Zajednica Emanuel - Hercegovina
25.03.2009., srijeda
Ozdravljenje uzetoga (Iv 5, 1-3. 5-16)
|
U današnjem čitanju iz Ivanovog Evanđelja vidimo Isusa koji dolazi do kupališta u Jeruzalemu i tu susreće bolesnika koji je trideset i osam godina trpio od svoje bolesti. Na trijemovima tog kupališta nalazilo se mnogo bolesnika slijepih, hromih, uzetih i čekali su da izbije voda. Anđeo bi Gospodnji, naime, silazio od vremena do vremena u ribnjak i pokrenuo vodu: tko bi prvi ušao pošto je voda izbila, ozdravio bi makar bolovao od bilo kakve bolesti. „Želiš li ozdraviti“ pita Isus bolesnika koji je tako dugo čekao svoje ozdravljenje. „Gospodine, nikoga nemam tko bi me uronio u kupalište kad se voda uzbiba. Dok ja stignem, drugi već prije mene siđe“ odgovori mu bolesnik. Možda ćemo se sada ovdje užasnuto zapitati kako je to moguće. Zar se ne nađe nitko za to dugo vrijeme da pomogne tom čovjeku? Kako se on osjećao? Što je taj čovjek proživljavao? Tolike duge godine ostavljen i zaboravljen. A sam sebi nije mogao pomoći. Ali kada pogledamo oko sebe vidjet ćemo da je i danas isto. Bez neke velike razlike. Mnogo je i danas onih koji su uistinu potrebiti pomoći ali su zaboravljeni i od svojih najbližih i od društva koji bi svi trebali da se skrbe za njih. A koliko je tek još i više onih duhovno slijepih i uzetih? Tko će se zauzeti za njih? Tko će njih dovesti do Izvora Života? Gledajući svoj život i sama sam duge godine bila duhovno slijepa i uzeta. Ali to nisam ni znala ni shvaćala. Do trenutka kada više nisam bila zadovoljna životom. Naoko ništa se nije promijenilo, sve je bilo isto, a ništa nije bilo isto. Moje srce je plakalo jer i pored svega što je imalo bilo je prazno. I tada dođe trenutak milosti Božje za mene. Primih tada Isusa Krista u svoj život. Iako je sve drugo ostalo manje-više isto ja nisam bila ista. Isus me dan za danom ozdravljao od mojih duhovnih bolesti i sve više i više me ispunjao svojom ljubavlju. I neprestano zahvaljujem Bogu za tu silnu milost koju mi je darovao. Isto tako znam da Bog želi svima darovati milost novog života. Ali mnogi su se zapetljali u svjetovnom životu i nisu niti svjesni svoje duhovne sljepoće. Tko će se zauzeti za njih? I to je upravo naša zadaća. Zauzeti se za i tijelom i duhom bolesne, nemoćne i sve koji su potrebni pomoći. A mnogo je takvih. Svoje žrtve i svoje molitve za njih trebamo donijeti pred Isusa. A On će u svojoj ljubavi i milosrđu mijenjati mnoge živote. Nemojmo se nikada umoriti čineći dobro i moleći za našu braću i sestre. Kako reče i sveti Pavao: „Neka nam ne dodije činiti dobro: ako ne sustanemo u svoje vrijeme ćemo žeti“ (Gal 6, 9). „Kao što primiste Krista Isusa, Gospodina, tako u njemu živite: ukorijenjeni i nazidani na njemu i učvršćeni vjerom, kako ste poučeni, obilujte zahvaljivanjem“ (Kol 2, 6-7). Nemojmo dopustiti da brat pored nas nema nikoga da mu pruži ruku, nikoga da ga dovede do Izvora Života. Ljiljana |
- 15:56 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Prosinac 2009 (3) Studeni 2009 (16) Listopad 2009 (4) Rujan 2009 (13) Kolovoz 2009 (13) Srpanj 2009 (15) Lipanj 2009 (10) Svibanj 2009 (11) Travanj 2009 (15) Ožujak 2009 (20) Veljača 2009 (1) Siječanj 2009 (1) Prosinac 2008 (3) Studeni 2008 (8) Listopad 2008 (10) Rujan 2008 (18) Kolovoz 2008 (11) Srpanj 2008 (15) Lipanj 2008 (22) Svibanj 2008 (16) Dnevnik.hr |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
ZAJEDNICA EMANUEL
"Evo, Djevica će začeti i roditi sina i nadjenut će mu se ime Emanuel – što znači: S nama Bog" Lk 1,23  Zajednica Emanuel nastala je 21. kolovoza 2001. nakon nekoliko seminara duhovne obnove na području Hercegovine, koje su imali članovi zajednice Dobri Pastir i o. James Manjackal. Nekoliko se članova zajednice okupilo u želji da nakon ovih seminara duhovno raste, jer su smatrali kako se ne smije stati i ostati samo na tom prvom koraku. Željeli su produbiti svoje iskustvo Boga kroz molitvu, sakramente, Sveto Pismo i zajedničko druženje. Zajednica je rasla i duhovno i u ljubavi i želi to još više. Stalno su se priključivali novi članovi, te se osjetila potreba sa svima podijeliti ono što smo i sami doživjeli: susret sa živim Bogom. Počeli smo organizirati Seminare života u Duhu unutar zajednice i kroz taj stupnjeviti rast još smo više upoznali Boga, Božju snagu, Božju ljubav – ljubav koja liječi. Upoznali smo više Sveto Pismo, ušli dublje u spoznaju sakramenata, posebno svete Euharistije. Znamo da ovdje ne smijemo stati. Želimo još više rasti. Poznato nam je kako je cijeli život od rođenja do smrti proces neprestanog obraćenja, znamo da još više trebamo rasti u ljubavi i radosti i zato želimo biti u Isusovoj školi, biti Njegovi učenici, ali i svjedoci Njegove prevelike ljubavi koju nam je iskazao predavši se za nas. Svjesni toga želimo mu uzvratiti svojom ljubavlju. U budućnosti imamo velike planove, karizmatske sastanke povezati s misnim slavljem i uz Božju pomoć nadamo se još većem rastu. Svjesni smo i svoje snage i svojih slabosti. Snagu tražimo u Isusu Kristu, a za svoje slabosti molimo se da nas On sam usavrši i posveti i da se kroz naše ljudske slabosti očituje Njegova snaga i moć. Svjesni smo da bez Njega ne možemo učiniti ništa, stoga naše ime i govori sve: EMANUEL – BOG S NAMA. On je s nama i za nas i u Njemu možemo sve. Emanuel je prije svega otajstvo utjelovljenja – Bog dolazi u susret svom narodu, u pomoć svojoj izgubljenoj djeci i da ih spasi postaje jedan od njih, Isus Krist, vječni Bog uzeo je naše ljudsko tijelo da nam bude blizu, da bude s nama, da uzme naše slabosti, bolesti, grijehe, da nas oslobodi. Ono što smo iskusili na sebi ne želimo zadržati za sebe, želimo to dati i drugima da osjete Kristovu ljubav i nazočnost u svom životu i zato molimo stalno za Božji blagoslov i za trajni izljev Duha Svetoga da dođe i obnovi lice zemlje. Članovi Zajednice su iz mnogih mjesta Hercegovine. Svima smo otvoreni i svi su dobrodošli. Za sve imamo otvoreno srce i na sve zazivamo Božji blagoslov. Zajednica Emanuel   Get your myspace counter |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
