Došlo doba da se rastajemo Uvijek ćemo da se poznajemo Došlo doba da se rastajemo Uvijek ćemo da se poznajemo Došlo doba da se pozdravimo Časom bola mi da nazdravimo Hej, neću žaliti, hej, neću plakati Sudbino, otrove, otimaš mi sve Sudbino, otrove, otimaš mi sve Došlo doba svi da zapjevamo Sretnih dana da se prisjećamo Hej, neću žaliti, hej neću plakati Sudbino, otrove, otimaš mi sve Sudbino, otrove, otimaš mi sve Došlo doba da se rastajemo Uvijek ćemo da se poznajemo Došlo doba da se rastajemo |
U Frankfurtu bife "Lovac", neki Matko Hercegovac ženija je sina Branu, pa san pozvan na tu stranu. Upozna san jednu malu, ajme lipa je ka cvit Švabica je "niks feršten" za Hajduka i za Split. Ona sve u kupe, a ja sve u špade nije u Evropu ako mu se dade. Muzika je stala, ma pošli momci pit, a ja za mikrofon i zapiva hit: Jubija te Englez, jubija te Finac, ali niko mala - kao Dalmatinac. Posteja mi more, morski pas ljubimac ja san galeb bili, ja san Dalmatinac. Iznad Majne zora sviće, ubilo je kuma piće, ima duše, ima srca, vadi pištolj, viče "Pucam!" zaleglo je raje pola, ja na malu ispod stola. Ajme bruke i Balkana srid ovakvog restorana. Uletili panduri razbiža se svit, a ja za mikrofon i zapivan hit "Jubija te Englez, jubija te Finac, Sto i jedan Englez, sto i jedan Finac al je samo jedan, jedan Dalmatinac Pucali Talijani, pucali Brazilci, al golove daju - samo Dalmatinci. |
Ako odem prijatelji Srce moje, kucaj tiše Drugi sad je ljubi Prekasno je sad za nadu Nije prvi put da gubim Neka odem, nek me nema Otišla je drugom Ja nemogu, ja se neću Više borit s tugom Ja nemogu, ja se neću Više borit s tugom Ako odem prijatelji Na grobu mi pjevajte vi O ovom tužnom životu O nesretnoj ljubavi Neka umrem, nek me nema Otišla je drugom Ja nemogu, ja se neću Više borit s tugom Ja nemogu, ja se neću Više borit s tugom. Pjevat' će Slavonija I kad umrem pjevat' će Slavonija, stara mati žita i šuma široka ravan pradavna Panonija, kad zapjeva i sunce silazi s uma. Pjevaj majko ratara i bekrija, pjesmu onu što nam život vara konje vrane kad osedla šokadija vrisne pjesma od plamena i žara. Sve nek pjeva gdje mi je Slavonija, zrnice klasa i oluja ravni pustaro draga, to je pjesma tvoja što pjevaju kosci i ratari davni. Laže selo, lažu ljudi Ne vjeruj im kad pričaju u birtiji da sam plako što mi nekom tužnom pjesmom stari cigan dušu tako. Laže selo lažu ljudi da te nisam prebolio laže cigan laže pjesma ja sam sve zaboravio. Ne vjeruj im kad ti kažu da se neću oženiti da ne mogu prežaliti ne vjeruj im sve ti lažu. Laže selo lažu ljudi Da te nisam prebolio Laže cigan laže pjesma Ja sam sve zaboravio. Nek' mi pjesma dušu dira Nek mi ona život znači Sve ću dati samo sviraj Sviraj, sviraj nemoj stati. Ko te ima taj te nema Ne može se uhvatiti sijenka od života što ko dunav teče jer je život i svijetlo i tama nekad jutro, a nekada veče jer je život i svijetlo i tama nekome jutro, a nekome veče. ... ko te ima taj te nema ko te nema taj te sanja ko te sanja taj te ljubi a ti o tom pojma nemaš. ... neki žive blizu, a daleko kao kamen ne mogu se maći i kad se za ruke drže stalno u mraku se ne mogu pronaći i kad se za ruke drže stalno u mraku se ne mogu dotaći. ... ko te ima taj te nema ko te nema taj te sanja ko te sanja taj te ljubi a ti o tom pojma nemaš. ... dotaknu se linije života dvije sudbine kao jedna traju il se dirnu il se ne dodirnu al jedna za drugu dobro znaju. ... ko te ima taj te nema ko te nema taj te sanja ko te sanja taj te ljubi a ti o tom pojma nemaš. Inati se Slavonijo sa prozora opet vire ona stara, dobra lica ma nezna se sto je sire, ili dusa il´ ravnica ovdje vrijeme ko da stoji, kao da sve duze traje odkad pamte stari moji odlazi se al´ ostaje inati se slavonijo, ljepota nek tvoja boli nema onog ko te nezna, ko te nezna a nevoli jos se pamte s puno zara rijeci moga starog dide, jadan onaj koji vara nemoj da se tvoji stide tamo negdje u daljini svoju tajnu ljubav krijem, ma sve mi se vise cini nemogu bez slavonije inati se slavonijo, ljepota nek tvoja boli nema onog ko te nezna, ko te nezna a nevoli. Slavonci smo i Hrvati pravi Slavonci smo i Hrvati pravi, Slavonci smo i Hrvati pravi, Mi volimo crven bjel i plavi, Mi volimo crven bjel i plavi Mi živimo u svom rodnom kraju, Mi Živimo u svom rodnom kraju, Slavoniji milom zavičaju, Slavoniji milom zavičaju, Mene moja naučila mati, Mene moja naučila mati, Pjevaj sine živili Hrvati, Pjevaj sine živili hrvati. Slavonijo ja sam tvoje djete Tu gdje cvjeće rosom se napaja, Gdje se nebo s morem žita spaja, Moja prva ljubav tu se skriva, Slavonija moja mirno sniva, Uspomene moje tu su tkane, Ko bisere nizao sam dane, Volim ljude ljude u mom starom kraju, Nemogu bez tebe zavičaju, Od rođenja u srcu te nosim, Slavonac sam s tobom se ponosim, Uvjek tebi moje misli lete, Slavonijo ja sam tvoje djete, Uvjek tebi moje misli lete, Slavonijo ja sam tvoje djete, Kada čujem stare pjesme tvoje, Suzu skrivam na dnu duše moje, A na kraju kada pjesma krene, Nitko nije sretniji od mene, A kad jednom svima kažem zbogom, Za sve vjeke ja ću ostat s tobom, Mili kraju zagrli me jače, Pjevajte mi nek niko ne plače, Mili kraju zagrli me jače, Pjevajte mi nek niko ne plače, Od rođenja u srcu te nosim, Slavonac sam s tobom se ponosim, Uvjek tebi moje misli lete, Slavonijo ja sam tvoje djete, Uvjek tebi moje misli lete, Slavonijo ja sam tvoje djete, Slavonijo ja sam tvoje djete. Mnogo znaćiš za moj život draga Mnogo znaćiš za moj život draga Ti si ona koju želim pored sebe Samo ti odagnat možeš moju tugu I zbog tebe nikad neću imat drugu Neznam zašto sad su prazni moji dani Neznam zašto sad su puste moje noći Ja te volim ludo volim kao prije Ma gdje bila još te osjećam kraj sebe Naše slike tiho sanjaju o sreći Naše sobe tiho pjevaju o nama Ja te volim ludo volim kao prije Ma gdje bila još te osjećam kraj sebe Mnogo znaćiš za moj život draga Ti si ona koju želim pored sebe Samo ti odagnat možeš moju tugu I zbog tebe nikad neću imat drugu. Prijatelji Prijatelji, često mislim na vas Nije ovo vrijeme dobro za nas Nisu cure što su bile Sve su se u gradu skrile Prijatelji, kako ste mi danas Sjetite se na ponosne dane Kada jedan uz drugoga stane Sve smo mogli, sve smo smijeli I bili smo što smo htjeli Prijatelji, kako ste mi danas Kažite mi, Jeste li se umorili Jesu li vas prevarili Je l' nas vrijeme pregazilo Kažite mi, Pjevate li pjesme stare Kao nekad, uzdignute glave Da l' ste isti kao nekada Prijatelji, često mislim na vas Rado bih vas sve vidio zdrave Samo da nas opet skupa stave Pa da k'o na prvoj crti Zapjevajmo protiv smrti Prijatelji, kako ste mi danas. Prijatelju moj Evo prođe duga godina Da tambura tvoja ne svira Ne čuju se zvonki zvuci kao praporci Kada selom prođu svatovi Ja na berdi a ti na basprimu Zore smo dočekali mnoge Grlili smo cijele noći naše tambure Kao da su lipe divojke Dani prolaze ja tebe često sjetim se prijatelju moj Znam da nose te nebom bijeli anđeli prijatelju moj I ako postoje oni drugi svjetovi Opet ćemo skupa ja i ti tambure zasvirati Kad si ošo nisam sviro dugo Prsti me nisu slušali Ni tambure naše stare dušu imaju Kad je žalost ne sviraju Svi su htijeli učinismo tako Nek i ona legne pokraj tebe Umijesto zlatne harfe malih anđela Nek ti svira tvoja tambura. Spustila Se Gusta Magla Spustila se gusta magla iznad Zagreba. To ne bila gusta magla iznad Zagreba. Vec to bila hrabra vojska poglavnikova. Poglavnice skupljaj vojsku sve pod jedan broj. Pa ju vodi sve do Drine u krvavi boj. Poglavnik im dao ime hrabre Ustase. To je vojska koja brani domove nase. Spustila se gusta magla iznad Kupresa. To ne bila gusta magla iznad Kupresa. Voda bio vitez