Zajednica Emanuel - Hercegovina
21.03.2009., subota
Farizej i carinik (Lk 18, 9-14)
|
Kroz današnji odlomak iz Lukina Evanđelja, Isus nas uči lekciju iz poniznosti. U središte događaja stavlja dva čovjeka, dva karaktera potpuno suprotna. Farizeja, koji se smatrao pravednikom i u svojoj molitvi Bogu više optuživao druge ljude nego što je ispitivao sebe, i carinika koji ni pogled nije smio dignuti prema nebu nego kajući se moljaše: „Bože, smiluj se meni grešniku“. Farizej je nabrajao svoje „vrline“ koje su vrijedile pred ljudima, ali nije vodio računa o tome da Bog ne gleda vanjštinu nego ono što je u srcu. Dok carinik, koji je i u očima okoline bio grešnik, od njih prezren i odbačen, staje pred Boga ponizujući se i priznajući se grešnikom i iz dubine srca se kaje za svoje grijehe. A Onaj koji proniče srca primio je njegovu molitvu, jer Isus reče:“Kažem vam, taj se vrati opravdan kući, a ne onaj. Jer svatko tko sebe uzvisi, bit će ponižen, a tko sebe ponizi, bit će uzvišen“ (red. 14). Svi smo mi ljudi grešnici. Ali nas Bog i kao takve neizmjerno ljubi i neprestano poziva na obraćenje. Obraćenje nikada nije samo stvar jednog trenutka ili čina. To je proces koji traje cijeli naš život. Ono što je važno jest priznati se grešnikom i moliti za oprost. Ako se ne priznamo grešnicima kako ćemo dobiti milost oproštenja grijeha? Kako će nam Bog oprostiti naše grijehe ako to ne tražimo? Nije rijetkost čuti ljude kako govore da nemaju što ispovjediti jer, kako kažu nikoga nisu ubili, nikome ništa ukrali, sve su pošteno zaradili, redovito idu u crkvu, daju milostinju i još mnogo toga drugog. Jednom riječju smatraju se pravednicima. Kada čovjek ima takav stav onda i na ispovijed dolazi ne shvaćajući otajstvenu vrijednost onoga što se u ispovjedaonici događa. Ispovjedi se zbog običaja, zato što to tako treba i svi drugi tako rade. Sve ostaje na vanjštini. Onaj tko uistinu ispituje svoje srce, svoju savjest i spozna svoju grešnost ponizuje se do zemlje i zahvaljuje dragom Bogu za milost pomirenja, za milost opraštanje grijeha. Živeći u ovom svijetu, u našoj svakodnevici u stalnoj smo napasti griješiti. I griješimo. I padamo. Ta ljudi smo. Ali priznajmo to. Priznajmo da smo grešnici. Ali nemojmo da nam kriterij bude kakvi su drugi ljudi, nego siđimo u svoje srce i pogledajmo što je u njemu. I dok se pošteno i iskreno bavimo svojim srcem neće nam ni na pamet pasti da se uspoređujemo s drugim ljudima. Ne možemo svaki dan ići na ispovijed, ali svaki dan možemo i moramo ispitivati svoju savjest. Na kraju svakoga dana uđimo u tišinu svoga srca, zamolimo Duha Svetoga da nas provede kroz sve događaje i situacije tog dana i da nam pokaže našu grešnost. Da nam pokaže sva ona djela, misli, riječi i propuste kojima smo povrijedili Boga, naše bližnje i sebe same. I skrušeno molimo našeg Oca nebeskog da nam oprosti. „Bože, milostiv budi meni grešniku“. Ljiljana |
- 18:48 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Prosinac 2009 (3) Studeni 2009 (16) Listopad 2009 (4) Rujan 2009 (13) Kolovoz 2009 (13) Srpanj 2009 (15) Lipanj 2009 (10) Svibanj 2009 (11) Travanj 2009 (15) Ožujak 2009 (20) Veljača 2009 (1) Siječanj 2009 (1) Prosinac 2008 (3) Studeni 2008 (8) Listopad 2008 (10) Rujan 2008 (18) Kolovoz 2008 (11) Srpanj 2008 (15) Lipanj 2008 (22) Svibanj 2008 (16) Dnevnik.hr |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
ZAJEDNICA EMANUEL
"Evo, Djevica će začeti i roditi sina i nadjenut će mu se ime Emanuel – što znači: S nama Bog" Lk 1,23  Zajednica Emanuel nastala je 21. kolovoza 2001. nakon nekoliko seminara duhovne obnove na području Hercegovine, koje su imali članovi zajednice Dobri Pastir i o. James Manjackal. Nekoliko se članova zajednice okupilo u želji da nakon ovih seminara duhovno raste, jer su smatrali kako se ne smije stati i ostati samo na tom prvom koraku. Željeli su produbiti svoje iskustvo Boga kroz molitvu, sakramente, Sveto Pismo i zajedničko druženje. Zajednica je rasla i duhovno i u ljubavi i želi to još više. Stalno su se priključivali novi članovi, te se osjetila potreba sa svima podijeliti ono što smo i sami doživjeli: susret sa živim Bogom. Počeli smo organizirati Seminare života u Duhu unutar zajednice i kroz taj stupnjeviti rast još smo više upoznali Boga, Božju snagu, Božju ljubav – ljubav koja liječi. Upoznali smo više Sveto Pismo, ušli dublje u spoznaju sakramenata, posebno svete Euharistije. Znamo da ovdje ne smijemo stati. Želimo još više rasti. Poznato nam je kako je cijeli život od rođenja do smrti proces neprestanog obraćenja, znamo da još više trebamo rasti u ljubavi i radosti i zato želimo biti u Isusovoj školi, biti Njegovi učenici, ali i svjedoci Njegove prevelike ljubavi koju nam je iskazao predavši se za nas. Svjesni toga želimo mu uzvratiti svojom ljubavlju. U budućnosti imamo velike planove, karizmatske sastanke povezati s misnim slavljem i uz Božju pomoć nadamo se još većem rastu. Svjesni smo i svoje snage i svojih slabosti. Snagu tražimo u Isusu Kristu, a za svoje slabosti molimo se da nas On sam usavrši i posveti i da se kroz naše ljudske slabosti očituje Njegova snaga i moć. Svjesni smo da bez Njega ne možemo učiniti ništa, stoga naše ime i govori sve: EMANUEL – BOG S NAMA. On je s nama i za nas i u Njemu možemo sve. Emanuel je prije svega otajstvo utjelovljenja – Bog dolazi u susret svom narodu, u pomoć svojoj izgubljenoj djeci i da ih spasi postaje jedan od njih, Isus Krist, vječni Bog uzeo je naše ljudsko tijelo da nam bude blizu, da bude s nama, da uzme naše slabosti, bolesti, grijehe, da nas oslobodi. Ono što smo iskusili na sebi ne želimo zadržati za sebe, želimo to dati i drugima da osjete Kristovu ljubav i nazočnost u svom životu i zato molimo stalno za Božji blagoslov i za trajni izljev Duha Svetoga da dođe i obnovi lice zemlje. Članovi Zajednice su iz mnogih mjesta Hercegovine. Svima smo otvoreni i svi su dobrodošli. Za sve imamo otvoreno srce i na sve zazivamo Božji blagoslov. Zajednica Emanuel   Get your myspace counter |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
