Zajednica Emanuel - Hercegovina
15.05.2008., četvrtak
VOĐENI DUHOM
 Život shvaćen ozbiljno nije nimalo jednostavan. Živjeti odgovorno znači prihvatiti neke obveze koje nam život donosi. Živjeti nije samo prepustiti se tijeku zbivanja, pa što bude. Život je akcija, djelovanje. Život je prihvatiti ovaj dar života od samoga Boga Stvoritelja. Život nam je darovan i stoga ga kao takvog trebamo prihvatiti i živjeti odgovorno, čuvati i štititi. Život također ne živimo sami. Živimo s drugima, dijelimo isti prostor, dijelimo život. Kao ljudi imamo neke obveze prema sebi i jedni prema drugima, a kao kršćani pozvani smo živjeti jedan poseban život. Život ljubavi, život služenja. Isus je došao na ovu zemlju ne samo da nas spasi i otkupi nego i da nas pouči kako živjeti ovaj život na zemlji. On nas u Evanđelju, posebno u svom Govoru na gori poučava kako živjeti. Uči nas ljubiti, opraštati sedamdeset puta sedam u jednom danu, činiti djela milosrđa, ljubiti istinu, ne uzvraćati zlo za zlo, nego dobrim pobjeđivati zlo, darivati iz ljubiti, ljubiti neprijatelje, blagoslivljati one koji nas progone. Poziva nas da budemo sveti, savršeni jer je naš Otac savršen. Slušajući sve ovo pitamo se je li moguće sve ovo ostvariti u svom životu, je li moguće živjeti ovako savršenim evanđeoskim životom? Kako će to biti Promotrimo za trenutak Marijin primjer. Marija kod Navještenja pita anđela Gabrijela: "Kako će to biti…?" Marija je shvatila da svojim ljudskim snagama ne može učiniti ništa i zato pita: "Kako će to biti…?". Da bi se to dogodilo treba zahvat odozgor, Božji zahvat. Marija shvaća i prihvaća Božji plan. Ona jednostavno odgovara: "Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!" Ona zna da ne može sama učiniti ništa, ali može izreći svoj da, svoj FIAT, slijediti Božje upute, jer zna da je Bog neće ostaviti samu u preteškoj zadaći. Kako će to biti, kako to učiniti, kako odgovoriti svojim obvezama, kako živjeti odgovorno, kako živjeti svoj poziv, kako živjeti svoje poslanje u ovom svijetu pitamo se i mi. Obveze su velike i teške. Ponekad nam se čini da su prevelik teret za nas i da ga ne možemo nositi. Najradije bismo ga se oslobodili. Najradije bismo ga predali nekomu drugom. Ne možemo sami, govorimo, i ujedno se divimo ljudima koji, kako se nama čini, nose prevelike terete. Pitamo se kako i čudimo se njihovoj izdržljivosti, strpljenju, snazi. Odakle im sve to. Marija dobija odgovor: "Duh Sveti sići će na te…". Duh Sveti je sišao na Mariju i ona je začela Spasitelja svijeta. Ovdje i mi možemo naći odgovor na naša pitanja, na naše dvojbe i naše nesigurnosti, slabosti. Odgovor je Duh Sveti. On je naša snaga, On je naše strpljenje, On je pokretač naših djela. S Njim možemo sve. Duh Sveti će sići na te. Ovo je obećanje Isusa Krista. Ovo je Božje obećanje, obećanje da će na svako tijelo izliti svoga Duha. Ispunjeni i vođeni Duhom Svetim biti ćemo sposobni ostvariti svoj kršćanski poziv, svoje poslanje u ovome svijetu, Da bismo mogli biti ispunjeni Duhom Svetim moramo ispuniti i neke uvjete: željeti biti ispunjeni Duhom Svetim, predati život Isusu Kristu, to jest sjediniti se s Njim, dopustiti Mu da uđe u naš život, da nas krsti svojim Svetim Duhom. Tada će Isus na nama ispuniti svoje obećanje. A kada dođe Duh Sveti On će nas mijenjati, posvećivati i voditi. Njegovom snagom ćemo činiti sve one stvari koje nam izgledaju nemoguće. Biti jedno "Mi gubavci" U 19 stoljeću belgijski svećenik, Peter Damien proveo je svoj cijeli svećenički život na Hawajskim otocima. Biskup je tražio dragovoljca za rad u koloniji gubavaca na otoku Molokai i Damien je spremno prihvatio ovu službu. Slijedećih sedamnaest godina – imao je samo 49 godina kada je umro – posvetio je sebe velikoj koloniji gubavaca. U to vrijeme