Boban, pravi Ustasa. Pod damijom vice Boban, hrabri Ustasa. Poglavnik im dao ime Crna Legija. To je bila hrabra vojska Crna Legija. Tiho, tiho teče Neretva Mostar grade podno Veleža, Meka srca, tvrda kamena Tu je mene majka rodila, Tu je moja mladost ostala Volim tebe grade rođeni, Nedam tvrdi kamen Hrvatski. Jorgovani tu su cvali, tu smo tajno ljubovali Jedno drugom nježno šaptali Tiho tiho teče Neretva, Nema više dušo mostova Ostali smo samo ti i ja Moja iskra moja krijesnica Tiho tiho teče Neretva, Nema više dušo mostova Kraj Neretve samo ti ja Miris rose, vedro nebo, zvijezda Danica Zvijezda Danica U subotu naše je vjenčanje Nek prsten na ruci svjetli A haljina nek se bijeli Oboje smo sretni, sretni Ti si sve što želim U subotu naše je vjenčanje Svi će stari prijatelji doći Neka čuju naše obećanje Ova ljubav nikad neće proći Srce samo tebe sanja Od kad se nas dvoje znamo Zagrli me, zagrli me Bit ćeš moja samo Nek prsten na ruci svjetli Dok ja šapčem ime tvoje A moj dom će luka sreće Biti za nas dvoje. Uzalud vam trud svirači Sto put sam se evo zakleo, pred jutro te prevario Drugoj ja sam bagrem nosio, tebe iznevjerio Sto put sam se evo zakleo, pa te prevario Sad bih dukate od jada baš u blato bacio Al' za oblak mi se mjesec skrio, sakrio mi pute Uzalud vam trud svirači, za drugog su dunje žute A ja evo nekad sjetim se sto moj ćaća znao reći je Sve te duše silne slavonske uz pjesmu prebole, al' ne oproste Uz pjesmu mi se evo rodimo, uz pjesmu umiremo Slavonijo, tko te nije volio ne zna šta je izgubio. Crne noći, bijeli putevi Crne noći, bijeli putevi Mene zovu, žive u meni Na mom dlanu crta sreće Ne postoji, niti neće, neka neće Ranom zorom kad se budim Ja te gledam, ja te ljubim Dok ti ljubav svoju dajem Ni sam ne znam dal' se kajem Jer kad novi dan se rodi Mene srce k'tebi vodi Crne noći, bijeli putevi Mene zovu, žive u meni Na mom dlanu crta sreće Ne postoji, niti neće Jer kad nova zora svane Ja ti odo, moje lane. Cijeli život Zabraniću sviraćima da spominju njeno ime što diraju uspomene a ona je sada s njime Cijeli život njeno ime što tambura ima s time zašto žica mora znati što će dušu rasplakati Zabraniću šokacima da o meni vode brigu ja sam gazda svog života al mi fali ta ljepota Oprosti mi dragi Bože tu si ljubav meni dao sad noćima krivim sebe što ju nisam sačuvao. Fatamorgana Mislio sam da je to od dima i od burne i mamurne noci da li sanjam il' mi se od vina prividjaju tvoje oci Mislio sam, Bog se opet zali kaznjava me po zasluzi stalno ali mi se sve jasnije javlja tvoja slika momentalno Ref. Je li ovo fatamorgana ili si to ti da l' sam na kraju ili u raju jedina ljubavi je li ovo fatamorgana il' ostvarenje sna da l' mi se vracas i sve mi prastas ljubavi jedina I kazna i ljubav, i neznost i muke sve mi je milo od tvoje ruke 2x Mislio sam, mesao sam pica pa su stvari izmakle kontroli obicno se uvek pijan setim zene koju srce voli. |
S' muskarcima stvari stoje bas ovako bez njih je tesko s' njima nije lako Svaleri, amateri, ozenjeni, slobodni Crnogorci, Srbijanci, domaci i stranci lepi, ruzni, grubi, nezni muskarci su neizbezni Ajmo sestre glasno samo da kazemo sta mi znamo poznajemo musku cud dacemo o njima sud O ne, ne ne, ne o, da, da, da, da ne, da, ne, da, ne, da Ref. Danasnji muskarac prevari pa ode princevi su davno izasli iz mode intelektualci od njih nema vajde oni em to lose em to retko rade Ozenjen musakarac za zene je znalac al' njega preskoci ne grizi taj mamac a muskarac lazov prica da te voli laze te i maze dok te ne obori Srcelomci, brakolomci navalentni, prepotentni dobri, losi, ruzni, zgodni muskarci su neophodni Ajmo sestre glasno samo da kazemo sta mi znamo poznajemo musku cud dacemo o njima sud A ne, ne ne, ne o, da, da, da, da ne, da, ne, da, ne, da Ref. |
Samo da sam uvek uz topla nedra tvoja pola bih sveta dala hej Bosno, Bosno moja Ref. Ljubio me jedan Englez ljubio me jedan Španac ali niko ko Bosanac Uvek da su uz mene zelena polja tvoja dala bih svo bogastvo hej Bosno, Bosno moja Ref. Dušu da mi greje vecna dobrota tvoja dala bih sve sto imam hej Bosno, Bosno moja Ref. |
Na mjestu gdje se Orljava probija između Požeške gore i Dilja prema Savi, na tzv. vratima Požeške zlatne doline, okružene vijencem gora (Psunj, Papuk, Krndija, Dilj i Požeška gora), nalazi se Pleternica. Smještena na jugoistoku Požeško-slavonske županije, Pleternica je administrativno sjedište grada s ukupno 37 naselja:Ašikovci, Bilice, Blacko, Brđani, Bresnica, Brodski Drenovac, Bučje, Buk, Bzenica, Ćosinci, Frkljevci, Gradac, Kadanovci, Kalenić, Knežci, Komorica, Koprivnica, Kuzmica, Lakušija, Mali Bilač, Mihaljevići, Novoselci, Pleternički Mihaljevci, Poloje, Ratkovica, Resnik, Sesvete,Srednje Selo, Sulkovci, Svilna, Trapari, Tulnik, Vesela, Viškovci, Vrčin Dol, Zagrađe, Zarilac. Zbog pogodne klime i bogatog tla, te plodne riječne doline Orljave i Londže, Pleternica je kontinuirano naseljena od najstarijih dana do danas. O naseljenosti ovog dijela Požeške kotline u različitim fazama paleolitika kazuje nam paleolitski lokalitet kod Zarilca u istočnom dijelu općine Pleternica. Ovo nalazište mlađeg paleolitika sadržanog s puno skeletnih ostataka mamuta, bizona, divljih konja, jelena i drugih životinja potvrđuje da se kod Zarilca nalazio logor gornjopleisto-centskih lovaca na mamute. To je dosad najznačajnije nalazište takve vrste u našim krajevima, s puno podudarnosti sličnih lokaliteta u središnjoj, istočnoj i jugoistočnoj Europi. Prema arheološkim istraživanjima spomenika materijalne kulture iz prethistorije, sa sigurnošću je utvrđeno da je područje Pleternice, a na osnovi prethistorijskih lokaliteta kod naselja Gradca i Ašikovaca, u to vrijeme bilo intenzivno naseljeno. Riječ je o lokalitetima Klasje i Babišnjača kod Gradca gdje su pronađene kopče, nekoliko ukrasnih narukvica od bronce, zlatna zrna oko 500 godina pr.n.e. s pretpostavkama da se tu nalazila nekropola-groblje iz mlađega željeznog doba. Lokalitet Babišnjača važna je glede zemunice u eneolitskom sloju. Okolica sela Ašikovci bogata je nalazima ulomaka keramike koja pripada dvjema poznatim kulturama iz prethistorije, badenskoj i vučedolskoj. Prethistorijsku arhitekturu predstavljaju i neotkopani tumulusi u selu Tulniku, ali vjerojatno i kameni granivrani fragmenti neolitskih zidina ugrađenih u crkvu sv. Dimitrija u Drenovcu i sv. Mihajla u Ratkovici. Srednji vijek: Na temelju srednjevjekovnog arheološkog materijala, nekropoli u Brodskom Drenovcu, datiranoj iz prve polovine 9. stoljeća, koja je pripadala avarsko-slavenskom kulturnom krugu, doznajemo o prvim pokušajima stvaranja slavenskih središta na ovim prostorima. Prema jednoj bilješci Adama Baltazara Krčelića, ime Pleternica spominje se 1270. godine. U srednjem vijeku Pleternica se zvala i Sveti Nikola po župskoj crkvi sv. Nikole, a koja je uz župu zapisana 1335. godine. U pisanim ispravama 1427. godine zapisano je ime Pleternik. Tijekom 14. i 15. stoljeća u Požeškoj županiji spominje se do 80 plemićkih obitelji, s tim što je oko Pleternice bilo najviše sitnih plemićkih posjeda, koje je držalo više plemićkih obitelji. Pojedini dijelovi požeške županije bili su u 15. stoljeću relativno gusto naseljeni. Posjednici Pleternice bili su velikaši Gorjanski. Na vlastelinstvima i plemićkim posjedima u to vrijeme postojalo je tridesetak tvrđava i utvrda. Svjedok tog vremena dana je dijelom sačuvani Viškovački grad u Požeškoj gori, južno od Viškovaca, sela koje leži na cesti Požega-Pleternica. Gradina je vrijedan povijesni grad jer u okviru 14 evidentiranih srednjovjekovnih gradova požeštine ističe bogatu prošlost pleterničkog kraja. Početkom 16. stoljeća Pleternica