petak, 29.02.2008.

Razgovor i prijatelji


Uvijek se dotičem tema koje su usko povezane, ali nekako se ne mogu maknuti od toga. Prijateljstvo, i slične teme, nekako okupiraju moj mozak. Ma ima tema još o kojima bih mogao pisati, ali nekako se ne uklapaju u ovaj blog, ne vjerujem da vas ikoga tko čita moj blog zanimaju politika i takve stvari. Sigurno vam je ko i meni puna kapa takvih stvari. Zato ću se ja kao i uvijek držati svojih tradicionalnih tema, ili bar donekle vezanih uz moj stil pisanja. Ovaj put nije problem u meni i mom društvu, odnosno nije problem niti u jednom društvu već stilu života, koji okupira sve više ljudi. Negdje prije sam upoznao jednu djevojku i negdje prije mi na piću onako bezveze sjedimo i pričamo. I ja njoj govorim u kakavom sam ja društvu odrastao i kakav odnos mi imamo u tom društvu. Prvo bilo joj je prečudno što sam odrastao skoro sam među ženama, ali to nije u potpunosti istina pa ima tu i muških u tom društvu, ali ipak te su djevojke u mom životu od moje pete godine, ne kao djevojke već kao sestre jer nikad niti one mene niti sam ja njih gledao kao djevojke s kojima bih mogao hodati. I tako nas dvoje pričamo, i opet nailazim na čuđenje, ali ovaj put i ona je mene začudila, svojim čuđenjem, hehe, smiješno. Pričali smo o povjerenju u društvu. Nju je začudilo što te moje kolegice i ti moji prijatelji imamo takav odnos da među nama nema nikakvih tajni, ali baš nikakvih. Ti moji prijatelji znaju sve o meni, ja znam sve o njima u sitni detalj, od prvog sexa, ma ne znam ni ja čega sve ne. I nju je to začudilo, ona kaže da ona baš u svom društvu nema takav odnos. Samo malo, s jedne strane, ok, ne želi podijeliti svoje tajne s nikime. A s druge strane koliko je tvoje povjerenje u te prijatelje, i koliko ih cijeniš. Nije tu bit imati prijatelja kojem ćeš reći ono što ti je na duši ono što te pati, nego to što znaš da će ti ta osoba izraziti svoje mišljenje bilo ono negativno ili pozitivno. Što znaš da se na tog prijatelja možeš osloniti i da će ti on moći pomoći. U mom društvu nema tajni stvarno među nikim. I kad je nekome teško svi smo tu da mu pokušamo pomoći, ako ništa drugo ne možemo, bar možemo biti uz tu osobu. Ponekad su riječi suvišne, vidiš da ti prijatelj pati. I nečeš ga gnjaviti bespotrebnim pitanjima, već ćeš biti uz njega i razgovarati s njime zagrliti ga. Koliko puta sdam bio u situaciji da mi je bilo teško, i da prijateljima ništa nisam rekao kolikop me dobro poznaju sami shvate i znaju već u čemu je problem. I to nekad puno znači. E sad, čemu sve ovo moje pisanje. E ovako, mene kao čovjeka pati ne shvaćam ta društva gdje jedni od drugih skrivaju sebe, kakava su to društva. Tko se tu na koga može osloniti, o čemu ti ljudi kad su zajedno na okupu razgovaraju. Opet ću se dotaći svog društva, nema teme koju mi nismo pretresli i razgovarali. I nikad nije problem razgovarati o ničemu, od razgovora od sexu i sličnim stvarima do obitelji, i nekad glupih tema. Nekad razgovor krene o jednoj stvari i završi na sasvim drugoj. Stotinu puta sam bio i ljut na to svoje društvo, ali ja i moja ljutnja traju pet minuta, i bilo je milijun puta i dao Bog da bude još sitnih razmirica, jer naravno ne razmišljamo svi jednako, ali uvijek nađemo nekakvu sredinu i to je ono što nas drži tolike godine na okupu. Kao što ste i vidjeli u mojim dosad napisanim postovima stvarno poznajem mnogo ljudi i volim upoznavati nove ljude, sklapati nova prijatljstva, poznanstva.I gledajući sve te ljude i njihova društva, nekad samo promatrajući nekad i oni sami priznaju da odnos kakav ja imam sa svojim društvom u njihovom je nemoguć. Onda se otvara pitanje, koje sam malo prije gore već naveo, ali ponovit ću ga, kakava su to društva, ili još jače kakva su to prijatljstva. Jer kome ćeš reći sve ako ne priijatelju, tko će ti prvi skočiti u pomoć ako ne prijatelj. Ali kako će se to dogoditi ako ti tom prijatelju ne vjeruješ, ako nemaš u njega povjerenja, ak ose vaša druženja svode na ispijanje samo kave zurlajući u druge ljude, i čitajući crnu korniku. A razgovor onaj koji povezuje i jača prijateljstvo je nepoznanica za takve ljude. Neke takve su mi stvari neshvatljive, ma s neke strani razumijem ali ne u potpunosti, a što moji prijatelji znaju reći a što ga voliš zakomplicirati, nadam se da nisam zakomplicirao. Nije me dugo bilo niti sam pisao postove niti komentirao vaše, ne zato što nisma htio nego sam bio spriječen pripremom ispita, tako se ispričavam se za nekomentiranje ali nastojat ću komentirati, lijepi pozdrav i slobodno recite svoje stavove u svakom svom postu jer tako otvarate i zatvarate cijeli smisao posta, jer tekst je tu napisao sam ga ali on nije potpun bez vaših komentara o toj temi.

Image Hosted by ImageShack.us
- 11:37 - Komentari (4) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

design by Lanna