kada su gubavci smatrani nedodirljivima, to je bio herojski pothvat. Pri koncu njegova života, njegova domaćica, i sama bolesna od gube, slučajno je prolila kipuću vodu na njegovu nogu. Prestrašena zbog onoga što je učinila, siromašna se žena počela mucajući ispričavati. Tada su iznenada oboje shvatili da on nije osjetio ništa. Ovo je značilo samo jednu stvar. Slijedeće nedjelje na Misi on svoju propovijed nije počeo uobičajenim riječima: "Moji dragi gubavci", nego po prvi put: "Mi gubavci". Sada je postao jedan od njih. Timothy J. Buckley (Ed) u "Živa riječ" – Redemptorist Publications Ova nam istinita priča pomaže u razmišljanju. Ona nam govori koliko je važno biti jedno s Kristom. Ovaj svećenik je volio gubavce, radio i živio s njima, ali ih je možda u potpunosti razumio tek kad je postao jedno s njima, kad je postao kao oni. Sjedinio se s njima u bolesti i s njima podijelio sve. Krist nas poziva da se sjedinimo s Njim, da budemo jedno s Njim, kao što je On jedno s Ocem. On nam kaže da ako ostanemo u Njemu da ćemo činiti velike stvari, da ćemo donijeti velik rod. Donijeti rod znači činiti sve ono što nam On zapovijeda, činiti ne svojom nego Njegovom snagom. I zato je jako važno da kao prvi korak prema ispunjenju Duhom i sjedinjenju s Kristom učinimo čin predanja svoga života Njemu svome Gospodinu i Spasitelju. Predati život znači dopustiti Mu da On uđe u naš život i tako postanemo jedno. Duh Sveti stvara novog čovjeka Predanje života Isusu Kristu uvodi nas u jednu novu dimenziju, stvaranje novog čovjeka. Po Krštenju se rađamo nanovo, postajemo novi ljudi. Predanjem života, ili obnovom krsnih zavjeta ovaj novi čovjek se razvija, raste i postaje sposoban živjeti evanđeoskim životom. Stari čovjek to ne može. On ne može činiti djela koja Krist traži od njega. Zato treba umrijeti sebi, odreći se samog sebe i početi živjeti novim životom. U ovoj zadaći pomaže nam Duh Sveti. On razvija novog čovjeka, svlači starog čovjeka, a oblači novoga. Ovo je čudesna stvar, prijelaz od staroga do novoga čovjeka; to je stvaranje duhovnog čovjeka. Ovo je djelovanje koje Duh vrši u svakom kršćaninu. Prosvjetljuje ga i preobražava prema uzoru koji je sam Isus Krist. Duh već unaprijed ima model prema kojem radi, kao što lončar oblikuje vazu i već u glavi ima sliku vaze, pa ako nešto ne valja sve mijenja dok ne dovede do savršenstva. Mi smo kao glina u rukama lončara; ako je glina otporna, on zna što treba raditi, omekšava je vodom i svojim rukama dovršava posao. Stvoreni smo na sliku Božju, po kojoj Duh Sveti slijedi zakon suobličavanja, jer udovi moraju sličiti glavi. Mi smo udovi Kristova Tijela i moramo se suobličavati Glavi. Radi se o stvaranju novog čovjeka prema pravednosti i istini; radi se o ponovnom stvaranju Adama, koji je izašao iz ruku Božjih. Duh Sveti stvara novi mentalitet u nama. Duh poznaje dubine Božje i objavljuje čovjeku ono što je vidio u Njegovim dubinama; stvara novu misao, misao Kristovu, daje nove oči, oči Kristove, stvara novi sud, novi način gledanja stvari, novi način mišljenja, način na koji Krist gleda, sluša, sudi. Ovo djelo se nastavlja cijeli život i prožima sve unutarnje snage da nas preobrazi i učini sličnima Tijelu Krista Uskrsloga Istovremeno Duh prožima i volju. Kada je Isus došao na ovaj svijet, došao je vršiti volju Očevu. On, utjelovljena Riječ, podlaže se Ocu, što je suprotnost starom Adamu koji je bio neposlušan. Ako budemo poslušni, ako se podložimo Duhu Svetom, On će nas učiti kako vršiti volju Očevu, mijenjat će naše, često sebične, želje i usklađivati ih s Božjim planovima. Duh prožima i srce. Bog obećava da će iz našeg tijela izvaditi srce od kamena da će nam dati novo srce, srce od mesa, srce Kristovo. Moramo u sebi imati iste osjećaje Isusa