je bila u posjedu krupnih feudalnih posjednika Berislavića, Grabarskih, potomaka bana Borića. Na prostoru pleterničke općine registrirani su i sačuvani vrijedni spomenici sakralne arhitekture iz srednjeg vijeka. Najvrijednije su gotička crkva sv. Dimitrija u Brodskom Drenovcu, barokizirana crkva sv. Mihajla u Ratkovici, barokna kapela sv. Kuzme i Damjana u Kuzmici i crkva Svih Svetih u Požeškim Sesvetama (iz predturskog doba). Pleternica za vrijeme Turaka: Turskim osvajanjem Pleternice 1536. godine, a onda i Požege (1537.) kao sjedišta Požeške županije, našla se Pleternica u sastavu novoosnovanog sandžaka kao jedna od 12 turskih nahija, u timarskom posjedu požeškog spahije Mehmeda Hadžiagića. Za vrijeme 155 godišnje turske vladavine Požega je bila vojno, političko, kulturno i gospodarsko središte požeškog sandžaka, a Pleternica važno raskrižje cesta. Cijelo ovo dugo razdoblje nije oslabila snažna vjera hrvatskog stanovništva iako je turska vlast činila sve da privede ljude na islam, milom ili silom (npr. Kršćani su morali služiti tursku vojsku, kao vojnici; davali su desetinu gospodaru tzv. ušur; plaćali su harač – porez u novcu za sultana u Carigradu; davali su danak u djeci svake pete godine, i to mušku djecu za vojnu školu a žensku djecu za harem). Habsburška vladavina: Nakon oslobođenja od Turaka 1688. godine Slavonija je postala granično područje Habsburške monarhije prema Turskoj. Vlast su u Slavoniji dijelili zapovjednici vojnih snaga Monarhije i komorski organi u ime vladara. Podjelom Slavonije 1702. godine na Vojnu krajinu i Provincijal izvršila je carska vlast refeudalizaciju najvećeg dijela Slavonije i Srijema, te prenijela sve troškove na podložno stanovništvo, pazeći pritom da veći dio javnih prihoda osigura za carsku blagajnu. Porezno zaduženje stanovništva u Provincijalu izvršeno je razrezom poreza po mjestima, vlastelinstvima, okružjima i provizoratima. Tada je (1702.) vlastelinstvo Pleternica, koje se nalazilo u Požeškom komorskom distriktu, u sastavu imalo 22 sela. Prelazak vlastelinstava u ruke plemićkih i velikaških obitelji i vjerskih institucija, tj. proces dekameralizacije, odvijalo se na slavonsko-srijemskom području od kraja 17. stoljeća do 1730. godine. U to doba Slavonija bez Srijema bila je podijeljena na četiri glavna distrikta (okružja): osječki, valpovački, virovitički i požeški. U Požeškom komorskom distriktu bile su gospoštije (vlastelinstva) Pleternica, Cernik, Brestovac, Velika, Kutjevo, Kaptol, Stražeman i grad Požega. U Požeškom distriktu dekameralizacija vlastelinstava završena je 1742. godine. Iste godine, po odobrenju cara Karla VI, posljednjeg muškog potomka dinastije Habsburga, vlastelinstvo Pleternica našlo se u posjedu dvorskog savjetnika Ivana Teodora od Imbesena. Godine 1745. nakon obnavljanja, Požeška županija je bila podijeljena na dva kotara, požeški i pakrački. Vlastelinstvo Pleternica je pripadalo požeškom kotaru, a njime je upravljao Franjo barun Trenk, koji je u posjedu imao i druga imanja u Slavoniji, Brestovac, Veliku, Pakrac i Nuštar. U prvoj polovici 18. stoljeća, na obali rijeke Orljave, izgradio je Trenk vojarnu, kasnije prozvanu Trenkova, koja je bila kvadratnog oblika, visokog prizemlja s jednim katom u kojoj se nalazilo 60 prostorija različitih veličina i namjene. (slika Trenkove vojarne, na mjestu današnjeg parka) Iz nje su čuveni Trenkovi panduri odlazili ratovati protiv Bavaraca, Prusa i Francuza pod zastavom Marije Terezije. Otuda spomen na vojskovođu, koji nije bio hrvatskog podrijetla, ali u uspomenama stoji: „… da Trenk u najopasnije vrijeme monarhije bijaše najhrabriji i najpoduzetniji vojnik čitave austrijske vojske“. Kako su nakon Trenkove smrti (1749.) njegova imanja došla opet u vlasništvo kraljevske Komore, Pleternicu je Marija Terezija prodala 1751. godine barunu Ivanu Peterffiju. U njegovu se vlasništvu ovo vlastelinstvo nalazilo sve do 1798. godine. Krajem 18. stoljeća i početkom 19. stoljeća dospjelo je imanje Pleternica opet u posjed jednog vlastelina, Jakova Svetića. Poslije Svetićeve smrti (1834.) pleterničko imanje se još 1848. godine bilježilo zajedno kao vlasništvo njegovih nasljednika. Iako je dolazilo pod kraljevsku blagajnu, imanje je bilo u opadanju, da bi se nakon ukidanja feudalnih odnosa jedva održalo. Nakon ukidanja kmetstva (1849.) Pleternica je bila, uz Veliku i Bektež, i jedna od tri upravna kotara s bilježništvom, a prostirala se od Komorice do Imrijevaca. Kada je 1876. godine uprava odijeljena od sudstva, Pleternica je bila u požeškoj županiji jedna od pet općina sa 32 sela. Kad je 1881. Vojna krajina godine pripojena matici Hrvatskoj, Požeška županija razdijeljena je na kotareve, pa je Pleternica u najvećem požeškom kotaru bila jedna od 11 upravničkih općina. Godine 1891. pleterničko je vlastelinstvo prodano Brodskoj imovnoj općini, koja se uz kasnije kupljena imanja u Stražemanu i Kaptolu održala sve do 1945. godine. Pleternica se početkom 20. stoljeća razvijala zahvaljujući činjenici što je raskrižje ceste i od 1894. godine željezničke pruge Nova Kapeta-Pleternica-Osijek, odnosno Nova Kapele-Pleternica-Požega. 1891. osnovano je Dobrovoljno vatrogasno društvo, 1905. Pjevačko društvo „Trenk“ a 1926. osnovani su nogometni klubovi „Zrinjski“ potom i „Tomislav“ (kasnije „Slavija“). 1907. Pleternica je dobila telefonsku vezu, a te godine je ovdje došao i prvi putujući kinematograf, i izazvao pravu senzaciju. U ovo vrijeme se pojavio i prvi biciklist, kojeg su u jednom selu žene i djeca napali kamenjem, jer je navodno navukao tuču na selo, vozeći „vražji točak“. Društvo za unaprijeđenje Pleternice je 1928. uredilo i zasadilo središnji park u mjestu, izuzetne hortikulturne vrijednosti, koji se prema Prostornom planu županije predlaže za dodatnu zaštitu. Od 1936. godine postojalo je Radničko kulturno-umjetničko društvo, a od 1977. vrlo uspješno djeluje KUD Orljava koja više od deset godina aktivno organizira u Pleternici kulturnu manifestaciju etnografskog sadržaja „Lipanjski dani stvaralaštva“ (LIDAS ). U Pleternici se nude športsko-rekreacijski sadržaji, uz postojeće športske terene: rukomet, košarka, streljaštvo, tenis, stolni tenis, kuglanje, boćanje, šah i sokolaštvo. U društvenom životu Pleternice istaknut je rad Hrvatskog ženskog društva i radioamatera, a petnaest godina postoji i djeluje filmski videoklub „Zlatna dolina“. U 1992. godini osnovana je u Pleternici Romska zajednica. Klikun: Najpoznatiji proizvod brodske imovne općine tog vremena bila su vina iz Starca iznad Pleternice i Klikun vino iz danas napuštenih vinograda iznad Koprivnice u Požeškoj gori, s čijih se istočnih ogranaka pogodnog tla, površine od 120 ha, proizvodilo do 5000 hl vina. Postoji usmena predaja o porijeklu imena vina Klikun, koja kaže da je francuska veleposjednica Kliko odlučila ogoljenim brežuljcima (zbog posječene hrastove šume) vratiti život, pa je poslala cijepove raznih vrsta vinove loze koji su onda tako izmiješani bili posađeni. Brdo je prema prezimenu Francuskinje dobilo ime Klikun, kao i vino iz tih vinograda. Ing. Seissel tvrdi da ime vuče korijen od rudine čiji je naziv KLIKOVNA, na granici prema selu Laze, u blizini Koprivnice. Vino Klikun je bilo poznato kao vrlo kvalitetno vino već 1864. godine, kada je bilo izloženo na prvoj dalmatinsko-hrvatsko-slavonskoj izložbi u Zagrebu. Na istoj izložbi grof Lav Wurmbrand iz Vetova također izlaže vino klikun iz 1861. Vino klikun pravljeno je od nekoliko vrsta grožđa. To su prema navodima ing. Hruškara: graševina, burgundac bijeli, rajnski rizling i petrinjska ranina, zvana klikun ranina koja je jedina autohtona, tj. domaća sorta. Sljubljivanjem