Ove pjesme su izraz mojih osjećaja, nastale su jako davno, ali kad ih sad čitam vidim sebe u svakoj riječi u svakom stihu pjesme. Podijelit ću neke pjesme s vama. Nadam se da će vam se svidjeti.
Sjena
Kiša je tiho padala Suzu iz oka mog
te noć nisi vidjela
Stajao sam pred tobom
Sa tužnim srcem
s punim bolom
Nisam ništa rekao
Oko je sve govorilo
Ali je kiša suzu sakrila
A ti si ko sjena
U kišnoj noći nestala
I sada nakon dugo vremena
Kiša me opet na tebe podsjeća
Al suze iz mog oka
Više ne mogu da teku
Samo kiša budi stare rane
Koje će da uvijek peku
Na kraju
Od svih riječi što si te noć izrekla
U meni je samo jedna ostala
Otišla si, davno prije
A ja te volim kao što nitko nikad nije
Ni sam ne znam što te je odvelo
Koga je tvoje ludo srce voljelo
I sam sam na kraju ostao
Život svoj sam bez tebe živio
I prolazi tako vrijeme
A na duši isto breme
Isti teret dušu stišće
A moje srce tvoju ljubav išće
Kiše kao lude padaju
Sjećam se kao da je jučer bilo
Tvoje srce me je grijalo
A sve je tako brzo nestalo
Čitav svijet mi se srušio
Od mene ti si tada ozišla
Ali si i moje srce sa sobom odnijela
I sada kiše kao lude padaju
I sjećaju me na tu ljubav nesretnu
I ko zna gdje si sada ti
Tko ti cvijeće u zoru donosi
A ja nemam snage nikog voljeti
A kamoli mu cvijeće nositi
Svaka ova pjesma je pisana s nekim osjećajem. Nije pisana s nekim razlogom ili zbog nekoga. Samo odjednom su mi stihovi znali početi navirati i morao sam ih zapisati. Tako i danas ima još hrpa bilježnica u kojima su zapisani brojni stihovi, ali nikad nisu sročeni u cijele pjesme. Nekako sam prestao pisati ih. Možda mi se opet probudi u meni ta želja za pisanjem pjesama. Možda ovaj put budem imao ali dobar i sretan razlog za pisanje pjesma. Tko zna. Evo vam ove pjesme trenutno pa sami procijenite kakave su vam.
|