utorak, 22.04.2008.

Srce piše ruka drhti, nastaju nove pjesme...

U snovima

U snovima čuo sam ti glas
Bio je tih i slab
U snovima sam te vidio
Tako lijepu, mladu kao sad

U snovima čuo sam ti glas
Bio je nježan i slab
U snovima sam te vidio
Svu uplakanu kao onog dana kad si odlazila
U snovima sam te vidio
ma sve je to bio san ja sam i danas samNemoj me druže pitati

Pitaš me druže
Što me večeras muči
Ništa druže stari to samo moje srce tugu luči

Nemoj me druže pitati
Što mi srce pati
Jednog ćeš dana i sam saznati
Nemoj me druže pitati
Nema sad ništa što će
moje srce razveseliti

Da joj mogu zadnji poljubac dati
mogao bih mirno umrijeti
Nemoj me druže pitati
Ne mogu je zaboraviti
I jenda od meni najljepših mojih pjesma odlučio sam je podijeliti s vama:

Bila si život moj

Ti misliš da si time sve riješila
da nisi ništa zgriješila
Što drugima nanosiš bol
I samo misliš na život svoj

Al nek ti bude
Život teče dalje
Živi život svoj
Al sjeti se nekad
Bila si život moj
- 13:43 - Komentari (4) - Isprintaj - #

utorak, 08.04.2008.

Moje pjesme, rukom napisane, u srcu ostale!!

Ove pjesme su izraz mojih osjećaja, nastale su jako davno, ali kad ih sad čitam vidim sebe u svakoj riječi u svakom stihu pjesme. Podijelit ću neke pjesme s vama. Nadam se da će vam se svidjeti.

Sjena

Kiša je tiho padala Suzu iz oka mog
te noć nisi vidjela
Stajao sam pred tobom
Sa tužnim srcem
s punim bolom

Nisam ništa rekao
Oko je sve govorilo
Ali je kiša suzu sakrila
A ti si ko sjena
U kišnoj noći nestala

I sada nakon dugo vremena
Kiša me opet na tebe podsjeća
Al suze iz mog oka
Više ne mogu da teku
Samo kiša budi stare rane
Koje će da uvijek peku


Na kraju

Od svih riječi što si te noć izrekla
U meni je samo jedna ostala
Otišla si, davno prije
A ja te volim kao što nitko nikad nije

Ni sam ne znam što te je odvelo
Koga je tvoje ludo srce voljelo
I sam sam na kraju ostao
Život svoj sam bez tebe živio

I prolazi tako vrijeme
A na duši isto breme
Isti teret dušu stišće
A moje srce tvoju ljubav išće

Kiše kao lude padaju

Sjećam se kao da je jučer bilo
Tvoje srce me je grijalo
A sve je tako brzo nestalo
Čitav svijet mi se srušio

Od mene ti si tada ozišla
Ali si i moje srce sa sobom odnijela
I sada kiše kao lude padaju
I sjećaju me na tu ljubav nesretnu

I ko zna gdje si sada ti
Tko ti cvijeće u zoru donosi
A ja nemam snage nikog voljeti
A kamoli mu cvijeće nositi


Svaka ova pjesma je pisana s nekim osjećajem. Nije pisana s nekim razlogom ili zbog nekoga. Samo odjednom su mi stihovi znali početi navirati i morao sam ih zapisati. Tako i danas ima još hrpa bilježnica u kojima su zapisani brojni stihovi, ali nikad nisu sročeni u cijele pjesme. Nekako sam prestao pisati ih. Možda mi se opet probudi u meni ta želja za pisanjem pjesama. Možda ovaj put budem imao ali dobar i sretan razlog za pisanje pjesma. Tko zna. Evo vam ove pjesme trenutno pa sami procijenite kakave su vam.
- 23:49 - Komentari (11) - Isprintaj - #

subota, 05.04.2008.

Sjena... (objašnjenje)!?