ovih vrsta grožđa stvoreno je visokokvalitetno i daleko čuveno vino. Vino je bilo izvoženo i u Austriju – Beč, gdje je prodavano u restoranu Rathauskellerei i do dva vagona. Prema kazivanju Mate Pezerovića postojala je točiona vina klikun u Zagrebu u Vlaškoj ulici. Zasigurno se zna da je u Zagrebu u Gajevoj ulici br. 8. bio buffet Branka Jušića iz Pleternice od 1934. do 1948. godine u kojem je vlasnik točio svoje pleterničko vino, ali i vino klikun zelenkaste boje koje je dopremao u bačvama iz Pleternice. U Pleterničkom vinogorju filoksera se javlja 1900. godine, a obnova započinje cijepljenom američkom lozom 1905. i prvi takav vinograd je zasadio bilježnik Franjo Kammermann. Poznati su vinogradi i ostalih vlasnika Joze Smoljanovića, Josipa Pintera, Jakše Radonića, Vase Price, Franje Jušića, Mirka Leikauffa, Filipa Lekića, Đure Raljušića, Franje Schulza, Julija Pauša, Mirka Štajduhara, Mije Tomića i dr. Vinogradi na Klikunu su osobito doživjeli svoju obnovu za vrijeme upravitelja Bauera rodom iz Sotina, inženjera agronomije. Bauer je upravljao vinogradima i podrumom u Pleternici punih 18 godina (1923-1940). Vino klikun je za njegovo vrijeme dobilo brojna priznanja i diplome. Uglavnom je vino transportirano u bačvama, a manje su količine i flaširane, u bocama od 0,70 litara. U drugom svjetskom ratu su stradali i vinogradi i podrum, a s obzirom da se ovdje nije mogla primjenjivati nova tehnologija u obradi vinograda, vinogradi su bili iskrčeni i nikad ponovno obnovljeni. Prethodno je bio ponuđen za obradu seljacima Koprivnice, ali za to nije bilo interesa. Kronologija Pleternice 1944-1990. U rujnu 1944. su počele borbe partizana i NDH u Požeštini. 17. rujna 1944. partizani ulaze po prvi put u Pleternicu (kasnije Dan općine). Dva mjeseca kasnije Domobranski zdrug ponovno zauzima Pleternicu, a partizani se povlače na Papuk, da bi 3. prosinca 1944. jedinica XL. Udarne brigade zauzele Pleternicu, prilikom čega su poginula i dva 16-godišnjaka iz Pleternice (godište 1928. koji je gotovo u cijelosti otišao u partizane). Istog dana je minirana crkva sv. Nikole iz 18. stoljeća. 17. travnja 1945. počinje konačna bitka za Pleternicu, koja je bila glavno utvrđenje i križanje ceste na izlasku iz Požeške doline. Nakon obostrano velikih gubitaka, sve snage obrane napuštaju Pleternicu, koja ostaje u ruševinama. Teško je oštećena Trenkova vojarna iz 18. stoljeća, pošta, šumarija, zgrada općine. U borbama za Pleternicu je poginulo više stotina branitelja i napadača, Nijemaca i partizana. Prvi su pokopani u bunkerima u mjesnom parku, a drugi iza ciglane, uz cestu prema Požegi. Pleternica je bila posebno razrušena, pa se ubrzano radilo na rašćišćavanju i obnovi mostova, cesta i objekata. Uspostavljena je požeška hidrocentrala na Orljavi u Kuzmici. Proradile su brojne ciglane po selima, za proizvodnju prijesne cigle, a vrlo rijetko pečene. Kako bi se spriječio šverc hranom i robom, država uvodi snabdijevanje pomoću točkica, tj. bonova. Pomoć iz UN-a i SAD-a se često dijelila nepravedno, pa je bilo krađe, šverca i nezadovoljstva. U Pleternici se na masovnom sastanku izglasala smjena djelitelja pomoći, no tad se digao jedan seljak i rekao: „Nemojte ga smjenjivati. Tek što je podilio sebi i svojima, komšijama i ljubavnicama, pa su svi njegovi podmireni. Ako dođe drugi pa to isto uradi, sirotinji neće ništa ostati.“ I poslušali su ga. Zakon o agrarnoj reformi imao je cilj uništiti veleposjede i oduzeti zemlju bogatim seljacima, župama i samostanima. Konfiscirana imovina postala je općenarodno dobro i dijelila se borcima i njihovim političkim suradnicima. 1945. godine je počela prisilna dioba imanja zadruga. Kućne zadruge su imale i po desetak i više članova u jednoj kući, no morali su se podijeliti. Mnoge su se podijelile samo „na papiru“, no živjele su i dalje „na vrpi“. Aktivisti Partije išli su u provjeru da vide da li je zadruga doista podijeljena, te da li svaka grana zadruge ima svoju kuhinju ili štednjak. U razdoblju 1945. do 1947. godine u župi Bučje, sa selima Zagrađe i Brodski Drenovac, popisano je 276 osoba koje su na razne načine likvidirane za vrijeme partizanske vlasti. Za odmazdu zbog svoje ideologije, počelo je namjerno uništavanje uspješnih poduzetnika u Pleternici (Pipal – kinofikacija, braća Včelik – pilarstvo i tehnika, Tilšar i Tureček – graditeljstvo, Varžak – stolarija, Mikšik – mehaničarstvo, mlinarstvo…). Do 1948. je u Pleternici radio veliki paromlin „Orljava“ koji je prije pripadao poduzetniku Kelleru. Mljeo je i do 2,5 vagona pšenice dnevno, no nakon nacionalizacije postao je nerentabilan. Tad je demontiran i prevezen negdje u Liku. Nakon ovoga Pleternica ostaje potpuno bez mlina (osim vodenice na Brzulji). Mljekara Josipa Pipala, koja je djelovala od 1933. i koja je dobivala za svoj sir nagrade i kolajne u zemljama glasovitih sireva poput Francuske i Belgije, bila je nacionalizirana, a uskoro prestaje s radom. 1946. je osnovan Nogometni klub „Borac“ (od 1952. „Slavija“), i obnovljena je Hrvatska knjižnica i čitaonica. 1951. je izgrađena moderna kuglana, te počinje s radom Kuglački klub. Počinje s radom osmogodišnja škola. U listopadu 1961. osnovano je poduzeće „Metalija“ za proizvodnju kovinskih elemenata i vinskih bačvi, buduća „Sloga“, poduzeće za proizvodnju i promet metalnih i drvenih proizvoda. 1962. godine pleterničko općinsko vodstvo izradilo je elaborate za izgradnju tvornice lesonita i tvornice za preradu voća i povrća u Pleternici, na mjestu gdje je tridesetih godina češki tvorničar Bata uzalud pokušavao podići svoju tvornicu (da bi to kasnije napravio u Borovu kraj Vukovara). Uznapredovale su bile i pripreme za otvaranje srednje škole u Pleternici (pleternička osnovna škola imala je blizu 1600 učenika, a bila je među najboljima u kotaru, te u rukometu i stolnom tenisu i prvak Hrvatske). U Pleternici je tada radila večernja škola za buduće srednje ekonomske tehničare, a odavde su svake godine dva nova razreda srednjoškolaca vlakom putovali u Požegu, pa je otvaranje srednje škole općeg smjera bilo opravdano. Sva ova nastojanja su propala nakon novog preustroja Republike. Iako je bilo predviđeno proglašenje komuna Požega, Kutjevo i Pleternica, vodstvo kotara (Hlad i Lukić) su smatrali da bi to bila degradacija za Požegu, te traže da Požega obuhvati i područja Kutjeva i Pleternice. Kutjevčani su pristali na nagodbu, uz uvjet osnivanja velikog agro-vinogradarski kombinat (što se i ostvarilo), a Pleternica je izgubila sve što je dotad stekla. Ostala je samo na malom mjesnom uredu i matičnom službom, dok su sve druge upravno-političke funkcije prenešene u Požegu. Požega, pa i Kutjevo su po broju stanovnika rasli tijekom sljedećeg desetljeća, a broj stanovnika u Pleternici je počeo opadati. Osiromašenje Pleternice nastavlja se priključenjem „Sloge“ istoimenoj požeškoj Tekstilnoj industriji. Te godine nestaje i pleternička mljekara „Pipal“, te se mlijeko vozilo u Požegu. Ukinuta je Milicijska stanica, Narodna čitaonica je pridodana požeškoj, kao i sve općinske službe. Svi poznatiji kadrovi preseljeni su u Požegu ili napuštaju Pleternicu, a nekadašnje trgovište Pleternica životari sve do proglašenja slobodne i demokratske Hrvatske, kad je općina obnovljena. 