Krista. Kada smo pod djelovanjem Duha mijenja se srce i postajemo novi ljudi. Kada Duh Sveti dotiče srce, On ga preobražava, ispražnjava od tjelesnih osjećaja i stvara novi pravac. Dok je stari čovjek bio okrenut sebi, novi čovjek se okreće Bogu. Tako imamo unutarnju preobrazbu čovječjeg srca; preobraženo srce, upravljeno prema gore gdje vidi Božju svjetlost koja ga prosvjetljuje i daje mu novo svjetlo na putu. Duh prožima i osjetila. Duh unutar nas stvara duhovna osjetila. Duh uzdiže u nama Božja osjetila. Novi čovjek, duhovni čovjek ima Božja osjetila. Kao takav počinje imati oči, zna vidjeti dobro, zna vidjeti Božje djelovanje u svijetu. Kao duhovan ima sluh, sluh za slušanje Riječi Božje, za slušanje Boga koji uvijek govori na mnogo načina. Ako dopustimo da nas Duh Sveti prožme, da siđe nas, On će od nas korak po korak napraviti novog čovjeka, novog čovjeka po mjeri Isusa Krista. Ali mi trebamo odlučiti želimo li ovo ili ne. Umjesto da se pitamo jesmo li ispunjeni Duhom Svetim, bolje je da se pitamo želimo li biti ispunjeni Duhom Svetim. Trebamo imati želju, živu žarku želju i uvijek je iznova produbljivati. Ovo trebamo činiti iz dana u dan, iz trenutka u trenutak svoga života. Trebamo težiti biti ispunjeni Duhom Svetim, živjeti život u Duhu, trebamo dopustiti Duhu da nas oblikuje, jer On jedini poznaje dubine Božje i jedino On zna kako će nas oblikovati. Duh Sveti i zajednica Budući da čovjek ne živi sam, jer je društveno biće trebamo progovoriti i par riječi o djelovanju Duha Svetoga u zajednici. Kao prvi dar Duha Svetoga Bog nam daje braću i sestre, daje nam zajednicu, poziva nas da živimo u njoj i u njoj djelujemo na slavu Božju. Poziva nas da živimo ne jedni pored drugih, nego jedni s drugima, da prihvaćamo jedni druge, da nosimo bremena jedni dugima. U ovoj nam zadaći uvelike pomaže Duh Sveti. Što čini Duh u zajednici? Vidjeli smo kako Duh stvara novog čovjeka, kako prebiva u njemu, kako ga želi oblikovati. Ali Duh Sveti prebiva i u zajednici, On je želi animirati, posvećivati, učiniti od nje svoj sveti Hram. Duh Sveti prebiva u zajednici kao u Hramu i ljubomoran je na ovaj Hram i tko se usudi rušiti ovaj Hram, Bog će njega srušiti. Mi smo Hram Duha Svetoga i kao pojedinci i kao zajednica. Moramo produbljivati ovu spoznaju, da je zajednica Božji Hram, a da smo mi kao živa kamenja, živa kamenja vođena od Duha, da budemo preobraženi, kako bismo gradili Božji Hram i tako oblikovali svetu građevinu. Hram je Jaganjac, Krist, oblikovan od svih nas. Duh izgrađuje ovaj Hram, a mi doprinosimo ovoj izgradnji. Zato trebamo biti svjesni i uloge Duha Svetoga u našem životu. Moramo biti svjesni što On može učiniti u nama i za nas. Duh Sveti posvećuje zajednicu, jer je to Božja volja, naše posvećenje; to jest svetost koja prožima i dušu i tijelo, moramo se držati u čistoći, biti sveti jer je ovo volja Božja. Duh posvećuje um, srce, tijelo, jer je Bog svet, jer je svet Sin Božji, jer je Duh svet i sveta mora biti zajednica. Zajednica je zajednica svetih, jer je Duh stalno posvećuje i vodi. Duh Sveti hrani zajednicu s Riječju Božjom kroz Bibliju, preko proroka, nadahnuća, hrani nas nadasve Euharistijom, ovdje ulazimo u dimenziju zajedništva, zajedništva s Kristom i braćom i sestrama, zajedništvo Tijela Kristova. Koji su znakovi Duha, kojima se može potvrditi da je jedna zajednica (ali i svaki pojedinac, član zajednice), zajednica koja živi u Duhu Svetom? To su plodovi i blaženstva. Po plodovima ćete je prepoznati, ako su plodovi dobri, onda je to zajednica Duha, a ako u jednoj zajednici prevladavaju plodovi tijela onda ta zajednica još uvijek nije zajednica Duha. Ako prevladavaju ljubomore, podjele, nečistoća, oholost, ako prevlada stari čovjek ta zajednica nije zajednica Duha, nedostaju