Članovi Zajednice su iz mnogih mjesta Hercegovine. Svima smo otvoreni i svi su dobrodošli. Za sve imamo otvoreno srce i na sve zazivamo Božji blagoslov.

Zajednica Emanuel

Free Image Hosting at www.ImageShack.us



Get your myspace counter


Visitor locations

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se