1970. godine je na području Pleternice, na zemljištu koje je nekoć pripadalo Brodskoj imovnoj općini nastalo je selo koje su utemeljili doseljeni Hrvati Hercegovci. Nazvano je prema najstarijoj žiteljici, starici Veseloj. Osim tog sela na cesti Pleternica – Gradac naseljeno je također mnogo Hercegovaca koji su poslije potapanja doline Rame i izgradnje hidrocentrale preseljavali uglavnom u Slavoniju. Selili su i Hrvati iz Širokog Brijega (Lištice) iz političkih razloga i šikaniranja koje su provodile ondašnje vlasti koje su likvidirale većinu fratara iz samostana. Najčešća prezimena doseljenika su: Bagarić, Barišić, Bonić, Brekalo, Crnjac, Čuljak, Ćurdo, Ivanković, Marić, Obradović, Papac, Pavlović, Perić, Penava, Rimac, Radoš, Soldo, Vujnović i dr. 1974. Izgrađen je novi most u Pleternici na Orljavi. Pleternica je dobila novu robnu kuću. 17. siječnja 1997. godine Pleternica dobiva status grada. Gospodarstvo i obrt kroz povijest: Vrlo rano se u Pleternici razvio obrt i trgovina, zbog njenog povoljnog zemljopisnog položaja i smještaja na raskrižju puteva. Još 1836. Ferdinand I svojom poveljom omogućava pleterničkim obrtnicima organizirati mješoviti ceh pleterničkih obrtnika i njima spadajućih sela Sulkovaca, Frkljevaca, Kadanovaca i Resnika „Pleternički Smešani Cih“. Za cehmeštra je izabran Franjo Potočanac, vicemeštar Franjo Donešović, notaruš Luka Mihić. U ceh se upisalo 30 članova, a svi su uplaćivali u cehovsku ladicu taksu od 12 forinti i 30 novčića. Cehovski novac je bio namjenjen za pozajmicu članovima ceha. Dužnost cehmeštra obavljali su sljedeći obrtnici: Franjo Potočanac (1836-1852), Franjo Hanuš (1852-1865), Đuro Jušić (1865-1868), Jozo Vugerniček (1868-1871) i Ivan Sultais (1871-1872), kada je ceh ukinut. Cehovi se ukidaju 1872., a od 1876. godine razvija se Obrtna zadruga koja nastavlja okupljanje pleterničkih obrtnika, a po snazi stoji odmah iza požeške. Godine 1882/83. u Pleternici je osnovana Štedna i pripromoćna zadruga, među prvih deset u Slavoniji i Baranji. U 20. stoljeću udruživanje obrtnika se nastavlja kroz mjesnu organizaciju Saveza hrvatskih obrtnika u Pleternici osnovanu 22. veljače 1920. godine. U nju se učlanilo 65 obrtnika. Na čelu je bio Mirko Leikauf, dok je tajničke poslove vršio Ignac Čop, a blagajničke Slavko Bence. Odbornici su bili Julije Pauše, Franjo Nagy, Ferdo Vugerniček, Franjo Jušić, Pavao Jušić, Pavao Tuček i Stjepan Kovačić. Mjesna organizacija je nabavljala materijale za svoje članove, bavila se poboljšanjem položaja obrtnika u Pleternici, ali i uspješno djelovala u pogledu obrazovanja podmlatka i osnivanja škole za naučnike (šegrte), te organizirala zabave, predavanja i sastanke među obrtnicima. Pleternica je nekad bila poznata po mlinovima, pecarama žestokih pića, a na dobrom glasu bila je i pleternička mljekara i sirara čiji su se proizvodi, osim bliže okolice, odvozili u Bosnu i Hercegovinu. Hidrocentrala u Pleternici izgrađena je nakon izgradnje brane na rijeci Orljavi 1910. godine. Šumarstvo i prerada drveta su oduvijek bili od iznimne važnosti za ovaj kraj, jer je drvo ovdje imalo dobru cijenu, što potvrđuje i nekadašnja parna pilana obradom slavonske hrastovine. U drugoj polovici 19. stoljeća otvoren je u Ratkovici rudnik ugljena, koji je djelovao kao dioničko društvo „Ugljenici Ratkovica“. Ugljen je korišten u Hrvatskoj i izvožen u Ugarsku, a omogućavao je rad tvornici briketa i boja „Nerosin“ u Ratkovici, koja je prestala s radom likvidacijom rudnika šezdesetih godina ovog stoljeća. U samostalnoj Hrvatskoj: Hrvatski nacionalni duh u pleterničkom kraju posebice je došao do izražaja 1990. godine kada je na višestranačkim demokratskim izborima srušen dotadašnji komunistički sustav. Tijekom stvaranja hrvatske domovine Pleternički kraj je dao brojne dragovoljce i branitelje, a zaslužuje trajan spomen i zbog pomoći pružene izbjeglima i prognanima. POZNATI PLETERNIČANI: KAJO ADŽIĆ PLETERNIČANIN IVAN ŠVEAR EUGEN PODAUBSKY PAVAO JUŠIĆ ANDRIJA ŠTAMPAR LJUDEVIT PETRAK DRAGUTIN PAVLIČEVIĆ ĐURO KOVAČIĆ ŽELJKO PAUŠE NIKOLA FILIPOVIĆ JAKOB PAMIĆ SLAVEN BARIŠIĆ MATO NOSIĆ DRAGAN KOVAČEVIĆ DEVETNICA u čast „Gospi od suza“: Službenim proglašenjem svetišta 31. kolovoza 2005. Pleternica je stala uz bok najvažnijih marijanskih svetišta. U Pleternici je tada bilo oko 80.000 hodočasnika, što je osam puta više nego što u Pleternici ima stanovnika. Za vrijeme ovih svečanih devetnica rektor svetišta Gospe od Suza iz Siracuze msg. Michele Giansiarcusa u grad je donio moćnik sa suzama obrisanima s Gospina lika prije 52 godine. Proštenje je proizašlo iz desetljetnog nastojanja za izgradnjom crkve, koja je okrutno srušena tijekom II svjetskog rata. 3. prosinca 1944. u 7,30 ujutro, zapovjednik Virovitičke partizanske brigade naložio je da se mjesna crkva sv. Nikole iz 18. stoljeća minira, i digne u zrak, pod izgovorom da se njom koristi neprijatelj. To je bio početak borbe protiv religije - „opijuma za narod“. Na pritužbu iz Komande III. Korpusa na Papuku bilo je obećano da će se nakon rata sagraditi nova crkva. 12. svibnja 1945. ubijen je župnik Franjo Radović, iz automatske puške, od strane nepoznatog vojnika, koji se predstavio kao odbjegli domobran. 12. svibnja 1946. u Pleternici je na glavnom trgu održan masovni sastanak građana i vjernika na kojem se tražila izgradnja spomen crkve na starim temeljima, a u mjesnom parku nove moderne crkve. Mjesni odbor Pleternice je odobrio zemljište za gradnju crkve, ali od inicijative nije bilo ništa, a skupljeni materijal je dodijeljen za gradnju Zadružnog doma, popravak škole i Šumariju, te za spomenik palim borcima – partizanima. 24. prosinca 1948. izdano je dopuštenje za izgradnju srušene crkve (nacrt izradio požeški graditelj Bobo Fleissig). 6. ožujka 1950. započinju s radom tri zidara iz Zagrađa gradnju crkve na starim temeljima, no samo nakon sat i pol stiže zabrana daljnjeg rada. I u narednim godinama Petrak unajmljuje nekoliko zidara iz Pleternice, Bresnice i Viškovaca da nastave gradnju, ali NO općine obustavlja radove uz izgovor da je rješenje zastarjelo. 1954. se na misijama u župi Bučje rodila ideja o slavljenju Majke Božje i devetodnevnom moljenju (devetice) u već mučeničkoj župi sv. Nikole u Pleternici. Pleternički vatrogasci su na pritisak Partije zabranili održavanje mise koja se do tada održavala u Vatrogasnom domu. Odlukom Kotarskog suda u siječnju su sve crkvene stvari izbačene iz Vatrogasnog doma u Pleternici. Otada vjernici imaju svete Mise na otvorenom poput prvih kršćana. 1955. započinju u Pleternici misije i devetnice koje traju od 23. kolovoza do 31. kolovoza, a posvećene su Gospi od suza iz Sirakuze koja je na čudesan način proplakala. Njene čudesne moći prenesene su u Pleternicu koja je na taj način postala proštenište u koje će dolaziti više desetaka tisuća vjernika. To je bio odgovor crkve na komunistička maltretiranja, i to na mjestu gdje nema crkve i gdje se sv. službe obavljaju na ruševinama, a priručni oltari su bili često oskrnavljeni. 1958. zbog zasluga u borbi za izgradnju crkve i slobodu vjeroispovijesti nadbiskup Franjo Šeper dodijelio je velečasnom Petraku priznanje i imenovao ga začasnim prisjednikom Nadbiskupskog duhovnog stola u Zagrebu s pravom nošenja pojasa ljubičaste boje. Problem pleterničke crkve prelazi granice Jugoslavije jer ukazuje je na vrlo negativan odnos države prema crkvi u komunističkom sustavu. Da bi se izbjegle negativne ocjene o tome, potaknuti su razgovori o gradnji crkve u Pleternici, što je konačno, 21. srpnja 1963., dovelo do dozvole o gradnji crkve u Pleternici. Općinski odbor je bio prisiljen na ovaj čin zbog međunarodnog odjeka koji je imao cijeli pleternički slučaj, zbog upornosti župnika Petraka, te masovnog dolaska na proštenje u Pleternicu. Ipak, usmeno je rečeno da se crkva ne smije graditi u središtu mjesta, niti biti na istim temeljima kao i prethodna, te da ne smije biti na dominantnom mjestu, već zapadno uvučena iznad pašnjaka Dolača. Nacrte je izradio tada najugledniji hrvatski arhitekt Stjepan Planić, uz pomoć Edite Bošnjaković. Iako se u narod puštala vijest kako će to biti predimenzionirana i preskupa crkva, narod se odazvao kako u donacijama, tako i radom. 