plodovi. Zajednica Duha je zajednica gdje kraljuje ljubav, radost, mir, dobrota, velikodušnost, krotkost i bratstvo, gdje je suzdržljivost, gdje je promjena u novi život; ovo su plodovi Duha, i ovdje vidimo blaženstva. "Kako će to biti …?". "Duh Sveti sići će na te …!" Predajmo svoj život Isusu Kristu, sjedinimo se s Njim i dopustimo Duhu da nas oblikuje i iznutra i izvana. Za razmatranje: • Jesam li i koliko suobličen Kristu? Jesam li s Njim jedno? • Imam li želju biti ispunjen Duhom Svetim? • Koliko dopuštam Duhu da me oblikuje? • Kako Duh Sveti djeluje u mojoj zajednici? • Kako ja doprinosim tome? |
- 23:40 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Prosinac 2009 (3) Studeni 2009 (16) Listopad 2009 (4) Rujan 2009 (13) Kolovoz 2009 (13) Srpanj 2009 (15) Lipanj 2009 (10) Svibanj 2009 (11) Travanj 2009 (15) Ožujak 2009 (20) Veljača 2009 (1) Siječanj 2009 (1) Prosinac 2008 (3) Studeni 2008 (8) Listopad 2008 (10) Rujan 2008 (18) Kolovoz 2008 (11) Srpanj 2008 (15) Lipanj 2008 (22) Svibanj 2008 (16) Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
ZAJEDNICA EMANUEL
"Evo, Djevica će začeti i roditi sina i nadjenut će mu se ime Emanuel – što znači: S nama Bog" Lk 1,23  Zajednica Emanuel nastala je 21. kolovoza 2001. nakon nekoliko seminara duhovne obnove na području Hercegovine, koje su imali članovi zajednice Dobri Pastir i o. James Manjackal. Nekoliko se članova zajednice okupilo u želji da nakon ovih seminara duhovno raste, jer su smatrali kako se ne smije stati i ostati samo na tom prvom koraku. Željeli su produbiti svoje iskustvo Boga kroz molitvu, sakramente, Sveto Pismo i zajedničko druženje. Zajednica je rasla i duhovno i u ljubavi i želi to još više. Stalno su se priključivali novi članovi, te se osjetila potreba sa svima podijeliti ono što smo i sami doživjeli: susret sa živim Bogom. Počeli smo organizirati Seminare života u Duhu unutar zajednice i kroz taj stupnjeviti rast još smo više upoznali Boga, Božju snagu, Božju ljubav – ljubav koja liječi. Upoznali smo više Sveto Pismo, ušli dublje u spoznaju sakramenata, posebno svete Euharistije. Znamo da ovdje ne smijemo stati. Želimo još više rasti. Poznato nam je kako je cijeli život od rođenja do smrti proces neprestanog obraćenja, znamo da još više trebamo rasti u ljubavi i radosti i zato želimo biti u Isusovoj školi, biti Njegovi učenici, ali i svjedoci Njegove prevelike ljubavi koju nam je iskazao predavši se za nas. Svjesni toga želimo mu uzvratiti svojom ljubavlju. U budućnosti imamo velike planove, karizmatske sastanke povezati s misnim slavljem i uz Božju pomoć nadamo se još većem rastu. Svjesni smo i svoje snage i svojih slabosti. Snagu tražimo u Isusu Kristu, a za svoje slabosti molimo se da nas On sam usavrši i posveti i da se kroz naše ljudske slabosti očituje Njegova snaga i moć. Svjesni smo da bez Njega ne možemo učiniti ništa, stoga naše ime i govori sve: EMANUEL – BOG S NAMA. On je s nama i za nas i u Njemu možemo sve. Emanuel je prije svega otajstvo utjelovljenja – Bog dolazi u susret svom narodu, u pomoć svojoj izgubljenoj djeci i da ih spasi postaje jedan od njih, Isus Krist, vječni Bog uzeo je naše ljudsko tijelo da nam bude blizu, da bude s nama, da uzme naše slabosti, bolesti, grijehe, da nas oslobodi. Ono što smo iskusili na sebi ne želimo zadržati za sebe, želimo to dati i drugima da osjete Kristovu ljubav i nazočnost u svom životu i zato molimo stalno za Božji blagoslov i za trajni izljev Duha Svetoga da dođe i obnovi lice zemlje. Članovi Zajednice su iz mnogih mjesta Hercegovine. Svima smo otvoreni i svi su dobrodošli. Za sve imamo otvoreno srce i na sve zazivamo Božji blagoslov. Zajednica Emanuel   Get your myspace counter |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