Tekst sjena, vrlo neobičan tekst za mene i moj način pisanja. Ali tih dana bio sam sam u sebi u nekoj potrazi za nekim odgovorima, zbog svih događaja u mom životu koji su se zbili, neki vama znani neki ne. I onda se u meni počelo javljati pitanje kako samom sebi dati odgovor. Jer s kime sm god razgovarao o svemu ne samo o sebi, već o svima nama sa svojim prijateljima. Nitko mi nije ponudio neki odgovor koji bi u meni zaigrao maštu koji bi me trgnuo iz ovog sivila u kojem sam. Nije da ti odgovori su bili krivi, nego ja sebe nisma vidio u tim odgovorima, u tim mogućnostima. I onda sam odlučio se na razmišljanje o tome. I tako kroz moju glavu se vrtio cili moj život. I tako dok sam razmišljao o sebi počele su mi navirati teme o kojima bih mogao pisati. I tako par dana se meni to vrtilo u glavi, jednu večer sjedim na kavi s društvom i odjednom mi se počela motati riječ sjena po glavi. I tako počeo sam tu sjenu staviti negdje u te priče tekstove koji su mi se vrtili po glavi. Prvotna ideja teksta o sjeni nije trebala biti ovakava. tekst je trebao biti napisan na način tipičan meni i mom pisanju. Ali kad sam tu večer sjeo za komp i počeo pisanje, iz mene je samo izlazilo i ono idem napisati tekst do kraja pa kako ispadne. I došli smo do ove situacije tekst je napisan i objavljen i ja sam vam obećao dati pojašnjenje teksta. Pa ajmo ovako. Odmah da na početku razjasnim jednu stvar. Sjena možemo biti i mi ali možemo biti i mačak stari. Ovisno kako nam je u životu. Ali ako smo sjena kao u ovoj priči koja luta i traži drugi dio sebe. Tu sam htio reći da i kad prođemo što ljudi znaju reći sito i rešeto, iapk nije sve gotovo i baš onda kad nas i zadnji kap snage ostavi i mislimo to je to. Može nam se život okrenuti. Ali opet neće to doći samo od sebe, kao ni u priči koju sam napisao. Iako je ovo surovo vrijeme, i ljudi se sve više zatvaraju u sebe, nekad treba riskirati i pustiti nekoga u svoj život. mnogi kažu da ali to nije to. Znam i razumijem da nije to. Ali tko kaže da ne može biti, može na početku biti grozno a kasnije divno i savršeno samo treba pogledati životu u oči, možda će nas opet sruštiti ali ne treba stati, možda tzv. stari mačak ovaj put baš nas čeka. Život je takav da se igra i da ne bira igrače u toj igri. Jedan dan imaš sve drugi ništa ali ne mora značiti da je tu kraj. Mačak, uvijek su se mačke vezale uz mistične priče. Od Eipta do tzv. vještica. Ali i sami smo svjedoci kako su mačke mudre i pametne životinje. I kako će tu svoju vještinu i znanje znati iskoristiti. Zato sam u priču stavio i tog starog mačka. Gdje i mi možemo biti mačak. S njime sam htio reći. Ma koliko god bilo nam dobro u životu sve bilo sjajno, ili kako mnogi znaju reći ma boli me ona stvar za sve meni je sve ravno. I tu stranu razumijem. Ali opet biti ravnodušan prema svemu i svakomu nije dobro. Jer sutra je nova stranica možda ta stranica života neće biti ispisana lijepim slovima i bit ćemo sami i odbačeni, nećemo imati se kome obratiti. Zato treba uvijek u životu biti spreman pružiti ruku. Jr možda je ta sjena koja će doći u naš život ono što čekamo, kao što je stari mačak u priči čekao te večeri na starom plotu. Imati sve a nemati ljubavi je kao ptici biti bez krila. Tako i u mojoj priči o sjeni, samo kad pogledamo na kraju na što nam se svede život, da dio sebe damo nekome. Bez obzira na sve. Imati sve u životu a sebe ne dati s nekim podijeliti, ma kao da nisi živio. Biti sam u sebi i sebe gledati u ogledalu ma je dobro nekad ali cijeli život. Kakav je to život, pun praznine. No, svatko bira svoj put i što će uraditi, nikome neću reći da mora nešto učiniti tako niti sada. Ali svi smo mi na kraju života mnogo put bili sjena ili mačak. Pogledajte samo svoj život do sada. Iako smo mladi, prošli smo mnogo toga. Možda nas sutra čeka tuga ili sreća, ovisno što nam je život priredio, ne treba odustati treba ići naprijed. Nemojte dopustiti da vas uništi netko ili nnečija djela i riječi ma koliko boljele. Po konju koji je dobio sto puta batina što je još deset, ma nek udaraju ali mom srcu ništa ne mogu. Ja sam ovakav kakav sam i neće me u vremenu ostaviti iako sam bio na dnu kao i mnogi od vas možda je vrh daleko ali isplati se ako ne zbog ikoga onda zbog sebe
- 16:36 - Komentari (4) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

design by Lanna