31. svibnja 1971. je u Pleternici, nedaleko ruševina stare crkve sv. Nikole nadbiskup zagrebački Franjo Kuharić posvetio novoizgrađenu crkvu Srca Marijina i Gospe od Suza. Slavila se dotad najveća, i jedna od prvih, crkava podignutih u doba komunističkog sustava u Hrvatskoj. Bile su to dvije crkve, na dvije etaže, s muzejom i samostanom sestara Pokornica. Bilo je to spomen-zdanje nekadanje crkve sv. Nikole. 1973. je župnik Petrak imenovan za požeškog dekana, a i bio je jedan od rijetkih koji su onemogućili stvaranje svećeničkog sindikata (zbog odvajanja crkve u Hrvatskoj od Rima, kako su to partijski forumi tražili). 16. ožujka 1999. umro je vlč. msgr. Ljudevit Petrak, pleternički župnik, dekan požeškog dekanata i prvi počasni građanin Grada Pleternice. PLETERNIČKA SELA: GRADAC Selo Gradac nalazi se uz cestu Pleternica-Kutjevo, na povišenom položaju između potoka Vrbove i Struga. Ova uzvisina dominira vratima Požeške kotline i vjerojatno se ovdje od najstarijih vremena nalazila utvrda ili gradina koja je dala ime današnjem Gradcu. Ime sela se prvi put spominje kao utvrda „castellum Gradach 1442, a pripadalo je u to vrijeme Petru od Požege. Kasnije je na diobi Potrovich potomaka dobio Gradac Pakoša i čitav se rod prema tom posjedu naziva plemići od Gradca. Mjesto je u dalekoj prošlosti bilo nastanjeno, a o tom svjedoče brojni nalazi alata, nakita, posuđa i ostataka gline. U doba Turaka u selu su živjeli Hrvati. 1702. godine su u selu živjele obitelji: Bošnjak, Adžidović, Blašković, Đuranović, Andaković, Mačković, Jakobović, Klarić, Matovinović, Pavlović, Radovčić, Berčinac, Barić, Blažanović, Dražetić, Kanićanac, Lončarić, Mihaljević, Mihaljer i Knežić. BRODSKI DRENOVAC Brodski Drenovac se smjestio uz obronke Dilj-gore, a proteže se paralelno s rijekom Orljavom. Prvi put se spominje davne 1230. godine, kad je bio utvrda ili kaštel na brdu s lijeve strane Orljave, a štitio je prilaze u Požešku kotlinu s juga. U to vrijeme, Drenovac je bio važan i kao imanje i kao utvrda. Nazivali su ga i Mitrovac, prema plemićima Mitrovačkim koji su izumrli 1399. Vlasnici Drenovca bili su i Berislavići, Dezislavići i Grabarski. Za vrijeme Turaka, bio je to Kulidži-beg iz Đakova. Naselje se do 1770.godine nalazilo u brdima iznad današnjeg sela, koje danas zovemo Kućište. U Brodskom Drenovcu je također pronađeno nekoliko grobova iz prethistorijskog razdoblja, s velikim brojem vrijednih arheoloških nalaza. Narodna predaja kaže da se drenovački grad nalazio na brdu Zekincu, u predjelu Velšinac. Turci ovaj grad pri prvoj provali 1502. zapališe, te izgradište novi. 1596. ga osvoji harambaša Franjo Ilić, a 1600. godine hajduci braća Lapsanovići. I ovih puta je grad gorio. 1653. ponovo su kršćani srušili drenovački grad, jer je bio u turskim rukama. Tako da je gorio četiri puta. Nakon ove posljednje akcije nije se više obnavljao, a kamenje je razvučeno za gradnju obližnjeg naselja. Najstarije porodice su: Ferković, Neferović, Matijević, Filipović, Sudić, Kovačević, Krišković, Vladić, Memedović, Ninković, Pavletić, Sinovčević, Bistrić, Milković, Žagrić, Magić i dr. Danas ovdje živi nešto više od 800 stanovnika. Crkva sv. Dimitrija Na groblju iznad sela odlično je sačuvana gotička crkva sv. Dimitrija koja je još 1660. bila župna. Crkva ima jedna lađu i poligonalno svetište koje podržava četiri kontrafora. U crkvu se ulazi kroz recentrije predvorje, a zatim ispod gotičkoga trokatnog zvonika. U crkvi je i pjevalište, koje počiva na dva stupa. Trijumfalni luk dosta je nizak i počiva na dva poligonalna polustupa s bazama i kapitelima, koji imaju lisnati ukras. Na južnoj strani svetišta nalaze se sedilije sa tri luka, identične kao one pronađene u župnoj crkvi u Velikoj. Današnji izgled iznad svetišta datira iz baroka, kad je iznad njega sagrađena polukružna kula kao utvrđenje, a gotički svod je skinut. Od prozora u svetištu, jedan je sasvim zazidan, srednji ima samo lunetu, a jugoistočni je sačuvao svoj gotički izgled, ali samo do nadvoja. Sjeverni zid crkve ne pokazuje tragova prozora, a oni s južne strane su prošireni u vrijeme baroka, pa ime je jedna špaleta originalna i nadvoji novi. Vrata crkve imaju šiljat završetak, kao i ona na zvoniku u koji se ulazi s tavana. Zvonik na prvom i drugom katu ima po tri gotička prozora sa šiljatim lukovima, a na trećem katu su četiri prozora od kojih je sjeverni bifora. Zvonik u visini prvoga kata ima skok u debljini zida kao u Bedemgradu i u Našicama. Kapiteli u svetištu ukrašeni su hrastovim i drugim lišćem, još stiliziranijim, iako se osjeća težnja naturalizma. Primjera takve obrade lišće ima i u Mađarskoj, na tzv. Matijinoj crkvi u Budimu. Zanimljiva je usporedba s jednim malim kapitelom na zazidanom prozoru svetišta franjevačke crkve u Našicama, na dijelu prozora gdje počinje kružište. Osnovni volumen (kocka) i kompozicija bazirana na kvadratu obilježje su romanike-rane gotike u Požeškoj kotlini. Trijumfalni luk je uvučen nešto unutra, zbog čega se dobiva dojam romaničkog načina priključenja svetišta na lađu. Na svim uglovima crkve nalaze se klesani kvadri, a na mnogim klesancima izvana su vidljivi petroglifi magijskog obilježja. U trijemu crkvu jedan je kameni blok s ranogotičkom profilacijom, koji možda potječe s neke druge građevine. BUČJE Bučje je selo na lijevoj obali Orljave, smješteno između Brodskog Drenovca i Zagrađa, sa lijepim položajem između orljavske doline i niskih obrađenih ogranaka Dilj gore. Spominje se da je nekada na brdu Garevici postojao utvrđeni grad, čiji se ostaci mogu i danas naći, a narodna predaja kaže da se nalazio na mjestu koje se danas zove Gradina. Selo se u doba turske vladavine nalazilo blizu sela Lovčić, a poslije je preseljeno na današnje mjesto. Utvrda se u početku nazivala Garavica, a kasnije Buč ili Bučan. I ovaj grada je pripadao plemićima Gorjanskim, kao i Drenovac, a poslije je došao u vlast porodice Bučan. Spominje se da je ovdje umro i pokopan Osvaldo Bučan koji je bio jedan od posljednijh vlasnika posjed Bučje. Prema porodici Bučan je selo vjerojatno dobilo i ime. Najstarije bučanske obitelji su: Mikić, Tomašević, Gregurić, Svrakić, Vračić, Odobašić, Aladrović, Jurković, Putrić, Đukić, Kokić, Pavić, Bašić, Bajić i još neke. Kasnije se doselilo dosta stanovništva iz Like (Rukavina, Kvaternik, Prša itd.). FRKLJEVCI Sela Frkljevci i Kadanovci međusobno su povezana i može ih se smatrati jednim selom. Oba leže duž ceste Pleternica – Slavonski Brod u dolini potoka Gnojnica, a podno pitomih šumovitih obronaka Dilj-gore. Frkljevci se spominju prvi put 1335., a samo selo je bilo uvučenije u potočne klance Dilja. Ime najvjerojatnije vuče od plemićkog imena Ferko, ili Ferklewcz i Ferlyewcz. Kadanovci su pak dobili ime po plemiću i vladaru Kadanu. Još u 1471. je na ovim prostorima bila utvrda, no Matija Korvin je naredio da se poruši jer je njen vlasnik, Blaž Husar izdao kralja. U popisu iz 1702. godine spominju se sljedeće obitelji: Babić, Banović, Kosović, Šestaković, Zetović, Katić, Kovač, Kaptolac, Dejanović, Majstor, Šustić, Andrić, Antolović, Blažić, Gabrić, Ilić, Ivić, Livaković, Knežević, Makar, Miković i Pavlović. POŽEŠKA KOPRIVNICA target="_blank"> Koprivnica se smjestila u uskoj uvali koju čine potoci Čapljak i Potočina. Selo je podalje od ceste Pleternica-Nova Kapela, uvučeno između dvije šumovite kose Požeške gore. Koprivnica se prvi put spominje 1380. godine kao Kaproncza, zatim 1403. kao Kwproncha, a njeni gospodari bili su plemići Koprivnički. Nekad je na brijegu kod Koprivnice postojala drvena utvrda na brdu Kula, a možda i na brdu Gračina. Do 18. stoljeća selo je bilo u klancima Požeške gore, kad je preseljeno na današnje mjesto. Legenda iz Koprivnice: Narod iz Koprivnice pripovijedao je da je u malom jezeru, na putu prema Komorici, živio zmaj. Zmaj je bio vrlo opasan. Bio je krvožedan i vladao se kao selski knez. Određivao je da mu se daje za hranu jedno ljudsko biće. Kada je odredio da mu se za hranu poda jedna djevojka koja je imala svoga momka, momak se usprotivio. U određeno vrijeme dođe momak do jezera umjesto djevojke. Zora je svićala. Sunce je počelo bacati svoje zrake po obzorju neba. Selo je na nogama. Svi očekuju kad će se uzgibati voda u jezeru. Jezero se uzgibalo a zmaj je pomolio svoju glavu koja je vizirla iznad vode. Momak uze pušku i nanišani zmaja u glavu, te odapne obarač. Voda se zakrvavi i zmaj pogine. Od tog vremena selo se oslobodilo zmala. No, iako je zmaj nestao, strah je ostao. Kad ljudi idu ovim putem prema Komorici ili poslom, kraj jezera, obuzme ih strah od zmaja koji je ovdje živio. ZAGRAĐE Selo Zagrađe smjestilo se na obroncima Dilj gore, udaljeno je 6 km od Pleternice. Od ceste Pleternica-Slavonski Brod odvaja se Zagrađe u dužini od preko 3km. Podno sela teče potok Gnojnica. Zagrađe nije u prošlosti bilo na današnjem mjestu, nego na mjestu koje se danas naziva Selišta i na njemu ima tragova naselja, a još početkom ovog stoljeća bile su vidljive ruševine jedne crkvice. Naselje je bilo također i na mjestu koje se danas zove Kućište, te je tu pronađeno ostataka oruđe, posuđa i starog novca. Između Zagrađa i Lovčića bila je u prošlosti utvrda, pa se to mjesto i danas zove Gradina. Ime sela Zagrađe nastalo je najvjerojatnije zbog položaja sela „za gradom“. Više od jedne trećine stanovništva su starosjedioci: Vidaković, Matošević, Uremović, Lucić, Katanić, Kovačević, Kanić, Brzić, Alaber, Štimac, Galović, Tuličić. 1903. godine doselile su se prve obitelji iz Galicije: Ančurovski, Gajovski, Stankijević, Stocki, Turčin. LIDAS "Lidas" je manifestacija nastala iz težnje da se sačuva ono što je vrijeme počelo pokrivati patinom zaborava. Želimo svo narodno blago iznijeti i prostrti i time oplemeniti sveukupnu kulturnu pozornicu pleterničkog kraja. Ugledu ove smotre, čak i izvan Požeštine pridonose i sadržaji poput likovnih, etnografskih, i druge izložbe, te predstavljanja knjiga. Likovno-reklamna ponuda očituje se u uređenju grada, izloga i prozora stanova građana folklornim motivima. Tu je niz sitnih elemenata: doček gostiju na ulazima u mjesto, gostoprimstvo, ugostiteljska i gastro ponuda, opremanje konjskih zaprega, prodaja predmeta starih obrta, licitari... dakle sve što oplemenjuje dušu ljepotom i vrijednostima koje je iznjedrio naš zavičaj. Život ovog kraja utkan je u hrvatsku narodnu nošnju i održavanje narodnih običaja, i promoviraju se odabirom najljepše nošnje u kategorijama "baje", "snaše" i "djevojke". Kandidati i kandidatkinje dolaze opremljeni kao kosci, čaje, djeveri, prelje, reduše, žetelice, ručkonoše, a nisu izostale ni svečane bogate oprave djevojaka za udaju i snaša za crkvene godove. Domaćin i organizator smotre je KUD „Orljava“ Pleternica. U okviru LIDAS-a održava se i Smotra dječjeg folklora i Dječji festival „Cvjetići glazbe“. Dječji folklor je osnov za nastavak i prenošenje kulture zavičajnog kraja i ima sve bitne elemente predajne kulture. Cvjetići glazbe su Dječji festival tamburaške glazbe, u kojem sudjeluju djeca do 12 godina. Svake godine može se čuti sve kvalitetnija dječja pjesma uz tamburicu. Zaorila pisma sa Orljave pa veseli garave i plave Pleternico, dok ti ime traje čuvat ćemo tvoje običaje |
Kisa pada po prozoru strca, Moja Anka voli da se ....sanka. E moj kume brkovi ti plavi, Prst u dupe pa ih nagaravi. E moj kume brkovi ti masni, Ko' da su ti iz dupeta rasli. Idem selom i nosim gitaru Rulja misli stigo Elvis Prisli Mala moja brzo gace svuci Jos od mosta drzim ga u ruci Idem selom i nosim banderu Misli rulja da je dosla struja Mala moja skidaj ambalazu Da uteram dzipa u garazu U djevojke suknjica na kocke Svaka kocka oce da se bocka Kolko sam podero kaputa Pravec krevet curama kraj puta Guram guram nikako da udje Noga moja u cipele tude Mala moja daj mi malo sise Sta ce tebi da ti dzaba vise Mala moja bil ti malo moga Sa tavana luka crvenoga Pa mala moja našla novog momka a ja se onda napio ko stoka. Priko šora pružio se lanac,Ide Šokac i pjeva bećarac. U mog ćaće poderane gaće,Kada jebe, guzica mu zebe. Jebo sam je kad je bila mala,Tri je dana za kurcem plakala. Idem šorom pitaju me snaše,Što ti mali međ' nogama mase? Mala moja kad bi ti ga rikno,ni ferguson ne bi ga curikno Pomagajte neće sad da uđe,moja noga u cipele tuđe Alaj sam se nagledao sisa,U gorici kad je bila misa. Idem šorom i nosim banderu,Misli rulja da je stigla struja. Idem šorom i nosim gitaru,Rulja misli stigo Elvis Presly. Idem šorom i pičim motorom,Iza ugla opizdi me kugla. I sinoć sam u krevetu jednu,Za spavanje popio tabletu. Ja sam Janju ljubio na panju,Sad me Janja ganja oko panja. Mene ćaća pravio na krovu, mjesto mame opalio sovu. Oj sviraču kakve su ti ruke,Lijepe ruke, prsti ko u ćuke. Zlatica mi u krumpire stigla,Ja je prašim ona noge digla. Mala moja ti mi dobra budi,Kad ne pitam a ti me ponudi. I sinoć sam u birtiji dvije,Na stoječki popio rakije. Kućo moja, 'rastovu ti gredu,Sve sam prod'o sad si ti na redu. Rodi majko jos jednog bećara,Da mi plaća kad ja nemam para. Popela se baba na banderu,Da popuši mladome monteru. Priko šora pružio se lanac,Ide šokac i piva bećarac. Svaka cura voli tamburaša,A berdaša i cura i snaša. Svekrvice, otvaraj kapiju,da ti snaha uđe u avliju. Svi bećari uterali Mari,A ja Ruži, oće da me tuži. Svi bećari preko djeteline,A ja faca preko krastavaca. A GLE MOJE CURE BALAVURE BALE BRIŠE I ZA MNOM UZDIŠE A OJ RUKO, DULJA OD RUKAVA BIL' SVE ZNALA KOG SI MILOVALA NE MEĆU SE DUKATI NA CVIJECE VEC NA CURE KOJE NIKO NEĆE SVE ISPJEVA', SAMO JEDNA OSTA ZA VEČERAS NEKA BUDE DOSTA TURAM, GURAM, A NEĆE DA UĐE MOJA NOGA U CIPELE TUĐE VOLI, DRAGA, AL' ME VOLI ZDRAVO NEMOJ POSLIJE DA TI BUDE ŽAO VOLIM CVIJEĆE, CVIJEĆE VOLI ROSU AL' NAJVIŠE VOLIM CURU BOSU VOLJESMO SE JA I MOJA, JANA OD KUPUSA PA DO PATLIDŽANA ŽENICU SE I JA OVOG LJETA NEK' MOJ PUNAC IMADE ZETA ALAJ VOLIM GARAVU PA MALU KAD POVEŽE CRVENU MARAMU ALA VOLIM U KOLU IGRATI KAD SE DIKA DO MENE UVATI ALA VOLIM ICI U SVATOVE JOŠ U ONE DI JE LANE MOJE ALA SAM SE NAŠALIO ŠALE NALJUBIO GARAVE I PLAVE A GLE MENE DI PROVODIM VRIME SVE KOD JELE NA JASTUKE BILE EJ LAKO TI JE POZNATI BEĆARA ŠOROM IDE I OČIMA ŠARA LOLO MOJA UBIO TE BOGO JA TI DALA A TI NISI MOGO EJ MALA MOJA,MARAMA MI TVOJA USPOMENA NEZABORAVLJENA NIŠTA MALA OD LJUBAVI NEMA KIŠA PALA PA LJUBAV OPRALA EJ KO JE BEĆAR OD MLADOSTI RANE TAJ JE BEĆAR DOK GA NE SARANE NIJE MENE RODILA GOSPOJA VEĆ ŠOKICA RUMENOGA LICA EJ JA MALENA,SUKNJICA ŠARENA SVAKA ŠARA SVOG BEĆARA VARA EJ MOJA DIKA PLEŠE KO BUDALA JA SAM TAKO PLESALA KO MALA EJ ŠTO SE TAMO IZA BRDA PRAŠI TO SVIRAJU NAŠI TAMBURAŠI EJ BEĆARINO KO TI KONJE RANI ŽENA BACI,ONI JEDU SAMI EJ DA MI NIJE U SELU ZVONARA KO BI MENE BUDIO BEĆARA EJ AL SU LIPE SANDA JASA,ARA KAD IH TREMBA S PILIĆIMA VARA EJ SLAVONCI ISTERAJTE STRANCE HERCEGOVCE, SRBE I BOSANCE CURICE ČIME GARIŠ OBRVICE GARIM GAROM LOLINOM CIGAROM EJ SVE SMO SLATKE KAO ŠEĆER PRAVI DA NAS ŠEKY SVAKU VEČER GNJAVI EJ MOJA MALA VOLI KARAMELE A U ŠKOLI TUPAVA KO TELE NAJELA SE CURICA TARANE DIGLA NOGE PA PUCA NA VRANE IMAM CURU IME JOJ JE KATA IMA USTA KO CRKVENA VRATA DIKO MOJA PRIKO KOLA STANI, DA TE MOJE OKO NANIŠANI JA BI, JA BI NITKO NEZNA ŠTA BI, JA BI SVIRO I CURICE DIRO MOJA MALA PROGUTALA ŽVAKU, PA JOJ RASTE BALON U STOMAKU A ŠTA MI SE GARAVO NAMEĆE, KAD GARAVO MOJE SRCE NEĆE. OTKAD JESAM VALJAN BIO NISAM, I UMRIJEĆU POPRAVIT SE NEĆU. ŽENIĆU SE I JA OVE ZIME, NEK SE MAMA IMA SVAĐAT S KIME. MORAM PITI MAJKO MOJA STARA, SVAKE NOĆI SANJAM KONOBARA. OD LJUBAVI NE BOLUJE SVATKO SAMO ONAJ KO SE VOLI JAKO |
VICEVI O LIČANIMA I HERCEGOVCIMA Hercegovački turistički slogan: “Dođite u sunčanu Hercegovinu! Vaš auto je već ovdje.” Kakav je Hercegovac kad tri dana ne sere? Pun sebe. Hercegovac želi zaposliti svog sina pa nazove svog rođaka “visokog državnog dužnosnika:” - Ma nema problema. Zaposlit ću ga u Saboru i dobivat će oko 20.000kn plaće i neće ništa morati raditi. - Znate, ja bih da on ipak nešto radi. Nešto skromnije. - Dobro. Zaposlit ću ga kao direktora. Imat će plaću 15.000kn i nešto malo će morati raditi. - Ali ja bih ipak da on malo više radi, da se nauči… - Dobro. Neka bude tajnik u poduzeću, imat će 10.000kn i dosta će raditi. - Ali ja bih ipak nešto skromnije. - Pa koliku da ima plaću. - Oko 4000kn. - A, to ne može. Za to mu treba fakultet. U jednom selu u Lici seljani su priredili natjecanje. Zadatak je popiti litru šljivovice, Ući u medvjeđi brlog i zadaviti medvjedicu i, za kraj, silovati načelnikovu kćer. Prvi natjecatelj je uspio popiti litru šljivovice, ali se nakon toga srušio. Drugi natjecatelj je popio šljivovicu, ušao u brlog, ali je ubrzo pobjegao sav izranjen. Treći natjecatelj je popio litru šljivovice, ušao u brlog…onda se čulo cviljenje i vrištanje…,ali nikako nije izlazio van. Na kraju je izašao sav izgreben i zavikao: “Gdje je ta načelnikova kćer da je zadavim.” Dvolični ljudi su oni kojima su obadva roditelja ličani, jednolični imaju samo jednog roditelja ličana, a ostali ljudi su bezlični. Ličani i medvjedi su igrali nogomet. Jedan ličan je zakasnio i pitao: “Koji su naši?” Kako ličan zaključuje da treba oprati čarape? Baci ih na strop pa, ako se zalijepe, onda je već vrijeme. Zašto je u Lici čist zrak? Jer ličani nikad ne otvaraju prozore. P.S. ZA MOJU KUMU DOŠENKU!!!!!!!!! |
Dok tebe nisam upoznala ponosna i nasmejana uvek sam bila A pogledaj me sada kako padam, kako tonem s tobom ko antlatida Ne radi mi to jer ja sam za ljubav stvorena da ne cuje zlo da ti nisam potrebna Ref. Dodji i uzmi me grubo i nezno u jedan isti mah dodji i uzmi me zelim na vratu da osetim tvoj dah Dodji i uzmi me ugasi zar na mojim usnama oprosticu ti sve dodji i uzmi me Spremas se da izadjes sa drugovima a ja ovde ostajem sama Ko licemerni gad uvaljuljes mi pricu da za damu nije kafana Ne radi mi to jer ja sam za ljubav stvorena da ne cuje zlo da ti nisam potrebna!!!* +++++ UĐI MI DUBOKO Gdje sada bio si tako lud, tako lijep?! Sve od tebe bilo je ni iz džepa ni u džep. Kao bumerang se vratim svaki put tebi u ruke il´na jastuke. I život bi bio odmah prekinut kao kratki spoj da ti nisi moj. Uđi mi duboko...hm hm kam kam?...ma uđi mi duboko al tu u srce moje jer za pravu ljubav najbolje to je. Uđi mi duboko pa ostani dugo...hm hm koliko?...ma ostani i voli me voli kad nisam ja za drugo. Gdje sada bio si tako lud, tako jak? Ti si svjetlo, do tebe lutao sam ja kroz mrak. Tu u moje tijelo drugi gledaju, ono samo se tebi predaje. O kakav sam ljudi, svi nagađaju. Tvoje ruke to provjeravaju. Uđi mi duboko tu u srce moje jer za pravu ljubav najbolje to je. Uđi mi duboko pa ostani dugo. I voli me voli kad nisam ja za drugo. |
JA I MOJ KOLEGA Tvoje Oko Hercegovko mlada Mene i Kolegu davno zavadi. Kako mozes kako mozes sada u Krevetu mirno spavati. Ja i moj Kolega opet nakon svega popili Bevandu zapivali gangu a ti curo mlada reci kome bi dala meni ili Kolegi vina iz bokala. Vino Vino ko te pije neznam ko te pije opet budne zedan ti odluci Golubice bijela cekamo te ja i moj Kolega..... Ja i moj Kolega opet nakon svega popili bevandu zapivali gangu a ti curo mlada reci kome bi dala meni ili Kolegi vina iz bokala... MALA IZ NOVOG PAZARA Kad sam bio u Novom Pazaru susreo sam jednu zgodnu malu vragolasta lijepog lica zavela me djevojcica mala, mala, mala, iz Novog Pazara Oj djevojko iz Pazara da li bi se mojom zvala od Pazara do Tutina Rozaja i Kolasina Ivangrada i Sjenice do Kosovske Mitrovice nema takve ljepotice kao sto je mala, iz Novog Pazara mala, mala, mala, iz Novog Pazara Kraj vrbaka sred Novog Pazara nasmijesi se jedna zgodna mala od pogleda punog zara ljubav poce da se stvara mala, mala, mala, iz Novog Pazara Oj djevojko iz Pazara da li bi se mojom zvala od Pazara do Tutina Rozaja i Kolasina Brnjaka i Pridvorice do Kosovske Mitrovice nema takve ljepotice kao sto je mala, iz Novog Pazara mala, mala, mala, iz Novog Pazara A kad podjoh iz Novog Pazara osta sama jedna zgodna mala ali nece mnogo proci cekace me ja cu doci mala, mala, mala, iz Novog Pazara Oj djevojko iz Pazara da li bi se mojom zvala od Pazara do Tutina Rozaja i Kolasina Ivangrada i Sjenice do Kosovske Mitrovice nema takve ljepotice kao sto je mala, iz Novog Pazara mala, mala, mala, iz Novog Pazara MALA Mala, proveli smo noc u plamenu mala, zaspala si na mom ramenu mala, sta ce ti u oku suza ta mala, zar bi sa mnom vjecno ostala Ref. Hej mali dijamantu ti zenski prevarantu ti nemas, nemas prava na zivot moj Hej mali dijamantu ti zenski prevarantu ja sam ti samo jedan jedan vise broj Mala, proveli smo noc u plamenu mala, zaspala si na mom ramenu mala, ja sam tebi u trenutku lijek mala, ostaces u meni zauvijek A TEBE NEMA Tebe traze oci moje mira nemaju pozelele oci moje da te gledaju Ref. A tebe nema a tebe nema a tebe nema ljubav da ti dam Tebe traze ruke moje ceznjom gorele pozelele ruke moje da te zagrle Ref. Tebe traze usne moje nadu ne gube pozelele usne moje da te poljube Ref. Tebe trazi telo moje bas ne miruje pozelelo telo moje da se miluje Ref. |
Evooooooooooo nas opet pod računalstvom,Došenke nema pa sjedimo ja i Patkica!!!nismo imali računalstvo 100god.,imamo neku novu prof. na zamjeni.... neznamo gdje je naša..no dobro... E ovak´ neki dan pod njemačkim pita Nana prof. iz njemačkog:"prof. jel´ znate vi onu pjesmu od Severine "tamo gdje je stala moja štikla,tamo trava nije nikla,aaaaaaaaaaa" jel znate?" prof. odgovara "pa znam,i šta s njome?" tek Nana viče iz predzadnje klupe "E profesorice onda Severina treba proći kroz moje kukuruze..." pobacali smo se od smjeha u razredu!!! Pisali mi neki dan test iz njemačkog,i sljedeći sat prof. Zdravka donese testove,a ono sramoteee-sami komadi i dvojčice(gdje koja),a Došenka OPET psuje sve po redu,da mater i njemačkom i gramatici i svem na ovom svijetu....a Andrea(Patkica) iza nje ponavlja negdje stoti puta "Došenka,Došenka pa jesam ti rekla da prepišeš s onog mog PAPIRIĆKA!" meni su suze išle na oči od smjeha sa njenom izjavom "papirićak",ludnica.......... Sad u subotu za Dan škole,bila je ludnica.....bio razrednik sa sinom(mali se zove Roko-ali Andrea nije nikako mogla zapamtiti ime!!!) i sad povlačenje užeta-nagovorimo mi razrednika i pristane on,prof.Levari prof. Rakac,protiv nekih 7-8 cura!NARAVNO-izgubili su,razrednik je upao,dig´o sve čet´ri u zrak,a mi smo vrištali od smijeha!!! Negdje prije na kolodvoru(bijaše subota) ja,Andrea,Deky,Ana(Barišić),i Došenka prolazimo kroz čekaonicu na kolodvoru,a ono-LEPTIRICA(Marina)!A Andrea i sve ostale(osim mene) su počele mahat rukama(ko da imaju krila) i viču "dobila sam krila,dobila sam krila,poletit´ ću" a Leptirica sva u nervozi grickala je nokte! (a jadna đevojka,sigurno se ba potužila momku,pa ja,što će jadna ne bila...) I TAKO TO JE NEŠTO OD VAŽNIJEG ŠTO SE DOGODILO,IMA JOŠ PUUUUNO NAŠIH GLUPARIJA NEMOŽEMO SE SVEGA SJETITI.... |
< | svibanj, 2006 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv